Kod kamatara se zadužili da plate pregled kojeg u sustavu ne bi dočekali; sada im prijeti beskućništvo Kod kamatara se zadužili da plate pregled kojeg u sustavu ne bi dočekali; sada im prijeti beskućništvo
TweetEmailPrint ”Javljaju nam se bolesni i stariji koji su od kamatara posudili po 4000 do 5000 kuna kako bi platili skupe CT i slične... Kod kamatara se zadužili da plate pregled kojeg u sustavu ne bi dočekali; sada im prijeti beskućništvo


”Javljaju nam se bolesni i stariji koji su od kamatara posudili po 4000 do 5000 kuna kako bi platili skupe CT i slične preglede kod privatnika. Na taj potez bili su prisiljeni zbog kolapsa javnog zdravstva, odnosno zbog činjenica da bi mogli prije umrijeti, nego dočekati svoj red na liječniki pregled. Sada ne mogu otplatiti dug pa im prijeti gubitak doma. Osim toga, mnogi bivši beskućnici moraju opet na ulicu jer socijalni radnici prijete u zadnje vrijeme njihovim stanodavcima prijavom policiji – ako siromašne podstanare ne prijave. To, međutim, poskupljuje stanarinu, zbog čega ti ljudi opet postaju beskućnici”, upozorava Mile Mrvalj, predsjednik Humanitarne udruge Fajter

Mile Mrvalj, predsjednik Humanitarne udruge Fajter

U tišini i daleko od očiju javnosti siromašni hrvatski građani trpe, prema svemu sudeći, neugodne udarce od strane institucija koje bi im trebale pomagati: dojučerašnje beskućnike, koji su unajmili jeftinu sobicu te prijavili prebivalište preko centra za socijalnu skrb, socijalni radnici sada – prijetnjama njihovim stanodavcima – opet (neizravno) izbacuju na ulicu. Upozorava na to, ali i na mnoge druge udare na najsiromašnije, nagrađivani zagrebački aktivist i borac za prava beskućnika – Mile Mrvalj.

”Pravilo je da socijalni radnici s vremena na vrijeme obiđu svoje štićenike, da vide kako žive i da im, po mogućnosti, pomognu. Sada, pak, obilaze stanodavce koji su uz niske najamnine primili beskućnike te ih prijetnjama prisiljavaju da te ljude prijave. Govore im da neprijavljivanjem čine kazneno djelo, kao da ne znaju da će stanarina znatno narasti čim stanodavci prijave siromašnog podstanara. To će bivše beskućnike automatski prisiliti da ponovno idu na ulicu”,  objašnjava predsjednik Humanitarne udruge Fajter, koji je i sam godinama bio beskućnik i dobro zna sve muke i probleme pripadnika te potrebite skupine.

Napominje da socijalni radnici to ranije nisu činili, ali da u zadnje vrijeme ima više pritužbi bivših beskućnika na takve njihove postupke.

Od 1. srpnja opet moraju na ulicu

Kaže da mu se nedavno obratio bivši zagrebački beskućnik, koji će od prvog srpnja, zbog ovakvih postupaka socijalnih radnika i posljedičnog rasta stanarine, opet morati na cestu.

”Imamo apsurdnu situaciju da ljudi koji su plaćeni da pomažu najpotrebitijima u zadnje vrijeme čine suprotno. Pravno formalno sve je po zakonu, no u stvarnosti sirotinja opet teško stradava. Imamo i slučajeve ukidanja svih prava beskućnima prijavljenim na fiktivnim adresama. Socijalni radnici obilaze u zadnje vrijeme ljude kod kojih su se beskućnici prijavili i upozoravaju ih da čine kazneno djelo. Nakon takvih prijetnji, osobe koje su ih prijavile odlaze ih odjaviti, nakon čega beskućnici ostaju bez osobne iskaznice i bez ikakvih ljudskih prava (za razliku od drugih zemalja EU, u Hrvatskoj je posjedovanje osobnih dokumenata te s tim povezanim ostvarivanjem ljudskih prava uvjetovano prijavljenim prebivalištem, što strašne probleme stvara onima koji nemaju svoj krov nad glavom – op.a.). Zbog takvih slučajeva te zbog stalnih poskupljenja, sve više ljudi se javlja našoj udruzi s molbama za pomoć u hrani ili novcu”, napominje Mile Mrvalj.

Mlada liječnica bolesnoj ženi ne želi produžiti terapiju

Tvrdi da je puno hrvatskih umirovljenika završilo u zadnje vrijeme dužničkom ropstvu, jer su se zaduživali kod kamatara kako bi platili skupe preglede koje – u doba korone i beskrajnih listi čekanji – nisu mogli obaviti u javnozdravstvenom sustavu.

”Javljaju nam se bolesni i stariji koji su od kamatara posudili po 4000 do 5000 kuna, kako bi platili skupe CT i slične preglede kod privatnika. Na taj potez bili su prisiljeni zbog kolapsa javnog zdravstva, odnosno zbog činjenica da bi mogli prije umrijeti, nego dočekati svoj red na pregled. Sada, pak, ne mogu otplatiti dug, zbog čega su u opasnosti da završe na ulici. Ovog trenutka sam u društvu sedamdestdvogodišnje gospođe koja je dobila novu liječnicu koja joj ne želi prepisati dosadašnju terapiju za neurološke bolesti, koju joj je ranije prepisivala njezina bivša liječnica. Umjesto toga, traži od nje da obavi nove preglede, na koje se dugo čeka. Ženi je nova liječnica prekinula terapiju i ugrozila joj zdravlje! Gospođa je pokušala promijeniti doktoricu, ali ne uspijeva pronaći novog obiteljskog liječnika, jer svi već imaju i previše pacijenata”, upozorava Mrvalj.

Zar štede na najsiromašnijima?!

Na osnovu svega navedenog pretpostavlja da institucije Republike Hrvatske nastoje, u doba krize i povećanih rashoda, uštedjeti na najsiromašnijima, zbog čega su mnogi potrebiti i stariji građani životno ugroženi.

”Evo vam još jedan primjer: socijalna pomoć (minimalni zajamčeni dohodak) i dalje je 800 kuna mjesečno, a ne 1000 kuna, kako je bilo najavljeno. Naši potrebiti sugrađani i za mjesec svibanj su dobili svega 800 kuna pomoći, premda je bivši ministar Aladrović na sva zvona najavio izmjenu zakona i povećanje minimalnog zajamčenog dohotka od prvog travnja na 1000 kuna. No iznosi socijalne pomoći i za svibanj su ostali 800 kuna?! Što čovjek može danas sa 800 kuna? Gotovo ništa”, upozorava Mrvalj te dodaje da mnoge ljude u Hrvatskoj, zbog svega navedenog, očekuje dugo gladno ljeto.

”Redovi ispred pučkih kuhinja su sve duži, no veliki problemi će nastati kada zbog godišnjih odmora zagrebačke pučke kuhinje počnu zatvarati svoja vrata. Ljeti se, naime, pučke kuhinje zatvaraju na minimalno petnaest dana, što je velik problem za sve brojnije beskućnike, ali i za starije i bolesne umirovljenike koji i ovako jedva uspijevaju dočekati svoj red na topli obrok. Mnogi će, zbog velikih vrućina i povećanih gužvi ispred otvorenih pučkih kuhinja biti prisiljeni odustati od toplog obroka te će ostati gladni”, zaključuje istaknuti aktivist i borac za prava najsiromašnijih, Mile Mrvalj.

Zašto je minimalna naknada još uvijek tek 800 kuna?

U vezi s navedenim problemima, poslali smo novinarske upite odgovornima u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, potom Gradu Zagrebu, odnosno Gradskom uredu za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom te Centru za socijalnu skrb Zagreb:

”Zbog čega se u vrijeme velikih poskupljenja i sve raširenijeg siromaštva potrebitim građanima i dalje isplaćuje svega 800 kuna zajamčene minimalne naknade, kada je još početkom godine objavljeno da je taj iznos povećan na 1000 kuna (imam informaciju od predsjednika Humanitarne udruge Fajter da je iznos isplaćenih zajamčenih minimalnih naknada za mjesec svibanj i dalje 800, a ne 1000 kuna?!)?

Zašto i po čijem nalogu socijalni radnici na području Zagreba i okolice traže u zadnje vrijeme od stanodavaca – koji su za male iznose na stan primili dojučerašnje beskućnike – da ih prijave te da uplaćuju porez (prijeteći im prijavom policiji ako ih ne prijave)? Zar je cilj centara za socijalnu skrb da, u vrijeme velikih poskupljenja i sve dužih redova ispred pučkih kuhinja, dodatno pogoršaju situaciju najpotrebitijih građana?

Zar odgovorni ne znaju da stanodavci koji su za male iznose primili bivše beskućnike, njih sada tjeraju van, jer im se ne isplati prijavljivati osobe koje mogu platiti tek nisku stanarinu (kada bi te ljude prijavili te platili porez, morali bi povisiti stanarinu na iznos kojega bivši beskućnici ne mogu platiti)? Zbog čega socijalni radnici pojačano obilaze stanodavce kod kojih su fiktivno prijavljeni beskućnici (kako bi mogli dobiti osobnu iskaznicu te pravo na socijalnu pomoć i pravo na zdravstvenu zaštitu – što su osnovna ljudska prava i što ne bi trebalo uvjetovati prijavljenim prebivalištem) te im prijete prijavom policiji (što dovodi do odjavljivanja prebivališta i gubitka svih prava tih nesretnika)?

Pučke kuhinje zatvaraju zbog godišnjih odmora

Zar odgovorni u resornom ministarstvu, kao i djelatnici centara za socijalnu skrb, ne znaju da na taj način dodatno otežavaju ljudima koji su ionako u teškoj situaciji, jer ih ‘stanodavci’ sada odjavljuju, pa oni gube sva prava – kao da i ne postoje, odnosno kao da nije riječ o živim ljudima?

Zar nadležno ministarstvo, odnosno centri za socijalnu skrb te socijalni radnici ne bi trebali, prije svega, pomoći siromašnima i potrebitima, a ne nastojati rasteretiti državni proračun pa i na uštrb najpotrebitijih – pogotovo u doba kada zbog poskupljenja raste broj beskućnika i  krajnje siromašnih građana?

Zboč čega se ne omogući cjelogodišnji neprekidni rad pučkih kuhinja u gradu Zagrebu, jer zatvaranje pučkih kuhinja zbog godišnjih odmora će tijekom ovog ljeta dovesti do još većih redova i još dužih čekanja ispred preostalih pučkih kuhinja, što dodatno ugrožava najpotrebitije – posebice starije, bolesne i osobe s invaliditetom, kojima je teško satima čekati na obrok na vrućinama od preko 30 stupnjeva celzijusa?”, stoji u našem upitu, kojega smo poslali resornom ministarstvu još u četvrtak 23. lipnja.

Odgovore do objave ovog teksta nismo primili.

CZSS Zagreb: Socijalni radnici sve rade po zakonu

Kratko su nam na slična pitanja odgovorili iz Centra za socijalnu skrb Zagreb:

”Zakonom o najmu stanova čl. 26. propisano je da je najmodavac dužan između ostalog dostaviti ugovor o najmu stana Gradu Zagrebu, te nadležnoj poreznoj upravi. Zakonom o prebivalištu čl. 3. prebivalište i boravište obvezno se prijavljuje Policijskoj upravi ili postaji Ministarstva unutarnjih poslova nadležnoj prema mjestu u kojem osoba ima prebivalište ili boravište. Socijalni radnici izlaze na teren po prijavi bilo kojeg građanina ili bilo koje javne ustanove, jedinice lokalne zajednice i slično. Isti stručni radnici dužni su raditi sukladno pravilima struke i važećim zakonskim propisima Republike Hrvatske. U odnosu na Vaša konkretna pitanja nemamo takvih saznanja, a ako poimenice imate informaciju predlažemo da nam istu proslijedite nakon čega smo dužni utvrditi činjenično stanje u konkretnom slučaju. Što se tiče Vašeg osmog pitanja vezanog za pučku kuhinju u Gradu Zagrebu upućujemo Vas da se direktno obratite nadležnom Gradu Zagrebu”, stoji u odgovorima iz Centra za socijalnu skrb Zagreb.

Naknadno su nam se javili iz Službe za informiranje Grada Zagreba:

”Vezano za Vaš upit o radu pučkih kuhinja tijekom ljeta napominjemo kako se pravo na prehranu u pučkoj kuhinji ostvaruje temeljem Odluke o socijalnoj skrbi. U Gradu Zagrebu je ostvarivanje prava na prehranu u pučkoj kuhinji osigurano putem četiri pučke blagovaonice u okviru Ustanove „Dobri dom“ Grada Zagreba.

Lokacije kroz koje se provodi djelatnost Ustanove “Dobri dom” Grada Zagreba:

„Blagovaonica Branimirova“, Kneza Branimira 35

„Blagovaonica Cerska”, Cerska 3

„Blagovaonica Alfirevićeva”, Alfirevićeva 6

„Termički blok-blagovaonica Kosnica“, Domovinska ulica 10, Velika Kosnica, koji uključuje pripremu obroka i Pučku blagovaonicu namijenjenu za korisnike Prenoćišta Gradskog društva Crvenog križa Grada Zagreba.

Napominjemo kako je prehrana u pučkim kuhinjama organiziranim od strane Grada Zagreba dostupna svaki dan, neprekidno, tijekom cijele godine.

Također napominjemo kako je za sve korisnike osiguran dovoljan broj obroka te da su blagovaonice otvorene svakodnevno u vremenu od 11,00 do 13,30 te da se prilikom podjele ne stvaraju gužve”, istaknuli su iz Službe za informiranje Grada Zagreba (valja ovdje napomenuti da mnogi zagrebački beskućnici ne smiju u pučke kuhinje Dobrog doma Grada Zagreba, jer većina njih nema – i zbog ovdje opisanih problema – prijavljeno prebivalište  – op. a.)

FOTO: Screenshot videosnimki (kamatar – ilustracija; Mile Mrvalj, predsjednik udruge Fajter)

Tekst je dio projekta ‘Upozoravamo na probleme potrebitih i konkretno im pomažemo‘, koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – Agencije za elektroničke medije