Čitali pjesme Lee Brezar, pričali o osjećajima koji ih guše te zadovoljni otišli kući

”Treba plakati. I psovati, ako pomaže. Osjećaji se moraju proživjeti, a ne zatomiti. Treba prigrliti mrak, da bi dobili svjetlo”, slikovito je objasnila Lea Brezar, književnica kojoj je pisanje, kako tvrdi, puno pomoglo da izbaci vlastite zatomljene emocije te da nastavi dalje sa životom

”Moja obitelj bila je prilično zmrdana. U njoj se nisu pokazivali osjećaji. Moja starija kćer ima mentalni poremećaj, moj otac također. Liječio se u Jankomiru. To se smatralo sramotnim, što mi je bilo strašno. Osvijestivši to, odlučila sam promijeniti nešto. Petnaest godina radila sam na sebi, nakon čega sam napisala ‘Superjunakinje‘. U toj sam knjizi htjela ostaviti poruku da su svi odgovori u nama”, tim riječima je književnica, i psihologinja, Lea Brezar, pred nekoliko desetina ljudi započela sinoćnji razgovor u sklopu ‘Priča koje liječe’ u Društvenom domu Prečko.

Svatko dobio knjigu!

Brutalno iskrena, susretljiva i nasmijana brzo je stekla povjerenje prisutnih. Rezultiralo je to sadržajnim, otvorenim te ozdravljujućim razgovorima spisateljice s publikom.

Program je moderirala Višnja Gašparin, viša stručna suradnica za programe suradnje u kulturi CeKaTe-a, a u Društvenom domu Prečko su su se okupili brojni članovi i korisnici udruge ‘Ludruga – sto posto ljudi‘, mnogi i sami s teškoćama mentalnog zdravlja.

Svatko od prisutnih na kraju je dobio svoj primjerak ”Superjunakinje” iz ruku autorice, koja je još dugo nakon završetka tribine potpisivala podijeljene knjige.

Štivo koje diže iz ponora

”Štivo koje piše Lea Brezar je toliko nadahnjujuće i prožeto dobrim mislima, da vas može dići iz svakog lošeg raspoloženja”, naglasila je na početku moderatorica Gašparin te je pročitala nekoliko doista lijepih i dojmljivih pjesama.

Nakon toga, autorica je govorila o knjizi Superjunakinje, koja, prema njezinim riječima, demistifica mentalne poremećaje.

Plakala dok je pisala

”Plakala sam kada sam 2014. pisala ovaj roman. Plakala sam i ovih dana kada sam ju ponovno čitala, pripremajući se za večeras. Čitam sebe kada čitam ovu knjigu. Roman opisuje četiri žene koje se bore s vlastitim demonima. Sve su u psihijatrijskoj bolnici i jedna drugoj otvaraju oči, dok ih psihijatar usmjerava. Jedna od tih žena svojevoljno je došla na psihijatriju, jer je spoznala da joj treba pomoć. Knjiga daje snagu, hrabrost i poticajna je jer pokazuje da postoji put”, naglasila je Brezar.

Žrtva, saboter, dijete i prostitutka

Dodala je da svaka od četiri junakinje predstavlja jedan od četiri osnovna arhetipa, odnosno obrasca ponašanja – prema poučavanju švicarskog psihologa i psihijatra Carl Gustava Junga.

Ta četiri arhetipa su žrtva, saboter, dijete i prostitutka.

”Prostitutka nas nagovara da kompromitiramo ono u što istinski vjerujemo. Saboter nam govori: ‘ne možeš ti to, nije to za tebe’. Žrtva u nama uvjerava nas da nema nade te da neće biti pomaka, ma što činili. A dijete predstavlja ranjeno dijete koje svatko od nas nosi u sebi”, protumačila je te dodala da svaka od žena iz knjige predstavlja jedan arhetip.

Diplomirat će psihologiju u Londonu

Autorica ‘Superjunakinje’, koja uskoro treba diplomirati psihologiju na studiju u Londonu, potom je istaknula da velik dio poteškoća mentalnog zdravlja dolazi od neprepoznatih i potisnutih emocija. Dodala je da svatko od nas treba dozvoliti da mu bude loše, a ne potiskivati negativne osjećaje.

”Treba plakati. I psovati, ako pomaže. Osjećaji se moraju proživjeti, a ne zatomiti. Treba prigrliti mrak, da bi dobili svjetlo”, slikovito je objasnila spisateljica kojoj je pisanje, kako je naglasila, puno pomoglo da izbaci i artikulira vlastite zatomljene osjećaje.

‘Bitno je da ustanemo’

”Nije važno zašto smo posrnule. Bitno je samo da ustanemo. Da otkačimo to breme i pustimo da se otkotrlja niz padinu”, pročitala je moderatorica potom dio iz ‘Superjunakinja’, nakon čega je autorica svima prisutnima, u sklopu igre emocionalnog odgoja, ponudila da izvlače karte sa slikama različitih emocionalnih stanja.

Cilj igre je da uključeni otvoreno pričaju o svojim osjećajima.

Karte koje čine čuda

Ubrzo su svi prisutni  – na osnovu karte koju su izvukli – vrlo otvoreno govorili o svojim strahovima, traumama, o onome što ih raduje, rastužuje, guši, krijepi ili živcira.

Sama spisateljica kasnije je priznala da tako otvorenom iskazivanju smažnih emocija dugo nije prisustvovala.

”Genijalno je ovo što se dogodilo. Ove karte doista čine čuda”, kazala je Brezar.

Naglasila je da je sve o čemu su prisutni govorili u redu, da ne treba bježati ni od jedne emocije, već da svatko treba osvijestiti što ga muči.

”Trebam osvijestiti mogu li promijeniti to što me muči, ili se mogu nositi s time. U skladu s tim valja onda i djelovati”, zaključila je na kraju ‘Priča koje liječe‘ svestrana Lea Brezar.

Višnja Gasparin iz Centra za kulturu Trešnjevka pročitala je, tijekom tribine, nekoliko doista nadahnjujućih pjesama Lee Brezar.

Bilježimo tri:

Pjesme koje nadahnjuju

Ne možeš se boriti sa svime

Past ćeš na dno

Možeš usnuti s time

I osvijestiti to

I gorjeti polako za svrhu

Koja te svuda nosi

Bez svrhe smo izgubljeni

Razlomljeni i bosi

Bez obećanja

Da će sve imati smisla

Na putovanju životom

I bol i strepnja i nemir

Pobijeni njenom ljepotom.

Nek nam je tišine

Za preispitivanje

Vremena za okrivanje

Svojih najboljih nada

Hrabrosti za ustajanje

Nakon pada

Ponajviše volje za ustrajati

Snage za zaboravljati

Opraštati i ako gubimo

Dok samo i iznova ljubimo

Ljubav, i ako će boljeti

Moramo, moramo voljeti.

Ispričaj priču osmjehom

I zadrži dah dobrotom

Ostavi znak

Na nečijoj duši

Donesi svjetlo

I ne daj da mrak

Sve mostove poruši

FOTO: Snimio Damir Kramarić