‘Kada živite od 220 eura mirovine, a veći dio dajete za liječenje, paket hrane vam puno znači’

”Naš sin je prije devet godina krenuo na put u Osijek. Iz zabranjenog smjera u njega se zaletio čovjek koji je odlučio počiniti suicid jer ga je ostavila žena. Nije bilo šanse da ga izbjegne. Iza sina je ostala trudna snaha. Kasnije je rodila  bolesnu unučicu. Moj muž to nije mogao podnijeti. Prije tri godine pukla mu je aneurizma. Nakon njegove smrti, za krevet me prikovala teška depresija. Sada veći dio mirovine dajem privatnoj psihijatrici koja mi pomaže da ne budem kao biljka. Jer unuci me trebaju”, s mukom se prisjeća umirovljenica iz Markuševca

Koliko god tragedija, bolesti i nesreća se čovjeku srušilo na glavu, koliko god tuge, jada i bijede se u kratko vrijeme zavuklo pod njegov krov…, to ne znači da je nevoljama kraj: uvijek, nažalost, može biti gore. Zna to dobro Goga iz Markuševca (podaci poznati uredništvu), koja već godinama prima teške životne udarce, no koja se unatoč svemu ne predaje.

S umirovljenicom iz Markuševca razgovarali smo ispred Socijalnog dućana i Banke hrane Gradskog društva Crvenog križa Zagreb u dvorištu Heinzelove 64 -68, nakon što je od djelatnika Crvenog križa preuzela svoj paket hrane i higijenskih potrepština, paket koji bi joj trebao dostajati za (pre)dugih mjesec dana.

Bolnički psihijatri nemaju vremena

”Puno mi znači ova pomoć jer živim od svega 220 eura mirovine. Suprug mi je bio automehaničar, no na poslu je ozlijedio kičmu pa je morao otići u prijevremenu invalidsku mirovinu. Iznosila je 350 eura mjesečno. Preminuo je prije tri godine s nepunih 57, uslijed tuge zbog tragedija koje su nas zadesile. Od tada mi je još teže. Nakon suprugove smrti depresija me prikovala za krevet. Godinu i pol dana bila sam kao biljka. Sada veći dio mirovine dajem privatnoj psihijatrici, jer bez stručne pomoći ne mogu. Bolnički psihijatri nemaju vremena za razgovor, pa sam prisiljena ići privatnom. Tko depresiju nije probao, taj ne zna što je to”, započela je, kroz suze, svoju priču.

Koga to ne bi slomilo?

Sin joj je, kaže, poginuo prije devet godina, a iza njega je ostala trudna žena. Unučica se rodila bolesna te uslijed posljedica kromosomskih poremećaja do danas ne može hodati, ni govoriti. No, kao da sve to nije bilo dovoljno…, prije pet godina kuću im je gotovo srušio razorni zagrebački potres, a  potom je stigla korona, te prerana smrt njezinog bračnog druga…

”Muž nije mogao podnijeti pogibiju sina. Prije tri godine pukla mu je aneurizma. A koga tako strašna smrt djeteta ne bi slomila? Naš sin je prije devet godina pošao na put u Osijek, kako bi prodao auto. Iz zabranjenog smjera u njega se kod Kutine punom brzinom zaletio čovjek koji je odlučio počiniti samoubojstvo jer ga je ostavila žena. Nije bilo šanse da ga izbjegne”, s mukom se prisjeća.

Bilo u svim medijima

Na opasku da u tako strašnu priču nije lako povjerovati, jer bi svi mediji pisali o tome događaju…, odgovara da je priča bila objavljena u gotovo svim hrvatskim novinama i na portalima.

I doista, krajem svibnja 2016. mnogi mediji su izvjestili da se na autocesti A3 između Kutine i Novske dogodila tragedija koju je izazvao 44-godišnjak vozeći se u zabranjenom smjeru, usmrtivši pri tom 35-godišnjeg vozača, i 31-godišnjeg suvozača – baš kako nam je i ispričala naša sugovornica.

Zar se morao zaletjeti u njega?

I danas se teško miri s činjenicom da je čovjek koji je, kako tvrdi, članovima svoje obitelji najavio suicid, sa sobom u smrt poveo njezinog sina te njegovog prijatelja, iza kojega je također ostalo dvoje male djece.

”Sin je bio darivatelj organa, no od njega je ostala samo kaša. Ništa nije mogao darovati. Zar se taj čovjek morao zaletjeti u njegov auto…”, pita se po tko zna koji put neutješna majka.

Ništa od obnove – državu baš briga

Kaže da je nakon zagrebačkog potresa njihova kuća gotovo neupotrebljiva, no država Hrvatska za to malo mari: obnova kuće niti je počela, niti joj se ukućani nadaju. Kaže da nemaju više živaca boriti se s posve nezainteresiranom i bešćutnom birokracijom. Napominje da u njihovom susjedstvu niti jedna kuća nije obnovljena (osim kada su ljudi sami dizali kredit), iako je Markuševac, zajedno s Čučerjem, u potresu ponajviše stradao.

Jedna soba crvena, druga žuta?!

”Jedna soba naše kuće dobila je crvenu, a druga žutu naljepnicu?! Cijeli ćošak je otkinut, cigle se vide kroz tapete, vlaga je nesnosna. Samo jedna soba u prizemlju je koliko toliko iskoristiva. Tu živi kćer sa sinovima, dok je zet kod svoje mame. Snaha je sa svojom djecom kod svojih roditelja. Unuka, rođena s poremećajem kromosama, sada ima osam godina. I dalje ne može hodati i ne govori te pohađa dječji vrtić za djecu s posebnim potrebama. Svaki vikend je čuvam u našoj polurazrušenoj kući. Sin od kćeri ima, pak, autizam. Ipak, sve ih volim i o svima brinem. Svih četvero unuka me obožava. Zbog njih se ne predajem, jer znam da me trebaju. Svaki ih dan razvozim kamo god treba”, napominje Goga iz Markuševca.

Kćer i zet daju za režije

Dodaje da ne zna kako bi plaćala režije i ostale troškove da joj ne pomažu kćer i zet.

”Kćer plaća režije, zet mi je kupio polovni auto, kćer je platila registraciju, a zet daje za benzin kako bih mogla razvoziti unuke. Još u travnju prošle godine išla sam u maksimirsku podružnicu Zavoda za socijalni rad da bih ishodila inkluzivni dodatak…, no i to još uvijek čekam”, dodaje.

Strepi od povratka depresije

Strepi i dalje od povratka depresije. Stopostotni je invalid, jer je slomila koljeno dok je iz šume izvlačila drva za ogrjev (drugo koljeno stradalo je kasnije od preopterećenosti). No, kaže da je fizička bol ništa u usporedbi s mentalnom bolešću.

Još jedna slična priča

”Psihijatrica kod koje odlazim pronašla mi je lijek – vrlo jake tablete koje redovito pijem, kako bih mogla funkcionirati. Ne mogu si zbog unuka dopustiti da opet padnem u krevet”, tumači umirovljenica umornih očiju.

S njom u društvu je dvadesetak godina mlađa žena, koja u Socijalni dućan Gradskog društva Crvenog križa jednom mjesečno dolazi po paket za svoju osamdesetšestogodišnju majku. Njezina je priča slična.

‘Dok je otac bio živ, bilo je nekako…’

”Obiteljska mirovina moje mame iznosi svega 200 eura. Otac mi je radio u građevini, ali je umro 2006. godine. Dok je bio živ, bilo je nekako. Sada je teško. I brat, koji živi s mamom, teško je bolestan. Operirali su mu srce. Pomažem dajući im za režije i lijekove”, napominje Ana iz Sesveta (podaci poznati uredništvu).

Ana radi težak fizički posao. Za minimalac. Kaže da ne zna koliko dugo će taj tempo još moći izdržati. Djeca su joj, srećom, već velika, suprug je zaposlen, pa nekako uspjeva pomagati majci i bratu.

Glasnogovornica: Podijelimo sve što imamo

”Pomoć gradskog Crvenog križa jako nam dobro dođe. U paketu ima svježe hrane i trajnih namirnica… Uoči Uskrsa smo, doduše, bili malo razočarani jer nije bilo ni malo mesa”, ističe Ana iz Sesveta, a njezine riječi kimanjem potvrđuje i umirovljenica iz Markuševca.

U razgovor se tada uključila Nikolina Gotal, glasnogovornica Gradskog društva Crvenog križa Zagreb, uz čiju pomoć smo i došli do naših sugovornica ispred Socijalnog dućana u Heinzelovoj 64.

Objašnjava da djelatnici Crvenog križa podijele sve što imaju; odnosno ono što su im prethodno donirali trgovački lanci, proizvođači hrane i hrvatski građani.

Daruju hranu kojoj istječe rok

”Trudimo se svakome omogućiti kvalitetan, dostojanstven i nutritivno vrijedan paket za mjesec dana, ali sadržaji paketa ovise isključivo o količini donacija. Trgovački lanci daruju najčešće onu hranu kojoj uskoro istječe rok trajanja. Riječ je, dakle, o voću i povrću, mliječnim proizvodima te mesu pred istekom roka trajanja. Najmanje doniraju ono što korisnicima najviše treba: dugotrajne namirnice poput ulja, šećera, soli, riže, tijesta, brašna, raznih konzervi, a također i higijenskih potrepština poput toalet papira, praška za rublje, paste za zube, vlažnih maramica, šampona za kosu…”, naglašava.

Apelira potom na građane, trgovačke lance i proizvođače da ne bacaju hranu, već da ju doniraju Banci hrane, s posebnim naglaskom na donaciju dugotrajnih prehrambenih proizvoda i higijenskih potrepština.

”Potrebe su uvijek velike. Puno je građana na rubu siromaštva, a Banka hrane samo je kap u moru koju naši sugrađani trebaju“, ističe Nikolina Gotal.

Ne osuđujte te ljude!

Dodaje da su neki ljudi skloni, nažalost, osuđivati i stigmatizirati potrebite osobe, one koji idu po pakete pomoći ili u pučku kuhinju, iako ne znaju kakva se životna priča iza njihovih nevolja krije.

”Trudimo se tim ljudima pružiti psiho-socijalnu pomoć. Zaposlenici Gradskog društva Crvenog križa Zagreb prošli su obuku za rad s ljudima. Čuli smo danas tešku priču gospođe iz Markuševca, a sličnih priča ima mnogo. Zato apeliramo na građane da ne osuđuju i ne stigmatiziraju. Potrebna nam je humanost, a ne osuda ili izolacija potrebitih”, naglašava Nikolina Gotal.

Cilj da se višak donira, a ne baci

Podsjeća da je Gradsko društvo Crvenog križa Zagreb početkom svibnja ove godine završilo projekt „Infrastrukturno opremanje posrednika u lancu doniranja hrane“ zahvaljujući kojemu je znatno unaprijeđena učinkovitost i mogućnost preuzimanja, skladištenja i distribucije hrane.

”Banka hrane Gradskog društva Crvenog križa Zagreb je prva banka hrane u Hrvatskoj, a otvorena je 1. listopada 2023. godine. Možemo reći da je i naša Banka hrane otvorena kao dio europskog trenda povećane brige za okoliš i zbrinjavanja viška hrane. Cilj je da se višak hrane donira, a ne baci.

Dvostruka uloga

Banka hrane ima dvostruku ulogu: ublažavanje siromaštva i smanjivanje otpada. Kroz dva europska projekta: ‘Infrastrukturno opremnje Banke hrane’ i “Infrastrukturno opremanje posrednika u lancu doniranja hrane GDCK Zagreb“ iz Mehanizma za oporavak i otpornost osigurali smo dosad 264.151 eura te smo za taj novac nabavili najprije tri dostavna vozila: veliki kamion Man s utovarnom rampom, kombi i kombi hladnjaču, a naknadno i dva električna viličara. U našoj Banci hrane u Heinzelovoj 64 imamo skladište od 352 metra kvadratna s rashladnom komorom od 25 kvadrata”, tumači glasnogovornica Gradskog društva Crvenog križa Zagreb.

Objašnjava potom da od 2014. godine Crveni križ Zagreb ima Socijalni dućan u koji potrebiti građani jednom mjesečno dolaze po svoje pakete.

Povezuju darovatelje i krajne korisnike

”Banka hrane je posrednik u lancu doniranja hrane i kao takva ima sve potrebne uvjete za prikupljanje, skladištenje i distribuciju dobivene hrane. Postoje i drugi posrednici koji dijele hranu poput Caritasa i pučkih kuhinja, ali nitko drugi ne prikuplja, ne skladišti i ne distribuira hranu osim naše Banke hrane. Ona povezuje darovatelje hrane, posrednike i kranje korisnike”, naglašava naša sugovornica.

Opisala je potom važnost brzog djelovanja svih uključenih u prikupljanje, skladištenje i dijeljenje hrane.

Gotovo ništa ne propadne

”Proces je vrlo zahtjevan. Naši djelatnici najprije prikupljaju donacije na terenu i dovoze doniranu hranu iz trgovačkih lanaca s kojima smo potpisali ugovore u Banku hrane. Sva ta hrana se ovdje mjeri, važe i bilježi u naš računovodstveni sustav, sortira u pakete, a odmah potom se dio dijeli našim korisnicima. Pažljivo se prati svaki ulaz i izlaz svakog artikla i svaki korisnik. Budući da sada imamo i kombi hladnjaču, trgovački lanci nam u zadnje vrijeme doniraju i sve više mliječnih proizvoda i svježeg mesa jer znaju da će ta hrana biti pravilno pohranjena te da se neće pokvariti. Valja naglasiti da se uz predan rad i trud naših djelatnika gotovo sve uspije podijeliti u najkraćem roku, čak oko 99 posto doniranih namirnica kod nas se iskoristi, a propadne svega oko 1 posto. Dnevno podijelimo oko 500 do 700 kilograma prehrambenih namirnica. Ono što je preostalo, distribuira se ostalim posrednicima”, ističe Nikolina Gotal.

Sve je više siromašnih

Navodi zatim da Socijalni dućan Gradskog društva Crvenog križa Zagreb trenutno ima 595 korisnika, a od toga je 138 djece i mladih (mlađih od 18 godina) te 183 osobe starije od 65 godina. Taj broj stalno se, kaže, povećava.

‘Vremena su teža nego prije’

Naglašava da su vremena teža nego prije. Uzrokovala ih je i inflacija, a samim time porastao je broj građana kojima je potrebna pomoć.

”Uvjet da postanu naši korisnici te da jednom mjesečno dobivaju pakete s hranom – za samce je da imanju manje od 400 eura prihoda mjesečno, dok je za ljude koji ne žive sami uvjet da imaju manje od 350 eura po članu kućanstva. Naši korisnici su i primatelji zajamčene minimalne naknade. Valja napomenuti da korisnici mogu koristiti samo jednu vrstu socijalne usluge – ili Socijalni dućan gdje jednom mjesečno dolaze po pakete hrane i higijenskih potrepština, ili pučku kuhinju.

Zbog bolesti se ne mogu zaposliti

Naši korisnici su, dakle, uglavnom osobe koje svojim primanjima ne mogu zadovoljiti osnovne životne potrebe. Ima ih i teško bolesnih, onih koji se zbog bolesti ne mogu zaposliti, zbog čega ih nipošto ne treba osuđivati ili stigmatizirati”, zaključila je glasnogovornica Gradskog društva Crvenog križa Zagreb.

Napomenula je da osim što prikupljaju, skladište i dijele hranu, oni pokušavaju građane educirati da u što je moguće manjoj mjeri bacaju hranu.

Godišnje se baci gotovo pola milijuna tona hrane!

”U Hrvatskoj se godišnje baci čak 400.000 tona zdravstveno ispravne hrane, od čega više od 50 posto u kućanstvima. Podsjećamo zato na korake koje svatko može poduzeti kako bi smanjio bacanje hrane: valjalo bi pažljivo planirati kupovinu namirnica, kupovati racionalno i bez stvaranja nepotrebnih zaliha. Građani bi trebali provjeriti zalihe prije kupnje te iskoristiti ono što već imaju. Bilo bi dobro da organiziraju hladnjak i smočnicu jer pravilno skladištena hrana sigurna je za korištenje i dulje ostaje svježa, potom da ne pripremaju prevelike količine hrane te da poslužuju manje porcije.

Treba razlikovati rokove trajanja

Savjetujemo građanima da ostatke obroka pohrane u hladnjak ili zamrznu te da u hladnjak spremaju samo ohlađenu hranu. Valjalo bi, osim toga, razlikovati označavanje roka trajanja hrane („najbolje upotrijebiti do“ i „upotrijebiti do“ datum) jer nerazumijevanje razlika smatra se jednim od razloga nepotrebnog bacanja hrane”, tumači Nikolina Gotal, glasnogovornica Gradskog društva Crvenog križa Zagreb.

Podvlači na kraju da je Banka hrane Gradskog društva Crvenog križa Zagreb svojevrsni most solidarnosti između onih koji imaju višak i onih koji nemaju ništa.

Gdje i kako donirati?

Donacije prehrambenih i higijenskih proizvoda moguće su radnim danima od 7:30 do 15:30 sati u prostoru Banke hrane i Socijalnog dućana Crvenog križa Zagreb, Heinzelova 64–68. Donirati se mogu namirnice u neoštećenoj ambalaži i s važećim rokom trajanja, nekorištene higijenske potrepštine, hrana s oznakom “najbolje upotrijebiti do” (sigurna za konzumaciju i nakon isteka tog roka), proizvodi za bebe i djecu.

Doniranje hrane pred istekom roka trajanja oslobođeno je PDV-a, što je dodatan poticaj trgovačkim lancima i proizvođačima za uključivanje u ovu humanitarnu mrežu.

FOTO: Snimio Damir Kramarić; Gradsko društvo Crvenog križa Zagreb

Tekst je dio ‘Projekta podrške za osobe u potrebi’, koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – Agencije za elektroničke medije

Ovo Vlada ne želi čuti: Mnogi su gladni, nemoćne iz bolnice bacaju na ulicu, otimaju im stanove!

‘Nije li porazno da će 50 posto starijih uskoro živjeti u bijedi’, pitali smo Vladu. Evo što odgovaraju

U Zagrebu vrtoglavo raste broj žena beskućnica: ‘Što se to događa?’