Usred pandemije i hladnoće beskućnici odlaze iz prihvatilišta na cestu, jer im je stožer ZABRANIO kretanje

”Ljudima u prihvatilištima su ograničili slobodu kretanja, zbog čega je njih dvadesetak radije otišlo na ulicu. Osobe smještene u prihvatilište nemaju pravo na socijalnu pomoć. Zato mlađi često odlaze van i skupljaju boce ili koju kunu zarade na crno, da imaju za cigarete, kavu ili za druge potrebe. Sada im je to onemogućeno, zbog čega su neki odlučili otići. Mislim da to ograničavanje slobode nije dobra mjera. Jer kretanje nije ograničeno ni studentima iz studentskih domova, ni djeci iz đačkih domova, ni drugim građanima. Nisu zatvoreni ni kafići, ni restorani, ni kina ni kazališta, ni javni prijevoz…, pa nisu trebali ni beskućnicima ograničiti slobodu. Ljudi postaju nervozni, ako ih zatvorite u kavez”, tumači potpredsjednik Hrvatske mreže za beskućnike te dodaje da bi valjalo i one koji donose mjere za beskućnike smjestiti na nekoliko dana u prihvatilište u Kosnicu, da vide kakav je osjećaj cijele dane provoditi u 16 kvadrata s još dvojicom ili trojicom cimera u sobi

”Uslijed pandemije koronavirusa znatno se povećao broj beskućnika u Hrvatskoj. Veliki broj njih u većim gradovima, posebno u Zagrebu, i dalje boravi na javnim mjestima i u objektima koji nisu namijenjeni za stanovanje te nemaju mogućnosti obavljati osobnu higijenu i pridržavati se preporuka epidemiologa čime ugrožavaju i sebe i svoje sugrađane”, upozoravaju u zadnje vrijeme Hrvatska mreža za beskućnike, kao i Ured Pučke pravobraniteljice RH.

Tim povodom, upitali smo zagrebački Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom što čine kako bi pomogli ljudima u nevolji.

Iz njihovog odgovora doznali smo, međutim, da slobodnih mjesta u prihvatilištima za beskućnike u gradu Zagrebu ima i više nego dovoljno, čak štoviše – da je dvadesetak beskućnika napustilo prihvatilište u zadnjih petnaest dana – jer se nisu mogli, odnosno nisu htjeli, pridržavati epidemioloških mjera koje je nedavno izdao Stožer civilne zaštite.

Dodatno diskriminiraju te ljude

Kakve su to mjere zbog kojih ljudi hladne noći radije provode na kolodvorima ili na ulici, nego u prihvatilištu za beskućnike, upitali smo potom voditelje Hrvatske mreže za beskućnike.

Zvonko Mlinar, potpredsjednik te krovne nacionalne udruge koja pomaže ljudima u nevolji, potvrdio je da je točno da su mnogi napustili prihvatilište za beskućnike u Kosnici, ali je objasnio da su to učinili jer je Stožer donio odluku da beskućnici ne smiju napuštati prihvatilište – osim u hitnim slučajevima, poput odlaska liječniku.

”Ljudima su ograničili slobodu kretanja, zbog čega je njih dvadesetak napustilo prihvatilište i otišlo na ulicu. Trebate znati da osobe smještene u prihvatilište nemaju pravo na socijalnu pomoć. Zato ljudi srednjih godina odlaze van i skupljaju boce ili koju kunu zarade na crno, da imaju za cigarete, kavu ili za druge potrebe. Sada im je to onemogućeno, zbog čega su neki odlučili otići. Mislim da to ograničavanje slobode nije dobra mjera. Jer kretanje nije ograničeno studentima iz studentskih domova, ni djeci iz đačkih domova, ni drugim građanima. Nisu zatvoreni ni kafići, ni restorani, ni kina ni kazališta…, pa nisu trebali ni beskućnicima ograničiti slobodu. Ovdje nije riječ o starijima i nemoćnima, kao u domovima za starije, već najčešće o osobama srednje dobi. A ljudi postaju nervozni, ako ih zatvorite u kavez”, tumači potpredsjednik Hrvatske mreže za beskućnike.

Kaže da su ga prošli tjedan iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu upitali što misli treba li u Zagrebu, za vrijeme pandemije i zimskih uvjeta, otvoriti i prenoćište za ljude u nevolji – unatoč činjenici da mjesta u prihvatilištima ima dovoljno.

Sobu nerijetko dijele s psihički bolesnim osobama

”Rekao sam da Zagrebu treba prenoćište za tridesetak osoba, odnosno mjesto gdje bi beskućnici došli samo prespavati, a ujutro bi otišli dalje. Neki ljudi jednostavno se ne žele ‘institucionalizirati’, odnosno ne žele biti u prihvatilištu gdje sobu dijele s nepoznatim, nerijetko psihički bolesnim ljudima. Nekima smeta buka, nekima cimeri. Zato se ne slažem s nadležnima u institucijama koji tvrde da se u prihvatilištu u Kosnici može smjestiti još mnogo ljudi. Deset godina sam vodio to prihvatilište i znam da ako tamo boravi više od 120 osoba, nastaje opći kaos – premda je maksimalan kapacitet prihvatilišta 150, plus još četrdeset ljudi – ako bi u trokrevetne sobe postavili i krevete na kat. No, vjerujte mi da je nemoguće u 16 kvadrata smjestiti čak četvero njih. Ne možete tri psihički bolesne osobe smjestiti u istu sobu. Nema teorije. A u Kosnici je barem 40 posto ljudi s psihičkim smetnjama. Stanovanje, osim toga, ne podrazumijeva samo krevet za prespavati”, napominje Zvonko Mlinar.

Dodaje potom da bi valjalo one koji donose mjere te odlučuju o beskućnicima smjestiti na nekoliko dana u prihvatilište u Kosnicu, da probaju kakav je to život.

”Zanima me bi li i tada ograničili ljudima kretanje te tvrdili da tamo može u isto vrijeme boraviti više od 150 ljudi”, pita se iskusni socijalni radnik, koji je najveći dio svog radnog vijeka pomagao upravo beskućnicima.

Gradski ured: Postojeća prihvatilišta imaju mjesta za još 66 beskućnika

Odgovore na pitanja o problematici beskućništva, koje smo dobili od Grada Zagreba, odnosno nadležnog gradskog ureda, ovdje objavljujemo u cijelosti:

”Što nadležni u Gradu Zagrebu, odnosno u Gradskom uredu za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom čine kako bi pomogli beskućnicima i osobama na rubu beskućništva, u vrijeme širenja pandemije te u vrijeme nadolazeće zime?

Planira li Grad Zagreb osigurati dodatni privremeni smještaj za beskućnike, s obzirom da su beskućnici najugroženija skupina građana, posebice za vrijeme trajanja epidemije COVID-19?

Što nadležni u Gradu Zagrebu poduzimaju kako bi se širenje epidemije COVID-19 među beskućnicima svelo na najmanju moguću mjeru?”, upitali smo Gradski ured za socijalnu zaštitu.

Ovdje je njihov odgovor:

”Grad Zagreb, Ured prepoznao je problematiku beskućništva još 1997. te skrbi o beskućnicima unatrag 20 i više godina.

Unatrag deset godina, sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi iz 2011. godine  koji je prvi put utvrdio beskućnike kao kategoriju korisnika socijalne skrbi kojima se osigurava privremeni smještaj na temelju uputnice centra za socijalnu skrb, Grad Zagreb, Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom osigurava kontinuiranu financijsku potporu koja se odnosi na osiguranje privremenog smještaja, prehranu, brigu o zdravlju, socijalno uključivanje te organiziranje drugih aktivnosti sukladno iskazanim potrebama korisnika privremenog smještaja. Osim navedenog, Ured putem provedbe projekata Europske unije u suradnji sa organizacijama civilnog društvo doprinosi socijalnom uključivanju beskućnika putem integracije u svijet rada.

Privremeni smještaj pruža i Samostan u Jukićevoj

Privremeni smještaj beskućnika osigurava se u suradnji s Hrvatskim Crvenim križem, Gradskim društvom Crvenog križa Zagreb (u daljnjem tekstu: Crveni križ Zagreb) te Caritasom Zagrebačke nadbiskupije (u daljnjem tekstu: Caritas), čime je osiguran smještaj za ukupno 170 korisnika. Osim navedenih pružatelja usluga privremenog smještaja beskućnika, uslugu smještaja u gradu Zagrebu pruža i Samostan Misionarke ljubavi – Sestre Majke Terezije, Jukićeva 24, sa kapacitetom za smještaj do 24 korisnika.

Slijedom dobivenih informacija i popunjenosti kapaciteta, navedena prihvatilišta imaju mogućnost smjestiti još 66 korisnika.

Grad Zagreb, Ured, od pojave pandemije COVID-19 u stalnom je kontaktu s Crvenim križem Zagreb i Caritasom te smo upućeni u potrebe za smještajem, smještenim osobama kao i mjerama koje se poduzimaju kako bi se širenje epidemije COVID-19 svelo na najmanju moguću mjeru.

Tko ode u prihvatilište, nema pravo na novčanu naknadu

U slučaju iskazanih povećanih potreba razmotrit ćemo moguća rješenja koja su u pripremi od ožujka odnosno početka pandemije COVID -19. Sukladno navedenom, trenutno se svi zahtjevi za smještajem mogu realizirati unutar postojećih kapaciteta.

Ured je osim s navedenim pružateljima usluga u kontaktu i sa ostalim organizacijama koje skrbe o beskućnicima kao što su Hrvatska mreža za beskućnike, Humanitarna udruga Fajter, Katolička udruga Kap dobrote i Udruga Dom nade – Udruga za podršku beskućnicima i ostalim socijalno ugroženim skupinama, kako bi ostvario uvid u broj i potrebe beskućnika koji nisu obuhvaćeni uslugom privremenog smještaja.

Napominjemo, Zakonom o socijalnoj skrbi koji je utvrdio beskućnike kao kategoriju korisnika socijalne skrbi, onemogućuje se istovremeno ostvarivanje prava na privremeni smještaj i prava na zajamčenu minimalnu naknadu, što velikom broju beskućnika predstavlja problem, budući da u slučaju smještaja ostaju bez novčane pomoći.

Ističemo, unatrag nekoliko dana pojavio se problem napuštanja privremenog smještaja korisnika na vlastitu odgovornost budući da ne žele prihvatiti odluke koje se odnose na poštivanje epidemioloških mjera donesenih od strane Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske.

Sukladno dobivenim informacijama, unazad 15 dana, 20 korisnika je napustilo privremeni smještaj iz navedenog razloga.

Nadalje, u svrhu osiguranja prehrane, beskućnici koji nisu obuhvaćeni uslugom privremenog smještaja, imaju pravo na prehranu u pučkoj kuhinji. Grad Zagreb osnivač je Ustanove „Dobri dom“ Grada Zagreba (u daljnjem tekstu: Ustanova) koja u okviru svoje djelatnosti osigurava rad pučke kuhinje. Pravo na prehranu u pučkoj kuhinji utvrđuje Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Grada Zagreba sukladno Odluci o socijalnoj skrbi. Pravo mogu ostvariti korisnici zajamčene minimalne naknade, a iznimno i osobe na temelju uputnice Centra za socijalnu skrb Zagreb. Prehrana u pučkoj kuhinji organizira se svakodnevnom pripremom i podjelom ručka na tri lokacije: Branimirova 35, Cerska 3 i Alfirevićeva 6.

Obroke dijele i vjerske ustanove

Pored navedenih lokacija pučke kuhinje, koje su u nadležnosti Grada Zagreba, na području Zagreba organizirana je podjela obroka i unutar vjerskih ustanova (Pučka kuhinja Misionarki ljubavi – Sestara Majke Terezije, Jukićeva 24, Pučka kuhinja Caritasa župe sv. Antuna Padovanskog, Sveti Duh 33, Pučka kuhinja župe sv. Josipa, Trakošćanska 47, Franjevačka pučka kuhinja, Kaptol 9, Pučka kuhinja Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, Gundulićeva 12).

Kao što je već navedeno, Grad Zagreb, Ured osigurava kapacitete za smještaj za oko 170 korisnika. U slučaju popunjenosti navedenog kapaciteta Grad Zagreb, Ured ima u planu razmotriti i druge mogućnosti za osiguranje dodatnih kapaciteta, posebice u vrijeme trajanja pandemije COVID -19. Međutim, s obzirom na trenutnu situaciju, problem nije u nedostatnim kapacitetima, već u prihvaćanju mjera Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske koje korisnici privremenog smještaja ne žele prihvatiti, te napuštaju smještaj.

U ožujku 2020, početkom pandemije COVID 19, nadležno Ministarstvo aktiviralo je Plan zbrinjavanja beskućnika u ekstremnim zimskim uvjetima.

Crveni križ Zagreb i Caritas zbrinuli 71 beskućnika

Temeljem istoga, a sukladno mogućnostima te poštivanju mjera za suzbijanje širenja pandemije COVID 19, zbrinuto je preko 70 korisnika – beskućnika. Hrvatski Crveni križ, Gradsko društvo Crvenog križa Zagreb (u daljnjem tekstu: Crveni križ Zagreb) primili su na smještaj 60 korisnika te Caritas Zagrebačke nadbiskupije (u daljnjem tekstu: Caritas) 11 korisnika.

Ukoliko se navedenim Planom zbrinjavanja beskućnika u ekstremnim zimskim uvjetima neće zadovoljiti potrebe za uslugom smještaja, Grad Zagreb, Ured će razmotriti mogućnosti za osiguranjem dodatnih kapaciteta. Za sada, prema izvješću pružatelja usluge privremenog smještaja zahtjevi za smještajem se svakodnevno obrađuju i smještaj se nesmetano realizira. Napominjemo, da je Grad Zagreb, Ured tijekom proteklih godina u vrijeme posebno hladnih zimskih mjeseci u suradnji sa Ustanovom Dobri dom Grada Zagreba osigurao mjesto gdje su se beskućnici mogli skloniti od hladnoće i okrijepiti  toplim čajem i obrokom. Međutim, odaziv je bio vrlo mali.

Grad Zagreb, Ured svakodnevno komunicira sa pružateljima usluga, prati stanje i potrebe korisnika na smještaju. U svrhu zaštite beskućnika te sprečavanja širenja pandemije COVID -19 na najmanju moguću mjeru, Grad Zagreb, Ured će za beskućnike koji ne koriste uslugu smještaja, a prema procjeni organizacija koje su svakodnevno s njima u kontaktu, osigurati dodatnu zaštitnu opremu, maske, rukavice, dezinficijense i slično”, stoji u odgovoru kojega je potpisala Romana Galić, pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom.