Ovo Vlada ne želi čuti: Mnogi su gladni, nemoćne iz bolnice bacaju na ulicu, otimaju im stanove! Ovo Vlada ne želi čuti: Mnogi su gladni, nemoćne iz bolnice bacaju na ulicu, otimaju im stanove!
TweetEmailPrint ”Ne znam kome bih se više obratila kako bih pomogla svojoj teti, starici od 88 godina koja je okrutno prevarena od strane svojih... Ovo Vlada ne želi čuti: Mnogi su gladni, nemoćne iz bolnice bacaju na ulicu, otimaju im stanove!


”Ne znam kome bih se više obratila kako bih pomogla svojoj teti, starici od 88 godina koja je okrutno prevarena od strane svojih kumova koji su je po izlasku iz bolnice, slabu i pod lijekovima, odveli do javnog bilježnika i podvalili joj na potpis šprancu, govoreći joj da je to punomoć za pomoć oko prodaje kuće, a bio je darovni ugovor! Kako to naša država dozvoljava? Ona je sirota potpisala i ostala je bez svega!”, jedan je od mnogih primjera skandalozne nebrige o starijima iz Izvješća pučke pravobraniteljice, izvješća koje vladajuće uopće ne zanima?!

Nastavi li se postojeći trend povećanja siromaštva – na kojega već godinama upozorava pučka pravobranteljica – uskoro će svaki drugi Hrvat stariji od 65 godina biti siromašan!

Prošle je godine, naime, 37 posto osoba starijih od 65 godina u Hrvatskoj živjelo u riziku od siromaštva, dok čak 61,4 posto starijih koji žive sami – živi u siromaštvu (odnosno u riziku od siromaštva – što je politički korektan izraz za oskudicu). Iz godine u godinu, što je najgore, broj siromašnih (odnosno onih koji žive u riziku od siromaštva) u našoj zemlji raste, a pogotovo se to odnosi na starije, egzistencijalno najugroženije osobe.

Tragično je, međutim, da sve to nimalo ne zanima vladajuće hrvatske političare i dužnosnike. Sudeći prema nezainteresiranoj reakciji premijera Plenkovića (”Zar je to neka tema?”) i odbijanju Vlade i Sabora da raspravljaju o izvješćima pučke pravobraniteljice, oni ne žele slušati o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj, kako, valjda, ništa ne bi poremetilo izmišljenu sliku o zemlji blagostanja kojom ‘upravljaju’.

‘Nezabilježani razmjeri siromaštva’

Evo na što, između ostaloga, upozorava pučka pravobraniteljica:

”Otkako se podaci mogu usporediti (2010.), ovo su nezabilježeni razmjeri siromaštva starijih, što je tek dio poteškoća s kojima su suočeni. Domovi za starije su nedostupni zbog manjka mjesta i visokih cijena, a osobito brinu uvjeti u nekima od njih. Nema ni mjera koje bi omogućile zaposlenoj djeci ili unucima da sami pružaju skrb starijim i nemoćnim članovima obitelji…”, navodi se, između ostloga, u najnovijem godišnjem Izvješću pučke pravobraniteljice.

Mjesecima ne isplaćuje prvu mirovinu

Na našu zamolbu, glasnogovornica pučke pravobraniteljice Tene Šimonović Einwalter, izdvojila je iz Izvješća više konkretnih pritužbi koje su hrvatski građani poslali njihovu Uredu. Ovdje ih prenosimo:

„Obraćam vam se jer više ne znam na koji način da ubrzam postupak u mirovinskom osiguranju. Zbog nerješavanja mog statusa u mirovinskom ugrožena mi je egzistencija. Od 4. mjeseca 2024., nemam prihoda, osim za rad od 1 sata dnevno (150,00 EUR-a) te mi je isto onemogućeno daljnje liječenje, jer dio terapija nakon infarkta leđne moždine moram plaćati/nisu mi odobrene toplice“.

‘Ni primanja, ni zdravstveno’

„Više puta sam se obraćao socijalnoj službi… do sada bez rješenja. Kao što vidite meni je 83 godine životne starosti i u Hrvatskoj nema riješena nikakva primanja, čak ni minimalnu zagarantovanu mirovinu koju država daje ovoj staračkoj populaciji. Također nemam riješeno ni zdravstveno osiguranje, nisam osiguran i u slučaju neke zdravstvene potrebe ne mogu se nigdje javiti“.

‘Mirovine ne mogu podnijeti poskupljenja’

“ Živim u jednom domu (osnivač … županija)…Nas umirovljenike nitko ne doživljava, samo su puna usta treće životne dobi (kako je to zlatno doba) i ostale nebuloze…ako se požalimo dobijemo odgovor „ako vam se ne sviđa znate gdje su vrata“. Obitelji pomažu da platimo, ali i oni imaju djecu koju treba školovati. Nama mirovine ne mogu podnijeti ta nemoguća poskupljenja…“

Kumovi ju okrutno iskoristili

„Ne znam kome bih se više obratila kako bih pomogla svojoj teti, starici od 88 godina koja je okrutno iskorištena i prevarena od strane svojih kumova koji su je po izlasku iz bolnice nakon korone, slabu i pod lijekovima odveli do javnog bilježnika i podvalili joj na potpis šprancu kupljenu u Narodnim novinama, govoreći joj da je to punomoć za pomoć oko prodaje kuće, a bio je darovni ugovor! Kako to naša država dozvoljava? Ona je sirota potpisala i ostala je bez svega…Gospođa ima 88 godina. Više je gladna nego sita. Jako teško psihički podnosi sve što se dogodilo.“

Nema bolovanja za bolesnog roditelja?!

„Apelirala bih na Vas koji možete poduzeti određene korake da bi se djeci olakšala briga i skrb za bolesne i nemoćne  roditelje. Bolovanje radno sposobna osoba može uzeti za članove uže obitelji; zakon ubraja djecu i supružnika (bračnog, izvanbračnog, životnog partnera ili neformalnog životnog partnera), ali ne i roditelje. S obzirom na takvu zakonsku definiciju, osoba ne može ostvariti pravo na bolovanje radi njege bolesnog roditelja. Zakon je donijet; dužnost djece je da prvenstveno moralno , a zatim zakonski brinu o svojim bolesnim i nemoćnim roditeljima. Kako ? Kako će brinuti ako ne mogu otvoriti bolovanje da pruže adekvatnu njegu . Dakle za supružnika bračnog, izvanbračnog , neformalnog DA… ali za majku/oca koji su cijeli svoj život brinuli i voljeli svoje dijete bezuvjetno to isto dijete ne može uzeti bolovanje kada je majka/otac na kraju svog života bolestan i često nepokretan?“

Operirao ju Beroš, izbacili ju na cestu!

„Najbolja prijateljica moje pokojne majke od mog rođenja i susjeda koja će uskoro napuniti 82 godine, onkološka bolesnica a koju je prije desetak godina uspješno operirao upravo naš ministar zdravlja, nalazi se u vrlo delikatnoj situaciji koju nije sama skrivila, dapače, vrlo je skrbna i po pitanju svog zdravlja i po pitanju toga da nikome ne bude na teret. Udovica je i izgubila je sina zbog bolesti prije 15 godina, a nakon operacije i jedno oko te 80 posto vida na drugo.

Kad je bio zakonski rok upisala se u dva doma za starije (na … upisana je 14 godina, u domu za starije … 13 godina). Napominjem kako živi u stanu do kojeg vode čak 132 (stotridesetidvije) stepenice, bez lifta. Prekjučer u subotu, su je, naime, pri kupnji namirnica, udarila pomična vrata u Konzumu te odbacila svom silinom, te je pala i slomila kralježak i sada je na intenzivnoj u … U subotu je primljena i od prijema je praktički otpuštaju. Vikend je, ljudi su na godišnjem i zamolila sam u ponedjeljak doktora da joj da barem dva dana da ostane, jer je u nesnosnim bolovima, ne može na wc, ne može jesti iz tanjura. Ovaj bi apel u najmanju ruku bio bezrazložan da se gospođa doista i na vrijeme nije pobrinula da starost dostojanstveno provede u četiri zida samačke sobice doma nikom na teret, a koji ne bi kilometrima bio udaljen od njena rodna doma na … i do ove teške situacije ne bi ni došlo da je na vrijeme dobila ono za što se na vrijeme pobrinula. Gospođa je i svojim radom, poštenjem i ljudskošću također hranila svoju državu Hrvatsku te ne zaslužuje da u najmanju ruku bude izbačena kao da država ne postoji.

p.s. gospođa je danas hitro transportirana pred ulazna vrata svoje zgrade bez obzira što je liječnik jučer rekao da će ostati još tri do četiri dana. Danas je novi liječnik, izuzetno ružno rekao kako … nije ubožnica, te sad ja kao invalid pomažem gospođi. Također, bila sam i kod njene doktorice opće prakse koja je u čudu kako su je poslali tako brzo doma, prepisala joj je pelene i terapiju a patronaža je diskutabilna jer su godišnji“

Zašto nemoćni moraju osobno u banku?

„Obraćam Vam se s jednim načelinim pitanjem za sve starije ili nemoćne osobe koje same nisu u mogućnosti dolaska u banku. Naime, na ime moje majke stiglo je cirkularno pismo – poziv da osobno dođe u banku u svezi  davanja osobnih podataka jer je to prema Zakonu o sprečavanju pranja novca dužna dostaviti banci. Ona kao stara (93 godine) i polupokretna osoba sama (dok je još bila pokretna) u banci meni dala punomoć po njenom računu. Ona na svoj račun prima mirovinu, a ona kao niti itko drugi u Hrvatskoj nije u mogućnosti primati svoju mirovinu na bilo koji drugi način osim preko računa- dakle ona ne može birati da ne bude klijent neke od banaka!

Stoga kako prima mirovinu u banci podliježe zakonima i uvjetima banke na koje ne može utjecati.

Kao svjesna i odgovorna osoba – dok je bila u mogućnosti dala je meni i bratu punomoć da možemo upravljati njenom mirovinom i računom u banci. Stoga postavljam pitanje zašto se ne obaveže banka da onim klijentima/osobama koje su dale punomoć po vlastitim računima  traže od tih opunomoćenika da dostave identifikacijske dokumente i podatke i obavežu ih o davanju točnih podataka pod krivičnom i materijalnom odgovornošću, već to zahtjevaju isključivo od samih vlasnika računa.“

‘Pitajte Plenkovića je li 150 eura dovoljno za život?’

„Molio bi Vas da upitate gospodina Plenkovića da li ljudi koji su na socijalnom od 150 eura mjesečno nisu ugroženi. Znači mi smo zadnji sloj društva i nama ne treba jednokratna pomoć….Imam 60. godina, bolestan sam i podstanar. Ne znam više kome da se obratim. Nitko više ne pita za nas kako mi živimo.“, stoji, između ostaloga, u brojnim pritužbama nemoćnih i očajnih hrvatskih građana pučkoj pravobraniteljici.

Zbog ovdje navedenih (te brojnih drugih) pritužbi te očitog kršenja ljudskih pava, pučka je pravobraniteljica više puta reagirala u okviru svojih ovlasti.

Postupali zbog beskućnika, predugog čekanja na mirovinu…

”Tijekom 2024. godine postupali smo po pritužbi u vezi nemogućnosti osiguranja trajnog smještaja za 72-godišnjeg beskućnika koji nije imao smještaj unatoč izdanom rješenju HZSR-a o prioritetnom smještaju u dom za starije osobe na području grada Zagreba. Istovremeno, na temelju toga rješenja, beskućniku je bila i ukinuta nacionalna naknada za starije osobe pa je više od dva mjeseca bio i bez ove novčane pomoći i bez smještaja. Pomagala mu je građanka i volonterka, a njenim zalaganjem i nakon postupanja pučke pravobraniteljice gospodin je početkom ove godine smješten u dom za starije te mu je omogućen dostojanstven život u starosti”, ističu u Uredu pučke pravobraniteljice.

Navode i slučaj zabrinjavajuće dugotrajnog popostupka ostvarivanja prava na invalidsku mirovinu.

Umirovljenici na udaru

”Pritužiteljica je navela da je njezina izabrana doktorica primarne zdravstvene zaštite u studenom 2023. godine podnijela prijedlog za ocjenu njezine radne sposobnosti. Navela je i da joj je rečeno da može birati između invalidske i starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika, no i da joj je egzistencija ugrožena jer je još od travnja 2024. godine, kada je prekinula bolovanje, bez prihoda, kao i da joj je onemogućeno daljnje liječenje, jer dio terapija nakon infarkta mora plaćati. HZMO dugotrajnost postupanja opravdava dugotrajnošću vještačenja ZOSI-a, a dodatno i da je tijekom postupka od pritužiteljice zaprimio i zahtjev za priznavanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika. Nakon nalaza i mišljenja ZOSI-a HZMO joj je u listopadu 2024. priznao pravo na invalidsku mirovinu, a potom je odbio zahtjev za priznavanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika.

Iako je jasno da se rješenje o pravu na invalidsku mirovinu ne može donijeti bez prethodno provedenog vještačenja ZOSI-a, ističemo da je ZMO-om propisano da se rješenje na temelju nalaza i mišljenja ZOSI-a donosi najkasnije šest mjeseci od dana podnošenja prijedloga doktora medicine, odnosno zahtjeva osiguranika”, stoji u dijelu Godišnjeg izvješća pučke pravobraniteljice koji se odnosi na brojna probleme s kojima se suočavaju umirovljenici.

Zašto im uskraćuju pravo na rad?

Pučka pravobranitljica je upozorila da je jednoj skupini umirovljenika onemogućeno pravo na rad do polovice punog radnog vremena i zadržavanje prava na isplatu punog iznosa mirovine, iako je člankom 99. Zakona o mirovinskom osiguranja to pravo omogućeno ‘svim umirovljenicima, koji to mogu i žele’.

”Tako nam se pritužio umirovljenik kojemu je za vrijeme trajanja radnog odnosa do polovice punog radnog vremena obustavljena isplata mirovine. Prema obrazloženju i područne i središnje službe HZMO-a, navodi se da je čl. 52. st. 1. ZOHBDR-a propisano da korisnici najniže starosne mirovine, starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika, prijevremene starosne mirovine ili obiteljske mirovine na temelju ZOHBDR-a ili ZMO-a imaju pravo na najnižu mirovinu i u slučaju zaposlenja do polovice punog radnog vremena. Budući je pritužitelj bio korisnik prava na mirovinu u visini najniže mirovine pravilno mu je obustavljena isplata mirovine, jer se odredba čl. 52. st. 1. ZOHBDR-a odnosi na korisnike kojima je u isplati najniža mirovina, a priznato im je pravo na starosnu mirovinu, starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika, prijevremenu starosnu mirovinu ili obiteljsku mirovinu. Budući da pritužitelj nije imao dovoljno mirovinskog staža za ostvarivanje prava na najnižu mirovinu, a ispunjavao je uvjete godina života (65 godina) te više od 100 dana u borbenom sektoru, priznato mu je pravo iz čl. 49. st. 3. ZOHBDR-a.

‘Pravobraniteljica nastavlja postupanje’

Slijedom navedenog, nije jasno zbog čega su korisnici prava na mirovinu u visini najniže mirovine izuzeti iz mogućnosti rada do polovice punog radnog vremena i zadržavanja prava na isplatu punog iznosa mirovine, pa pučka pravobraniteljica nastavlja postupanje”, navodi se u odgovorima Ureda pučke pravobraniteljice na naš novinarski upit.

Pravobraniteljica je još jednom upozorila i na nastavak besramne prakse iskorištavanja starijih građana, koji često nisu svjesni kakve ugovore potpisuju. Pri tom je skrenula pozornost i na ulogu javnih bilježnika, koji nerijetko sudjeluju u nanošenju štete nedovoljno upućenim, nemoćnim starijim ljudima.

Zašto ne kontroliraju javne bilježnike?!

”Tijekom 2024. godine obraćali su nam se stariji građani koji nisu bili sigurni kakav su ugovor sklopili (o uzdržavanju), a sami nisu imali primjerak ugovora. Obraćali su nam se i članovi njihovih obitelji navodeći da su njihovi bližnji zbog velikog povjerenja u drugu ugovornu stranu sklopili ugovore na vlastitu štetu. Kod pritužbi na postupanje javnih bilježnika, zatražili smo provođenje nadzora nad radom javnih bilježnika pred kojima su sporni ugovori sklapani.

Pritom smo primijetili da se oštećeni često osjećaju obeshrabreno te da oklijevaju kontaktirati odvjetnike i poduzeti pravne radnje radi zaštite svojih interesa, uglavnom zbog straha od velikih troškova i dugotrajnih postupaka”, stoji u dijelu Izvješća pučke pravobraniteljice kojega nam je poslala glavnogovornica Ana Tretinjak.

‘Bolnica nije ubožnica’

Pučka je pravobraniteljica upozorila i na nedovoljnu povezanost sustava zdravstva i sustava socijalne skrbi, što je u konkretnom gore navedenom slučaju rezultiralo izbacivanjem nemoćne starije žene iz bolnice na cestu.

”Trebalo je naći rješenje za stariju pacijenticu tko će se i gdje o njoj brinuti, ali unatoč zamolbi da ostane još nekoliko dana u bolnici dok se to ne riješi, to je odbijeno uz neprimjereni komentar da bolnica nije ubožnica. Nakon otpuštanja iz bolnice, podrška i smještaj su joj osigurani tek nakon što je slučaj završio u medijima. Ovo nije usamljeni slučaj, jer bolnice u očitovanjima navode da je zbrinjavanje starih, teško bolesnih pacijenata koji se po otpustu iz bolnice ne mogu brinuti o sebi znatno otežano, zbog čega nerijetko ostaju u bolnici iako je liječenje završeno”, napominje pravobraniteljica.

Diskriminacija starijih i umirovljenika

Dodaje potom da je siromaštvo i dalje velik problem koji može dovesti do diskriminacije starijih osoba i umirovljenika u Republici Hrvatskoj. Siromaštvo je, kako navodi, uzrok brojnim drugim teškoćama s kojima se oni susreću.

”Prepoznavši problem, brojne jedinice lokalne samouprave u svojim proračunima osiguravaju sredstva za isplatu božićnica i uskrsnica umirovljenicima sa najnižim mirovinama, no ove isplate kao ni isplate jednokratnih novčanih pomoći temeljem odluka Vlade RH ne mogu riješiti problem siromaštva velikog broja umirovljenika. Starije osobe slabog imovnog stanja susreću se s nizom problema u ostvarivanju svojih prava. Hrvatski Caritas navodi da su teško pokretne, bolesne starije osobe koje žive izvan većih gradskih središta ovisne o podjeli paketa hrane, higijenskih potrepština ili lijekova na kućni prag, za koju uslugu OCD-i, uključujući i Caritas, često nemaju financijska sredstava pa dio starijih unatoč potrebi ostaje nezbrinut”, upozorava pučka pravobraniteljica.

Siromašni zbog preniskih mirovina

Tumači zatim da su veliki faktor siromaštva starijih – niske mirovine. Većina umirovljenika i starijih osoba zbog niskih mirovina teško, prema riječima pravobraniteljice, podnosi rast troškova života, pogotovo ubrzani rast cijena hrane, a životni standard koji zadovoljava osnovne životne potrebe održavaju uz pomoć članova obitelji koji rade ili iz vlastite imovine, ako njome raspolažu.

”Uzroci energetskog siromaštva su različiti, uključujući i nerazmjeran dohodak kućanstva i cijena energenata, energetska neučinkovitost stambenih objekata te nemogućnost pristupa obnovljivim izvorima energije. Socijalno ugrožene skupine (stariji, žene, osobe s invaliditetom, nezaposleni) često imaju veće poteškoće u pristupu energiji zbog kombinacije niskih prihoda i većih potreba za energijom. Energetskom siromaštvu doprinosi i loša energetska pismenost, loša energetska infrastruktura te nedostatni socijalni programi i državne mjere. Geografska udaljenost također utječe na energetsku dostupnost. Na primjer, kućanstva u ruralnim područjima ili u regijama koje nemaju pristup energetskoj infrastrukturi suočavaju se s većim troškovima energije. Prema podacima HERA-e 29 od ukupno 112 zaprimljenih prigovora zbog nemogućnosti pristupa na mrežu HEP – Operatora distribucijskog sustava d.o.o., bilo je osnovano.

Biraju – grijanje ili hrana

Energetsko siromaštvo ne utječe samo na financije, već ima ozbiljne posljedice i na zdravlje, kvalitetu života te socijalnu uključenost. Naime, nerijetko osobe pogođene energetskim siromaštvom moraju birati između troškova grijanja/hlađenja prostora u kojima žive te drugih egzistencijalnih troškova, primjerice za hranu”, ističe se u Izvješću pučke pravobraniteljice o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj.

Tuga i jad u Sisačkoj županiji

Pravobraniteljica je upozorila i na tugu i jad koji su i danas itekako prisutni na području koje je prije više od četiri godine pogodio potres.

”Veliki broj stradalnika (potresa) na području Sisačko-moslovačke županije su osobe starije dobi koje žive u mjestima bez javnog prijevoza, što utječe na dostupnost zdravstvenih, socijalnih i drugih usluga pa su prisiljeni plaćati prijevoz susjedima ili taxi usluge, što im je dodatno opterećenje na ionako malim prihodima. Žive u siromaštvu, pojedini i u oštećenim kućama, iako su svjesni da nisu sigurne.

Potresna svjedočanstva o gladi

Posebno su potresna svjedočanstva o siromaštvu u hrani, tim više jer je ovo područje imalo razvijeno stočarstvo zbog potreba obližnje mesne industrije. Osim djelatnika HZSR-a ili JLS-a pomažu im za različite potrebe (cijepanje drva, donošenje lijekova i hrane, nekad samo i za razgovor) djelatnici i volonteri HCK-a i drugi.

PGP putem svojih kontakt točaka organizira pružanje pravne pomoći, a ADRA je i 2024. godine tijekom školskih ljetnih praznika organizirala igre “Banovanija” za djecu Gline i okoline. Igre su osmišljene kako bi djeci, od kojih mnoga žive u siromaštvu i s posljedicama potresa, pružile priliku za razvoj društvenih vještina i stvaranje prijateljstava”, stoji između ostaloga u Godišnjem izvješću pučke pravobraniteljice, izvješću koje ni Vladu ni Sabor, prema svemu sudeći, ne zanima previše.

FOTO: Ilustracije Pixabay, screenshot videosnimke