Na kolodvoru dijele hranu i zagljaje: „Ovdje postoji samo ljubav i dobrota“

NAJLJEPŠA ZAGREBAČKA PRIČA (2)

Na kolodvoru dijele hranu i zagljaje: „Ovdje postoji samo ljubav i dobrota“

Zagreb 10. ožujka 2026. Damir Kramarić

ShareLikeTweetEmailPrint Udruga Savao zahvaljujući donacijama građana godišnje prikupi više od 200 tisuća eura pomoći za najugroženije. Volonteri ne dijele samo hranu i odjeću –...

Udruga Savao zahvaljujući donacijama građana godišnje prikupi više od 200 tisuća eura pomoći za najugroženije. Volonteri ne dijele samo hranu i odjeću – pomažu i oko liječničke skrbi, stanarina i režija, a ponekad i posljednjeg ispraćaja. U toj mreži solidarnosti mnogi beskućnici ponovno pronalaze nadu

„Puno se negativnosti u Hrvatskoj iznosi u javnost, iako ima više pozitivnog nego negativnog. Postoje silno dobri ljudi koji redovito pomažu siromašnima i potrebitima. Znam neke koji uplaćuju po 1000 pa i 2000 eura donacija, i to u nekoliko navrata godišnje. Poznajem obitelj sa šestero djece koja udruzi Savao donira po 500 eura. Jedna obitelj usvojila je jedanaestero djece, a ipak nam redovito uplaćuje donacije. Mnogi naši donatori imaju veliko srce i ljubav prema bratu čovjeku“, kazala nam je Ana Ljubas, medicinska sestra i volonterka zagrebačke Humanitarne udruge Savao, dok smo se u prostorijama Udruge na Trešnjevci pripremali krenuti prema Glavnom kolodvoru, gdje su volonteri beskućnicima i siromašnima u utorak navečer dijelili pakete s hranom i higijenskim potrepštinama, kolače, odjeću i obuću te tople napitke.

Volontiranje kao duševni oporavak

Naša sugovornica, glavna medicinska sestra u jednoj velikoj zagrebačkoj bolnici, tumači da joj pomaganje potrebitima predstavlja duševni oporavak nakon stresnih radnih dana.

„Već godinama s ljubavlju dolazim volontirati u udrugu Savao. To me hrani, to me liječi. Uvijek se ovdje odmorim, jer lijepi i pozitivni događaji utječu na vas tako da osjećate toplinu i radost. Sutra s pjesmom odlazim na posao, a danas sam imala zahtjevan radni dan“, ističe gospođa Ljubas.

Silna ljubav prema potrebitima

Na pitanje kako je moguće da neprofitna udruga Savao samo od donacija građana uspije prikupiti više od 200.000 eura u jednoj godini – što im omogućuje da siromašnima redovito dijele hranu, odjeću i obuću, da nekima plaćaju najam stana i režije te pogrebna mjesta i ukope za preminule – odgovara da Udruga ima puno prijatelja koji ih podržavaju.

„Neki uplate po pet eura. No kada tisuću ljudi uplati toliko, skupi se pet tisuća. Neki svaki mjesec uplate po 20 eura. Sve to je silna ljubav prema potrebitima. Imamo mnogo volontera koji poznaju naše korisnike pa znaju kome treba odjeća, kome cipele, a kome liječnički pregled. Nemaju svi zdravstveno osiguranje pa im pomažemo da dobiju liječničku skrb“, objašnjava.

Božo bi se smrzao da ga nisu izvukli

Prisjetila se potom beskućnika Bože, kojega su ove zime izvukli iz kuće na Trešnjevci kojoj se urušio krov i u koju je napadao snijeg.

„Stigli smo u zadnji čas. Smrznuo bi se da ga nismo odveli u hostel. Imao je upaljenu ranu na nozi pa je samo ležao u prostoriji bez grijanja, bez struje i vode. Vani je bilo minus deset. Vodili smo ga na previjanje, dobio je antibiotsku terapiju te se donekle oporavio“, objašnjava volonterka (udruga Savao za Božu je nedavno unajmila garsonijeru na Trešnjevci te mu plaća režije i najam stana – op. a.).

Dodaje potom da u njihovoj udruzi volontiraju liječnici, psiholozi, medicinske sestre, pravnici i drugi stručnjaci te da svatko pomaže u području u kojem može najviše dati.

S petero male djece, a volontira

„Naša Branka ima petero male djece, pa ipak dolazi volontirati. Za to vrijeme s djecom je njezin suprug. Volonteri Andrea i Ante, koji su se ovdje upoznali i nedavno vjenčali, naše su korisnike na Glavnom kolodvoru počastili janjetinom, odojkom i kolačima. Mnogo je parova koji su se u udruzi upoznali pa su se potom vjenčali. Ovdje ćete osjetiti samo pozitivu i ljubav. Nikada ništa negativno“, objašnjava formulu izuzetne učinkovitosti i sloge unutar Humanitarne udruge Savao.

Istaknula je potom ulogu Zvonka Jambrešića, predsjednika Udruge, kazavši da je cijeli njegov život prožet dobrotom i istinskom ljubavlju prema bratu čovjeku.

„Imamo velike planove i ideje za budućnost, a ima dobrih ljudi koji nam žele pomoći. Zato smo uvjereni da će udruga Savao i dalje rasti te još intenzivnije i kvalitetnije pomagati najranjivijima“, zaključila je Ana Ljubas.

Molitva pa podjela hrane

Tridesetak volontera potom se okupilo u maloj kapelici, odnosno u jednoj prostoriji udruge Savao u Kranjčevićevoj, gdje su međusobno podijelili radne zadatke. Dogovorili su tko će potrebitima dijeliti hranu, tko kavu i čaj, tko odjeću i obuću, tko će voditi evidenciju korisnika, a tko će mu mobitelom svijetliti dok vodi bilješke. Potom su se svi zajedno pomolili te krenuli na Glavni kolodvor, gdje ih je već čekalo dvjestotinjak ljudi. Časna sestra započela je molitvu, nakon čega su volonteri krenuli dijeliti pakete s hranom i higijenskim potrepštinama.

Marko nema struje, vode ni grijanja

„Često dolazim na kolodvor po hranu. Za mene je to vrlo dragocjena pomoć“, rekao nam je beskućnik Marko (42), koji trenutačno s prijateljem boravi u jednoj napuštenoj kući. Nemaju struje, vode ni grijanja, samo krevet za prespavati. Marko kaže da mu noću nije hladno jer se pokrije s tri deke.

„Sa sestrom blizankom, majkom i kćeri u dobrim sam odnosima, ali sa starijom sestrom, ocem i bivšom suprugom ne razgovaram. Puklo je 2017. godine, kada sam počeo piti. Sa starim sam se posvadio i otišao. Do tada smo zajedno živjeli u kući u Velikoj Gorici“, ispričao nam je Marko.

‘Može li se ovako? Još sam živ’

Kaže da ima 16 godina radnog staža. Radio je kao autolimar i lakirer te pet godina u klaonici kod Fiolića.

„Fiolić mi četiri plaće nije platio pa sam završio na ulici. Prošlu sezonu radio sam u Dubrovniku u vinogradu i vinariji, a kada je taj posao završio, vratio sam se u Zagreb. Pola godine stanovao sam kod prijatelja na Črnomercu. U toj kući bilo je vode, ali nije bilo struje ni grijanja“, priča Marko. Kaže da zimske dane obično provodi grijući se u tramvajima ili u čekaonici Autobusnog kolodvora.

Na pitanje može li se tako živjeti odgovara da je još živ.

Voli ići na hodočašća

„Od osobnih stvari imam samo ovaj ruksak na leđima“, smije se naš sugovornik, koji nam se potom pohvalio da s udrugom Savao redovito odlazi na hodočašća jer mu je, kako tvrdi, jako lijepo na jednodnevnim ili višednevnim druženjima u Krašiću, Mariji Bistrici te u Međugorju.

„Vjernik sam i volim ići na hodočašća. Osim toga, odlično se osjećam u društvu sa Zvonkom i volonterima udruge Savao. Svaka im čast za sve što čine“, naglasio je naš sugovornik.

U razgovor se tada uključio drugi beskućnik.

Štefa živi od 170 eura pomoći

„Napišite da mi treba sto eura s kojima bih riješio sve svoje probleme. Objavite broj mog mobitela da mi se jave oni koji će mi dati novac pa da se maknem s ulice“, navaljivao je prilično pripiti Ivo iz Banje Luke.

Dopredsjednica udruge Savao Martina Ranković upoznala nas je tada sa Zagrepčankom Štefom koja živi od 170 eura zajamčene minimalne naknade te od pomoći koju dobije.

„Dobro mi dođu ove higijenske potrepštine, mlijeko, sok… Hranim se u pučkim kuhinjama ‘Dobrog doma’ te u pučkoj kuhinji na Svetom Duhu. Da imam nešto više radnog staža, mogla bih u prijevremenu mirovinu. No deset godina radila sam u kafićima i restoranima, ali bez prijave“, kaže naša sugovornica koja je u 52 godine života prikupila 11 godina radnog staža.

Ni na nebu, ni na zemlji

„Eh, da mi je još tih deset godina! Ovako primam crkavicu i nisam ni na nebu ni na zemlji“, zaključila je Štefa iz centra, dobra poznanica volonterki i volontera udruge Savao.

Pedesetdvogodišnjakinja je potom stala u red formiran s druge strane spomenika žrtvama Holokausta na Glavnom kolodvoru. Tamo je volonterka Ivana Radoš okupljenima dijelila kolače.

Supruga upoznala volontirajući

„Moja mama je ispekla kolače, po 200 komada svake vrste. Svatko će od naših korisnika dobiti po dva. Možda i više ako što ostane“, kazala je Ivana, jedna od volonterki koja je kroz volontiranje u udruzi Savao upoznala svog supruga Josipa.

Već tridesetak djevojaka i mladića, odnosno žena i muškaraca, kaže ona, nakon zajedničkog volontiranja u udruzi vjenčalo se, baš kao što su to prije nekoliko godina učinili ona i njezin Josip.

U šarenilu na Glavnom kolodvoru zamijetili smo poznatog novinara i teologa, useljenika iz Argentine, Dragu Pilsela. I on je, kaže, došao volontirati jer se uvjerio da Zvonko Jambrešić i volonteri udruge Savao već godinama čine dobra djela.

Dobro raspoloženje na kolodvoru

Za vrijeme podjele paketa s hranom, toplih napitaka i kolača na kolodvoru je vladala velika živost i mahom dobro raspoloženje.

Oko 21 sat dvjestotinjak beskućnika i potrebitih osoba počelo se pomalo razilaziti. Okupit će se ponovno u petak oko 20 sati, kada će od volontera udruge Savao dobiti pakete s hranom, pokoji komad odjeće, ali i riječi podrške, ohrabrenja te prijateljske zagrljaje.