Vlasnica računovodstvene tvrtke: Pomaganje beskućnicima i ranjivim skupinama je naš duhovni koncept u kojeg vjerujemo Vlasnica računovodstvene tvrtke: Pomaganje beskućnicima i ranjivim skupinama je naš duhovni koncept u kojeg vjerujemo
TweetEmailPrint ”Od 2017. sudjelujemo u Caritasovim akcijama. Povremeno pomažemo i ovršenima te blokiranima, zajedno s odvjetnicom Vladimirom Hebrang. Nedavno smo imale slučaj gospođe koja... Vlasnica računovodstvene tvrtke: Pomaganje beskućnicima i ranjivim skupinama je naš duhovni koncept u kojeg vjerujemo


”Od 2017. sudjelujemo u Caritasovim akcijama. Povremeno pomažemo i ovršenima te blokiranima, zajedno s odvjetnicom Vladimirom Hebrang. Nedavno smo imale slučaj gospođe koja nije mogla otplaćivati kredit. Tvrtka koja se bavi otkupom potraživanja otkupila je navedeni dug. Dug je bio u zastari a tvrtka koja ga je otkupila ga je svejedno pokušala naplatiti. Nakon naše intervencije odustali su od potraživanja. Beskućnicima smo posvetili dosta vremena, a uz njihovu pomoć izradili smo i priručnik za financijsko opismenjavanje ‘Kako biti u plusu?’, nabraja Katarina Braovac, koja zajedno sa svojim djelatnicima redovito pomaže potrebitima. Sretna je, kaže, jer ima priliku služiti

Iako je uobičajeno da djelatnici hrvatskih tvrtki povremeno odlaze na ‘team buildinge’ na atraktivnim lokacijama u Istri, na rijeci Kupi, jedreći oko hrvatskih otoka…, djelatnici tvrtke Klijent d.o.o. grade bolje međuljudske odnose u prihvatilištima za beskućnike te u pučkim kuhinjama gdje volonterski pomažu najpotrebitijima.

Takav pristup – da svoje slobodno vrijeme i znanje poklanjaju onima kojima je pomoć najpotrebnija – puno im je, tvrde, pomogao u poslu, ali i u osobnom životu.

O svemu tome razgovarali smo s Katarinom Braovac, partnericom u uredu za porezno savjetovanje Braovac i partneri d.o.o i vlasnicom računovodstvene tvrtke Klijent d.o.o., koja redovito surađuje s Caritasom te pomaže potrebitima, a koja, s druge strane, zapošljava deset djelatnica.

Malo je neobično, primijetili smo, da vlasnica takve tvrtke, zajedno sa svojim zaposlenicama, besplatno drži predavanja beskućnicima ili guli krumpire u pučkim kuhinjama.

Zašto to čine i što ih je na to motiviralo, upitali smo gospođu Braovac na početku razgovora za Promise.hr

”S ljudima iz prihvatilišta doista nemamo puno doticaja. Ovdje u uredu je toplo i ugodno, naši klijenti su uspješni poslovni ljudi, posla imamo i ne možemo reći da u bilo čemu oskudijevamo. Ali, da bi bili kompletni kao tvrtka i kao ljudi smatram da trebamo zakoračiti u stvarnost koja nije tako lijepa. Ovo je ujedno jedan duhovni koncept u kojega vjerujemo i koji daje rezultate. Svakako smo mogli za to vrijeme sjediti u uredu, primati nove klijente te zaraditi više. Također smo mogli jednostavno uplatiti novac na račun neke humanitarne organizacije, a ne ići recimo u Sesvetski Kraljevac u prihvatilište za beskućnike. No ovo je drugačije. Veći dio mog tima je bio u prihvatilištu, zajedno s kolegom Ratimirom Piljom, koji je psihološki savjetnik, a ujedno i uspješno vodi svoju tvrtku koja se bavi upravljanjem zgradama. Beskućnicima smo posvetili dosta vremena, a uz njihovu pomoć izradili smo i priručnik za financijsko opismenjavanje ‘Kako biti u plusu?’

O čemu ste razgovarali s ljudima u prihvatilištu?

U više navrata radile smo financijske edukacije i podučavali smo ih elementarnim stvarima o financijskoj pismenosti.

Također smo radili ankete i intervjue s nekoliko korisnika. Zanimalo nas je koji su glavni uzroci njihove trenutne situacije. Zajednički smo kasnije, na osnovu rezultata tih anketa i razgovora, sastavili priručnik ‘Kako biti u plusu’, u kojem su beskućnici pisali savjete na temu zašto se ne zaduživati. Valja naglasiti da često vlada stereotip kako su ti ljudi nesposobni i neobrazovani, međutim mi smo tamo naišli na mnoge inteligentne i vrlo praktične savjete.

Zbog čega je važno financijski opismeniti beskućnike?

Zbog toga što oni najčešće nemaju priliku doći do tih informacija u svom okruženju ili su informacije koje dobivaju nestručne i da tako kažem ˝polovične˝. Neki od njih tvrde da sve to već znaju, međutim naš život najtransparentnije pokazuje koliko mi o određenoj temi znamo i koliko smo u stanju ta znanja primijeniti. Pa onda ipak dođemo do zaključka da ne znaju baš sve..

Teme su nam bile kreditne kartice, što uistinu znači minus po tekućem računu, kolike su kamate ukoliko koriste taj minus, što učiniti kada su ovršeni, te ono najvažnije- kako ponovo zakoračiti na tržište rada. Jedan od njih, čovjek u pedesetima, kasnije je otišao iz prihvatilišta. Uz pomoć kolege psihološkog savjetnika, pronašao je posao i smještaj u Sisku. Dakle, ovdje se radi ne samo o edukaciji, nego i svakodnevnoj podršci koju je ovaj korisnik imao od strane kolege.

Pomažete li i mladima koji nakon punoljetnosti izlaze iz domova za nezbrinutu djecu?

Proljetos smo bile u Caritasovoj kući za mlade ‘Da život imaju’ i tamo održale trodnevnu radionicu.

Trenutno mentoriramo dva dečka iz te kuće i pomažemo im da stanu na svoje noge i započnu samostalno živjeti. U praksi to znači da na tjednoj bazi razgovaramo s njima o plaći, situaciji na radnom mjestu, troškovima, prihodima, a što je najvažnije o planovima za budućnost. Cilj je da se osamostale i da su nakon izlaska iz sustava u mogućnosti unajmiti stan, a kasnije i imati vlastiti dom. Jedan od njih je upisao fakultet, međutim u jednom trenutku nije imao dovoljno sredstava za školarinu. Trenutno radimo na tome da pronađe posao, a do slijedeće školske godine ćemo probati osigurati sredstva za školarinu.

S drugim mladićem iz Caritasove kuće sam prošli tjedan posjetila  stambenu štedionicu i polako ga pripremam da dio novca odvaja za štednju. Dok je u toj kući, gdje nema puno financijskih izdataka, ima jedinstvenu priliku uštedjeti, a to je izvrsna baza za kasnije osamostaljivanje. Ponekad je potreban samo netko u koga imaju povjerenja da ih usmjeri i bude uz njih. To čini veliku razliku.

Na što još je važno skrenuti pozornost tim mladim ljudima?

Objašnjavamo im koliko je važno definirati svoje ciljeve. Često ističemo da je najvažnije naći i zadržati posao, a potom osmisliti koncept kako od zarađenog novca živjeti. Fokus uvijek treba biti na prihodovnoj strani i izbjegavanju zaduživanja. Svi mi to navodno znamo, ali u stvarnom životu to znanje ne primjenjujemo. Ono čega možda mnogi nisu svjesni je da uz stalan rad na sebi, edukaciju i trud za nekoliko godina mogu preteći i one koji su trenutno daleko ispred njih.

Od kada surađujete s Caritasom? Pomažete li i na druge načine?

Od 2017. godine se rado odazivamo Caritasovim pozivima te sudjelujemo u njihovim akcijama. Uz to, povremeno pomažemo i ovršenima te blokiranima, zajedno s kolegicom odvjetnicom Vladimirom Hebrang. Nedavno smo imale slučaj gospođe koja nije mogla otplaćivati kredit. Tvrtka koja se bavi otkupom potraživanja otkupila je navedeni dug. Dug je bio u zastari a tvrtka koja ga je otkupila ga je svejedno pokušala naplatiti. Nakon naše intervencije su odustali od potraživanja. Upravo zato je pomoć odvjetnice jako bitna jer prosječan građanin koji se nađe u ovoj situaciji često nema dovoljno znanja, a niti novaca platiti pravnu pomoć. Puno je sličnih slučajeva gdje ljudi zbog kredita zaglibe u ovrhama i blokadama. Tada im dug gotovo u pravilu poraste barem za tridesetak posto, jer se dugu pribroje troškovi odvjetnika, javnih bilježnika, kamate…

Je li vaše rano osamostaljivanje, odnosno borba za opstanak u mladosti, nakon izvlačenja iz ratnog Sarajeva, odredilo vaš kasniji pristup poslu i životu?

Mislim da me moje iskustvo u mladosti dosta usmjerilo. Iz Sarajeva sam izašla 1992. godine sa 16 godina da bih u Karlovcu, a potom u Slavonskom Brodu, nastavila gimnazijsko školovanje. Duge dvije godine nisam se ni čula ni vidjela sa svojim roditeljima. Nije bilo lako. Nakon završene gimnazije, upisala sam Ekonomski fakultet u Zagrebu, a u isto vrijeme sam radila preko student servisa u jednoj velikoj korporaciji te si sama plaćala podstanarski smještaj. Nakon završenog fakulteta sam nastavila raditi u toj korporaciji. Tijekom 2008. godine pokrenula sam tvrtku Klijent d.o.o koja i do danas uspješno posluje.

Kako vaše djelatnice prihvaćaju učestalo volontiranje, odnosno pomaganje potrebitima u subotu ili u nedjelju, kada bi mogle biti slobodne?

Sve smo u uredu entuzijastične oko pomaganja potrebitima. Naša voditeljica ureda Ana, te kolegice Ivana, Martina i naša studentica Suzana su često svoje ˝slobodno˝ vrijeme provele upravo pripremajući prezentaciju za korisnike, razgovarajući s korisnicima u prihvatilištima, tražeći rješenja za izlazak iz problema. I to je odrađeno na visoko profesionalnom nivou. Jednako kvalitetno kao i redoviti posao. Sve one pored posla imaju svoje obitelji i privatne obaveze, ali im nikada nije bio problem sudjelovati u bilo kojoj akciji. Čovjek osjeti duboko poštovanje i zahvalnost kada zna da radi s ljudima koji su nesebični. I to je nešto što ne možete odglumiti, to se jasno vidi u njihovom svakodnevnom radu. Jako je ugodno provoditi vrijeme u takvom timu.

Bi li i drugi poduzetnici mogli i trebali na sličan način pomagati pripadnicima ranjivih skupina?

Takav pristup zna biti nepopularan u našoj branši. Neke naše kolege iz drugih tvrtki na volontiranje i pomaganje potrebitima gledaju iz drugačije perspektive. Kažu: sami su si krivi. Ili me pitaju: ma što će ti to? Zafrkavaš se s tim ljudima, a sve zabadava!

Bilo bi odlično kada bi i druge tvrtke, svaka u svom području djelovanja, pomagale potrebitima. Naravno, ukoliko vide smisao u tome. U redu je volontirati, u redu je i ne volontirati. Svatko radi najbolje što zna u datom trenutku.

Osobno uvijek gledam širu sliku, i pokušavam naći odgovor na ono moje zašto? U konačnici, uvijek se postavlja pitanje svrhe, smisla. Osjećam da u potpunosti živim svoju svrhu, ono zbog čega sam na ovoj zemlji.

Kako poduzetnici drugih zanimanja mogu pomoći potrebitima?

Vjerujem da u svakom zanimanju postoji načini kako pristupiti i pomoći onima koji su u potrebi a to ne mora biti nužno samo materijalna pomoć.

Kolega Ratimir Pilja, s kojim redovito surađujem, odvjetnica Vladimira Hebrang, kao i sve kolege iz ureda Braovac i partneri d.o.o. vrlo konkretno su mnogima pomogli u mnogim humanitarnim akcijama. Velika mi je čast raditi s takvim ljudima. Oni su mi trajna inspiracija.

Kako je u Vašem slučaju sve počelo: sjećate li se kada ste i gdje prvi puta volontirali?

Počelo je u jesen 2015. godine, kada sam zajedno s Ratimirom Piljom otišla na hrvatsku granicu i u mjesta Bapska i Opatovac, pomagati izbjeglicama kojih se tada tamo skupilo na tisuće. Kolega Pilja je pomagao našim policajcima, koji su zbog preopterećenja tih dana pucali po šavovima, a ja sam izbjeglicama cijelu noć dijelila deke. Satima sam u tom blatu radila jedan te isti pokret: davala smrznutim ljudima pokrivače. Bilo je tamo i žena i djece, ljudi odasvud: iz mnogih azijskih i afričkih zemalja. Dok dijeliš deke tim nesretnicima mnoge stvari postaju jasnije, na koje inače ne misliš dok sjediš u uredu u Zagrebu.

Jedna djevojčica se uvečer onesvijestila. Policajac ju je donio na rukama u prostoriju. Moj kolega se brzo snašao te je malenoj, bez oklijevanja, dao umjetno disanje. Ubrzo se osvijestila, dali smo joj vode i bila je bolje. Tada se u meni dogodio neki poseban ‘klik’.

Jeste li bili u pučkim kuhinjama?

Jesam. Nedavno smo kolegica Ivana i ja volontirale u pučkoj kuhinji u Gundulićevoj 12, kod sestre Tihomire. Cijelo jutro rezale smo luk i gulile krumpir. Super je to iskustvo, na neki način odmak od papira i brojki. Nakon potresa na Banovini, išla sam volontirati u jedno mjesto pokraj Petrinje. Tamo smo kolegica Marija iz ureda Braovac i partneri d.o.o i ja postavljale ploču od knaufa u polurazrušenoj kući jedne bakice koja se smrzavala. Također jedno zanimljivo i novo iskustvo. Zahvalna sam Bogu za svako to iskustvo, ljude koje sam srela i srećem u svom radu, ali i priliku da služim.

FOTO: Snimio Damir Kramarić

Tekst je dio projekta ‘Osvješćujemo probleme najranjivijih skupina i senzibiliziramo javnost‘, koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – Agencije za elektroničke medije