Cure iz Barcelone na maturalcu u Zagrebu dva dana volontirale – pomažući beskućnicima!
ZagrebIzdvojeno 22. srpnja 2025. Damir Kramarić
”Družile su se s našim korisnicima i donijele dašak vedrine i ljudskosti. U našem poludnevnom boravku za beskućnike neumorno su čistile dvorište, slagale donacije, prale suđe i hladnjake, usisavale, ribale kuhinju i sanitarne čvorove, razgovarale i širile pozitivu! Njihov entuzijazam, toplina i radna etika oduševili su cijeli naš tim i korisnike”, istaknule su djelatnice Doma nade. ”Vjerujemo da je naš posjet potaknuo empatiju i razumijevanje”, kažu pak djevojke iz Barcelone
Nesvakidašnja, vrlo pozitivna priča, osvanula je nedavno na Facebook stranici zagrebačke Udruge Dom nade: djevojke iz Barcelone na maturalcu u Hrvatskoj odlučile su nekoliko dana volontirati te pomagati potrebitima u dnevnom boravku za beskućnike Doma nade!
”Jedan dan je došlo 13, a drugi dan 8 različitih djevojaka – a sve s jednakim osmijehom i željom da učine nešto dobro. Tijekom oba dana družile su se s našim korisnicima i donijele dašak vedrine, razumijevanja i ljudskosti. U našem poludnevnom boravku za beskućnike neumorno su čistile dvorište od smeća i korova, slagale i organizirale donacije u skladištu. prale suđe i hladnjake, usisavale prostorije, ribale kuhinju i sanitarne čvorove, pomagale u sortiranju odjeće i obuće, razgovarale i širile pozitivu među svima nama!
Htjele su upoznati ljude
Njihov entuzijazam, toplina i radna etika oduševili su cijeli naš tim i korisnike”, napisali su administratori FB stranice ove humanitarne zagrebačke udruge.
O svemu navedenom naknadno smo razgovarali s djelatnicama Doma nade, ali i sa volonterkama iz Barcelone.
”Volonterke su nam došle preko Hrvatske mreže za beskućnike. Tijekom svog maturalnog putovanja, željele su volontirati u jednoj od članica mreže. Već u prvoj komunikaciji osjetila se njihova otvorenost i iskren interes – bilo je jasno da ne dolaze samo „odraditi volontiranje“, nego žele upoznati ljude, živote i priče koje stoje iza svakodnevne borbe za dostojanstvo. To nas je duboko dirnulo i odlučili smo im otvoriti vrata našeg Poludnevnog boravka za beskućnike”, istaknula je Matea Ovčar, socijalna radnica u Poludnevnom boravku za beskućnike i mentorica studentima socijalnog rada u sklopu stručne prakse.
Škola njeguje vrijednosti solidarnosti
Dodala je da je volontiranje dio njihove školske prakse. Riječ je o školi koja njeguje vrijednosti solidarnosti i društvene odgovornosti. Učenice tijekom svojih putovanja redovito izdvajaju vrijeme za volontiranje u lokalnim zajednicama koje posjećuju.
”Taj pristup nas je osobno jako inspirirao jer pokazuje koliko se već u školskim danima može njegovati osjetljivost za društvene teme i ljudsku povezanost. Ovakva iskustva za mlade su neprocjenjiva jer ih uče empatiji i autentičnom kontaktu – što nijedna teorija ne može zamijeniti.“, istaknula je.
Žele vidjeti stvarnost izvan komfora
Djevojke su, kako doznajemo, u Hrvatskoj provele nepuna dva tjedna. Prvi tjedan su boravile u Zagrebu, gdje su i volontirale u Poludnevnom boravku za beskućnike Doma nade (Harambašićeva 20), a zatim su nastavile putovanje prema obali i u Međugorje.
Marijana Ivanić Vuga, voditeljica programa Poludnevni boravak za beskućnike i koordinatorica volontera, primijetila je da kada netko u tako mladoj dobi izabere vidjeti stvarnost izvan razglednica i komfora, to ostavlja dubok trag.
”I na njima i na nama koji ih primamo“, naglasila je.
Lijepa iskustva s volonterima iz inozemstva
Djelatnice Doma nade kažu da i od ranije imaju predivna iskustva s volonterima iz različitih zemalja i sredina.
”Prošle godine ugostili smo studente socijalnog rada iz Španjolske koji su u Domu nade praksu obavljali u okviru Erasmus programa. Iste godine posjetila nas je i pastorica Marianne iz SAD-a, moja dugogodišnja prijateljica, koja je tijekom svog boravka u Zagrebu provela vrijeme u Poludnevnom boravku za beskućnike. Upoznala se s našim radom, razgovarala s korisnicima i osobljem, a posebno ju je dirnuo susret s mladim volonterkama iz Barcelone. Njihov razgovor bio je pun međusobnog ohrabrenja i razmjene životnih iskustava – o vjeri, volontiranju i smislu služenja drugima”, prisjeća se Marijana Ivanić Vuga.
Volontirali i misionari iz SAD-a
Godinu ranije primili su grupu mladih misionara iz SAD-a koji su nekoliko dana volontirali u Poludnevnom boravku i pomagali u poslovima čišćenja i organizacije skladišta.
Tijekom 2013. i 2014. redovno su im dolazili volonteri iz SKAC-a (Studentski katolički centar) koji su na tjednoj bazi pomagali u aktivnostima s korisnicima.
Pravo osvježenje za korisnike
U sklopu projekta RESTART 2016. godine, surađivali su, napominju, s volonterima iz udruge POZA koji su samoinicijativno prikupili sredstva za boje i druge materijale te samostalno okrečili prostorije Poludnevnog boravka i uredili ih s puno pažnje.
„Volonterke iz Barcelone su svojim dolaskom donijele ne samo pomoć, već i osjećaj da nismo sami – i da se dobrotom prelaze granice. Njihov primjer, kao i svi prethodni susreti, pokazuje da volontiranje govori univerzalnim jezikom ljudskosti”, podvlači Marijana Ivanić Vuga te dodaje da je njihov dolazak bio pravo osvježenje, posebno za njihove korisike.
Slušale ljude s iskrenim zanimanjem
”Prvog dana smo volonterkama predstavili rad udruge, a zatim omogućili susret s korisnicima koji su podijelili svoje životne priče. Volonterke su slušale s iskrenim zanimanjem i toplinom”, kaže Matea Ovčar.
Nadovezala se Kristina Banovac riječima da je njihova energija, kada su se primile čišćenja i uređivanja prostorija, potaknula i korisnike da se uključe.
”Stvorila se atmosfera zajedništva koju ćemo dugo pamtiti. Volonterke su pokazale iznimnu razinu empatije – nisu ih zanimali samo odgovori, nego i ljudi. Time su korisnicima dale ono što je najvažnije: osjećaj da su viđeni i vrijedni.“, zaključila je Matea Ovčar.
Volonterke iz Barcelone: ‘Bilo je vrlo dirljivo’
Naknadno smo, od djevojaka iz Barcelone, dobili odgovore na pitanja koja smo im poslali.
Kako ste stupili u kontakt s Domom nade u Zagrebu tijekom vašeg školskog putovanja iz Barcelone?
Kontaktirali smo neke osobe koje poznajemo u Hrvatskoj i pitali za preporuke vezane uz volontiranje, i tako smo došli u kontakt s Domom nade.
Tko je predložio volontiranje tijekom maturalnog putovanja u Hrvatsku?
Ideja je dio programa koji nudi naša škola, a koji uključuje volontiranje kao smislen dio maturalnog putovanja.
Koliko ste dana proveli u Hrvatskoj, a koliko u Zagrebu? Koja ste još mjesta posjetili?
U Hrvatskoj smo proveli ukupno 11 dana — tjedan dana u Zagrebu, a preostala četiri dana u Splitu i okolnim područjima. Bilo je to vrijedno iskustvo koje ne samo da pomaže osobama u potrebi, već i obogaćuje živote onih koji volontiraju.
Kakav je dojam vaš posjet ostavio na ljude u Domu nade — na osoblje i na korisnike (osobe koje se suočavaju s beskućništvom i siromaštvom)?
Vjerujem da je naš posjet potaknuo empatiju i razumijevanje. Dirljivo je bilo svjedočiti naporima koji se ulažu kako bi se ljudima u teškim situacijama ponudio odgovarajući prostor, podrška i ozračje u kojem se osjećaju gotovo kao da su u svom domu.
Jeste li imali priliku razgovarati s nekim od korisnika Dnevnog boravka za beskućnike u Domu nade? O čemu ste razgovarali i na kojem jeziku?
Da, imali smo priliku razgovarati s nekima od njih, uglavnom na engleskom, a ponekad i na francuskom jeziku. Razgovarali smo o njihovim životnim pričama, a govorile smo ponešto i o sebi.
FOTO: Udruga Dom nade – Dnevni boravak za beskućnike
Tekst je dio ‘Projekta podrške za osobe u potrebi’, koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – Agencije za elektroničke medije
Sve je više umirovljenika među beskućnicima; u ‘Dom nade’ dođu po zagrljaj i da se ugriju
