Vlada se već zadužila za milijardu eura, u ropstvu smo još dublje, no istina se skriva po uputi MMF-a Vlada se već zadužila za milijardu eura, u ropstvu smo još dublje, no istina se skriva po uputi MMF-a
TweetEmailPrint Stalno zaduživanje, koje Hrvatskoj nameću MMF, ECB, Svjetska banka, u funkciji je dužničkog ropstva, u koji su nas protuustavno doveli naši državnici. Koliko... Vlada se već zadužila za milijardu eura, u ropstvu smo još dublje, no istina se skriva po uputi MMF-a


Stalno zaduživanje, koje Hrvatskoj nameću MMF, ECB, Svjetska banka, u funkciji je dužničkog ropstva, u koji su nas protuustavno doveli naši državnici. Koliko u ovoj godini moramo vratiti kamata i glavnice, ne zna se. To je tajna!

karino slikaNova Vlada premijera Tihomira Oreškovića priprema proračun u kojem želi smanjiti deficit na 3 posto, što znači smanjenje proračunskih sredstvava, a to pak znači manji standard građana. Kažu da je prošla Vlada u 2015. godine ostvarila rast BDP-a  od 1,8 posto, a za 2016. godinu predviđaju rast od 2,4 posto.

Međutim, na prvu ‘blitz’ analizu velikih želja premijera i novih ministara – koji nas uvjeravaju  u dobar ekonomski pomak – to nije dovoljno ni za servisiranje kamata! Ako takav prijedlog prođe u Saboru, ukupnan BDP za 2016. godinu biti će kao i prošle godine – 43,0 mlrd. eura. Uz takav minimalni rast prirast će iznositi 103,2 milijuna eura. 

A godišnje kamate po kreditima iznose tri milijarde eura! Odbijemo li 103,2 milijuna eura prinosa, tada će dug RH biti u negativi  2,896 mlrd. eura.

Tu treba dodati još planirani minus koji će biti realno do 9,0 mlrd kn (iako ministar financija Marić planira 3,0 mlrd. kn ) što iznosi još 1,184 mlrd. eura. Pa se negativa 2016.g. penje na  4,080. mlrd. eura.

U prvih 5 dana obnašanja funkcije ministar Zdravko Marić nas je zadužio za milijardu eura i tako povećao glavnicu, ako nastavi takvim tempom zaduživanja neće ostvariti svoj plan štednje kako najavljuje.

To je naravno sve bez povrata glavnice – radi se o sistemu dužničkog ropstva u koji su nas protuustavno doveli naši državnici. Koliko u ovoj godini moramo vratiti kamata i glavnice, ne zna se. To je tajna! Svi komentatori i medijski  analitičari nabacuju se brojkama od 3 do 5 milijardi eura. Bilo bi poželjno da guverner HNB-a Boris Vujčič (koji nas silom hoće uvesti u euro zonu, gdje bi odmah sve u RH duplo poskupjelo) da izađe sa takvim i drugim podacima korisnim za javnost.

Pitamo se što će ‘spasioci Lijepe naše’ učiniti da vrate kamate od 4,080. mlrd. eura? Odmah dajemo odgovor. Opet će nas protusustavno i protuzakonito zadužiti. Bez da su nas na referendumu pitali, smiju li nas zaduživati.

Uzimam si ustavnu slobodu govora i kažem NE, NE SMIJU. No, oni drugačije ne žele raditi, jer im tako diktira MMF, ECB, Svjetska Banka i druge banke – poput one iz Kutzbuhlea, koje prijete da ne smijemo mijenjati monetranu politiku(!), Davosa i sličnih velebanaka.

To vam je kao da bi vaš zločesti susjed na vaše ime uzeo kredit bez da vas pita i potrošio ga za sebe i svoju dragu, rodbinu i prijatelje. A vi morate vraćati kredit!  Što je najgore, dobri susjed se ne buni, već šuti i otplaćuje kredit, za bezobraznog susjeda.

Vidi, dakako, zločesti susjed da se ovaj ne buni. Zato ga opet i naredne godine zaduži… I tako od 1992., do 2016. Godine. Glupi dobrić vraća kredit i šuti. Do kada?

Upravo to je je bolesno stanje dužničkog ropstva.

Postavimo pitanje:  tko će raditi i vratiti silne kamate i glavnice kredita, kada je sve više nezaposlenih, blokiranih, frankiranih, euriziranih, onih koji nemaju za komunalije, nemaju što jesti, koji kopaju po kontejnerima – jer imaju ovrhe, koji ne mogu nahraniti djecu, imaju djecu koja su u školi gladna… Tko će vratiti sve veći dug, kada je radnika sve manje i manje?

Tako je HZZO (14.01.2016.)  konačno objavio podatak da je u Hrvatskoj registrirano 974.032 zaposlena radnika.

Do sada sam, od 2007. godine, koristio podatak HZZO od 974.857, zaposlenih, pa mi je drago da su izbacili novi podatak.

Zato postavljam pitanje Državnom Zavodu za statistiku, koliko je tvornica i poduzeća zatvoreno i koliko je radnika otpušteno i ostalo bez posla, od 2007. do 2016. g.

Takav podatak nećete nigdje naći. Postavlja se, stoga, pitanje: kako radi Vlada koja ne zna koliko ima zaposlenih i s čime raspolaže, koliko radnika treba, a koliko radnika odlazi na burzu rada, s koje te skinu brže nego se radnici stignu prijaviti. Još jedno strašno važno pitanje za opstanak države jest: natalitet.

Zašto je važan natalitet ? Da znamo tko će nas za 20, 30 i 40 godina hraniti,

tko će raditi, kada ovaj naraštaj bude u mirovini. To svaka država mora precizno planirati. Kao i kurikulum obrazovanja: što će djeca učiti i gdje će u proizvodnji raditi.

Kako to da je brojka kod HZZO uvijek ista? DokVlada na odlasku tvrdi da je zaposlenih 1,328.000., pa kada usporedimo ova dva podatka vidimo statistički višak.

I ovdje – kod zaposlenih u HZZO – opet imamo hrvatski fenomen, kao i kod izbornih lista, gdje imamo veći broj birača,nego što imamo stanovnika. Tako imamo sindrom većeg broja zaposlenih za 353.968 od broja radnika koji je stvarno prijavljen na HZZO.

To je siva ekonomija koju nam prikazuju kao zaposlene kako bi frizirali podatke. Ranije su bez pardona ostavljali čak do 1,0 milijun viška birača te 650.000 radnika viška.

Pretpostavimo da od tih 974.032 ljudi, u državnoj administraciji, odnosno u javnim službama te na poslovima koji se plaćaju iz proračuna, ima oko 400.000,  zaposlenih, zatim je  tu oko 324.000 u uslužnim djelatnostima i trgovini, a svega 250.000 radnika u direktnoj proizvodnji.

Odmah moramo reći da 250.000 radnika u tvornicama ne može hraniti 4,230.000 hrvatskih građana, od čega je 1,230.000 umirovljenika. To ne može izdržati niti jedna ekonomija.

Godinama zagovaram Strategiju razvoja Republike Hrvatske državnim intervencionizmom, u kojoj je omjer jedan umirovljenik na 3 radnika. Naš današnji omjer je  1,0  : 1,2  ali u stvarnosti to izgleda ovako:  u proizvodnji ima svega 0,25 radnika naprema 1,2 umirovljenika!

Haaalo! Radnici i nerođena djeca, budući radnici…., gdje ste da hranite ove i buduće naraštaje Lijepe naše?

Svaka ozbiljna Vlada treba ‘pucati’ na rast BDP-a od 6% da ostvari barem 4%. Kako su rekli naši stari: Zlo se piše dobro biti neće, zaključuje mr. sci. Karino Hromin Sturm, član Znanstvenog društva ekonomista.


Svi stavovi objavljeni u kolumnama autora različitih svjetonazora nisu nužno i stavovi portala Promise.hr.