Brine li nekoga što većina srednjoškolaca i studenata i dalje želi otići iz Hrvatske?

Prosječna neto plaća u Zagrebu trenutno iznosi oko 1.300 eura dok je prosječna cijena najma jednosobnog stana u centru Zagreba između 700 i 900 eura. U Stockholmu je prosječna plaća između 2.900 i 3.500 eura, ali su cijene stanova više (između 1.200 i 1.500 eura). U Dublinu ćete moći zarađivati preko 3.000 eura, međutim jednosoban stan ćete platiti čak 1.800 – 2.500 eura – ako ga uopće nađete…

Piše Dražen Boroš

Iako, prema službenim podacima, ukupan broj iseljenih iz RH zadnjih godina pada u odnosu na razdoblje prije covida, iseljavanje visokoobrazovanih mladih i dalje ostaje značajan problem za budućnost i opstojnost hrvatske države.

Primjerice, Državni zavod za statistiku bilježi nešto veći povratak hrvatskih državljana zadnjih godina, ali su te brojke i dalje manje od onih koji odlaze, te se često radi o starijim dobnim skupinama. Središnji državni ured za Hrvate izvan RH procjenjuje da se godišnje vrati oko 10 tisuća ljudi s hrvatskim državljanstvom, dok DSZ navodi da se u periodu između 2020. i 2023. vratilo oko 30 tisuća Hrvata koji su ranije živjeli i radili u inozemstvu.

Konkretan podatak o povratku mladih nije jednostavno izdvojiv iz opće statistike povratka, no ako se zna da je najveći broj “povratnika” iz Njemačke, prilično je jasno o kakvoj se dobnoj skupini radi.

Treba istaknuti kako je trend broja iseljenih uglavnom u padu od rekordne 2017./2018. godine, dok je broj doseljenih u značajnom porastu (uglavnom uslijed uvoza strane radne snage). Hrvatska je do 2021./2022. imala negativan migracijski saldo, ali je posljednjih godina preokrenut u pozitivan, uglavnom zahvaljujući enormnom dolasku stranih radnika.

Tako na primjer: broj Hrvata povratnika iz Njemačke se povećava (5.014 povratnika iz Njemačke u 2023., naspram 4.334 u 2022.godini), ali je i dalje dvostruko više onih koji se iseljavaju u Njemačku (11.031 iseljenih u Njemačku u 2023.).

Stavovi srednjoškolaca i studenata o odlasku iz Hrvatske

Upravo zbog toga, izuzetno je relevantno pitanje kako danas mladi u Hrvatskoj razmišljaju o odlasku u druge zemlje, s obzirom na stalne rasprave o iseljavanju. Trendovi iz brojnih istraživanja zadnjih godina pokazuju da velik dio mladih, usprkos brojnim problemima u svijetu i dalje razmišlja o odlasku.

​Glavni razlozi obično se vežu uz ekonomske faktore, kao što su veće plaće, bolji uvjeti rada i šanse za profesionalni razvoj, zatim sociološko-političke faktore (percepcija nepravde i korupcije, duboka politička podijeljenost u hrvatskom društvu), te na koncu kvalitetu života, jer u nekim drugim zemljama vide bolje javne servise, veću egzistencijalnu sigurnost te uređeniji sustav.

Njih 70 posto razmišlja o odlasku

​Istraživanja brojnih instituta i udruga u RH iz 2022./2023. godine pokazuju da više od polovice mladih (18-30 godina) ozbiljno razmišlja o odlasku iz Hrvatske. Kod studenata je ta brojka i veća. Istraživanja pokazuju kako veliki postotak mladih (često između 50 i 75 posto) razmišlja o preseljenju u drugu državu na dulje vrijeme ili zauvijek. Jedno novije istraživanje (na uzorku od 18 do 29 godina) pokazalo je da čak 70 posto mladih razmišlja o odlasku, što je i više nego zabrinjavajuće. ​Isto tako, veliki dio tih mladih (primjerice 44 posto u spomenutom istraživanju) je u posljednjih godinu dana aktivno pretraživao natječaje za posao u inozemstvu, što ukazuje na to da se ne radi samo o apstraktnoj želji, već o konkretnim namjerama.

​Na kraju, sva ta istraživanja ističu da studenti predstavljaju značajnu skupinu s intenzivnom namjerom za odlazak budući da najveći udio mladih koji planiraju odlazak namjerava iseliti dugoročno (više od 10 godina ili zauvijek), dok tek manji dio planira ostanak do 5 godina. Ali iz povijesti znamo kako to obično završi.

Gdje se zapravo može pristojno živjeti?

​”Ako ne mogu ovdje imati plaću dostojnu čovjeka i stan u kojem ću moći pristojno živjeti, onda idem to potražiti negdje drugdje”, najčešće se može čuti kao prvi argument mladih danas u Hrvatskoj. Iako je to zapravo želja svakog mladog čovjeka, pitanje je tko kako i gdje to može brzo i ostavariti.

Danas se općenito kao najpoželjnije zemlje za život u kontekstu kvalitete života spominju Nordijske zemlje (Švedska, Norveška, Finska) zbog izvrsnog sustava socijalne skrbi, obrazovanja, niske korupcije, pa i sigurnosti. S druge strane, Danska, Švicarska, Nizozemska, zbog visokih plaća, centralne lokacije i multikulturalnosti. Ili pak, prekomorske zemlje Kanada i Australija koje su popularne zbog visoke kvalitete života, ekonomskih prilika, prirodnih ljepota i useljeničke politike koja potiče dolazak mladih i stručnih ljudi, dok su sve manje popularne nekoć nama najvažnije iseljeničke destinacije (Njemačka, Irska, Austrija…).

Stanarine lete u nebo

“World Happiness Report” (istraživanja o kvaliteti života) ili “Expat Insider Report” dosljedno favoriziraju zemlje koje nude stabilnost, visoku kvalitetu javnih usluga i dobar balans privatnog i poslovnog života. No je li baš sve “divno i krasno”. Evo nekoliko usporedbi.

Prosječna neto mjesečna plaća u Zagrebu trenutno iznosi oko 1.300  eura dok je prosječna cijena najma jednosobnog stana u centru Zagreba između 700 i 900 eura. U Švedskoj (Stockholm) je prosječna plaća između 2.900 i 3.500 eura, ali su cijene stanova nešto više nego u Zagrebu (između 1.200 i 1.500 eura plus režije). U isto vrijeme u Dublinu ćete moći zarađivati preko 3.000 eura pa čak i 3.800, međutim jednosoban stan ćete platiti astronomskih 1.800 – 2.500 eura (ako ga uopće nađete).

Ni Njemačka nije što je bila

Ni Njemačka više nije što je nekada bila. Prosječna plaća u Berlinu je između 2.900 i 3.400 eura no mali stanovi su između 1.500 i 2.000 eura. Oni koji bi se zaputili preko oceana, primjerice u Kanadi (Toronto) se mogu nadati prosječnoj zaradi  između 3.400 i 3.800 eura (preračunato po srednjem tečaju) dok se cijene stanova kreće od 1.800 – 2.500 eura. U Australiji (Sydneyu) se plaće kreću i do 3.800 eura, ali su cijene stanova tamo otišle “u nebesa”, pa se stan ne može naći ispod 1.900 eura mjesečno pa čak i do 3.000 eura (preračunato iz australskih dolara).

​Dakle kao što se može vidjeti iz ovih usporedbi, plaće su u navedenim zemljama dva do tri puta veće nego u Hrvatskoj. Međutim, troškovi stanovanja (najma) često su tri do četiri puta veći nego u Zagrebu, što značajno umanjuje realnu razliku u kupovnoj moći. Ipak iseljavanje se nastavlja, možda ne onim tempom kao prije 10 godina, ali za jednu malu naciju poput naše i dalje više nego zabrinjavajuće.

FOTO: Ilustracija Pixabay; screenshot videsonimke

(tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti)