OPASNE MANIPULACIJE: Europski KRŠĆANI i arapski MIGRANTI u rukama političkih elita OPASNE MANIPULACIJE: Europski KRŠĆANI i arapski MIGRANTI u rukama političkih elita
TweetEmailPrint Problem je u činjenici što je Europa polako postala područje čiji su stanovnici u velikoj mjeri napustili svojega Boga. Političke elite kojima odgovara... OPASNE MANIPULACIJE: Europski KRŠĆANI i arapski MIGRANTI u rukama političkih elita


Problem je u činjenici što je Europa polako postala područje čiji su stanovnici u velikoj mjeri napustili svojega Boga. Političke elite kojima odgovara da kršćanstvo nestaje, jer se kršćanstvo bori protiv njihovih ideja, iskorištavaju milosrđe kršćana da pomognu potrebitima. Međutim, takvim postupcima isti iskorištavaju i migrante za ostvarivanje svojih ideja, jer im nude bolja rješenja njihovih egzistencijalnih problema. Nažalost, mnogi migranti nisu ni svjesni da su oruđe za “razvodnjavanje” kršćanstva

Piše: Anto Pranjkić

Cijeli svijet je suočen s problemom zvanim migrantska kriza, koja je “sol na ranu” zemljama koje imaju unutarnjih problema i ne znaju kako izaći iz sveopćeg, uistinu lošeg stanja. Zemlja koja je prema brojnim istraživanjima na samom  dnu kvalitete života, a kako mnogi gledaju našu Hrvatsku, suočena je s problemom više. Problemom zvanim vlastita savjest.

Prema Socijalnom nauku Crkve svi bi kršćani trebali pomoći ljudima u nevolji, pružiti im osnovne uvjete za život i omogućiti stvaranje dostojanstvenog članstva u društvu sa svim pravima i obvezama. No, kod nas se u zadnje vrijeme javlja i potreba dublje analize razloga dolaska brojnih ljudi iz arapskoga svijeta na granice Hrvatske, pa tako i u Europu. Postaju oprečne tvrdnje vezane za dvojicu papa. Naime, najprije Sveti Otac Ivan Pavao Drugi imao je viziju, a koju je javnosti ispričao monsinjor Mauro Longhi, inače svećenik Opus Deia. On je rekao kako mu je papa Ivan Pavao tijekom jedne planinske šetnje kazao: “Vidim crkvu udarenu smrtnim ranama, Dubljim i bolnijim od onih ovog tisućljeća. To se zove islamizam, Oni će napasti Europu. Vidio sam horde zla, koje dolaze s istoka, od Maroka, Libije, Egipta… Oni će napasti Europu. Europa će biti podrum, stara relikvija, polusjena, paučina, Obitelj sjećanja”, kazao je navodno Ivan Pavao Drugi.

Nasuprot ovoj viziji današnji Sveti Otac Franjo je tijekom svojega prvog susreta s migrantima naglasio kako  fenomen migracija zahtijeva jasnu i veliku odlučnost, razumijevanje i odgovarajuće strukture, jasne mehanizme koji neće dopuštati iskorištavanje ili zloupotrebu siromaha. “Uvjeren sam da je potrebno da više država usvoji privatne i zajedničke programe prihvaćanja te otvori humanitarne koridore za izbjeglice u najtežim situacijama, kako bi izbjegli nepodnošljivo čekanje i iluzorno gubljenje vremena”, dobronamjerno je zborio Sveti Otac Franjo.

Ako analiziramo ove dvije izjave dvojice svetih otaca možemo uočiti evidentnu razliku. Sveti Ivan Pavao Drugi je u svojoj viziji vidio nešto što se upravo događa. Brojni ljudi dolaze i evo ih na granici Hrvatske s ciljem bijega u Europu, ali da bi otišli u njezinu unutrašnjost moraju preći preko Hrvatske. Hrvatska je na očitom udaru vala izbjeglica. Među kojima, gle, slučajnosti, ima i onih koji su počinili petorostruka ubojstva, ali i žena i djece. Kako u takvoj situaciji biti pametan? Kako djelovati kršćanski a zaštiti se?  Gdje je  u stvari problem? Da li je upozorenje vizijom Svetoga  Ivana Drugog dovoljno kako bismo situaciju sagledali s milosrđem, ali i s oprezom, ili će biti ispravno razmišljajući riječima Svetoga Oca Franje od prije nekoliko godina da treba pomoći onima koji su u potrebi?

Trebali bismo biti svjesni i jednoga i drugoga. Kako se ne sjetiti riječi Svetoga Ivana Pavla Drugoga kada cijeli jedan ešalon ljudi koji kruže svijetom sa zlatnim karticama i “lančugama” oko vrata s nekim ciljem koji nije jasan, s nekim razlogom koji je nedefiniran. A povijest uči o nepromišljenim potezima koji su ugrozili cijeli svijet. Ovu krizu treba dobro proučiti, analizirati shvatiti, pa tek onda donositi zaključke. Najlakše je postaviti žicu i onemogućiti prijelaz granice, ali se postavlja osnovno kršćansko i ljudsko pitanje: zašto? Ima li razloga?

U svakom slučaju ćemo se složiti da je razloga za ozbiljniji pristup ovom problemu na pretek i da se ovaj problem ne može jednostavno riješiti, jer, jednostavno, nije, nije lak. I zato jedna mala zemlja, poput Hrvatske taj problem ne može riješiti sama. Zato treba biti oprezna i ozbiljno shvatiti viziju sveca naših dana, omiljenoga Karola Wojtylu, jer mi uopće ne znamo što ti silni ljudi imaju u svojim ruksacima a kamoli da znamo što imaju u svom srcu. Poglavito, ako se već zna da među njima ima onih koji nisu na “ti” sa zakonom.

No, budući smo kršćani ne smijemo zanemariti i naše kršćanske obveze da pomognemo onima koji su u potrebi, kojima prijeti duboka hladna zima bez krova nad glavom i kruha za dostojanstven život, a to ljudsko pravo nitko ne smije oduzeti pogotovo kad se radi o maloj djeci i ženama.

Drugi je problem u činjenici što prema brojnim katolicima Europu preplavljuju emigranti s istoka koji nisu kršćani. No, zašto je to tako? Problem je u činjenici što je Europa polako postala područje čiji su stanovnici u velikoj mjeri napustili svojega Boga. Političke elite kojima odgovara da kršćanstvo nestaje, jer se kršćanstvo bori protiv njihovih ideja, iskorištavaju milosrđe kršćana da pomognu potrebnima. Međutim, takvim postupcima isti iskorištavaju i migrante za ostvarivanje svojih ideja, jer im nude bolja rješenja njihovih egzistencijalnih problema. Nažalost, mnogi migranti nisu ni svjesni da su oruđe za “razvodnjavanje” kršćanstva. No, evidentno je da među njima ima i onih koji su toga itekako svjesni. Te političke elite su dio novoga doba, generacije koja napušta svoje kršćanske vrijednosti.  Sve je manje ljudi u crkvama, a još manje je onih koji idu na svete sakramente. Dakle Europljani su napustili svojega Boga, i zato, prvenstveno zato, raste islam.

Ono što je hrvatski narod spašavalo kroz stoljeća jesu molitve kako bi Kristova crkva ozdravila i opstala. A Blažena Djevica Marija u našem narodu je posebno štovana i najveća je zagovarateljica našega naroda. Uvjeren sam da krunica donosi i više radosti, sreće, mira i blagostanja. Migrantska kriza jest prijeteća, ali Božja Providnost je veća, jača i snažnija. Mi smo mali ljudi i ne možemo proniknuti u srca. Zato budimo bezazleni poput golubova, s dozom opreza, kako bismo mogli  činiti sve što je do nas, a za ono što smo nemoćni učiniti, zamolimo Boga da nam pomogne, jer, “ tko traži i dobit će.”