Zašto Božji pastiri govore o svemu, SAMO NE O NAJVEĆOJ NEPRAVDI u RH – pošasti ovrha i blokada?!

”Ne sramim se svoje blokade, dogodila mi se jer sam ostala bez posla i godinama nisam uspijevala pronaći drugi, nikako zato što sam izbjegavala svoje obveze. Ne vidim izlaz iz situacije jer u Slavoniji, ne uspijevam pronaći stalno zaposlenje kako bih vraćala dug. Spasa ustvari ne može ni biti sve dok se u Ovršnom zakonu nešto radikalno ne promijeni”, upozorava Vinkovčanka Anamarija Popović, jedna od 321.000 blokiranih građana RH

Dok pojedini hrvatski biskupi u  javnim istupima s prijekorom govore o ljudima koji odlaze iz Hrvatske u inozemstvo – nazivajući to i svojevrsnim dezerterstvom te dok se nerijetko osvrću na razne ideološko-političke i povijesne teme (zašto ne – i o tome valja govoriti), nismo zapamtili da su ove, ali ni prijašnjih godina, javno progovorili o najvećem zlu i nepravdi u našoj domovini – o čemu bi Božji pastiri trebali otvoreno i javno govoriti.

Nismo, naime, primijetili da su s propovjedaonica ili u ustupima za medije upozorili na užasavajuću pošast ovrha i blokada, na duboko nepravedni Ovršni zakon te na činjenicu da ni prijašnje, kao ni aktualna vladajuća većina, ne čine praktički ništa da riješe najveći hrvatski problem – epidemiju ovrha te blokada računa hrvatskih građana, što pak dovodi do masovnog obolijevanja, umiranja, iseljavanja  i brzog pražnjenja zemlje .

Nije, naime, tajna da je Hrvatska svjetski prvak po broju ovrha i blokada na broj stanovnika. Jer u zemlji od oko četiri milijuna stanovnika (nema nas više 4,5 milijuna, kao donedavno!), blokirano je više od 320.000 građana (mnogi od njih na osnovu lažnog ili namjerno preuveličanog duga)!

Četvrtina stanovništva životno je ugrožena!

Znamo li da i blokirani imaju obitelji, nije teško zaključiti da je čak četvrtina Hrvatske životno ugrožena zbog nakaradnog zakona koji je doveo do tolikog broja ovrha i blokada. No, hrvatske političke elite, čini se, puno više brinu za bankare, za odvjetnički i javnobilježnički lobi, nego za životno ugrožene hrvatske građane.

Zbog masovnih, duboko nepravednih ovrha i blokada, zbog raširene korupcije i nepostajanja pravne države, zbog velikih nepravdi i osjećaja neperspektivnosti, mnogi iseljavaju iz Hrvatske. To, pak, dovodi do demografskog sloma i laganog nestajanja cijelog naroda! I o tome bi hrvatski svećenici trebali jasno i glasno govoriti, puno prije nego li o ‘dezerterstvu’ onih koji odlaze, ili o karakteru braka te o ideološkim i povijesnim prijeporima u duboko podijeljenoj zemlji.

No, oni to, na žalost, ne čine, ili čine vrlo rijetko i stidljivo, zbog čega šira javnost i ne zna za takve istupe nekog župnika, biskupa ili nadbiskupa (stoji tvrdnja kardinala Bozanića da neki namjerno stvaraju ozračje beznađa u Hrvatskoj…, no  stoji isto tako i činjenica da nadbiskup, kao ni biskupi, ne govori o glavnim uzrocima iseljavanja).

Šute li zbog novca kojega primaju iz proračuna?!

Koji je razlog ovakve šutnje klera?  Veže li im jezik nemali novčani iznos kojega država iz proračuna daje za potrebe Katoličke crkve u Hrvatskoj?

To nipošto ne bi smio biti razlog šutnje Božjih pastira! No ako je to doista glavni kamen smutnje, onda bi i za Katoličku crkvu u Hrvatskoj i za narod bilo bolje da se ta potpora smanji ili potpuno ukine.

O ovoj temi još jednom je na svom Facebook profilu progovorio i glavni tajnik udruge Blokirani, Mario Strinavić, koji je ponovno podsjetio na otvoreno pismo – koje je prije dvije godine uputio biskupu Đuri Hraniću.

Biskup Hranić u tadašnjoj je uskrsnjoj poslanici, naime, prozvao one koji iseljavaju iz Hrvatske kao nedovoljno hrabre, a slično je prije par dana učinio i sisački biskup Vlado Košić.

”Mladi ljudi odlaze jer im je previše praznih obećanja i antihumanih i antiobiteljskih zakona koji zbog telefonskog računa ili struje uništavaju egzistencije obitelji, onemogućavaju početak i od ljudi rade robove. Oni ne odlaze uz tambure i pjesmu već uz suze svojih najbližih.

‘Nadu su izgubili i zbog Vas gospodine biskupe!’

Poštovani gospodine biskupe, potpuno mi je jasno da je ovo vrijeme Uskrsa i obnavljanja vjere i nade, al tu nadu su mnogi izgubili zahvaljujući ne samo zakonodavcima nego, među ostalim, i Vama koji umjesto jasne prozivke koristite metaforičke fraze i time ljudima šaljete poruku da su oni sami krivi jer odlaze u inozemstvo.

Meni je potpuno jasno da se Vi kao biskup ne želite miješati u politiku, al je zadatak kršćanina da kreira ovo društvo sukladno načelima Caritasa, a caritas nije prozivka nego solidarnost. Solidarnost s blokiranima i s onima bez posla bi bila u stalnom prozivanju i upozoravanju vlastodržaca na nepravedne zakone, ne samo onda kad se radi o radu nedjeljom, abortusu, braku i sličnim temama nego i onda kad nepravedni zakoni uništavaju egzistencije čitavih obitelji i regija.

Poštovani gospodine biskupe Hraniću u ovo vrijeme promišljanja Isusove muke smrti i uskrsnuća Vas u ime blokiranih pozivam da zajedno obnovimo svoju vjeru u snagu kršćanske solidarnosti i kreativnosti te da zajednički ostvarimo uvjete za opstanak i ostanak na ovoj plodnoj slavonskoj zemlji Hrvata. Ako se kao biskup ne usuđujete upustiti u pitanja naspram Pilata našega vremena onda bi bilo pošteno da se ne upuštate ni u osude za pomodarstvo jer to je pljuska u obraz onima koji nevini moraju slušati još i takve prozivke od Crkve kojoj vjeruju.

Siguran sam da Vi kao biskup niste blokirani i da imate novaca za režije, ali Vam svejedno u ime blokiranih želim puno milosti Božje u obnovi milosrđa naspram onih koje pozvaste pomodarskim iseljenicima”, stoji u britkom i vrlo preciznom pismu koje je potpisao Mario Strinavić, glavni tajnik Udruge Blokirani.

Mario je ovih dana na svom profilu podsjetio na tu svoju poruku te dodao da bi potpuno isti sadržaj mogao poslati i biskupu Košiću ove godine…

”No, sumnjam da bi on to skontao”, gorko ironično zaključuje Strinavić, pa potom dijeli tekst Slobodne Dalmacije koji govori o pravoj hrvatskoj stvarnosti, koju, na žalost, biskupi tako rijetko spominju.

Ovo je hrvatska stvarnost: 

”Četvrtina Hrvatske trenutačno živi u blokadi zbog nemogućnosti plaćanja svojih obveza. Prema posljednjim podacima iz Fine koji se odnose na konac listopada, blokirana su 321.272 građana.
Budući da ovrhe direktno pogađaju i obitelj osobe koja je u blokadi, ispada doista kako je milijun građana u životnim problemima zbog zaduženosti.
Građani su, inače, najviše dužni financijskim institucijama – udio duga prema bankama, kreditnim unijama, štedionicama, osiguravajućim društvima, leasing i factoring društvima… iznosi 52 posto, odnosno više od 22 milijarde kune. Sljedeći je vjerovnik država, odnosno jedinice lokalne uprave i samouprave kojima građani duguju pet milijardi kuna.

Hrvatima su blokirani računi i zbog duga prema telekomunikacijskim tvrtkama, koji iznosi nešto više od milijardu kuna. Blokiranih koji su vjerovnicima dužni do 10.000 kuna trenutačno je oko 108.000, dok je onih čije se dugovanje kreće od 10.000 do 100.000 kuna oko 152.000”, stoji u tekstu pod naslovom: ”Ovo još nikome nije uspjelo na svijetu: više od 320.000 građana budi se s blokiranim računom, a gotovo svaki četvrti Hrvat ima egzistencijalnih problema zbog zaduženosti!”

”O životu u blokadi u kojoj je već 2527 dana govori nam Vinkovčanka Anamarija Popović, koja za nekoliko mjeseci treba roditi treće dijete. Fina je, kaže, svakog mjeseca podsjeti na njezino dugovanje, koje trenutačno iznosi 149.702 kune, od čega na glavnicu otpada 60 tisuća.

Ljudi bi platili dug da mogu

”Ne sramim se svoje blokade, dogodila mi se jer sam ostala bez posla i godinama nisam uspijevala pronaći drugi, nikako zato što sam namjerno izbjegavala svoje obveze. Ne vidim izlaz iz situacije jer u Slavoniji, gdje živim, ne uspijevam pronaći stalno zaposlenje kako bih kontinuirano vraćala dug. Spasa ustvari ne može ni biti sve dok se u Ovršnom zakonu nešto radikalno ne promijeni. Moja obitelj ima još jednog odraslog člana koji je u radnom odnosu i blokiran, dvoje djece koja pohađaju osnovnu školu, a treće je na putu. Iz godine u godinu rastu potrebe i želje djece, koje je teško pratiti ako vam svaki mjesec u kući nedostaje najmanje 1500 kuna zbog blokade
Naše želje stagniraju, no mi, ustvari, ni ne tražimo ništa osim mogućnosti da njih dvoje i ovo treće koje dolazi na proljeće kvalitetno obrazujemo, othranimo i napravimo od njih dobre ljude i građane”, govori Anamarija, koja posljednjih godina, prema vlastitom priznanju, stalno pretače iz šupljeg u prazno, mudruje gdje će namaknuti novac za školske izlete, ekskurziju, izvanškolske aktivnosti…
”Najteže je u ovo blagdansko doba. Ne vodim ih sa sobom u kupnju, ne zato što su nerealni ili razmaženi u željama i prohtjevima… upravo suprotno! Svjesni su oni toga da im ne mogu priuštiti original legiće, autić s daljinskim ili novi mobitel. Ubija me, međutim, to što uopće više ni ne govore što bi htjeli dobiti za Božić. Ovaj mjesec nećemo platiti račune da bismo mogli kupiti jelku, napraviti im omiljene kolače i skuhati jela koja obožavaju… Nastojat ćemo nekako “izvući” suprugovu božićnicu, koju nam redovito svake godine proguta ovrha. Vidim da su drugi uspjeli, vrijedi pokušati”, kaže Vinkovčanka.

Blokirani apeliraju: Božićnicu na ruke

Poslodavci su doista poslušali apel udruge “Blokirani” i sindikata, pa su radnicima koji su u financijskim problemima počeli isplaćivati božićnicu “na ruke”, odnosno u gotovini. Takav dogovor, kako doznajemo, vrijedi za djelatnike u srednjim i osnovnim školama, MUP-u, pojedinim bolničkim ustanovama… Budući da 99 posto blokiranih živi s 2000 kuna na mjesec, pomoć u obliku božićnice itekako će im dobro doći, kaže Miriam Kervatin, čelnica “Blokiranih”.
”Ni jedna država na svijetu nema, statistički gledano po broju stanovnika, ovoliki broj blokiranih kućanstava. U kontaktu sam s ljudima i znam da ne postoji profesija u kojoj nema blokiranih osoba… Svi oni žive s ogromnim stresom jer ne znaju tko će im sutra zakucati na vrata – ako idete u bolnicu na operaciju, vi ne znate je li tom doktoru upravo blokiran račun i tresu li mu se ruke… U istoj su situaciji i policajci, vatrogasci, profesori… Mi sada govorimo o 320.000 obitelji, što je ogroman porast u odnosu na 2010. godinu, kad je započela kriza i kad je bilo 25.000 blokiranih kućanstava”, ističe sugovornica Slobodne Dalmacije.
Blokirani imaju pravo na zaštićeni račun – od rujna ove godine tri četvrtine primanja zaštićeno je od ovrhe, no maksimalni iznos zaštite je 3600 kuna. Dakle, i onaj koji ima plaću u iznosu od 10.000 kuna može dobiti samo spomenuti iznos. Blokirani obrtnik uopće nema pravo na zaštićeni račun, kao ni student, honorarac, OPG-ovac…

UDRUGA ‘BLOKIRANI’: Ne znamo kome ovo koristi

U udrugu “Blokirani” dolaze ljudi s različitim životnim pričama. Primjera radi, gospođa Ivanka Ivanović je 1998. digla kredit u iznosu od 90.000 kuna za svoju malu trgovačku radnju, kao jedina zaposlena.
Nakon što je otplatila oko 32.000 kuna, uslijedili su medicinski problemi, te stopostotna invalidnost, zbog čega više nije mogla raditi. Danas je insolventna, a njezin se dug popeo na 1,3 milijuna kuna i dalje raste. Uz tu ovrhu, ima još desetak drugih.
– Pitam se kome to uopće koristi?! Od 2014. u Hrvatskoj je dug kućanstava, upravo zbog blokada, visokih troškova i kamatarenja (zatezne kamate oko 24 posto), prešao ukupni iznos duga hrvatske privrede, što je pokazatelj dosad nezabilježen u svijetu. Hrvatska se vlast, međutim, još uvijek nije “otrijeznila” – govori predsjednica udruge “Blokirani“.