“Oslo je naš drugi dom. Razmišljamo o povratku, no korupcija, ‘partizani’ i ‘ustaše’ nas odbijaju!”

 Obitelj Zagrepčanina Michela je svoj grad i dobro uhodani obiteljski posao prije četiri godine zamijenila “životom na sjeveru” Europe, otkrivši kako jedna zemlja može biti normalna, uređena i dostojna života. “Naše razmišljanje o odlasku bilo je potaknuto zasićenošću korupcijom u politici, uvijek aktualnim temama o 1941. godini, ulicama prenapučenim automobilima i grad koji se razvija bez ikakvog plana. Ukratko, jedan mali divlji zapad u kojem zakoni ne vrijede jednako za sve”

Piše  Dražen BOROŠ

Iako su mnogi mislili kako će se prvotni trend masovnog iseljavanja mladih nakon ulaska Hrvatske u EU smanjiti, pa čak i zaustaviti, svjedoci smo posljednjih godina kako broj mladih koji odlaze iz Hrvatske ne jenjava.

Štoviše, nakon “rekordne” 2017. godine kada je službena brojka iseljenih bila čak 50 tisuća, podaci pokazuju kako svake slijedeće godine broj onih koji odlaze u dobi između 20 i 35 godina ne pada ispod 39 tisuća.

No iza te hladne statistike kriju se brojne ljudske priče, a ovo je jedna od njih.

Zagrepčanin Michel L.(35) sredinom 2021. godine odlučio je zamijeniti dobro uhodan obiteljski posao novim izazovom u životu. I to na sjeveru Europe – u Norveškoj. Nakon godinu dana pridružila mu se i supruga.

“Razlog našeg odlaska, i uopće naše razmišljanje o odlasku bilo je potaknuto zasićenošću svakodnevnim temama – korupcijom u politici, uvijek aktualnim temama o 1941., partizanima, ustašama, prenapučenim ulicama automobilima i grad koji se razvija bez ikakvog plana. Ukratko, jedan mali divlji zapad u kojem zakoni ne vrijede jednako za sve, plaće koje služe samo da bi se nekako dočekao idući prvi u mjesecu, i taj neprekidni začarani krug ludila”, kaže Michel i dodaje kako je cijelu odluku potaknulo i vrijeme Covida i nametnutih pravila što se smije a što ne. Jednostavno, kaže, želio je okušati sreću i testirati svoje do tada stečeno znanje “negdje gdje se to, možda, više cijeni”. I tako je njihova destinacija postala Oslo.

Od dijagnoze do terapije i ozdravljenja u samo 5 mjeseci

Život u Norveškoj, po njegovom mišljenju, je život u drugoj brzini, lagani cruising kroz svakodnevnicu. “Nitko se ne zamara na dnevnoj bazi politikom, što ne znači da ljudi nisu uključeni u istu, ali su puno opušteniji, naglasak je na BEZ STRESA, te se jako potiče samoinicijativa i želja za dokazivanjem na svom radnom mjestu. Nema poslodavca koji neće prepoznati i nagraditi vaš trud”, ističe Michel koji je u dvije godine od radnika u trgovini došao do pozicije store managera, gdje mu je sada dužnost voditi tri trgovine iz njihovog lanca. Sa rastom odgovornosti, promijenio se prihod.

Iako je Norveška skupa sama po sebi, pametnom raspodjelom novca, uz suprugu i dva prihoda, kaže, ostane dovoljno za sve – pristojan stan, hranu, zabavu, putovanje ali i uštedu. “Naše dvije brutto plaće iznose oko 5.800 eura, od čega na sve mjesečne potrepštine potrošimo otprilike 2.500 eura. Najveći dio izdvajamo za stan, koji nam je obiteljska oaza nakon radnog dana, a budući je u samom centru grada pruža nam je mnoštvo sadržaja i aktivnosti i sve je na dohvat ruke – veliki park Ekeberg, muzej Munch okružen mnoštvom restorana, sauna na otvorenom, shopping centri, i predivni dio grada sa vrlo malo prometa. Oslo u nekim trenucima, pogotovo predvečer i kasno u večer djeluje tako malo i skromno. Nema one, nama toliko poznate, gradske buke, a šetnje uz Munch izgledaju kao da ste na privatnom posjedu”.

Suočio se s teškom dijagnozom

Nezaobilazna tema u njegovoj obitelji danas je zdravstvo. Nažalost ili možda upravo na sreću, Michel je norveško zdravstvo imao priliku posljednjih mjeseci upoznati izbliza. Naime, u svibnju ove godine suočio se sa vrlo teškom dijagnozom. Zbog čega je zdravstvo u Norveškoj na jednom – nama neviđenom nivou potvrđuje upravo njegov primjer. Od prve posjete svom liječniku opće prakse 15.05 gdje je krenuo proces otkrivanja bolesti, postavljanja dijagnoze i svih mogućih pretraga do 07.07. kada je krenuo s terapijama.

Nema čekanja na dijagnostiku

“U razgovoru s doktorom kada sam saznao dijagnozu, upitao sam koliko ću čekati na red za terapije, jer sam htio krenuti s time čim prije, ali doktor je bio vidno zbunjen mojim pitanjem. Nisam znao da tamo nema listi čekanja na MR i sličnu dijagnostiku  odnosno da se sa terapijama počinje ODMAH, doslovce pet dana nakon dijagnoze”, kaže Michel, naglašavajući kako je zdravstvo besplatno, ali na način da svaki korisnik plaća lijekove i medicinske usluge do godišnjeg iznosa od  214 eura. Kada pređete taj iznos sve svoje pretrage, kontrole, tretmani i lijekovi postaju potpuno besplatni. To podrazumijeva uz sam proces terapija i pomoć psihijatra, fizioterapeuta, besplatnu ponudu svih pomagala, povlaštenu cijenu za taxi od bolnice do kuće gdje zdravstvo pokriva veći dio troška prijevoza.

Zahvaljujući brzoj reakciji i vrhunskom liječenju koje je završeno u nepuna tri mjeseca, posljedni nalazi su potvrdili kako se bolest potpuno povukla, no tu zdravstvena usluga nije završila jer proces oporavka uključuje fizikalne terapije za oporavak tijela, puno odmora i relaksacije, izbjegavanje stresa. “Cijelo moje bolovanje je pokriveno u potpunosti do godine dana, nakon čega pada na 80 posto plaće”.

“Svi stranci poštuju norvešku kulturu”

Što se tiče nekih drugih aspekata života u Norveškoj, Michel posebno ističe sustav “osobnog broja” (pandan našem OIB-u) koji efikasno služi za sve životne potrebe i situacije. Primjerice, za naručivanje kod liječnika, svi računi ili pozivi od porezne, policije dolaze u online poštanski sandučić koji se otvara s tim istim osobnim brojem, na aplikaciju javnog prijevoza prijavljuje se osobnim brojem. Nema nepotrebnog hodanja od ustanove do ustanove, od vrata do vrata, bezbroj papira i dokumenata, jer, kaže, sve je pri ruci, jednostavno, na vrijeme i bez greške.

Posebno ga je dojmila činjenica kako su u Norveškoj u isto vrijeme svi stranci i svi domaći. “Svatko od onih koji su doselili ima svoju kulturu, ali jednako tako poštuje norvešku i prilagođava se njihovim običajima i tradicijama”. To se najbolje vidi 17.05 kada Norvežani slave svoj dan nacionalnosti. Tada su ulice prepune ljudi u narodnim nošnjama pokrajina kojima pripadaju, koji ujutro u povorci krenu preko centra grada prema dvorcu gdje živi kraljevska obitelj. To zajedničko slavlje zna potrajati do dugo u noć, a želite li ga nastaviti u restoranima mjesto treba bukirati godinu dana unaprijed.

Za sada ostaju na sjeveru

Zbog svega toga, pa i mnogo drugog što se može vidjeti i doživjeti u Norveškoj, Michel i njegova obitelj za sada ostaju na sjeveru Europe.

“Nije da ne ramišljamo o povratku”, ističe, “ali ne zato jer smo nezadovoljni  životom ovdje, nego je, mislim, normalno kod svakog čovjeka da voli svoje i žudi za domom. Hrvatska je prekrasna zemlja, međutim s jako puno problema, posebice za mlade obitelji, kojima se ne nazire kraj. Želio bih vidjeti uspješnu Hrvatsku, gdje njeni građani žive dostojno, međutim treba biti realan i znati da se takve promjene ne događaju preko noći. Oslo je za sada naš drugi dom, i kada se zaželimo domovine, na samo dva i pol sata smo od nje. Stoga za sada još nemamo namjeru vraćati se”, zaključio je Michel svoju trenutnu životnu priču.

FOTO: Privatna arhiva

(tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti)