ZNANSTVENI SKUP: Znate li zašto čak 750.000 potomaka hrvatskih iseljenika današ živi u dalekoj Južnoj Americi?

U žarištu interesa skupa je selidba brojnih europskih doseljenika u zemlje Južne Amerike početkom 20. stoljeća potaknuta potrebama za radnom snagom radi iskorištavanja velikih rezervi sirovina na tom području i ograničavanjem useljavanja u Sjedinjene Države. Dio tog migracijskog vala bili su i Hrvati. Danas na području Južne Amerike živi između 500.000 i 750.000 potomaka hrvatskih iseljenika

Znanstveni zavod Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, Institut za migracije i narodnosti, Institut za društvene i političke studije Patagonije Nacionalnog sveučilišta u Patagoniji „San Juan Bosco“ i Međunarodna mreža istraživača migracijskih procesa između Hrvatske i Južne Amerike organizirali su u srijedu i četvrtak, 11. i 12 prosinca, u Zagrebu znanstveni skup „Migracijski procesi između Hrvatske i Južne Amerike. Povijest, kultura i društvo“.

U žarištu interesa skupa je selidba brojnih europskih doseljenika u zemlje Južne Amerike početkom 20. stoljeća potaknuta potrebama za radnom snagom radi iskorištavanja velikih rezervi sirovina na tom području i ograničavanjem useljavanja u Sjedinjene Države. Dio tog migracijskog vala bili su i Hrvati. Danas na području Južne Amerike živi između 500.000 i 750.000 potomaka hrvatskih iseljenika.

Tijekom znanstvenog skupa raspravljalo se o migracijskim procesima, utjecajima migracijskih politika, doprinosu hrvatskih zajednica zemljama u kojima su se nastanili hrvatski iseljenici, njihovim identitetima, kulturnim, političkim i vjerskim aktivnostima, načinima organiziranja, povratnoj migraciji, teorijskim i metodološkim problemima vezanima uz istraživanje hrvatskog iseljeništva u Južnoj Americi i sl.

Sudjelovanje na skupu bilo je moguće i putem virtualnih konferencija.

Glavni cilj ovoga skupa bio je potaknuti razmjene iskustava i rasprave o raznim aspektima koji tvore i obuhvaćaju migracijski fenomen između Hrvatske i Južne Amerike.

Posljednjih desetljeća devetnaestog stoljeća, konsolidacija modernih nacionalnih država u Južnoj Americi i njihova integracija na svjetsko tržište kao proizvođača primarnih sirovina, generirali su veliku potražnju za radnom snagom. Ta se potreba pretvorila u dolazak velikog migracijskog kontingenta, uglavnom europskog, koji se intenzivirao krajem stoljeća, a iznad svega, nakon što su Sjedinjene Američke Države ograničile svoju imigracijsku politiku dvadesetih godina 20. stoljeća.

Ove strukturalne potrebe južnoameričke zemlje koje su prolazile kroz procese modernizacije ponudile su imigrantima prilike za ekonomski i društveni napredak, kao i za integraciju u zemljama primitka. Zajedno sa svojom radnom snagom i ekonomskim potencijalom, iseljenici su doprinijeli društvima prijema svojim znanjem, uvjerenjima, tradicijom i kulturnom baštinom. Presudna važnost europske migracije za zemlje Južne Amerike očituje se u prostornim i kulturnim značajkama koje su stekla brojna sela i gradovi diljem kontinenta. U njima, amalgam nacionalnosti i etničkih skupina, i europskih i američkih, ogledao se najviše u onome što se dugo nazivalo melting pot, odn. navodno skladno sjedinjavanje različitih nacionalnih identiteta na američkom tlu u jedan jedinstveni. Iz perspektive zemalja porijekla migrantskih kontingenata, postojanje nacionalne ili etničke zajednice raspršene južnoameričkim teritorijem s druge strane oceana, predstavlja ključno materijalno i simboličko bogatstvo, budući da mnogi od njih čuvaju predmete, sjećanja, tradicije, narječja i različite kulturne prakse koje sačinjavaju istinske rezerve svojih materijalnih i nematerijalnih nasljeđa.

Prema službenim podacima, pola milijuna Hrvata i njihovih potomaka trenutno živi u Južnoj Americi. Kao što je već dobro poznato, teško je znati točan broj Hrvata koji su stigli u Južnu Ameriku zbog nedostatka precizne dokumentacije te državnih, geopolitičkih i teritorijalnih transformacija koje je Hrvatska doživjela kroz svoju povijest. Međutim, posljednjih godina razvijena su različita istraživanja koja nastoje nadopuniti, raspraviti, razjasniti i obogatiti postojeće analitičke perspektive.

Zanemarena istraživanja o prisutnosti Hrvata

U tom smislu, nekoliko istraživanja južnoameričkih istraživača hrvatskog podrijetla sugeriraju da bi ta brojka mogla biti mnogo veća: procjenjuje se da su najmanje tri četvrtine milijuna Hrvata i njihovih potomaka smješteni u Južnoj Americi. S druge strane, uz pitanja o broju Hrvata na teritoriju Južne Amerike, treba se uzeti u obzir i raspodjela naselja migrantske populacije. Na taj način hrvatska prisutnost postaje relevantna razvojem regionalnih povijesti, usmene povijesti, mikro povijesti, budući da postoje lokaliteti i regije u kojima je doprinos hrvatskih zajednica lokalnom napretku značajnija od njezinih utjecaja na nacionalnoj razini. Pored toga moraju se uzeti u obzir napredci u  istraživanjima iz područja  sociologije te kulturne i društvene antropologije, kao i važnost koju je predmet identiteta stekao u društvenim znanostima posljednjih godina.

Kao što se može vidjeti, značenje iseljavanja za hrvatsku povijest, kulturu i identitet nadopunjuje se značenjem koje useljavanje ima za zemlje Južne Amerike. To objašnjava razvoj migracijskih studija u Hrvatskoj i u Americi. Međutim, u oba slučaja, neka pitanja, teme, zemlje i regije još uvijek su zanemareni predmeti istraživanja. U zemljama Južne Amerike migracijske studije uglavnom su bile usredotočene na europske zemlje većinskog podrijetla migranata, kao npr. Španjolsku, Italiju i Portugal, dok je u Hrvatskoj proučavanje migracijskih destinacija s područja Južne Amerike bilo zanemarivano.

Posljednjih desetljeća, kao što je rečeno, šire se i diversificiraju  migracijski studiji, uključujući brojčano manjinske skupine imigranata, važne u smislu njihovog doprinosa razvoju društava zemalja primitka, kao i nove teme, pitanja, analitičke perspektive i teorijsko-metodološki problemi. U mnogim slučajevima to su istraživanja čija su recepcija i utjecaji smanjeni zbog jezika na kojima su radovi napisani. Osim nekoliko iznimaka, u Hrvatskoj se uglavnom ne čita španjolski, a u Južnoj Americi ne čita se hrvatski. Uzimajući u obzir tu situaciju i nastojeći stvoriti prostor za razmjenu iskustava između hrvatskih i južnoameričkih istraživača, Znanstveni zavod Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu i Institut za migracije i narodnosti organizirali su i koordinirali  panele na španjolskom jeziku, prisutnim i virtualnim sudjelovanjem putem interneta, unutar dva velika kongresa koji čine prethodnike ovoga poziva.

Paneli i na španjolskom jeziku

Prvi je panel na španjolskom jeziku organiziran u okviru Trećeg hrvatskog iseljeničkog kongresa „Odlazak – Ostanak – Povratak“, održan od 29. lipnja do 1. srpnja 2018. u Osijeku, u organizaciji Centra za istraživanje hrvatskog iseljeništva, u suradnji s Institutom za migracije i narodnosti te Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Pod naslovom „Hrvatsko iseljeništvo u Južnoj Americi i povratna migracija u Hrvatsku. Izazovi i mogućnosti“, panel je uključivao petnaest sudionika iz Hrvatske, Argentine, Čilea i Venezuele.

Drugi je panel na španjolskom jeziku organiziran u okviru Međunarodnog znanstveno stručnog skupa. „Migracija i identitet: ekonomija, kultura i država“, koji je održan u Zagrebu od 6. do 8. prosinca 2018. godine, u organizaciji Instituta za migracije i narodnosti, u suorganizaciji s Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, i mnogim drugim renomiranim institucijama. Tom prilikom osamnaest istraživača iz Hrvatske, Slovenije, Argentine, Čilea, Venezuele, Perua i Bolivije izlagali su na panelima „Migracijski procesi u Južnoj Americi: povijest, identiteti i izazovi za istraživanje“ i „Migracijski procesi i izgradnja identiteta u Južnoj Americi i Jugoistočna Europa: kultura, država i nacionalizmi“.

Kao rezultat ovih panela započelo je razmišljanje o organiziranju zagrebačkog skupa – čiji je glavni cilj stvaranje institucionalnog prostora za komunikaciju i razmjenu iskustava, prezentaciju rezultata istraživanja, raspravu o teorijsko-metodološkim problemima i donošenje zajedničkih odluka i mjera s ciljem izgradnje mosta i stvaranja širokog znanstvenog i profesionalnog dijaloga između Hrvatske i zemalja Južne Amerike koji će rezultirati plodnim razvojem ovog područja istraživanja.