Na tisuće građana i dalje bez zdravstvenog, Ustavni sud i Ministarstvo ne mare za to?!

”Samo prošle godine bez zdravstvenog je ostalo čak 13.184 osoba! Među njima je i mnogo teško oboljelih koji nisu mogli ispuniti obvezu osobnog javljanja u HZZO ili nisu za nju ni znali”, upozorila je nedavno pučka pravobraniteljica. Ustavni sud, međutim, već duže od dvije godine ne donosi odluku o zahtjevu pravobraniteljice za ocjenu ustavnosti sporne odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, premda su najavili da će o tome odlučiti najkasnije u jesen 2024. godine?!

Premda je Sabor nedavno izglasao izmjene i dopune Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, brojni veliki problemi su ostali. Nije, naime, ukinuta sporna obveza osobnog pristupanja HZZO-u svaka tri mjeseca za veliku skupinu hrvatskih građana, što znači da će mnogi  – koji nisu u mogućnosti javljati se osobno u urede HZZO-a – i dalje biti bez zdravstvenog osiguranja.

Lani 13.184 osoba ostalo bez zdravstvenog

Samo prošle godine zbog ove obveze bez zdravstvenog je ostalo čak 13.184 osoba! Među njima je i mnogo teško oboljelih koji nisu mogli ispuniti ovu obvezu ili nisu za nju ni znali, upozorila je nedavno pučka pravobraniteljica, kojoj se najviše građana u posljednjih nekiliko godina pritužuje upravo zbog uskraćenog prava na zdravlje.

Zbog bolesti nisu se mogli javljati

”Građani u pritužbama govore kako nisu znali da se ova obveza odnosi na njih ili nisu razumjeli do kada su se trebali javiti, kao i da zbog bolesti, invaliditeta i drugih objektivnih okolnosti to jednostavno nisu mogli učiniti. Mnogi su saznali da su izgubili zdravstveno tek kad su došli liječniku ili htjeli podići redovitu terapiju, a bez zdravstvenog osiguranja i istovremeno porodiljne naknade, ostale su i mnoge žene na rodiljnom/roditeljskom dopustu.

Ova obveza negativno je utjecala na hrvatske državljane koji se školuju izvan Hrvatske, a koji se nisu mogli periodički vraćati kako bi se javljali HZZO-u pa su stoga mnogi u situaciji da nemaju zdravstveno osiguranje kad dođu u Hrvatsku, odnosno moraju ga plaćati.

Najveći broj pritužbi ikad!

Ne čudi što se do kraja 2024. godine pučkoj pravobraniteljici pritužilo 129 osoba u ovoj situaciji, što je najveći broj pritužbi koje je ikad izazvao jedan zakon.

Pučka pravobraniteljica u lipnju 2023. godine Ustavnom je sudu podnijela zahtjev za ocjenu ustavnosti odredbi Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koje propisuju ovu obvezu. Istaknula je kako ova obveza dovodi do diskriminacije temeljem zdravstvenog stanja, invaliditeta i imovnog stanja koja je zabranjena Zakonom o suzbijanju diskriminacije i narušava ustavno načelo jednakosti pred zakonom. No, Ustavni sud o njezinom zahtjevu još nije odlučio.

Izmjene na snazi od 1. kolovoza

Izmjenama i dopunom Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, koje su na snazi od 1. 8. 2025. godine, nakon gotovo dvije godine ublažavaju se negativne posljedice koju je obveza osobnog dolaska imala i nastavlja imati za pojedine skupine građana. Tako su uvedene iznimke za dio osiguranika koji iz opravdanog razloga nisu u mogućnosti osobno pristupiti Zavodu, i to dok traje objektivna nemogućnost i pod uvjetom da su o tome obavijestile Zavod.

Jesu li te izmjene dovoljne

Uvođenje iznimke nije adekvatno rješenje za sve negativne učinke koje obveza periodičnog osobnog pristupala ima i koje i dalje proizvodi.

Prije svega, velik broj osoba već je izgubio obvezno zdravstveno osiguranje zbog ove obveze, i neće ga dobiti temeljem ovih izmjena, iako i dalje ispunjavaju ključni i supstancijalni uvjet za njega, a to je da su izvan sustava rada. Mnogi od njih ga sada plaćaju sami, iako su i dalje nezaposleni ili koriste rodiljni/roditeljski dopust.

Osim toga, uvođenje iznimke otvara prostor arbitrarnom postupanju jer nije propisano čime netko može dokazati da nije u mogućnosti osobno pristupiti HZZO-u, kao ni tko odlučuje je li taj razlog uistinu opravdan – službenici HZZO-a koji rade izravno sa strankama, Povjerenstvo HZZO-a ili netko treći. Nije ni jasno definirano što se podrazumijeva pod „drugim opravdanim razlozima“.

Ljudi ne znaju sve detalje

Nadalje, pitanje je hoće li osigurane osobe biti upoznate s time da postoje iznimke i da se odnose i na njih ili će zbog nedostatka tih informacija ipak biti odjavljene iz obveznog zdravstvenog osiguranja, iako su ga mogle zadržati.

Naime, ovakve iznimke već se čine u praksi HZZO-a, kada je u pitanju zdravstveno stanje, ali pritužbe pokazuju da neke osobe takvu informaciju nemaju. Također, osobe koje nemaju telefon ili računalo/internet morat će osobno pristupati jer je za njih to jedini način komunikacije s HZZO-om, što znači da su osobe lošijeg imovnog stanja unaprijed isključene iz mogućnosti izuzimanja od obveze osobnog pristupanja.

Što je zapravo potrebno učiniti

Zbog svih ovih razloga potrebno je u potpunosti ukinuti obvezu redovitog osobnog dolaska u HZZO jednom u tri mjeseca, a evidencije ažurirati i zlouporabe prevenirati u skladu s mogućnostima 21. stoljeća – razmjenom podataka između HZZO-a i drugih javnopravnih tijela, kao što su Ministarstvo unutarnjih poslova (zbog evidencija o prebivalištu) ili Porezna uprava (zbog evidencija o poreznoj rezidentnosti).”, upozorila je pučka pravobraniteljica.

U vezi sa svim navedenim, poslali smo novinarske upite Ministarstvu zdravstva i Ministarstvu socijalne politike, ali i Ustavnom sudu RH.

‘Zašto studentima oduzimate zdravstveno?’

”Zašto se, usred demografske katastrofe i višegodišnjeg iseljavanja mladih obitelji, i dalje dozvoljava da hrvatski studenti koji studiraju u EU gube masovno zdravstveno osiguranje (jer se ne mogu svaka tri mjeseca osobno javljati u urede HZZO) te ih se tako potiče da zauvijek isele iz Hrvatske?

Zbog čega se Ministarstvo zdravstva i Ministarstvo socijalne politike ne zauzmu za to da se u potpunosti ukine obveza redovitog osobnog dolaska u HZZO jednom u tri mjeseca, a evidencija ažurira i zlouporabe preveniraju razmjenom podataka između HZZO-a i drugih javnopravnih tijela, kao što su Ministarstvo unutarnjih poslova (zbog evidencija o prebivalištu) ili Porezna uprava (zbog evidencija o poreznoj rezidentnosti)?

I beskućnici trebaju liječnika

Zašto se na taj način ne isprave brojne nepravde i diskriminacija nanesena mnogim teško bolesnim i potrebitim ljudima te studentima koji studiraju u EU?

Zbog čega se zdravstveno osiguranje ne omogući i beskućnicima koji nemaju prebivalište, a kojih je u Hrvatskoj sve više (kao što to predlaže Ured pučke pravobraniteljice RH i kao što predlažu Hrvatska mreža za beskućnike te udruge koje pomažu potrebitim hrvatskim građanima (beskućnici su uglavnom hrvatski državljani bez prihoda, žive u ekstremnom siromaštvu, uglavnom su nevidljivi u društvu, a zbog lošeg imovnog stanja im je, između ostalog, često onemogućen pristup osnovnim pravima)?”, stoji u našem upitu kojega smo poslali odgovornima u navedenim ministarstvima.

U Ministarstvo samo ‘prebacili lopticu’

Iz Ministarstva zdravstva nisu odgovorili na naša pitanja, već su ih proslijedili HZZO-u.

”S obzirom na prirodu Vaših pitanja, napominjemo da je provođenje i administracija obveznog zdravstvenog osiguranja u nadležnosti Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO)”, naveli su u Ministarstvu zdravstva – iako ih nismo pitali u vezi administracije (?!), već o mogućim boljim zakonskim rješenjima kojima bi se ukinula postojeća diskriminacija – a što bi moglo potaknuti resorno Ministarstvo.

Evo što su nam odgovorili iz HZZO-a:

Teško razumljivi odgovori HZZO-a

”Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) je sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju (ZOZO) provedbeno tijelo te je kao takvo dužno postupati u skladu sa Zakonom.

S tim u vezi ukazujemo na izričitu zakonsku odredbu, odnosno članak 119. stavak 2. ZOZO-a prema kojem osiguranoj osobi prestaje status osigurane osobe prema pojedinoj osnovi osiguranja u slučaju prijave privremenog odlaska izvan Republike Hrvatske, ako je njezin status osigurane osobe uvjetovan prebivalištem, stalnim boravkom ili dugotrajnim boravištem u Republici Hrvatskoj.

Tu je potrebno istaknuti kako je u skladu s člankom 4. ZOZO-a obvezno zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj obveza, a ne pravo, koja obuhvaća sve osobe s reguliranim prebivalištem i strance s reguliranim stalnim boravkom ili dugotrajnim boravištem u Republici Hrvatskoj. Dakle, reguliran građansko-pravni status u Republici Hrvatskoj jedan je od osnovnih uvjeta za ulazak u sustav obveznoga zdravstvenog osiguranja izuzev za osobe koje status osiguranika, u pravilu, stječu temeljem zapošljavanja ili samozapošljavanja.

Za sve ostale osnove osiguranja uvjet je regulirano prebivalište, stalni boravak ili dugotrajno boravište u Republici Hrvatskoj.

Iznimka od navedenoga, odnosi se samo na hrvatske državljane koji status u obveznom zdravstvenom osiguranju mogu steći uz uvjet reguliranog boravišta ako su redoviti studenti (članak 7. stavak 1. točka 14. ZOZO-a) ili uz uvjet osobnog plaćanja doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje (članak 13. stavak 3. ZOZO-a).

Za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju temeljem statusa redovitog studenta u drugim državama članicama Europske unije, državama Europskoga gospodarskog prostora, Švicarskoj Konfederaciji i Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske (u daljnjem tekstu: druge članice EU) uvjet je prebivalište, stalni boravak ili dugotrajno boravište u Republici Hrvatskoj što je u navedenoj odredbi izričito propisano.

Slijedom navedenoga, redoviti studenti u drugim državama članicama EU koji imaju prijavljen privremeni odlazak iz Republike Hrvatske ne mogu sukladno članku 119. stavku 2. ZOZO-a steći odnosno zadržati status osiguranika HZZO-a s osnova svoga statusa redovitog studenta sve dok takva situacija traje.

Uvjeti pod kojima osoba mora prijaviti privremeni odlazak iz Republike Hrvatske te povratak u Republiku Hrvatsku regulirani su Zakonom o prebivalištu („Narodne novine“, broj 144/12., 158/13. i 114/22.).

Sve osobe koje su 1. travnja 2023. godine bile zatečene u statusu osiguranika iz članka 7. stavka 1. točki 15. ZOZO-a odnosno prema drugim osnovama osiguranja za koje je propisan uvjet reguliranog građansko-pravnog statusa kako je prethodno navedeno, a imale su prijavljen privremeni odlazak iz Republike Hrvatske trebalo je odjaviti s 29. lipnjem 2023. godine u skladu s člankom 62. stavkom 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 33/23.), ako prije toga datuma nisu prijavile povratak. Osiguranike koji su prijavili privremeni odlazak iz Republike Hrvatske nakon 1. travnja 2023. godine odjavljuje se s datumom prijave privremenog odlaska.

Navedeno je u cijelosti u suglasnosti s Uredbom 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (u daljnjem tekstu: Uredba 883/04) i drugim propisima u području koordinacije.

Članak 1(j) i (k) Uredbe 883/2004 radi razliku između “prebivališta” i „boravka”. Pri tome se prebivalište definira kao mjesto gdje osoba uobičajeno boravi, dok boravak znači privremeni boravak. Europski Sud smatra da je država članica “prebivališta” u tom smislu država u kojoj dotične osobe imaju uobičajeno prebivalište i gdje se nalazi uobičajeno središte njihovih interesa.

Samom prijavom privremenog odlaska iz Republike Hrvatske na razdoblje duže od godinu dana te reguliranjem boravka u drugoj državi članici, jasno je da u ovom slučaju dolazi do promjene vezane uz centar životnih interesa osobe, koji više nije u Republici Hrvatskoj već u državi u kojoj osoba živi i studira.

Kako je spomenutim europskim pravnim propisima o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti centar životnih interesa izjednačen s prebivalištem, sukladno članku 11. stavku 3. pod e) Uredbe 883/2004 u tom slučaju postoji obveza zdravstvenog osiguranja prema pravnim propisima države članice u kojoj osoba živi i studira.

Što se tiče obveze prijave privremenog odlaska, sukladno članku 3. stavku 5. i 9. Zakona o prebivalištu, takva obveza ne postoji ako osoba ne napušta prebivalište u trajanju duljem od godine dana, odnosno ako boravi u Republici Hrvatskoj tijekom jedne godine dulje od tri mjeseca.

Stoga, ako student upisuje redoviti studij u drugoj državi članici na način da istovjetno kao i u Republici Hrvatskoj upisuje akademsku godinu te nema obvezu prijaviti privremeni odlazak iz Republike Hrvatske, osnovom potvrde o upisanoj akademskoj godini na inozemnom fakultetu može, kao i do sada, regulirati svoj status u obveznom zdravstvenom osiguranju u Republici Hrvatskoj. Ujedno, ako osobe koje imaju prijavljen privremeni odlazak Ministarstvu unutarnjih poslova prijave povratak u Republiku Hrvatsku, u slučaju nastavka redovitog studija u drugoj državi članici, mogu ponovno regulirati status u obveznom zdravstvenom osiguranju Republike Hrvatske.

Zdravstvena zaštita u drugoj državi članici u tom će se slučaju koristi osnovom Europske kartice zdravstvenog osiguranja, kao što je to predviđeno člankom 19. Uredbe 883/2004 za slučaj privremenog boravka na području druge države članice, čime se studentu omogućuje korištenje zdravstvene zaštite u državi studija, a na teret HZZO-a.

Obveznim zdravstvenim osiguranjem, čiji je HZZO provoditelj, osiguravaju se svim osiguranim osobama HZZO-a prava i obveze iz obveznoga zdravstvenog osiguranja na načelima uzajamnosti, solidarnosti i jednakosti, na način i pod uvjetima utvrđenim propisima Europske unije, Direktivom 2011/24/EU, ZOZO-om, posebnim zakonom te propisima donesenim na temelju ZOZO-a. Dakle, osigurane osobe pored prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja također imaju i obveze. Za osiguranike kojima je utvrđen status u obveznom zdravstvenom osiguranju po osnovi nezaposlenosti, a koji se ne vode u evidenciji nezaposlenih osoba Hrvatskog zavoda za zapošljavanje propisana je obveza osobnog pristupa HZZO-u jednom u tri mjeseca radi provjere okolnosti temeljem kojih im je taj status utvrđen.

Zakonom o izmjenama i dopuni Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 105/25.), koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2025. godine, propisuju se iznimke od obveze osobnog pristupa HZZO-u upravo iz razloga kako osiguranici koji nisu u mogućnosti izvršiti svoju zakonsku obvezu ne bi izgubili status u obveznom zdravstvenom osiguranju.

Obvezu osobnog pristupa nemaju osigurane osobe za vrijeme korištenja prava na rodiljne i roditeljske potpore, ako imaju status osobe s invaliditetom kojoj je utvrđen treći ili četvrti stupanj težine invaliditeta, samohrani roditelji djece do sedme godine života, osobe koje u kućanstvu skrbe za teško bolesnog člana obitelji, kao i učenici i studenti koji su u postupku ponovnog upisa u obrazovnu ustanovu nakon prekida školovanja, te ako zbog svoga zdravstvenog stanja ili drugog opravdanog razloga nisu u mogućnosti osobno pristupiti HZZO-u radi provjere okolnosti na temelju kojih im je taj status utvrđen, dok traje objektivna nemogućnost, pod uvjetom da su o tome obavijestile HZZO.

Člankom 4. ZOZO-a propisano je da su se na obvezno zdravstveno osiguranje prema jednoj od osnova osiguranja utvrđenih ZOZO-om obvezne osigurati sve osobe s prebivalištem u Republici Hrvatskoj i stranci s odobrenim stalnim boravkom ili dugotrajnim boravištem u Republici Hrvatskoj, ako međunarodnim ugovorom, odnosno posebnim zakonom nije drugačije određeno.

Prijava prebivališta regulirana je Zakonom o prebivalištu. U članku 2. stavku 1. toga Zakona propisano je da je prebivalište mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi. Sukladno članku 6. istoga Zakona, osobi koja nema mjesto i adresu stanovanja niti sredstava kojima bi mogla namiriti potrebu stanovanja (beskućnik) nadležno tijelo će iznimno rješenjem utvrditi prebivalište na adresi ustanove socijalne skrbi ili drugih pružatelja usluge smještaja. Beskućnici koji ne koriste usluge ustanove socijalne skrbi ili drugih pružatelja usluge smještaja dužni su nadležnom tijelu prijaviti adresu za kontakt, koja može biti kod fizičke i druge osobe uz njihovu suglasnost.

Slijedom navedenog, prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, prema ZOZO-u ovise o statusu obvezno zdravstveno osigurane osobe, a stjecanje statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe je uvjetovano njezinim reguliranim građansko-pravnim statusom u Republici Hrvatskoj. Obveza prijave prebivališta beskućnika proizlazi i iz zakonske regulative kojom se regulira prebivalište, a koji ne izuzimaju beskućnike od obveze prijave prebivališta, nego se predviđa njihova prijava pod iznimnim uvjetima sukladno njihovoj specifičnoj životnoj situaciji.

Ispunjenjem zakonske obveze prijave prebivališta, beskućnici su se kao i svaka druga osoba sa prijavljenim prebivalištem, obvezni osigurati prema jednoj od osnova osiguranja iz ZOZO-a za koje ispunjavaju uvjete. ZOZO, između ostalih, predviđa i osnovu osiguranja za osobe koje nemaju sredstava za uzdržavanje koje se, ukoliko ispunjavaju propisane uvjete, osiguravaju na temelju članka 15. ZOZO-a odnosno temeljem rješenja koje u prvom stupnju donosi nadležno upravno tijelo županije, odnosno Grad Zagreb, u čijem djelokrugu je obavljanje povjerenih im poslova državne uprave koji se odnose na socijalnu skrb”, stoji u birokratski sročenim i teško razumljijvim odgovorima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

O beskućnicima bez imalo razumijevanja

Iz Ministarstva socijalne politike odgovorili su nam da ‘u sustavu socijalne skrbi beskućnici mogu ostvariti prava na novčane naknade (primjerice zajamčena minimalna naknada, naknada za troškove stanovanja, jednokratna naknada, inkluzivni dodatak)  i socijalne usluge (primjerice prva socijalna usluga, usluga sveobuhvatne procjene i planiranja, savjetovanje, stručna procjena, psihosocijalno savjetovanje, socijalno mentorstvo, obiteljska medijacija, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilničkog ponašanja, psihosocijalna podrška, pomoć u kući, boravak, organizirano stanovanje, smještaj, osobna asistencija) ako ispunjavaju uvjete propisane Zakonom o socijalnoj skrbi, Zakonom o inkluzivnom dodatku, odnosno Zakonom o osobnoj asistenciji.

”O priznavanju prava iz sustavu socijalne skrbi odlučuje nadležni područni ured Hrvatskog zavoda za socijalni rad prema mjestu prebivališta. Zakonom o prebivalištu propisano je da se osobi koja nema mjesto i adresu stanovanja niti sredstava kojima bi mogla namiriti potrebu stanovanja (beskućnik) rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova utvrđuje prebivalište na adresi ustanove socijalne skrbi ili kod drugih pružatelja usluge smještaja. Na ovaj način omogućeno je reguliranje prebivališta, te ishođenje osobnih dokumenata čime je beskućnicima omogućen pristup pravima iz raznih sustava (zdravstveno osiguranje, prava iz sustava socijalne skrbi i sl.).

Napominjemo kako je Zakonom o socijalnoj skrbi, koji je stupio na snagu u ožujku 2025. godine, omogućeno da beskućnik ima pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u 100 posto iznosu, iako je smješten u prihvatilište ili u organizirano stanovanje. Pravo na zdravstveno osiguranje je pravo iz nadležnosti sustava zdravstva. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike zalaže se za to da se beskućnicima omogući što lakši pristup prijave prebivališta jer jedino tako im se može osigurati pristup pravima iz svih resora”, navode u Ministarstvu socijalne politike.

Ustavni sud nije briga za ugroženo zdravlje tisuća ljudi?

Posebno je, vezano uz navedenu problematiku, problematično ponašanje odgovornih u Ustavnom sudu. Ustavni sud je, podsjetimo, u svojim odgovorima Hini najavio ranije da će odluku o zahtjevu za ocjenu ustavnosti sporne odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju donijeti najkasnije do jeseni 2024. godine, no do danas ništa nisu odlučili?!

”Zbog čega Ustavni sud RH već duže od dvije godine nije donio odluku o zahtjevu pučke pravobraniteljice za ocjenu ustavnosti sporne odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, unatoč činjenici da je ovdje riječ o vrlo važnom pitanju, te o ugroženom zdravlju (pravu na zdravlje) mnogih hrvatskih građana?

Zar zahtjev za ocjenu ustavnosti zakonske odredbe koje je odgovorna za ugroženo zdravlje (pa i život) mnogih potrebitih građana, ne bi trebao biti na vrhu prioriteta sudaca Ustavnog suda RH?

Kada će Ustavni sud napokon donijeti odluku po ovom predmetu? Koji je rok za to?

Je li odgovornima u Ustavnom sudu RH neugodno zbog sramotne činjenice da duže od dvije godine nisu donijeli odluku u ovom važnom slučaju?”, upitali smo Ustavni sud Republike Hrvatske.

Ustavni sud: ‘Nismo prekršili zakon’

Evo što su odgovorili:

”Obavještavamo Vas da Ustavni sud nije još odlučio o suglasnosti s Ustavom članka 7. stavaka 7. i 8. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Predmeti su u radu, pribavljena su potrebna očitovanja, tj. ustavnosudski postupak je u tijeku i na predmetu se intenzivno radi, a u ovom času nije moguće procijeniti kada bi Ustavni sud u tim predmetima mogao donijeti odluku. Odluka Ustavnog suda bit će objavljena na mrežnoj stranici Suda čim bude donesena.

Napominjemo da Ustavni sud u ovom predmetu nije prekršio odredbe Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske”, stoji u odgovorima koje nam je poslala Sanja Trgovac, glavna tajnica Ustavnog suda Republike Hrvatske.

FOTO: Screenshot videosnimki; ilustracija pexels

Tekst je dio ‘Projekta podrške za osobe u potrebi’, koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – Agencije za elektroničke medije