Neki u sustavu se boje ostati bez pacijenata i zato se uništavaju vodeće klinike, a rak pogađa mnoge mlade!

”Ključ problema je u politiziranosti zdravstvenog sustava i zadovoljavanju partikularnih interesa pojedinih moćnika. Što se tiče proglašavanja privatnih klinika i projekata od strateškog interesa za RH od strane Vlade, smatramo to u najmanju ruku licemjernim, jer je nacionalne strategija borbe protiv raka donesena i usvojena ali se ne provodi, i u tom vakuumu privatni poduzetnici pronalaze svoje mjesto, dok javni sustav ostaje neuređen i nefunkcionalan. Osnovni problem je da Vlada RH ne provodi svoje strateške dokumente, dok privatne inicijative proglašava strateški značajnima za Hrvatsku”, upozorava Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu

”Događa se slom javnog zdravstvenog sustava! Situacija je vrlo opasna”, upozorio je u više navrata, dr. Leonardo Bressan iz Koordinacije hrvatske obiteljske medicine, nakon čega su na njega krenuli žestoki udari i pritisci od strane HZZO-a i Državnog inspektorata, premda je taj liječnik izrekao nedvojbenu istinu.

Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu također upzorava na devastaciju javnog zdravstva, a pogotovo na urušavanje sustava liječenja onkoloških bolesnika. Jer od od 15. prosinca 2020., kada je u Saboru donesen Nacionalni strateški okvir protiv raka, do danas, od posljedica onkoloških bolesti u Hrvatskoj je umrlo čak 37.087 osoba (prema podacima s web stranice Koalicije udruga u zdravstvu), a Nacionalni strateški okvir protiv raka se još uvijek ne provodi?!

U međuvremenu svjedočimo daljnjem uništavaju javnog zdravstva, ali i javne Klinike za tumore KBC Sestara milosrdnica, dok je istovremeno Vlada RH proglasila gradnju privatne Medikolove bolnice za liječenje raka strateškim investicijskim projektom RH? O svemu navedenom razgovarali smo s Ivicom Belinom, predsjednikom Koalicije udruga u zdravstvu,

Kako komentirate činjenicu da Vlada RH snažno podržava projekt privatne poliklinike dok istovremeno kao da ne mari za propadanje javnog zdravstva i javne Klinike za tumore, a čini se ni za visoku stopu smrtnosti oboljelih od raka – na što već dugo upozoravate kroz kampanju ‘Vijeme je.’

U kampanji Vrijeme je. koristili smo podatke procijenjene smrtnosti od raka za Hrvatsku iz Europskog centra za informacije o raku iz 2020., jer realni podaci nisu bili dostupni u tom trenutku. Do brojke od 37.087 osoba došli smo prema procijenjenoj stopi od 39 umrlih po danu. Iako kampanja Vrijeme je. više nije aktivna, ostavili smo brojač raditi i on broji broj umrlih od raka prema tim procijenjenim podacima od dana donošenja Nacionalnog strateškog okvira protiv raka (NSOPR), 15. 12. 2020. i bit će aktivan do dana početka implementacije Akcijskog plana za provođenje NSOPR-a. Ti su podaci indikativni, a ne reprezentativni, i namjena im je podići svijest stručne i opće javnosti o bremenu raka u Republici Hrvatskoj.

Što je s Akcijskim planom odavno usvojenog Nacionalnog strateškoeg okvira protiv raka?

Akcijski plan je prošao e-savjetovanje, nakon čega nije usvojen, niti je javno prezentirana njegova revidirana verzija.

Jedan od ključnih dijelova NSOPR-a je bilo definiranje nacionalne onkološke mreže ustanova u kojima se može i smije s obzirom na znanje i iskustvo liječiti onkološke pacijente u pojedinim fazama bolesti. Nacionalna onkološka mreža ustanova nije definirana, čemu se dijelom opiru djelatnici pojedinih zdravstvenih ustanova, jer se boje da će ostati bez pacijenata. Ovo je osobito važno u kontekstu onkološke kirurgije, za što bi bilo potrebno definirati centre izvrsnosti. Dijagnostika, multisidiplinarne odluke o individualnim planovima liječenja i ekspertno liječenje trebalo bi se odvijati u centrima izvrsnosti, dok se praćenje i produženo ili suportivno liječenje i održavanje zdravlja pacijenata može vršiti i u županijskim bolnicama. Bez jasno definirane onkološke mreže, nemoguće je organizirati jasne puteve pacijenta kroz sustav, a upitni postaju i programi probira za rano otkrivanje malignih bolesti, ako ih ne prati jasan put pacijenta u nastavku liječenja.

I dok je u javnom zdravstvu, zbog sebičnih interesa, sve veći kaos, Vlada RH favorizira privatne klinike?! Kako to tumačite?

Što se tiče proglašavanja privatnih klinika i projekata od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku od strane Vlade,  smatramo to u najmanju ruku licemjernim, jer je nacionalne strategija borbe protiv raka donesena i usvojena ali se ne provodi, i u tom vakuumu privatni poduzetnici pronalaze svoje mjesto, dok  javni sustav ostaje neuređen i nefunkcionalan. Osnovni problem je da Vlada RH ne provodi svoje strateške dokumente, dok privatne inicijative proglašava strateški značajnima za republiku Hrvatsku. Javno-privatnom partnerstvu ima mjesta, ali samo u situacijama kad javni sustav ne može osigurati određene dijagnostičke i kurativne postupke, ali za to nemamo stvarnih dokaza jer ne postoji jasna analiza kapaciteta javnog sustava.  Klinika za tumore KBC Sestre milosrdnice je eklatantan primjer kako se onkološka zdravstvena zaštita ne planira i ne ulaže se u nju, jer je jedna od vodećih klinika devastirana kadrovski i po pitanju opreme i organizacije rada. Možda je to najbolji primjer problema u sustavnoj sveobuhvatnoj onkološkoj skrbi.

Nije li to očiti dokaz pogodovanja privatnim poliklinikama, na ušrb javnog zdravstva?

Mislim da se tu pogoduje svima koji nisu našli svoje mjesto u okviru NSOPR-a, kako javnim, tako i privatnim pružateljima zdravstvene zaštite i ne mogu se oteti dojmu da je to pravi razlog ne provođenja strateških dokumenata u zdravstvu. U ovakvoj situaciji, privatni poduzetnici se sve više bore za svoj dio kolača, dok se javne ustanove koje imaju najveći broj pacijenata i najviše znanja i iskustva devastiraju.

Zbog čega se Nacionalni strateški okvir protiv raka u Hrvatskoj još ne provodi (gotovo tri godine od njegovog donošenja), niti je izrađen i implementiran Akcijski plan za njegovu provedbu, unatoč daljnjoj velikoj smrtnosti osoba oboljelih od raka?

Ključ problema je u politiziranosti zdravstvenog sustava i zadovoljavanju partikularnih interesa pojedinih moćnika, te činjenici da još kao društvo nismo prepoznali zdravlje nacije kao jedan od najvažnijih resursa naše zemlje.

Kampanja ”Vrijeme je” Koalicije udruga u zdravstvu provodi se od 18. siječnja 2022. kako bi se upozorilo da je rak veliki javnozdravstveni problem. Jesu li odgovorni u izvršnoj vlasti i zdravstvena administracija poduzeli od tada išta da se sustavno poboljša kvaliteta liječenja? Je li u međuvremenu poboljšana srkb o bolesnima te je li to rezultiralo usporavanjem trenda umiranja od onkoloških bolesti? Je li Hrvatska i dalje među najlošijima u Europi prema smrtnosti od zloćudnih bolesti?

Hrvatska je trenutno peta po smrtnosti muškaraca i sedma po smrtnosti žena u Europi. To je silno zabrinjavajući podatak, jer iako imamo jedno od najstarijih stanovništava i Europi i iako se smatra da je rak bolest starije dobi, kod nas je više od 60 posto  novootkrivenih oboljelih u radno produktivnoj dobi, odnosno mlađe od 65 godina. Breme raka ima sveobuhvatni utjecaj na gospodarstvo, financije, socijalna davanja i svijet rada, a kad se osoba razboli od raka, razboli se i cijela njena obitelj i njena okolina.

Upozoravali ste da samo polovica od ukupnog broja pacijenata kojima treba radioterapijsko liječenje to liječenje dobiva, a naglašavali ste i da mnogi bolesnici koji imaju karcinom odustaju od terapije zbog predugog čekanja! Je li stanje i dalje tako alarmantno? Dobivaju li svi bolesni, kojima to treba,  radioterapijsko liječenje? Odustaju li bolesnici i dalje od liječenja zbog predugog čekanja?

Bojim se da je situacija s dostupnošću radioterapijskog liječenja sad i gora, jer podaci koje navodite su iz 2018. godine. U međuvremenu je velik dio opreme zastario, treba naglasiti da se samo u Zagrebu obnavlja 5 bolnica i da rade sa smanjenim kapacitetom… Prosječno vrijeme čekanja na početak radioterapijskog liječenja je 4 mjeseca, ono se zbog kvarova aparata prekida ili odgađa i u toj situaciji nije neobično da od njega sve više pacijenata odustaje.

Jesu li odgovorni reagirali uopće na vašu akciju ”Vrijeme je”? Na koji način?

Predstavnici Ministarstva zdravstva i zdravstvene administracije su sudjelovali na predstavljanju kampanje, međutim moram reći da osim predsjednice Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku Hrvatskog sabora , dr. Renate Sabljar Dračevac nitko do ključnih donositelja odluka nije  sudjelovao u kampanji. Podržala su nas nadležna stručna društva i vodeća imena onkološke skrbi u Hrvatskoj, a i šire, međutim, cilj implementacije NSOPR.a nismo dosegli.

Kako komentirate činjenicu da danima nije radio Sustav za uputnice i recepte, što je dovelo do još većeg opterećenja ionako preopterećenih liječničkih ordinacija? Poznato je da je taj sustav i inače nepouzdan te da često ‘pada’ u mnogim bolnicama i klinikama. Zar i to ne ukazuje na sustavno zanemarivanje javnoga zdravstva te na nebrigu prema pacijentima i zdravstvenom osoblju u tom sustavu?

Tu je najviše riječ o ugovorima HZZO-a i pružatelja IT rješenja, te njihovom provođenju, kao i činjenici da zdravstveni sustav u Hrvatskoj nije u potpunosti umrežen. Dok je primara zdravstvena zaštita u potpunosti umrežena s CEZIH-om ne postoji jedinstveni bolnički informatički sustav. Dok god zdravstveni sustav ne objedinimo i učinimo ga funkcionalnim i transparentnim, ovakve će se situacije ponavljati.

Dr. Slavko Sakoman nedavno je izjavio ‘da je u Hrvatskoj gotovo u potpunosti nestala prevencija bolesti – otkako su političari u zdravstvu shvatili da se zarađuje na bolesti i dijagnostici, a ne na zdravlju’. Slažete li se s tom tvrdnjom?

Preventivna medicina je sve više medicina današnjice i svakako je medicina budućnosti, a nova znanstvena dostignuća omogućavaju nam to u sve većoj mjeri. Činjenica je da se zdravstveni sustav ne bavi zdravljem nego bolešću i potrebna nam je promjena paradigme. Međutim, za tako nešto je potreban opći društveni konsenzus i prepoznavanje zdravlja nacije kao glavnog resursa ove zemlje, jer učinkovitu prevenciju ne možemo provoditi na razini zdravstvenog sustava. Društvo mora omogućiti svakom pojedincu informacije i mogućnost provođenja i održavanja zdravih navika i odluka vezanih uz svoje zdravlje u svakom trenutku; u školi, na radnom mjestu, u slobodno vrijeme… Tek tada možemo govoriti o učinkovitoj prevenciji i osobnoj odgovornosti pojedinca.

Što će se dogoditi ako zarada postane prevladavajući motiv i čimbenik u zdravstvenom sustavu? Hoće li se ostvariti predviđanja pojedinih liječnika, poput dr. Leonarda Bressana, da će se u Hrvatskoj liječiti samo oni koji imaju novca?

Ako se to dogodi, smanjit će se značajno dostupnost zdravstvene zaštite građanima, ali i izvor zarade pružateljima zdravstvene zaštite, jer će si liječenje moći priuštiti manji broj građana. To je i jedan od razloga zašto privatni pružatelji zdravstvene zaštite sve više pokušavaju sklapati ugovore s HZZO-om u sve većoj mjeri, kako bi njihova privatna nastojanja postala održiva.

Je li to i danas, u sve većoj mjeri, tako?

Danas građani često posežu za privatnim pružateljima zdravstvene zaštite kako bi  izbjegli čekanje, ali dijelom je to i iz komfora, neznanja i sebičnog duha vremena u kojem živimo,  gdje sam JA ispred i iznad svih i trebam dobiti sve i sad jer ja na to imam pravo. Bez pravog razumijevanja što je pojedincu doista potrebno u kojem trenutku vezano uz njegove zdravstvene potrebe, ovakva će situacija i dalje eskalirati.

FOTO: Screenshot videosnimki

Tekst je dio projekta ‘Uništavaju li javno zdravstvo planski u korist privatnih poliklinika i kako će se siromašni liječiti?’, koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – Agencije za elektroničke medije

‘Loši i pohlepni su ugrabili državu, a ne vole Hrvatsku. Od takvih se ne može očekivati ništa dobro’

Umjesto reforme – tajkunizacija! Dr. Bressan: Tko nema novca, neće se liječiti, to se radi namjerno

Bolesni branitelj tri sata na suncu morao čekati javljanje HZZO-u, nepokretna žena ostat će bez zdravstvenog!