Dok zločinačka i ‘Mali’ potkradaju proračun, beskućnika je sve više, a socijalna skrb se urušava

”Veliki problem Hrvatske je manjak socijalnih radnika, u vrijeme dok je socijalnih slučajeva sve više.  Zato se i događaju tragedije, poput nedavne smrti dječaka koji se ugušio u prostoriji Centra za rehabilitaciju, u podružnici koja nema dovoljno djelatnika, a zbog čega su dječaka ostavljali zaključanog u sobi”, ističe Mile Mrvalj, predsjednik Humanitarne udruge Fajter, koji upozorava i na problem sve većeg broja siromašnih starijih ljudi i umirovljenika, koji se sada masovno voze vlakovima na dugim relacijama, kako bi se u vožnji ugrijali i odspavali

Iz dana u dan doznajemo sve više mučnih detalja o tome kako su na stotine tisuća eura iz državnog proračuna RH završili u džepovima srbijanskih i hrvatskih kriminalaca te na računima korumpiranih hrvatskih dužnosnika i šefova klinika. U isto vrijeme, nitko od odgovornih ne reagira na sve češće pozive upomoć i apele aktivista te ‘zviždača’ koji upozoravaju da sustav brige o najpotrebitijima u Hrvatskoj sve više puca po šavovima.

Strelovit porast broja beskućnica

Ne čudi, stoga, što se broj žena beskućnica u Zagrebu naglo i višestruko uvećao te što je u isto vrijeme znatno povećan i ukupan broj beskućnika te siromašnih hrvatskih građana, a na što sustavno upozoravaju i Pučka pravobraniteljica Republike Hrvatske i Hrvatska mreža za beskućnike, kao i brojni humanitarni aktivisti.

”Dragi svi, kao što već znate u našem poludnevnom boravku za beskućnike je sve više žena. Preko 30 posto njih je u statusu apsolutnog beskućništva – borave na ulici ili u napuštenim objektima bez adekvatnih uvjeta za život. Zbog svega navedenog i zbog duge kose su podložnije ušima. U zadnje vrijeme sve više naših korisnica nam se obraća za pomoć u rješavanju problema s ušima s kojima se zajednički borimo – iščešljavamo im kosu, šišamo, peremo šamponima i sl.

Mole donaciju šampona protiv ušiju

Ovim putem molimo sve koje su u mogućnosti za donaciju šampona/losiona/sprejeva i drugih sredstava protiv ušiju.

Jer dostojanstvo je ono što želimo da svi vrate…”, napisali su, u svom apelu za pomoć, nedavno djelatnici ‘Doma nade‘, poludnevnog boravka za beskućnike u Harambašićevoj 20 u Zagrebu.

Ured pučke pravobraniteljice na svojoj je web stranici podsjetio, pak,  da odgovorni već godinama ignoriraju rastući problem beskućništva u Hrvatskoj.

Ne osiguravaju im krov nad glavom, a morali bi

”Zakon o socijalnoj skrbi kaže da su veliki gradovi (što su oni s više od 35 tisuća stanovnika) i gradovi sjedišta županija dužni u svom proračunu osigurati sredstva za pružanje usluge smještaja i prihvatilišta ili prenoćišta za beskućnike. Ipak, velika većina tu obvezu ne poštuje.

Za ignoriranje ove obveze nije propisana sankcija, ali ostaje činjenica da nisu svi gradovi, koji su to obvezni, osigurali krov nad glavom svojim stanovnicima koji spadaju među najranjivije i stoga trebaju brzu, adekvatnu i kontinuiranu podršku. Ta podrška svakako treba uključivati i mjesto na kojem mogu spavati i obavljati osnovnu higijenu, i to u uvjetima koji su sigurni za njihovo zdravlje i život. Boravak na otvorenom posebno je opasan tijekom zimskih dana, koji su već stigli, ali i tijekom ekstremnih vrućina, kao i razornih oluja”, stoji, između ostaloga, u glavnom tekstu na web stranici Ureda pučke pravobraniteljice.

Budući da su led i temperature ispod nule sve češći, a da je beskućnika i potencijalnih beskućnika u Hrvatskoj sve više, o tome hoće li, i kako, svi ti ljudi preživjeti zimu, razgovarali smo s Milom Mrvaljem, humanitarnim aktivistom i bivšim beskućnikom.

‘Što s tim ženama?’

”Dobro ste primijetili da u Zagrebu i u Hrvatskoj imamo sve više žena – beskućnica, kao i sve više ekstremno siromašnih građana. Problem je što su to najčešće starije i bolesne osobe, žene s više ozbiljnih dijagnoza. Veliki je problem kada takve žene završe na ulici. Što s njima? Naravno da se kod njih, kao i kod muškaraca beskućnika, pojavljuju  uši, kao i razna gljivična i kožna oboljenja uvjetovana nedostatnom higijenom. Beskućnici su, zbog izuzetno teškog načina života i osjećaja nevidljivosti, puno više od ostalih podložni psihičkim oboljenjima. Povrh svega toga, dolazi nam zima, kada su beskućnici posebno ugroženi. Zagreb od početka ove godina ima prenoćište za beskućnike u Ilici 29. To prenoćište ima 25 kreveta i svake je noći puno, a bilo bi puno i da ima dvostruko više postelja, jer se svaki dan tamo za smještaj prijavi od 50 do 60 ljudi u potrebi, no ne mogu svi oni tamo stati”,  naglašava predsjednik Humanitarne udruge Fajter.

Red za krevet u prenoćištu u Ilici

Kaže potom da su profesionalni zaštitari brzo riješili problem s dvojicom – trojicom nasilnika – ovisnika, koji su stvarali nered u dvorištu zgrade u kojoj je smješteno prenoćište, tako da već neko vrijeme nema incidenata u Ilici 29 (o incidentima su ranije bez puno obzira za beskućnike i s podosta senzacionalizma i stigmatiziranja pisali mnogi hrvatski mediji – op.a.).

Mrvalj dodaje da svi oni koji ne uspiju dobiti mjesto u prenoćištu u centru Zagreba, mogu, za hladnijih dana, otići do prihvatilišta za beskućnike u Velikoj Kosnici, gdje mogu prespavati u nekom od njihovih kontejnera prilagođenih za smještaj beskućnika, čak i ako nemaju važeću osobnu iskaznicu.

Već ujutro moraju van!

”Valja naglasiti da već ujutro svi oni moraju napustiti prenoćište, odnosno prihvatilište, pa najveći problem postaje pronaći mjesto gdje svi ti ljudi mogu boraviti preko dana, jer je dnevnih boravaka za beskućnike u Zagrebu premalo”, naglašava Mile Mrvalj, podsjećajući da u Zagrebu postoji poludnevni boravak za beskućnike Doma nade (u Harambašićevoj 20), te zajednički dnevni boravak Hrvatske mreže za beskućnike i udruge Pet plus u Donjim Sveticama (Šćitarsjevska 11), što je premalo za sve veći broj potrebitih osoba u glavnom gradu Republike Hrvatske.

Prepuni i boravci za beskućnike

I dnevni boravak Doma nade i onaj Hrvatske mreže za beskućnike te udruge Pet plus za hladnijih dana su, podsjetmo, najčešće puni, a ponekad i prepuni, uslijed čega su djelatnici Hrvatske mreže za beskućnike prošle zime bili prisiljeni zamoliti korisnike da privremeno izađu, kako bi i drugi ljudi u potrebi mogli ući i malo se ugrijati u njihovom dnevnom boravku za beskućnike (na što je upozorio Zvonko Mlinar, izvršni predsjednik Hrvatske mreže za beskućnike, u ranije objavljenom razgovoru za Promise.hr).

Ne mogu jesti zidove

”Osim porasta broja apsolutnih beskućnika, u Hrvatskoj imamo i porast ekstremnog siromaštva koje sve češće pogađa i umirovljenike s malim primanjima. Što mogu umirovljenici samci s 300 eura mirovine? Mnogi od njih imaju neki smještaj, no ne mogu jesti zidove. Za hranu, grijanje i režije najčešće nemaju dovoljno novca. Zato sve više starijih po cijele dane borave u vlakovima, koji su od početka godine besplatni za umirovljenike i osobe starije od 65 godina. Mnogi na Glavnom kolodvoru ulaze u vlak za Split, pa se voze do Splita i natrag te se u vlaku ugriju i malo odspavaju”, otkriva sve rašireniji trend među starijom populacijom bivši beskućnik Mile Mrvalj.

Ističe također da mnogi zagrebački beskućnici i dalje borave u napuštenim objektima te u starim, odbačenim vagonima na Glavnom kolodvoru, ili se voze satima u tramvajima ne bi li se ugrijali.

Socijalne radnike opteretili birokratskim poslovima

”Veliki problem Hrvatske je manjak socijalnih radnika, u vrijeme dok je ‘socijalnih slučajeva’ sve više. Već deset godina Hrvatska ima tek 70 posto od ukupno potrebnog broja socijalnih radnika u sustavu socijalne skrbi, no nikome od odgovornih ne pada na pamat da tu nešto mijenja. Postojeći su socijalni radnici u zadnje vrijeme dodatno opterećeni birokratskim poslovima, tako da u Hrvatskoj nema tko brinuti o sve veće  broju potrebitih osoba i djece s posebnim potrebama. Zato se i događaju tragedije, poput nedavne smrti dječaka koji se ugušio pizzom. U konkretnoj podružnici Centra za rehabilitaciju Rijeka nema dovoljno djelatnika, zbog čega su dječaka ostavljali zaključanog u sobi i zbog čega se prija nekoliko mjeseci jadnik i ugušio. Sada su zatvorili taj centar, jer nema dovoljno osoblja. No, ne treba se dogoditi tragedija da se tek onda nešto poduzima”, naglašava Mile Mrvalj, koji je dodao da sustav reagira najčešće tek nakon tragedije, ili ako se mediji raspišu o pojedinom skandalu.

Psihologinju kaznili jer je htjela pomoći?!

Psihologinja Valerija Kanđera javno je progovorila o djevojčici koju je 36 ustanova odbilo primiti i tek nakon toga je, podsjetio je, taj problem riješen.

”Umjesto da ženi koja je o tome javno progovorila – te tako doprinijela da se djevojčica ipak negdje smjesti – odaju priznanje, nju su kaznili opomenom pred otkaz! Jasno je da su u tako nakaradno postavljenom sustavu moguće nove tragedije i novi veliki problemi za djecu s posebnim potrebama, ali i za sve brojnije potrebite i siromašne osobe. Zato bi trebalo pod hitno reagirati i nanovo osposobiti urušeni sustav socijalne skrbi, a ne čekati nove tragedije”, zaključuje predsjednik Humanitarne udruge Fajter i veliki borac za prava beskućnika i drugih socijalno ugroženih osoba.

Apel udruge Savao: ‘Pomozite nam da im pomognemo’

Hrvatski svećenik Stjepan Ivan Horvat uputio je danas (ponedjeljak 25. studenog) apel na društvenim mrežama za pomoć beskućnicima uoči Božića. Njegov status prenosimo u cijelosti

”Pred nama je došašće, vrijeme radosnog iščekivanja Božića. Gledamo po medijima kako se organiziraju slavlja po gradovima, organiziraju se domjenci po firmama i slavlja u obiteljima, i lijepo je to, no postoje i oni koji nemaju nikoga, a ponekad ni krov nad glavom.

Ove godine mi iz udruge „Savao“ uz ostale aktivnosti organiziramo Božićno darivanje i domjenak za beskućnike, pronašli smo prostor i organizirat ćemo večeru i druženje za nekih 200 beskućnika i siromašnijih osoba.

Utorkom i petkom se nalazimo u prostorijama udruge i pripremamo pakete koje dijelimo na Glavnom kolodvoru u Zagrebu. U paketu su obično sendviči, voće, konzerva, maramice, nešto slatko… Ove namirnice beskućnicima koji spavaju po napuštenim kućama, vagonima, parkovima… dobro dođu u trenucima kada ne mogu doći do pučke kuhinje (u kojima obično imaju osiguran ručak, a konzerve im dobro dođu za doručak ili večeru) ili kada nemaju druge mogućnosti za jelo.

Kako bismo uspjeli djelovati potrebna nam je vaša pomoć. Ako želite pomoći svoje donacije možete dostaviti u prostorije udruge „Savao“ (Kranjčevićeva 5, utorkom i petkom od 18 – 19:30 ili neko drugo vrijeme po dogovoru – javite se na fb Udruge Savao) pa ćemo se pobrinuti da dođu do potrebitih. Znam da je nekima od vas nezgodno dostaviti ili poslati hranu i da će htjeti donirati prilog, to možete na račun udruge “Savao”:

IBAN: HR8724020061100849037.
Swift code: ESBCH22XXX
BIC: ESBCHR 22

Hvala od srca!”, napisao je Stjepan Ivan Horvat na svom FB profilu.

FOTO: Screenshot videosnimki; arhivska snimka

Tekst je dio projekta ‘Osvijetlimo nevidljive’, koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – Agencije za elektroničke medije

U Zagrebu vrtoglavo raste broj žena beskućnica: ‘Što se to događa?!’

Pravobraniteljica: ‘Alarmantno mnogo starijih je siromašno’. Špika: ‘Trg će biti pretijesan’

Sve je više gladnih umirovljenika u boravku za beskućnike, a vlast smanjuje obim pomoći