‘I osobe s invaliditetom gube pravo na zdravstveno, spornu odredbu treba brisati iz Zakona!’

”Zakon o osobnoj asistenciji i Zakon o inkluzivnom dodatku potaknuo je ogroman broj osoba na podnošenje zahtjeva Hrvatskom zavodu za socijalni rad, zbog čega je očekivan i ogroman pritisak na tijela vještačenja. Pojedine osobe s invaliditetom, koje su bile u obvezi osobnog pristupa u prostorije poslovnica HZZO, izgubile su pravo na obvezno zdravstveno osiguranje. Podržavamo nastojanja Pučke pravobraniteljice da pred Ustavnim sudom RH ukine odredbu ili privremeno obustavi njenu primjenu”, ističe Darijo Jurišič, pravobranitelj za osobe s invaliditetom u razgovoru za Promise.hr

Gotovo 17 posto stanovnika Hrvatske su osobe s invaliditetom, no o problemima koji muče tu veliku skupinu ljudi u javnosti se vrlo malo govori. Ured pravobranitelja za osobe s invaliditetom nedavno je, povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, objavio da primaju veliki broj pritužbi koje se većim dijelom odnose na primjenu novog Zakona o inkluzivnom dodatku – i to zbog nezadovoljstva dugotrajnošću postupaka i visinom određene naknade.

Pravobranitelj je također istaknuo da je 2024. bila godina u kojoj su na snagu stupila dva izuzetno važna zakonska propisa: Zakon o osobnoj asistenciji i Zakon o inkluzivnom dodatku, od kojih osobe s invaliditetom imaju velika očekivanja. Sve ovo bio je povod za razgovor s Darijom Jurišićem, pravobraniteljem za osobe s invaliditetom.

Više od 650 tisuća osoba s invaliditetom

Istaknuli ste da su u Hrvatskoj gotovo 17 posto od ukupnog broja stanovnika osobe s invaliditetom: koliki je to konkretno broj osoba, te koliko njih je u radnom odnosu?

Zahvaljujući Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo i više od 20 godina razvijanja sustava praćenja i povezivanja podataka, Republika Hrvatska je jedna od rijetkih država uopće koja ima precizne i detaljne podatke o osobama s invaliditetom. Prema podacima od dana 16. rujna 2024. u Republici Hrvatskoj živi 653.577 osoba s invaliditetom od čega je 362.906 muškog spola (55,5%) i 290.671 ženskog spola (44,5%) te na taj način osobe s invaliditetom čine 17% ukupnog stanovništva. Najveći broj osoba s invaliditetom, njih 304.692 (46,6%), su u dobnoj skupini 65+, dok je 268.658 (41,1%) osoba u radno-aktivnoj dobi, 20 – 64 godine.

Podaci o zaposlenim osobama s invaliditetom vode se u Očevidniku zaposlenih osoba s invaliditetom kojeg vodi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO). HZMO dostavlja Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (ZOSI) potrebne podatke iz Očevidnika o osobama s invaliditetom na temelju kojih se potom prati obračun i ispunjenje kvotne obveze.

Raste broj zaposlenih osoba s invaliditetom

Podaci u Očevidniku mijenjaju se tijekom mjeseca, no ZOSI-u se dostavljaju podaci sa stanjem na zadnji dan u mjesecu kao obvezujućim podatkom, sukladno važećim propisima. Na dan 31. prosinca 2023. godine prema podacima ZOSI-a evidentirano je 16.724 zaposlenih osoba s invaliditetom koji podatak pokazuje porast u zapošljavanju od 1.211 osoba s invaliditetom više u odnosu na 31. prosinca 2022. godine (15.513 osoba s invaliditetom).

U razdoblju od 1. siječnja do 30. rujna 2024. godine posredovanjem Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje zaposleno je ukupno 102.825 osoba, od čega 3.607 osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom čine 3,5 posto ukupne populacije zaposlenih osoba iz evidencije Zavoda.

Od ukupnog broja zaposlenih osoba s invaliditetom, 3.510 (97,3 posto) osoba zaposleno je na temelju zasnivanja radnog odnosa, a 97 osoba (2,7 posto) na temelju drugih poslovnih aktivnosti (registriranje trgovačkog društva, obrta, ugovor o djelu i dr.).

Dvadeset posto manje nezaposlenih

Na dan 30. rujna 2024. godine u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje evidentirano je 82.839 nezaposlenih osoba što je za 20 posto manje nezaposlenih osoba u odnosu na prošlu godinu u istom razdoblju (103.617). Od ukupnog broja nezaposlenih osoba broj osoba s invaliditetom je 10.510 što čini udio od 12,7 posto.

U prvih devet mjeseci 2024. godine u mjere aktivne politike zapošljavanja uključeno je ukupno 1.967 osoba s invaliditetom (1.105 muškaraca i 862 žena). Novouključenih osoba s invaliditetom od 1. siječnja 2024. godine je 1.175.

Gledajući kretanje zaposlenosti i nezaposlenosti vidljiv je rast broja zaposlenih osoba s invaliditetom u posljednje tri godine. Danas svega 6 posto osoba s invaliditetom ima visoku ili višu stručnu spremu, dok više od polovice osoba s invaliditetom (njih 53 posto) nema završenu osnovnu školu ili ima osnovnoškolsko obrazovanje, dok 33 posto imaju srednju stručnu spremu.

Među najlošijima u EU

Zbog svega toga jaz u zapošljavanju osoba s invaliditetom (eng. employment disability gap) u Hrvatskoj je među najlošijima u Europskoj uniji. Razlika između osoba s invaliditetom i osoba bez invaliditeta rezultira u Hrvatskoj jazom u zapošljavanju osoba s invaliditetom od 39,2% u 2023. godini dok je prosjek za 27 država članica Europske unije 21,5 posto.

Osobe s invaliditetom i dalje nisu ravnopravno zastupljene na tržištu rada zbog različitih uzroka. Osim problema neusklađenosti obrazovanja s potrebama tržišta rada, jedan od razloga svakako čine i predrasude prema radnom potencijalu osoba s invaliditetom i nažalost još uvijek zastupljeno mišljenje da invaliditet predstavlja zapreku za rad, što znamo da nije.

U kojoj mjeri su Zakon o osobnoj asistenciji i Zakon o inkluzivnom dodatku pridonijeli većim pravima i boljim životnim uvjetima osoba s invaliditetom u Hrvatskoj?

Osobna asistencija je socijalna usluga kojom se osigurava pomoć i podrška osobi s invaliditetom u aktivnostima koje ne može izvoditi sama radi invaliditeta, a koje su joj svakodnevno potrebne u kući i izvan kuće, te pomoć i podrška u komunikaciji i primanju informacija, a sve u svrhu većeg stupnja samostalnosti i uključenosti u zajednicu, te zaštite i osiguravanja prava osobe s invaliditetom, kao i ostvarivanja ravnopravnosti s drugima.

Osobna asistencija postala sustavna usluga

Zakonodavnim uređenjem usluga osobne asistencije postala je sustavna usluga, koja treba biti posljednja brana institucionalizaciji osoba s invaliditetom, a očekujemo i da će biti i prilika za povratak u vlastiti dom mnogih osoba koje se nalaze na dugotrajnom smještaju u instituciji.

Osobna asistencija pruža se u rasponu od 44 do 352 sata mjesečno, odnosno 10 do 80 sati tjedno, ovisno o invaliditetu utvrđenom kod korisnika kao i težini invaliditeta te ostalim uvjetima propisanim Zakonom.

Osnovna svrha osobne asistencije je poticanje i osiguravanje veće samostalnosti, uključenosti u zajednicu, izjednačavanje mogućnosti, osnaživanju te poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom. Osobna asistencija također bi trebala rezultirati da će se na ovaj način rasteretiti sustav socijalne skrbi budući da neka prava i usluge korisnik više neće koristiti. Također, osobama koje pružaju podršku i skrb osobi s invaliditetom omogućit će se određeni predah od skrbi u trenutcima kada se asistencija pruža.

Inkluzivni dodatak povećao iznose potpora

Inkluzivni dodatak je novčana naknada  namijenjena osobi s invaliditetom u svrhu prevladavanja različitih prepreka koje mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima. Zakona o inkluzivnom dodatku na jedinstveni način uređuje sve naknade koje se ostvaruju temeljem invaliditeta, a visina i iznos naknada ovise o utvrđenoj vrsti i težini invaliditeta nakon vještačenja. U odnosu na ranije naknade (osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu, dječji doplatak, naknada do zaposlenja), inkluzivni dodatak  značajno je povećanih iznosa, tako da najmanja, peta razina potpore isplaćuje se u visini 138 eura, dok najviša, prva razina, iznosi 720 eura. U pravilu, na ostvarivanje naknade na utječe prihod ili imovina primatelja inkluzivnog dodatka.

Veća samostalnost osoba s invaliditetom

Već sama definicija jasno ukazuje da je svrha ovih prava veća samostalnost osobe s invaliditetom, veća uključenost u svakodnevne aktivnosti, veća mogućnost sudjelovanja u obrazovnim procesima, pristup radu, aktivnostima slobodnog vremena i dr. Inkluzivni dodatak omogućuje osobama s invaliditetom da korištenjem ove naknade na neki način nadomjesti manjak sustavnih usluga, npr. potrebne opreme, lijekova ili druge potrebe, koje mu u društvu nisu osigurane.

Konačno, usluge i mogućnosti ravnopravnog pristupa uslugama, objektima i prostorima namijenjenim općoj populaciji,  korištenjem osobne asistencije i inkluzivnog dodatka, na svaki način postaju dostupniji osobama s invaliditetom, i time realizaciji svih prava osoba s invaliditetom koja su definirana u Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom.

Ogroman broj zahtjava

Zakon o osobnoj asistenciji i Zakon o inkluzivnom dodatku, potaknuo je ogroman broj osoba na podnošenje zahtjeva Hrvatskom zavodu za socijalni rad, zbog čega je očekivan i ogroman pritisak na tijela vještačenja radi utvrđivanja relevantnih činjenica za ostvarivanje ovih prava.  Prema našim saznanjima Hrvatski zavod za socijalni rad do sada je zaprimio gotovo 6000 zahtjeva za osobnog asistenta, a do kraja godine Hrvatski zavod treba donijeti gotovo 150.000 rješenja o inkluzivnom dodatku, samo za korisnike ranijih prava temeljem invaliditeta.

Zavod za vještačenje zaprimio je ove godine gotovo 37. 000 zahtjeva za donošenje nalaza i mišljenja, a od svih zahtjeva za vještačenje, 70 posto odnosi se na područje prava iz socijalne skrbi. Istovremeno, niti Hrvatski zavod za socijalni rad kao niti Zavod za vještačenje nisu odgovarajuće dodatno kapacitirani kako bi mogli odgovoriti na ovu trenutačnu situaciju.

Vještačenje će trajati i do više mjeseci

Zbog novonastalih okolnosti, sa Zavodom za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom dogovorena su organizacijska rješenja kako bi se postupak u najvećoj mogućoj mjeri pojednostavio i ubrzao u okviru zakonskih propisa i realnih resursa. Uz to, percipira se zakonska obveza prioritetnog priznavanja prava na inkluzivni dodatak s 31. 12. ove godine svim dosadašnjim primateljima gore spomenutih naknada, sukladno čemu se određuju i prioriteti u postupcima vještačenja. Stoga se, prema našim saznanjima, ranijim korisnicima novčanih naknada u sustavu socijalne skrbi nastoji dovršiti postupak vještačenja u najmanjem mogućem roku, dok će trajanje vještačenja za nove potencijalne korisnike, vjerojatno trajati možda i više mjeseci.

Što se tiče ostvarivanja inkluzivnog dodatka za korisnike ranijih prava, napominjemo da svi korisnici osobne invalidnine ili doplatka za pomoć i njegu primat će i dalje ove naknade sve do donošenja rješenja o inkluzivnom dodatku, pri čemu će svi korisnici ostvariti prava u novom iznosu počevši od 1. 1. 2024. Novi korisnici koji su se obratili zahtjevom za inkluzivni dodatak, neovisno o trajanju postupka ostvarit će pravo od dana podnošenja zahtjeva.

Najviše pritužbi zbog inkluzivnog dodatka

Na što se najviše žale osobe s invaliditetom u pritužbama Pravobranitelju za osobe s invaliditetom? Možete li navesti konkretne primjere?

U odnosu na neka prethodna razdoblja u kojemu su prevladavale pritužbe koje su se odnosile na nedostatak usluga podrške obiteljima osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju kako bi se spriječila institucionalizacija – ovu 2024. godinu je obilježio inkluzivni dodatak. Udio pritužbi  koje se odnose upravo na ovu naknadu prelazi dvije trećine u ukupnog broju svih zaprimljenih pritužbi. Osobe s invaliditetom se najčešće pritužuju na dugotrajnost postupka priznavanja prava na inkluzivni dodatak unatoč tome što je Zakon o inkluzivnom dodatku propisao rok od godine dana (do kraja prosinca 2024. godine) u kojemu prava ostvarena na osnovu invaliditeta do 2023. godine moraju biti „prevedena“ na inkluzivni dodatak.

Iako je Zakon definirao da svim postojećim korisnicima ranije stečenih i taksativno navedenih prava – pravo na inkluzivni dodatak pripada od 1. siječnja 2024. godine (što znači  da će im biti isplaćena razlika od iznosa ranijih naknada do pripadajućeg iznosa inkluzivnog dodatka), većina pritužitelja  nije zadovoljna dinamikom donošenja rješenja, odnosno višemjesečnim čekanjem na rješenje. Postupke priznavanje prava na inkluzivni dodatak dodatno usporava potreba ponovnog vještačenja za osobe koje nemaju nalaz i mišljenje s utvrđenim parametrima koji su  kao uvjet Zakonom propisni  za pojedine razine inkluzivnog dodatka.

Dio pritužbi je neutemeljen

Mada su ovim Zakonom značajno povećane naknade na temelju invaliditeta, provedba Zakona je pred Hrvatski zavod za socijalni rad i Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i osobe zapošljavanje osoba s invaliditetom postavila brojne prepreke koje uz postojeće ograničene resurse i unatoč pojačanim naporima i prioritetnom rješavanju ne mogu  pravodobno otkloniti. Treba naglasiti da je prema našim uvidima određeni broj pritužbi neutemeljen, a razlog su često nerealna očekivanja građana u mogućnost ostvarivanja makar najmanjeg iznosa inkluzivnog dodatka. Upravo ova očekivanja su rezultirala enormnim povećanjem zahtjeva za inkluzivni dodataka što je doslovce zagušilo i Hrvatski zavod d socijalni rad i Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Pritužbe zbog diskriminacije pri zapošljavanju

Pravobranitelju za osobe s invaliditetom redovito se pritužuju osobe s invaliditetom i vezano za područja zapošljavanja i rada zbog nejednakih uvjeta u odnosu na ostale kandidate prilikom provođenja natječajnog postupka za zapošljavanje u državnim i javnim službama i redovnu nemogućnost ostvarivanja prava prednosti pri zapošljavanju pod jednakim uvjetima sukladno važećem Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom.

Osobe s invaliditetom koje su se pritužile u većini iskazuju uvjerenje da je zapošljavanje u državnim i javnim službama netransparentno i da se pogoduje unaprijed poznatim kandidatima. Isto tako vezano za zapošljavanje, redovito se pritužuju na diskriminatorne stavove komisija za provedbu javnog natječaja i/ili oglasa u postupcima zapošljavanja.

Misle da je invaliditet zapreka za rad

Često izneseno mišljenje članova komisija odražava negativne stavove prema osobama koje imaju određene zdravstvene teškoće ili invaliditet imputirajući im nesposobnost kao opravdanje uskraćivanja jednakih mogućnosti i prilika za zapošljavanje i rad. Članovi komisija često smatraju invaliditet zaprekom za rad, iako kandidati koji su osobe s invaliditetom udovoljavaju svim formalnim uvjetima natječaja i zadovoljavaju na provedenoj provjeri znanja, sposobnosti i vještina. Zakonsko pravo prednosti pri zapošljavanju pod jednakim uvjetima je ostalo na razini proklamiranog prava bez stvarne mogućnosti njegovog ostvarenja u praksi.

Prema sadašnjem zakonskom uređenju pravo prednosti pri zapošljavanju podložno je manipulacijama na štetu osoba s invaliditetom. Postupajući po ovim pritužbama, uočili smo da često nedostaju jasni i ujednačeni kriteriji vrjednovanja u odnosu na radno mjesto. Zakonom ustanovljeno pravo ne može ovisiti o subjektivnoj ocjeni članova natječajnih komisija, bez ijednog egzaktnog pokazatelja za zauzimanje određenog stava.

Primate li i pritužbe zbog oduzetog prava na zdravstveno osiguranje osobama s invaliditetom, nakon zakonski uvedene obveze periodičnog javljanja u urede HZZO-a? Mogu li se sve osobe s invaliditetom, od kojih se to traži, svaka tri mjeseca osobno javiti u neki od ureda HZZO?

Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da osigurane osobe kojima je utvrđen status u obveznom zdravstvenom osiguranju, a koje se ne vode u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje kao nezaposlene osobe, obvezne su jednom u tri mjeseca osobno pristupiti Zavodu radi provjere okolnosti na temelju kojih im je taj status utvrđen.

Odjave zdravstvenog bez rješenja

Osigurane osobe Zavod će odjaviti iz obveznoga zdravstvenog osiguranja po službenoj dužnosti bez donošenja rješenja prvoga dana nakon isteka tri mjeseca od zadnjega osobnog pristupanja Zavodu. Slijedom navedene odredbe, pojedine osobe s invaliditetom koje su bile u obvezi osobnog pristupa u prostorije  poslovnica Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje izgubile su pravo na obvezno zdravstveno osiguranje na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Od 1. travnja 2023. godine, dana primjene ove odredbe zaprimali smo pisane i usmene pritužbe i upite osoba s invaliditetom o razlozima gubitka osnovnog zdravstvenog osiguranja ili o razlozima uvođenja obveze osobnog pristupanja područnim ustrojstvenim jedinicama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Kako do zdravstvenog osiguranja?

Osobe s invaliditetom koje su nam se obratile zbog gubitka osnovnog zdravstvenog osiguranja upućivane su da u suradnji s mjesno nadležnim područnim jedinicama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje razmotre promjenu osnove osiguranja, primjerice da budu osigurani kao članovi obitelji osiguranika ili eventualno po nekoj drugoj postojećoj osnovi osiguranja ukoliko je to moguće, ali je skrenuta pozornost i na posljednju mogućnost, a to je samostalno plaćanje premije osnovnog zdravstvenog osiguranja.

Stranke su upućivane i županijskim uredima za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom prema mjestu prebivališta, odnosno Gradu Zagrebu, da se u okviru njihove nadležnosti u preispita mogućnost ostvarivanja prava na obvezno zdravstveno osiguranje.

Arhitektonska nepristupačnost ureda HZZO-a

Osobe s invaliditetom koje i nadalje ostvaruju pravo na osnovno zdravstveno osiguranje, ali su u obvezi tromjesečnog javljanja, prituživale su se na činjenicu postojanja same obveze, ali i na arhitektonsku nepristupačnost prostora područnih jedinica (uslijed postojanja stepenica, nepostojanja rampi i dizala, ali i dodatnih troškova dolazaka pogotovo onih koji dolaze iz ruralnih područja). U ovakvim situacijama osobe su upozorene da ukoliko osobno ne pristupe u nadležnu jedinicu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje svaka tri mjeseca, bit će brisane iz evidencije bez donošenja rješenja i to prvoga dana nakon isteka tri mjeseca od dana zadnjega osobnog pristupanja Zavodu. Ujedno smo savjetovali stranke i o preostalim mogućnostima koje imaju na raspolaganju ukoliko ipak dođe do gubitak prava.

Trenutno ne raspolažemo informacijama koliko je osoba s invaliditetom izgubilo pravo na osnovno zdravstveno osiguranje uslijed propuštanja roka, odnosno koliko je osoba s invaliditetom ponovno ostvarilo pravo i po kojoj drugoj osnovi osiguranje nakon njegova gubitka po osnovi koja propisuje obvezu tromjesečnog javljanja. Pritužbe i upiti koje smo zaprimili ne odražavaju stvarni i konačni status osobe s invaliditetom kao osiguranika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje budući da su brojni upiti bili savjetodavne naravi kada se osoba htjela samo informirati o mogućnosti koje ima na raspolaganju vezano za njen status osiguranika.

‘Ministarstvo i HZZO odbili našu preporuku’

U skladu s ovlastima propisanim Zakonom o pravobranitelju za osobe s invaliditetom uputili smo nadležnom Ministarstvu zdravstva i Direkciji Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje pisani podnesak u kojem smo izrazili mišljenje kako je uvođenje zakonske obveze osobnog javljanja osoba u prostorije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje nepovoljno za osobe s invaliditetom. Naime, prvenstveno smatramo kako je potrebno predmetnu odredbu brisati iz važećeg Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ili je prilagoditi uvjetnoj primjeni s obzirom na osobe s invaliditetom. Međutim, preporuka nije usvojena.

Isto tako, podržavamo i nastojanja Pučke pravobraniteljice da pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, ukine odredbu ili privremeno obustavi njenu primjenu, a što bi bilo jedno od rješenja za navedenu situaciju.

Prijedlog izmjene nije prihvaćen

Drugo moguće rješenje koje vidimo za navedenu situaciju je propisivanje samostalne osnove obveznog zdravstvenog osiguranja za osobe s invaliditetom, ukoliko obvezno zdravstveno osiguranje ne mogu ostvariti po drugoj osnovi. Uvođenjem nove samostalne osnove stjecanja prava na obvezno zdravstveno osiguranje osoba s invaliditetom ostvarila bi pravo na temelju svog oštećenja zdravlja i ne bi ovisila o drugoj osobi (primjerice roditelju kao član obitelji osiguranika ili podlijegala tromjesečnoj obvezi osobnog pristupa u područnu jedinicu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje). Navedeni prijedlog je upućen prilikom Izmjena i dopuna Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, ali nije prihvaćen”, stoji u odgovorima Darija Jurišića, pravobranitelja za osobe s invaliditetom na naša pitanja.

FOTO: Screenshot videosnimki

Tekst je dio projekta ‘Osvijetlimo nevidljive’, koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – Agencije za elektroničke medije

Koliko ih treba umrijeti – da bi Ustavni sud odlučio o zakonu po kojem su ostali bez zdravstvenog?!

Pravobraniteljica: Ugrozili su zdravlje ljudima lošijeg imovnog stanja, a upozoravali smo da to ne čine!