Kako ostati „muškarac“ u limbu između dvije kulture i dva identiteta

Dugotrajna seksualna apstinencija migranata ne ostaje bez posljedica, može voditi frustraciji, depresiji i rizičnim ponašanjima. Studije pokazuju da je upravo usamljenost jedan od glavnih okidača traženja izvanbračnih odnosa ili komercijalnog seksa u zemlji rada. No, o seksualnoj deprivaciji migranata se šuti iz mnogo razloga: javna rasprava lako sklizne u stigmatizaciji i kriminalizaciju, strah da će nas netko optužiti za ksenofobiju, nedostatak empirijskih studija o intimnom životu migranata, etički rizici razotkrivanja ispitanika

Piše: Romana Eibl

U posljednjih nekoliko godina Hrvatska se tiho i gotovo neprimjetno prometnula u novu radnu destinaciju tisućama muškaraca iz Nepala, Bangladeša, Indije i Filipina. Oni pune gradilišta, kuhinje i skladišta, često radeći poslove koje domaća radna snaga više ne želi ili ne može raditi. Službeni podaci govore o stotinjak tisuća stranih radnika iz zemalja jugoistočne Azije, od kojih su većina muškarci u najproduktivnijim i najpotentnijim godinama. No, iza brojki, ugovora i dozvola krije se intimna stvarnost koja rijetko ulazi u javni prostor: život u dugotrajnoj seksualnoj deprivaciji, bez supruga, partnerica ili stabilnih intimnih odnosa.

Zašto je to tabu? Prvo, zato što se u hrvatskoj javnosti seksualnost migranata ne doživljava kao legitimna tema, već kao neugodno ili opasno pitanje. Seksualnost je i inače tabu, a kada se spoji s migracijom, postaje dvostruki tabu. Drugo, jer svaka javna rasprava o seksualnim potrebama stranih radnika lako sklizne u stigmatizaciju, pa čak i kriminalizaciju. U atmosferi političke polarizacije, rečenica izvađena iz konteksta može zvučati kao generalizacija: „migranti su prijetnja ženama“ – iako to nitko ozbiljan ne tvrdi. Upravo zbog tog rizika sociolozi i antropolozi često biraju šutnju.

„Osiromašena“ muškost i psihičko zdravlje

Antropološka i sociološka istraživanja pokazuju da migracija često potkopava prethodno uspostavljene predodžbe o muškosti: muškarci koji su odgojeni u kulturama u kojima su očekivane određene uloge u obitelji i zajednici, nalaze se u novom okruženju bez tih potvrda – bez posjedovanja doma, bez uloge hranitelja kod kuće, bez partnerice uz sebe. Taj osjećaj „potrošene“ ili „osiromašene“ muškosti utječe na psihičko zdravlje i ponašanje, i zato sociolozi upozoravaju da se ne smije gledati samo na tijelo kao radnu jedinicu, nego i na tijelo koje nosi socijalne identitete.

Američka antropologinja Jennifer Hirsch u istraživanju meksičkih migranata piše: „Ono što im najviše nedostaje nije sama spolnost, nego intimnost i osjećaj normalnog života kod kuće, sa suprugom i obitelji.“

Seksualna deprivacija nije, dakle, samo fizičko pitanje, nego i pitanje identiteta. Kako ostati „muškarac“ u kulturološkom smislu, kada si odrezan od uloge supruga i oca? Kako zadržati dostojanstvo kada se tvoja intima svodi na privremene improvizacije – pornografiju, povremene odnose ili potiskivanje želje?

Upravo tu antropologija prepoznaje koncept tzv. međuprostora  – stanja prijelaza, kada čovjek više nije ono što je bio, a još nije ono što bi mogao postati. Migranti u Hrvatskoj žive u tom trajnom međuprostoru, između dvije kulture i dva identiteta.

Tiha opasnost i javno zdravlje

U tom limbu krije se i opasnost. Dugotrajna seksualna apstinencija može voditi frustraciji, depresiji i rizičnim ponašanjima. Studije pokazuju da je upravo usamljenost jedan od glavnih okidača traženja izvanbračnih odnosa ili komercijalnog seksa u zemlji rada. No, ti odnosi često nisu zaštićeni, jer zdravstveni sustavi migrantima nisu pristupačni, ili ih oni izbjegavaju zbog stigme i straha. Pregled Svjetske zdravstvene organizacije iz 2021. naglašava: „Društveni i strukturni čimbenici ozbiljno potkopavaju spolno i reproduktivno zdravlje migranata. Ako se ne adresiraju, zdravlje migranata i dalje će biti ugroženo.“

Pitanje seksualne deprivacije migranata stoga nije privatna stvar, već javnozdravstveno pitanje. Ignoriranje može dovesti do širenja spolno prenosivih bolesti, ali i do psiholoških problema koji se prelijevaju u radnu učinkovitost i društvene odnose.

Izolacija i čežnja za intimnošću ne moraju se manifestirati jednako kod svih pojedinaca. Dok neki migranti potiskuju seksualne potrebe zbog kulturnog ili vjerskog osjećaja srama, drugi traže kontakt izvan bračne zajednice ili ulaze u rizična ponašanja. Istraživanja ukazuju da je često upravo osjećaj domaćeg života i intimnosti ono što migrantima najviše nedostaje – i da to ponekad vodi traženju veza izvan norme, što ima implikacije za prevenciju spolno prenosivih infekcija i za javno zdravlje. Zato stručnjaci naglašavaju potrebu za informiranim, nestigmatizirajućim programima prevencije i zdravstvene skrbi.

Zašto šutimo?

No, mnogi sociolozi, antropolozi i javni stručnjaci ne žele govoriti javno o toj temi sa čime smo se i mi suočili. Zašto? Razlozi su višestruki i međusobno se pojačavaju.

Strah od instrumentalizacije i zlouporabe argumenata: U javnom diskursu svaki iskaz o seksualnosti migranata lako se može preokrenuti u narativ „migranti su prijetnja“, što može podgrijati ksenofobiju i nasilje. Akademici koji se bave rodnim studijama i migracijama dobro znaju da polunapisi ili izvučeni citati lako napune naslovnice koje reduciraju kompleksnost u opasnu generalizaciju. Taj rizik odvraća mnoge od javnog izlaganja.

Etika istraživanja i opasnost za ispitanike: Istraživanja seksualnih praksi i deprivacije uključuju visoke etičke rizike – rasvjetljavanje intime ispitanika može ih učiniti ranjivima u zajednicama iz kojih dolaze, naročito ako su konzervativne ili ako postoji rizik od kažnjavanja. Antropolozi i sociolozi zato često preferiraju anonimne, dugoročne i osjetljive etnografske metode, a ne brze izjave u medijima.

Manjak empirijskih podataka u lokalnom kontekstu. Kako većini zemalja, pa i Hrvatskoj, nedostaje fokusiranih studija koje sustavno pristupaju fenomenima kronične seksualne deprivacije radnika, znanstvenici se boje spekulacija. Stručnjaci radije izlaze s analizama temeljenim na podacima nego s intuitivnim interpretacijama koje bi mogle biti opovrgnute ili pogrešno citirane.

Složenost interdisciplinarnog okvira: Tema leži na sjecištu antropologije, sociologije, medicine, prava i rodnih studija. Svaka disciplina ima drugačije standarde dokaza i drugačiju vokabularnu osjetljivost. U toj „međuzoni“ lako nastaje nesigurnost tko ima mandat za javni komentar – i mnogi radije šute nego riskiraju supstituciju jedne discipline drugom.

Šutnja problem čini nevidljivim

Šutnja ne znači da problema nema. Naprotiv, ona ga čini nevidljivim. Sociologinja Ines Keygnaert u jednoj europskoj studiji naglašava: „Migranti, i žene i muškarci, izloženi su većem riziku od spolno prenosivih infekcija, a pritom koriste zdravstvene usluge daleko manje od domicilnog stanovništva.“ Dakle, ignoriranje seksualnih potreba migranata ne uklanja rizike – već ih potencira.

Sociolog Philip Castleton u novoj studiji zaključuje: „Navigiranje između kulturnih normi doma i zemlje rada rezultira osjećajem osiromašene muškosti, što snažno utječe na dobrobit muškaraca.“  Upravo taj osjećaj gubitka identiteta i uloge objašnjava zašto je ova tema toliko krhka.

Što može društvo?

Iz perspektive antropologije i sociologije, odgovor nije u moraliziranju, već u institucionalnom i javnozdravstvenom okviru. To znači da treba omogućiti migrantima diskretan i jezično prilagođen pristup zdravstvenim uslugama, da treba razviti programe psihosocijalne podrške te smanjiti stigmu kroz edukaciju i inkluzivne politike.

Ne radi se o tome da društvo „riješi“ seksualnost migranata, nego da je prizna kao legitimnu ljudsku dimenziju, povezanu sa zdravljem, dostojanstvom i integracijom.

Zaključno, Hrvatska je nova radna destinacija, ali još nije razvila ni jezik ni politike kojima bi govorila o intimnoj dimenziji migracije. Dok radnici iz Nepala, Indije ili Bangladeša podižu zgrade i kuhaju u restoranima, njihova stvarnost ostaje skrivena: život obilježen samoćom, potisnutom intimom i osjećajem bivstvovanja između dvaju svjetova. U ovom smo tekstu uz pomoć antropoloških i socioloških pogleda osvijestili da migranti nisu samo radna snaga, nego i ljudi s tijelima, željama i identitetima. A upravo se u toj intimi skriva možda najteže pitanje integracije – kako živjeti u tuđoj zemlji kada ti je vlastita intima nedostupna? (Foto: Pixabay)

Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti