DORH ne lovi korumpirane političare, sud ih štiti, a novinari o tome NE SMIJU PISATI?!

O naručenom ubojstvu unuka Slavice Šote te o problemima koje riječka aktivistica ima s pravosuđem, upitali smo i Antu Šprlju, novog ministra koji je najavio reformu pravosuđa te istinsku borbu protiv kriminala i korupcije. Odgovor još nismo dobili, ali nas u Ministarstvu uvjeravaju da su naš upit primili i shvatili ga ozbiljno

Nakon što smo u tekstu pod naslovom: ‘SUCIMA DIJELIO STANOVE, ONI MU VRAĆAJU USLUGU? Kako dobiti sud protiv Linića, kada SUTKINJA ODBIJA sve svjedoke i dokaze!‘ opisali burne reakcije na ročište u sporu bivšeg ministra Slavka Linića i aktivistice Slavice Šota, poslali smo upit Općinskom sudu u Rijeci i Ministarstvu pravosuđa u vezi s tim ročištem, ali i drugim neobičnim okolnostima vezanim uz taj spor te prijetnjama kojima je izložena obitelj Slavice Šote.

”Kako komentirate činjenicu da je sutkinja Tatjana Čargonja na Općinskom sudu u Rijeci odbila šestero ključnih svjedoka obrane i sve predložene dokaze gospođe Slavice Šota, u sporu gospodina Slavka Linića protiv Slavice Šote (tužio ju je zbog klevete)? Je li to uobičajena praksa na Općinskom sudu?  Kako se gospođa Šota uopće može braniti na sudu, ako joj sud odbija sve relevantne svjedoke i sve ponuđene dokaze i dokumente?  Javna je tajna (posjedujem dokumente koji to dokazuju) da je Slavko Linić kao gradonačelnik Rijeke dodijelio brojnim sucima, policajcima i državnim odvjetnicima gradske stanove mimo uobičajenih kriterija. Vraćaju li suci uslugu ovakvim postupcima kakav se dogodio u četvrtak 18. veljače na Općinskom sudu u Rijeci? Što ćete poduzeti da Slavica Šota, ali i ostali građani Rijeke, ne budu diskriminirani u ovakvim sudskim postupcima?”, upitali smo predsjednika Općinskog suda u Rijeci.

Odgovor smo primili u ponedjeljak 22. veljače.

”Kao što Vam je zasigurno kao novinaru poznato, nije dozvoljeno komentirati sudske postupke koji su u tijeku. Naime, odredbom čl. 6. st. 1. Zakona o sudovima zabranjen je svaki oblik utjecaja na donošenje sudske odluke, posebno svaki oblik prisile prema sucima, zlouporaba javnih ovlasti i osobnog utjecaja te korištenja medija i javnih istupanja na način suprotan načelima demokratskog društva, a koje ima za cilj utjecaj na tijek i ishod sudskih postupaka.

Kao što se to može isčitati iz novinskog članka objavljenog u Novom listu dana 22. veljače 2016. godine, nije točna informacija da bi bili odbijeni svi dokazni prijedlozi obrane, dok valja napomenuti da ocjenu o relevantnosti dokaza donosi jedino i samo sud.

Sukladno odredbi čl. 5. Zakona o sudovima, sudovi sude na temelju Ustava, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava”, stoji u odgovoru glasnogovornice Općinskog suda Rijeka, Gordane Denona-Kusijanović.

Valja napomenuti da u spomenutom tekstu u Novom listu doista stoji da je sutkinja Čargonja od niza prijedloga odvjetnika Slavice Šota prihvatila samo dva: da se u sudnicu kao svjedok pozove novinar Hine, čiji je tekst o Šotinom istupu na Korzu prenio i portal Index, te da se od riječkog Prekršajnog suda pribavi spis o postupku protiv Slavice Šota, zbog narušavanja javnog reda i mira, upravo vezan za istup na Korzu 17. rujna 2014. godine.

Sutkinja Čargonja je, međutim, odbila prijedlog obrane za saslušanjem šestero svjedoka, zaključivši da se radi o svjedocima koji raspolažu informacijama isključivo kao građani, pa se njihovim saslušanjem, prenio je Novi list, neće utvrditi činjenice bitne za suštinu ovog sudskog postupka.

Uvažila je, čini se, sugestiju Linićevog branitelja koji je kazao da nadležne institucije, a ne novinski članci, trebaju odlučiti je li Linić vrh kriminalne organizacije, kako je izjavila Šota.

”Ako postoji sumnja u to, pravo mjesto za iznošenje saznanja nije Korzo, nego DORH. A od njega smo dobili očitovanje da protiv Linića nije nikada otvorena istraga niti postoji optužnica”, napomenuo je Linićev odvjetnik.

I upravo ta rečenica – koju je izrekao Linićev branitelj, a koju je uvažila sutkinja Čargonja – ono je što je najviše ogorčilo sve one koji su kao javnost bili na ročištu, ali i one koji su iz tiska doznali za događaje na sudu.

Jer svi relevatni analitičari, kao i svi prijavitelji korupcije i kriminala te mnogi građani, znaju da je najveći problem u Hrvatskoj upravo pravosuđe koje ne radi svoj posao i koje ne procesuira kriminal i korupciju! I kada građani, znajući da od pravosuđa ništa na mogu očekivati, sami krenu istraživati i prikupljati dokaze te ukazivati na korupciju, od suda dožive novu pljusku!

”DORH ne radi svoj posao, sutkinja odbija ključne svjedoke i prijedloge dokaza! Kako se obraniti u takvoj državi i na takvom sudu”, ogorčeni su bili i predstavnici javnosti koji su prisustvovali ročištu.

I da su itekako u pravu – odnosno da institucije ne rade svoj posao i da Hrvatska nije istinska pravna država – najbolje je potvrdio slučaj svjetski poznatog neurokirurga dr. Dinka Štimca, stručnjaka kojemu na operacije u Rijeku žele doći mnogi bolesnici iz svijeta, a koji je na HTV-u rekao da mladi iz Hrvatske ne odlaze zbog ekonomskih problema, već zbog silne korupcije i nepravde.

Dr. Štimac, podsjetimo, to zna iz vlastitog iskustva: godinama se borio za skrbništvo nad sinom, no institucije su skrbništvo dodijelile njegovoj bivšoj supruzi – ponajprije zato jer je bila ljubavnica moćnog osječkog suca Ante Kvesića i zato što sudac Kvesić ima velik utjecaj na osječke institucije, pa i na osječki Centar za socijalnu skrb.

Valja podsjetiti da je to isti onaj sudac koji je svoju suprugu, uz pomoć jakih veza, posve zdravu zatvorio u ludnicu!

Štimčeva je bivša supruga, sudeći po objavljenim SMS porukama, od suca Kvesića tražila da joj svojim vezama u osječkom pravosuđu pomogne da u parnici dobije skrbništvo nad djetetom. Dr. Štimac je bio revoltiran već u prvostupanjskom postupku kad je općinska sutkinja odbila uvrstiti u dokaze izjave četiriju dadilja koje su se u različitim razdobljima brinule o djetetu, a koje su svjedočile da je dijete emocionalno vezano uz oca te da se otac više skrbio o njemu od majke.

Dr. Štimac je u siječnju 2014. Županijskom sudu u Osijeku podnio žalbu na prvostupanjsku presudu, a s obzirom na to da je sudac kaznenog odjela toga suda i Ante Kvesić, ljubavnik njegove bivše supruge, žalbi je priložio i zahtjev za prebacivanje toga predmeta na neki drugi županijski sud u državi.

U zahtjevu je napisao da to traži “zbog velike i opravdane bojazni da bi sudac Ante Kvesić svojim autoritetom, statusom, utjecajem, prijateljskim vezama i poznanstvima mogao utjecati na suce Županijskog suda u Osijeku”. Budući da je žalbi na presudu prvog stupnja bio priložen i zahtjev za prebacivanje predmeta na neki drugi sud, sutkinja Županijskog suda u Osijeku,Hedviga Reisz, morala je zastati i pričekati odluku Vrhovnog suda o zahtjevu za delegaciju.

Ona je, međutim, ne čekajući odluku Vrhovnog suda o delegaciji spisa, 27. veljače 2014., svega sedam dana od zaprimanja predmeta, odbila Štimčevu žalbu, čime je prvostupanjska presuda o dodjeli djeteta majci postala pravomoćna.

I tek potkraj 2015. dr. Štimac dočekao je barem djelomičnu pravdu: ”Ustavni sud opalio je pljusku sudu u Osijeku i ukinuo presudu u korist žene koja je ljubovala sa sucem”, izvijestili su mediji krajem listopada 2015. godine.

Gotovo svi nepristrani analitičari zaključili su da netko drugi, tko nije svjetski poznati neurokirurg i sveučilišni profesor, ne bi na Ustavnom sudu uspio ostvariti pravdu…

Toliko o pravosuđu kojemu ‘treba prepustiti da utvrdi istinu i donese pravdu’!

Što je s prijavom naručenog ubojstva unuka Slavice Šote i prijavljenim policajcem?

O naručenom ubojstvu unuka Slavice Šote te o problemima koje poznata riječka aktivistica ima s pravosuđem, upitali smo i Antu Šprlju, novog ministra pravosuđa koji je najavio reformu pravosuđa, borbu protiv kriminala i korupcije.

”Kako novi ministar komentira činjenicu da se ni devet mjeseci nakon podnesene kaznene prijave Slavice Šota zbog naručenog ubojstva njezinih unuka, protiv Željka Kruneša, načelnika riječke krim policije i njegovog nećaka, ništa ne događa (kazneno prijavljeni načelnik i dalje obavlja odgovoran posao, nosi oružje…, a istraga stoji u mjestu, dok mnoge informacije upućuju na zaključak da nadležni pokušavaju zataškati taj skandalozni slučaj – postoje audio snimke i SMS poruke iz kojih se može zaključiti da je Željko Kruneš doista htio likvidirati dva dječaka?!

Može li nova Vlada i tu nešto promijeniti? Kako u Ministarstvu pravosuđa komentiraju činjenicu da je sutkinja Tatjana Čargonja na Općinskom sudu u Rijeci odbila šestero ključnih svjedoka obrane i sve predložene dokaze gospođe Slavice Šota, u sporu gospodina Slavka Linića protiv Slavice Šote (tužio ju je zbog klevete)? Kako se gospođa Šota uopće može braniti na sudu, ako joj sud odbija sve relevantne svjedoke i baš sve ponuđene dokaze i dokumente?”, upitali smo odgovorne u Ministarstvu pravosuđa.

Dodali smo da je javna je tajna (što potvrđuju i dokumenti koje posjedujemo) da je Slavko Linić kao gradonačelnik Rijeke podijelio brojnim sucima, policajcima i državnim odvjetnicima gradske stanove mimo svih kriterija. Postoji sumnja, naveli smo, da riječki suci Liniću vraćaju uslugu ovakvim postupcima kakav se dogodio u četvrtak 18. veljače na Općinskom sudu u Rijeci (odbijanjem svjedoka i predloženih dokaza obrane, odbijanjem izuzeća sutkinje…).

”Što ćete poduzeti da Slavica Šota, ali i ostali građani Rijeke, ne budu diskriminirani u ovakvim sudskim postupcima?”, upitali smo na kraju ministra Šprlju, no do objavljivanja ovog teksta odgovor nismo dobili.

Službenica Odnosa s javnošću, pojasnila nam je da Ministarstvo još nije u potpunosti ekipirano, da još nema novog glasnogovornika te da im zato treba malo duže da odgovore na naša pitanja.

Uvjeravala nas je, međutim, da su naša pitanja zaprimljena i ozbiljno shvaćena te da će nam netko uskoro odgovoriti.

Njihove odgovore (ako stignu) naknadno ćemo objaviti.