Nije točno da je BRUNO BUŠIĆ napisao: Vidjet ćete kako NAŠI KRADU; to je smislio Ante Matić u knjizi Imoćani Nije točno da je BRUNO BUŠIĆ napisao: Vidjet ćete kako NAŠI KRADU; to je smislio Ante Matić u knjizi Imoćani
TweetEmailPrint ”Da je 1995. Hrvatska bila na gubitničkoj strani, o Tuđmanovoj Hrvatskoj bi se u međunarodnoj javnosti govorilo slično kao što se govorilo o... Nije točno da je BRUNO BUŠIĆ napisao: Vidjet ćete kako NAŠI KRADU; to je smislio Ante Matić u knjizi Imoćani


”Da je 1995. Hrvatska bila na gubitničkoj strani, o Tuđmanovoj Hrvatskoj bi se u međunarodnoj javnosti govorilo slično kao što se govorilo o Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Bivši komunistički dužnosnici u Hrvatskoj su početkom devedesetih prihvatili hrvatsku političku emigraciju jedino iz straha od JNA, jer su znali da bi JNA, da su pobijedili u ratu, prvo ‘svoje’ kadrove u Hrvatskoj kaznili”, istaknuo je Tomislav Sunić, dok je Marko Paradžik kazao da su vođe HRS-a u Argentini  odvajali državu od režima, jer su smatrali da je država uvijek dobra, dok je vlast često zla

Govoreći o Bruni Bušiću, drugog dana međunarodne konferencije o hrvatskoj političkoj emigraciji, Anđelko Mijatović istaknuo je da nije točno da je Bušić napisao tekst koji je prije desetak godina počeo kružiti u hrvatskim medijima, a prema kojemu je, navodno, napisao da ćemo, kada stvorimo državu, ‘tek vidjeti kako naši kradu’, te da ćemo se za slobodu pobiti sa Srbima, a možda i sa Turcima…

Taj tekst je, prema riječima Mijatovića, napisao Ante Matić u knjizi ‘Imoćani‘, a ne Bruno Bušić, kako neki i danas vjeruju.

Dr. Tomislav Sunić je, na konferenciji održanoj u Hrvatskoj matici iseljenika, govorio o snažnoj negativnoj jugoslavenskoj kampanji usmjerenoj protiv hrvatske političke emigracije, zbog čega je i u Hrvatskoj, kako je rekao, prevladavalo negativno mišljenje o hrvatskoj emigraciji. To se raspoloženje, kazao je, radikalno promijenilo tijekom Domovinskog rata.

Sunić je primijetio da su Hrvati u emigraciji, za razliku od mnogih u Hrvatskoj, bili uvjereni da komunistička Jugoslavija neće biti dugovječna država, što se na kraju pokazalo točnim.

”Da je 1995. Hrvatska bila na gubitničkoj strani, o Tuđmanovoj Hrvatskoj bi se u međunarodnoj javnosti govorilo slično kao što se govorilo o Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Bivši komunistički dužnosnici u Hrvatskoj su početkom devedesetih prihvatili hrvatsku političku emigraciju jedino iz straha od JNA, jer su znali da bi JNA, da su pobijedili u ratu, prvo ‘svoje’ kadrove u Hrvatskoj kaznili”, istaknuo je Tomislav Sunić te naglasio da isti kadrovi i danas vladaju Hrvatskom.

Ivan Tepeš, zamjenik ravnatelje Hrvatske matice iseljenika, u svom se izlaganju osvrnuo na percepciju hrvatske političke emigracije o ulozi Vladka Mačeka i Juraja Krnjevića, prvaka HSS-a, ustvrdivši da je Krnjević kod ustaške emigracije uživao veći ugled od Mačeka.

”HSS je nakon Drugog svjetskog rata imao potporu pro-zapadnih vlada i SAD-a jer nije bio kompromitiran. Maček je, u periodu od 1945. do 1965. godine, bio zagovornik hrvatskog rješenja u jugoslavenskom okviru, zbog straha od teritorijalnog posezanja za Hrvatskom od strane Mađara i Talijana. Krnjević je, pak, bio za nezavisnu Hrvatsku izvan jugoslavenskog okvira. Franjevci iz Chicaga nisu stoga podržavali Mačeka, a ‘Slobodna riječ‘ iz Argentine pisala je da predsjedništvo HSS-a treba preuzeti Krnjević. Udba je, pak, u svojim analizama ustvrdila da se HSS nije rascijepio, unatoč različitim viđenjima i koncepcijama, zato jer su Sjedinjene američke države stale iza HSS-a”, istaknuo je Tepeš te dodao da se u dokumentima UDBA-e može pronaći i podatak da je upravo UDBA raspirivali sukobe u hrvatskoj političkoj emigraciji, pa i unutar HSS-a.

Marko Paradžik, glavni urednik časopisa Obnova, govorio je drugog dana konferencije , o povijesti Hrvatske republikanske stranke u periodu između 1951. godine, kada je stranka osnovana u Argentini, pa do 1991. kada je rasformirana.

Kazao je da su vođe HRS (Ivan i Anto Oršanić, Ivo Korsky) uvijek odvajali državu od režima te su tvrdili da je hrvatska država uvijek dobra – kao tvorevina kojoj je zadaća zaštita naroda i pojedinca, dok su Pavelićev režim kritizirali i govorili da je vlast u NDH bila loša.

”Bili su vrlo kritični prema Paveliću i njegovu režimu. Izuzetno negativno mišljenje imali su, o Luburiću, i za vrijeme NDH, ali i kasnije u emigraciji. No uvijek su odvajali državu od režima govoreći da je država dobra, a režim zlo. Godine 1991. završava njihova borba, jer je formirana samostalna Republika Hrvatska. Korsky se tada vratio u Hrvatsku, a stranka je prestala djelovati, jer je njihov glavni cilj – formiranje hrvatske države, bio ostvaren”, naglasio je Marko Paradžik, koji je 2017. upisao doktorat iz povijesti na Hrvatskim studijima.

FOTO: Promise.hr