Kada se uruše temelji zdravstva, urušit će se i bolnice; Berošev stav poguban je za pacijente

”Mi amerikanizaciju zdravstvenog sustava imamo odavno i vidi se u spuštanju obiteljske medicine na najniže moguće grane i pretvaranju obiteljskih liječnika i medicinskih sestara u administratore, telefoniste… Ne trebamo se čuditi da ćemo u idućih 5 godina ostati bez polovice obiteljskih liječnika. Mogu se samo zapitati jesu li povećanoj smrtnosti kriva i ova neulaganja u primarnu zdravstvenu zaštitu, nametanje velikih birokratskih opterećenja obiteljskim doktorima kojima se na taj način oduzima vrijeme za pacijente, preduge liste čekanja na specijalističke postupke i slično?”, ističe Nataša Ban Tosić, predsjednica KOHOM-a

Najčešći razlozi zbog kojih su se hrvatski građani obraćali Pučkoj pravobraniteljici tijekom 2021. godine povrede su prava na zdravstvenu zaštitu te sumnja da su diskriminirati. Umirovljeničke udruge upozoravaju, pak, na nevjerojatan pomor umirovljenika u Hrvatskoj u zadnjih par godina. Brojne afere u zdravstvu također potvrđuju da je stanje sve lošije, a i sami liječnici upozoravaju da je situacija katastrofalna, navodeći da bi u idućih pet godina pola stanovnika Hrvatske moglo ostati bez obiteljskog liječnika!

O svemu tome razgovarali smo s Natašom Ban Toskić, predsjednicom Koordinacija hrvatske obiteljske medicine (KOHOM).

Što mislite zašto se odgovorni u Ministarstvu zdravstva i u Hrvatskoj vladi prave, prema svemu sudeći, da ovdje opisani veliki i opasan problem i ne postoji, odnosno zašto vrlo ozbiljne probleme sustavno umanjuju, a krivicu kao da žele svaliti na nekoga drugoga? Zbog čega, kao prvo, ne priznaju da problem u zdravstvu postoji i zašto ga kroz dijalog sa strukom i predstavnicima pacijenata te kroz ozbiljnu reformu zdravstva ne krenu rješavati?

Svi mi zaposleni u sustavu zdravstva, ali i naši pacijenti, duboko smo svjesni postojanja problema. Ne čudi me izvješće pučke pravobraniteljice jer i svakodnevno vidimo kolike su liste čekanja za pojedine dijagnostičke postupke, a mnogim pacijentima, zbog toga je ugroženo zdravlje ili kvaliteta života.

Kao da su sami sebi svrha: olakšavaju sebi, a ne pacijentima

Međutim, na vaše je pitanje teško dati jednostavan odgovori. Moje mišljenje je da za ozbiljnu reformu zdravstva na dobrobit pacijenata, ali i medicinskih djelatnika, treba imati snažnu političku volju i podršku. Pri tome je izuzetno važno slušati struku, ljude koji svakodnevno rade s pacijentima i koji  najbolje znaju koje su problematične točke. KoHOM, kao što znate, godinama upozorava na probleme u funkcioniranju sustava u dijelu koji se tiče primarne zdravstvene zaštite. Želimo biti partner zdravstvenoj administraciji i pomoći da se problemi riješe i sustav poboljša. No, ne slušaju nas, niti žele čuti. Na žalost, zdravstvena administracija vrlo često funkcionira na način kao da je sama sebi svrha i olakšava procese sebi, a ne pacijentima (osiguranicima) i medicinskim djelatnicima. Dok se u tom dijelu pila ne okrene naopako, neće biti poboljšanja. Dok zdravstvena administracija koja je uvijek produžena ruka politike i političara, ne osvijesti da smo svi tu zbog pacijenata neće biti drugačije nego što je sada. U svemu tome sreća je da u zdravstvenom sustavu ima jako puno kvalitetnog i požrtvovnog medicinskog osoblja, od sestara do liječnika, koji rade preko svojih mogućnosti i ne daju da se sustav skroz uruši.

Kako ih natjerati da se konačno počnu baviti suštinom?

Vaše pitanje već ulazi u sferu politike jer se promjene u demokratskim društvima događaju na izborima. Ono što KoHOM radi je to da potičemo konstruktivne razgovore, argumente, profesionalno ukazujemo na probleme  i moguća rješenja. Mi smo samo liječnici, nismo političari niti pravnici. Stalo nam je do opstanka i napretka naše struke i do sigurnog i kvalitetnog procesa liječenja. Do sigurnosti  svakog pacijenta i svakog liječnika. Dakako, pri tome cijenimo pomoć pacijenata i medija u našim nastojanjima.

Što mislite zbog čega ministar Beroš ne želi razgovarati s predstavnicima Koordinacije hrvatske obiteljske medicine, odnosno zašto sve vaše primjedbe i prijedloge (vezane uz reformu zdravstva, odnosno uz prijedlog novog zakona o zdravstvenoj zaštiti) apriori odbacuje?

Ministar nas je pozvao u određene radne skupine, primjerice  za izradu ZOZZ i ZOZO, ali te radne skupine nisu bile oformljene radi dijaloga, rasprave, usuglašavanja i razmjene  znanja i iskustava iz prakse, nisu uvažavale poznavanje obrazaca stručno rada niti su uvažavanje primjedbe sudionika. Načelno su oformljene, ali samo da bi potvrdile ono što je unaprijed pripremljeno i dogovoreno u nekom političkom laboratoriju. Tko je autor reformi i temeljem kojih analiza i projekcija, nikada nismo jasno čuli!? I sami ste svjedoci tomu koliko je puta u medijima „izašla“ ova ili ona verzija reforme. Ništa konkretno, ništa jasno, ozbiljno i sustavno. Kao da su sve to probni baloni, kao da se osluškuje što u javnosti može, a što ne može proći. Mislimo da to nije način i da tako nikad nećemo riješiti nagomilane probleme u hrvatskom zdravstvu. KoHOM ne želi to šutke promatrati, gledati kako se sustav urušava, kako kolege odlaze u inozemstvo. Nastavit ćemo argumentirano upozoravati na sve loše.

Zabrinjava Berošev nemar i neznanje

Što se tiče odnosa ministra Beroša prema obiteljskoj medicini i onome kako se do sada odnosio prema njoj, čini nam se da ne drži do obiteljske medicine niti shvaća da je to akademska struka specifičnog sadržaja, opsega i metoda rada. To je zabrinjavajuće i neprihvatljivo za nas obiteljske liječnike, no pogubno za hrvatske pacijente koji već sada i u urbanim sredinama ostaju bez svog obiteljskog liječnika i bez svojih liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Odgovornost za to snose oni koji su bili ili jesu na pozicijama vlasti; od ministara zdravstva do predsjednika dosadašnjih vlada.

Kako racionalno objasniti sljedeću situaciju: vi u KOHOM-u upozoravate na preopterećenost te na kronični manjak liječnika obiteljske medicine, na previše pacijenata na jednog liječnika, na činjenicu da bi u sljedećih pet godina pola Hrvatske moglo ostati bez liječnika obiteljske medicine, a ministar Beroš u isto vrijeme želi liječnike obiteljske medicine još više opteretiti – pa predlaže obavezu sudjelovanja u radu hitne medicinske pomoći i objedinjenih hitnih bolničkih odjela. Ne vodi li takva politika u potpuni raspad sustava te posljedično i do još veće stope smrtnosti hrvatskih građana?

Taj prijedlog je skandalozan i sramotan. Za početak, riječ je o dvije potpuno različite specijalizacije i nevjerojatno je da netko iz sustava zdravstva može takvo što i predložiti. Ne radi se tu o hitnim slučajevima koji dođu u naše ordinacije. Naravno da uvijek pružimo hitnu pomoć ugroženima, bez obzira na to gdje se nalazimo. Međutim, u ovom skandaloznom prijedlogu riječ je o tome, da se obiteljskim doktorima uz sve ono što rade (prosječno u smjeni imamo između 150 do 200 pacijenata), nameće obveza rada na hitnoj medicini i na objedinjenom hitnom bolničkom prijemu. Smatramo, da rad u hitnoj medicini bi trebao biti dobrovoljan. Drugim riječima, liječnik obiteljske medicine koji želi sudjelovati  u radu hitne medicine trebao bi imati mogućnost sklapanja posebnog ugovora s tijelima iz ove odredbe koja organiziraju hitnu medicinu neovisan o njegovom ugovoru o radu (za domske liječnike) odnosno ugovoru sa Zavodom (za privatne zdravstvene radnike).

Kontinuirano se ruši autoritet liječnika

Moram istaknuti da su mnoge neovisne studije  pokazale da zemlje sa dobrom primarnom zdravstvenom zaštitom imaju bolje zdravstvene pokazatelje, niže troškove i veću jednakost u zdravstvenoj zaštiti. Primjer zemlje sa jakom primarnom zdravstvenom zaštitom je Velika Britanija čiji su stručnjaci 60-ih godina dolazili kopirati naš zdravstveni sustav i dalje ga usavršavali. Primjer zemlje sa slabom primarnom zdravstvenom zaštitom je SAD. Da, ona SAD sa kojom nas mnogi dušobrižnici plaše kada počnemo tražiti veća primanja i dodatne stimulativne elemente za mlade doktore da bismo ih zadržali u obiteljskoj medicini i zemlji. Dakle, mi amerikanizaciju zdravstvenog sustava imamo odavno i vidi se u spuštanju obiteljske medicine na najniže moguće grane i pretvaranju obiteljskih liječnika i njihovih medicinskih sestara u administratore, telefoniste i niže računalne operatere u primarnom zdravstvenom zaštitom najgorem obliku. Gdje  god u sustavu postoji neki problem, nastoji se pokrpati obiteljskim liječnicima; prisjetimo se namjere da preuzmu potpunu odgovornost za postupke vlasnika oružja i vozače, za probleme neučinkovite hitne medicinske pomoći i nedostatne epidemiologije, a Istodobno, kontinuirano se ruši autoritet liječnika u društvu čime se gubi i povjerenje u njih.

U kojoj mjeri je u zadnjih dvadesetak godina smanjen broj obiteljskih liječnika u Hrvatskoj? Kako se to manifestira na zdravlje nacije?

Od 2000. godine do danas, broj obiteljskih liječnika je pao za 17%, a broj bolničkih se povećao za 50%, broj liječnika hitnoj medicinskoj pomoći porastao je gotovo 300%. U obiteljskoj medicini samo je 48% specijalista obiteljske medicine. Godinama se ne ulaže i ne planira naše specijalističko usavršavanje, a očekuje se , načelno, da zadovoljimo 80% zdravstvenih potreba pučanstva. Plaće su najniže u sustavu liječničkih plaća. Oduzeto nam je pravo na edukaciju, a pretjeranim administrativnim opterećenjem, narušena struka. Ne trebamo se onda čuditi da ćemo u idućih 5 godina ostati bez polovice obiteljskih liječnika, a već sada u brojnim županijama zjape prazne ordinacije; primarna pedijatrija i ginekologija su na koljenima.

Prijeti potpuni kolaps struke

Gotovo nestali. Kada se uruše temelji zdravstvene zaštite, PZZ, urušiti će se i bolnice jer jednostavno neće moći savladati toliki priljev zdravstvenih potreba. Samo 2021., više od  60 milijuna zdravstvenih usluga pruženo je u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Dodatno opterećenje liječnika obiteljske medicine nije moguće bez potpunog kolapsa naše struke; već sada ne možemo ispuniti svoju temeljnu ulogu – prevenciju i praćenje kroničnih nezaraznih i onkoloških bolesti, liječenje i savjetovanje pacijenata glede akutnih i kroničnih bolesti rješivih na primarnoj razini. Aktualna epidemija uvelike je pridonijela radnom opterećenju jer smo zbrinuli 85% svih oboljelih istovremeno cijepeći i testirajući te je uz dnevni broj kontakata od 100-200 pacijenata svaki liječnik, paradoksalno, postao nedostupan onima koje nije stigao primiti.

Pri tome je zasigurno nedostupan bio i kroničnim bolesnicima i staroj populaciji. Da li je to doprinijelo ukupnom morbiditetu i mortalitet u naciji, ipak ćete morati pitati HZJZ, struku kojoj je uža specijalnost pratiti zdravstvene pokazatelje i trendove u zemlji, provoditi javnozdravstvenu edukaciju i planirati mjere i metode za učinkovito funkcioniranje sustava. Rekla bih da ministar i zdravstvena administracija ne trebaju izmišljati toplu vodu  već samo analizirati činjenice i probleme u zdravstvu, a onda raditi reforme.

Što mislite jesu li, odnosno u kojoj mjeri, problemi u sustavu javnog zdravstva doprinijeli znatno povećanoj smrtnosti umirovljenike te izuzetno velikom broju umrlih u Hrvatskoj u zadnjih nekoliko godina?

Da bi sustav bio učinkovit, on mora biti pažljivo planiran, financiran, organiziran i kontinuirano evaluiran. Imati kratkoročno i dugoročno postavljene ciljeve te biti usuglašen od strane svih dionika. Bilo bi neozbiljno davati paušalne i osobne ocjene bez dubokih analiza. Mogu se samo zapitati jesu li toj povećanoj smrtnosti kriva  i ova neulaganja u primarnu zdravstvenu zaštitu, nametanje velikih birokratskih opterećenja obiteljskim doktorima kojima se na taj način oduzima vrijeme za pacijente, preduge liste čekanja na specijalističke postupke i slično?

Je li i danas prisutan trend odlazaka hrvatskih liječnika i medicinskih sestara u inozemstvo? Zašto je tako? U kojoj mjeri to dodatno ugrožava zdravlje hrvatskih građana?

Trend je stalno pristan; recentna istraživanja HLK pokazala su da liječnici odlaze radi nesređenog sustava, loših uvjeta rada i premalih primanja. Strane agencije za regrutiranje zdravstvenih  radnika su jako aktivne i intenzivno, na tjednoj bazi, šalju pojedinačne ponude za zapošljavanje u inozemstvu uz zbrinjavanje cijele obitelji. Zdravstveni radnici su osnovni element sustava, dostupnosti bolesnicima te ukoliko njih bude što manje, tko će nas liječiti, tko njegovati?

Što mislite je li problem u nedovoljnom izdvajanju za zdravstvo, ili u tome što se novac troši neracionalno (na zapošljavanje nepotrebne administracije, za uhljebljivanje političkih kadrova, na ‘zlatne zahode’ za elitu, na prevelike narudžbe skupog cjepiva…)?

U svemu navedenom, rekla bih. Izdvajanja su bez sumnje premala. Samo 30 posto korisnika doista i uplaćuje doprinose, a HR je među zemljama sa najnižim izdvajanjem u EU. Istovremeno, ne postoji sustavna kontrola nad troškovima. O raznim aferama čujemo putem medija; obaveza je države i ministarstva zdravstva je to riješiti, a koliko je učinkovita u tome, nažalost, svi svjedočimo.

Što biste Vi, da ste na mjestu ministra Beroša, prvo učinili, odnosno što bi, prema Vašem mišljenju, trebao biti prvi korak u reformi zdravstva?

Jasna definicija što kao država želimo; kakav sustav, potom što možemo i koju razinu usluge? Zatim definirati standarde i normative u pružanju zdravstvene zaštite te jasne smjernice i protokole. I konačno, uvesti ravnopravno ugovaranje zdravstvenih usluga između osiguravatelja i provoditelja pod nadzorom MIZ i komora u zdravstvu. Idealno bi bilo i da se HZZO reformira u osiguravatelja umjesto da je fond te da i on bude konkurentan na tržištu, a ne da ima monopol.

Kako komentirate moguće propuste koji su doveli do smrti novinara Matijanića te aferu u KBC Rijeka? Je li, prema vašem mišljenju, riječ o sustavnom problemu, ili su u pitanju tek pojedinačne pogreške (prijestupi) zdravstvenih djelatnika?

Dopustite da u ime KoHOM-a izrazim sućut obitelji i prijatelja Vašeg kolege. Puno se o tom mučnom slučaju pisalo i govorilo s različitih pozicija, a bilo je, složit ćete se i različitih i dijametralno suprotnih  informacija. O samom slučaju ne mogu govoriti, no mogu se dijelom složiti da u sustavu postoje problemi i kritične točke za koje su ponajmanje krivi medicinski djelatnici.

Jesam li što zaboravio pitati, a što bi valjalo istaknuti?

Potrebno je intenzivirati edukaciju stanovništva o zdravlju i bolesti o zdravim stilovima života. Od vrtića, škole, obitelji, radnog mjesta –  poticati prevenciju u svijest o vlastitoj odgovornosti za zdravlje. Mnoge kronične bolesti, posljedica su stila života. Ne možemo utjecati na sve, ali bilo bi dobro da svi osvijestimo to da možemo učiniti više kada je u pitanju vlastito zdravlje.

FOTO: Screenshotvideosnimke

Tekst je dio projekta: ‘Sve učestalije povrede prava na zdravstvenu zaštitu i pomor umirovljenika; kako stanje popraviti?’ financiranog od strane Agencije za elektroničke medije