Policija objavila fotografije mrtvih: „I dida Ilija bio bi među njima – da smo zakasnili koju minutu“

Humanitarka upozorava da informacije skrivaju upravo od onih koji pomažu – „Nismo im obitelj, ali smo jedini koje imaju. Branitelja su iz prihvatilišta odveli u lisicama kao najgoreg kriminalca – zbog skitnje! Unatoč uspješnom liječenju i oporavku, završio je u zatvoru, a nakon izlaska prijeti mu povratak na ulicu – „Bojim se da će opet završiti tamo gdje je sve počelo.“

Nakon što smo u više navrata pisali o skandaloznoj činjenici da na zagrebačkim ulicama umire sve više potrebitih i bolesnih ljudi kojima su i Republika Hrvatska i Grad Zagreb okrenuli leđa, neizravna potvrda te tužne stvarnosti stigla je prije nekoliko dana i iz policije.

Zagrebačka policija objavila je, podsjetimo, podatke o više slučajeva pronalaska tijela nepoznatih muškaraca te pozvala građane da pomognu u utvrđivanju njihova identiteta.

Uznemirujući sadržaj

Policija je objavila i fotografije mrtvih osoba uznemirujućeg sadržaja. Možete ih vidjeti na ovoj poveznici.

Na ovu vijest reagirala je poznata humanitarka Vesna Ribarić, koja već godinama, zajedno s još nekoliko aktivista, radi ono što bi trebali činiti nadležni u sustavu – pronalazi potrebite i bolesne ljude na ulici i spašava ih nerijetko od sigurne smrti.

Vijesti o umrlim nesretnicima sve su češće

„Više je nego sigurno da su ovo na fotografijama beskućnici. Kako je moguće da ih preko otisaka prstiju nisu identificirali? Mi u Inicijativi ‘Od srca do srca za beskućnike i potrebite’ sve češće, nažalost, dobivamo informacije o umrlim osobama koje su jednostavno nestale. Bez mobilnog tima i redovitog obilaska lokacija nemoguće ih je pratiti“, napisala je Vesna Ribarić, između ostaloga, na svom Facebook profilu.

Razgovarali smo s njom o konkretnom slučaju spašavanja bolesnog čovjeka, bešćutno ostavljenog od odgovornih osoba u blizini Glavnog kolodvora, gdje je i pronađen.

Ostavili ga dehidriranog i nemoćnog!

„I dida Ilija bi završio kao ti nesretnici da je još samo sat vremena ostao na kolodvoru. Njega smo, srećom, na vrijeme pronašli. Bio je dehidriran i potpuno nemoćan. Nije mogao stajati, mokrio je pod sebe. Uz mnogo truda i u suradnji s hitnom službom i stručnim osobljem bolnice smjestili smo ga u bolnicu. Uspjeli smo doći i do članova njegove obitelji, s kojima godinama nije bio u kontaktu. Na kraju se vratio u Zenicu, gdje su ga smjestili u jedan dom“, ispričala nam je predsjednica Građanske inicijative Od srca do srca za beskućnike i potrebite.

Dodala je da su ona i njezini suradnici iznimno ljuti jer od odgovornih u sustavu ne mogu dobiti nikakvu informaciju o tome jesu li pronašli nekog beskućnika, gdje je i što je s njim.

‘Sustav ne funkcionira, a nama ne daju informacije’

„Sustav koji bi tim ljudima trebao pomoći ne funkcionira, a nama, koji im nastojimo pomoći, ne daju informacije. Točno je da im nismo obitelj, ali smo jedini koje imaju. Didu Iliju smo pronašli samo uz pomoć puke sreće. No da smo došli sat vremena kasnije, ne bismo ga našli živog. Možete li zamisliti da su ga, nakon što je onako bolestan odslužio kaznu u Remetincu, samo ostavili u blizini Glavnog kolodvora? Ne znamo jesu li ga uopće pregledali, iako je dva mjeseca odbijao hranu te je bio u vrlo lošem zdravstvenom stanju. Molila sam da ga pregleda stručno osoblje jer sam slutila da taj čovjek ima demenciju, što je na kraju i potvrđeno“, ističe Vesna Ribarić, koja već dugo upozorava da sustav socijalne skrbi ne funkcionira, uslijed čega, kako tvrdi, sve više ljudi na ulicama umire ili dižu ruku na sebe.

Branitelja kaznili jer je spavao na klupi

„Hrvatskog branitelja, kojega smo doslovce spasili s ulice, nedavno su s lisicama na rukama odveli iz prihvatilišta u Velikoj Kosnici u zatvor u Remetinec. Samo zbog prekršajne kazne uslijed skitnje! Taj je čovjek ranije bio nadzorni radnik u jednoj građevinskoj tvrtki, no obolio je te je završio na ulici. Postao je alkoholičar, no uz našu pomoć se liječio te je u posljednje vrijeme bio čist. Riješili smo mu braniteljski status te je ostvario pravo na mirovinu. Privremeno je bio smješten u prihvatilište za beskućnike, gdje se posve smirio i oporavio, da bi ga sada kaznili jer je ranije spavao na klupi u parku“, upozorava naša sugovornica.

Kazna zatvora od 28 dana

Tražili su, kaže, odgodu izvršenja kazne te pomilovanje od Ureda predsjednika, no procedura oko odluke o pomilovanju jako dugo traje.

„Bez najave su ga odveli kao najgoreg kriminalca. Stavili su mu lisice na ruke i odveli ga u zatvor na 28 dana. Zvala sam Remetinec da mu dođem u posjet, ali nikako ne mogu doći do njega. Ipak, teškom mukom sam saznala kako se pokreće zahtjev za posjet zatvoreniku. Njegove stvari u Kosnici već su odnijeli u skladište pa se bojim da će nakon izlaska iz Remetinca opet završiti na ulici“, napominje višestruko nagrađivana humanitarka.

Naknadno je dogovoreno, dodaje, da Ministarstvo hrvatskih branitelja pošalje dopis u prihvatilište kako bi se branitelj imao gdje vratiti.

Istra puno bolja od Zagreba

Vesna Ribarić tvrdi da u Istri, za razliku od Zagreba, odgovorne osobe i institucije puno više čine u pomaganju potrebitima.

„Grad Zagreb s toliko mnogo beskućnika na ulicama nema nijedan mobilni tim koji bi pomagao tim nesretnicima. Zato mi, koji radimo besplatno, izlazimo i spašavamo koga uspijemo. A ljude u sustavu nije briga! Kao da žive u posebnom svemiru“, ogorčena je ova umirovljena pravnica po struci.

Nemar Centra za socijalnu skrb

Opisala je potom nekoliko velikogoričkih slučajeva koji, prema svemu sudeći, svjedoče o zabrinjavajućem nemaru i upitnom nadzoru od strane Centra za socijalnu skrb kod tri obitelji.

„S obzirom na viđeno stanje na terenu gdje žive djeca, naša je obveza kao građana i humanitaraca reagirati na takve situacije. Prijavili smo i poslali požurnicu, ali oni su u ‘bijelom štrajku’. Mi ne možemo nastaviti pomagati dok se Centar ne očituje, a ako to ne učini do 1. svibnja, ići ću ravno ministru na razgovor“, naglašava.

‘Nije čudo da broj suicida raste’

Nije čudo, upozorila je, da se u takvoj situaciji mnogi odlučuju na suicid.

„Svi se pitaju zašto se ovaj ubio, zašto nitko nije prijavio da je imao psihičkih problema, a kada mi prijavimo slučaj, oni ne čine ništa. U zdravstvenom sustavu odgovornost prebacuju na socijalnu skrb, a u socijalnoj skrbi na zdravstvo. Cijeli sustav, na razini države i Grada Zagreba, treba u potpunosti resetirati jer ništa ne funkcionira kako treba. Zato se i događaju ovakve tragedije“, zaključuje Vesna Ribarić, koja u posljednjih šest godina svakodnevno pomaže zagrebačkim beskućnicima – kojih je iz godine u godinu sve više.

Grad šuti, Zavod pere ruke

Valja podsjetiti da smo se, zbog sve masovnijeg umiranja potrebitih ljudi na zagrebačkim ulicama, obratili svim nadležnim institucijama na državnoj i gradskoj razini, no odgovore na naša konkretna pitanja uglavnom nismo dobili.

„Zašto dopuštate da najpotrebitiji sve češće umiru sami i napušteni na ulicama, da ih sudovi kažnjavaju zbog skitnje te da ih izgone iz Zagreba, kada je jasno da ti ljudi nemaju druge mogućnosti nego boraviti na ulici i na javnim mjestima jer nemaju pravo raditi, nemaju pravo na socijalnu pomoć ni pravo na zdravstvenu zaštitu? Osjećate li se odgovornima zbog sve brojnijih smrti beskućnika na ulicama hrvatskih gradova te zbog činjenice da se brojnim potrebitim osobama na najgrublji način krše osnovna ljudska prava?“, upitali smo Hrvatski zavod za socijalni rad, a novinarski upit sličnog sadržaja poslali smo i Gradu Zagrebu.

„Sustav socijalne skrbi u Hrvatskoj razvijen je i usmjeren na zaštitu i podršku osobama u potrebi, pri čemu se korištenje prava i usluga ostvaruje u skladu sa zakonski propisanim uvjetima i uz pristanak korisnika“, odgovorili su, između ostaloga, djelatnici Službe za odnose s javnošću Hrvatskog zavoda za socijalni rad.

Iz Grada Zagreba do danas nam nisu odgovorili na naša pitanja, koja smo im poslali još 20. travnja.

FOTO: Preslike s FB profila Vesne Ribarić, fotografija preuzeta s web stranice PU Zagrebačke

Namjerno ih brišu iz sustava”: bez adrese i liječenja, beskućnici umiru na cesti

„Zašto dopuštate da ljudi umiru na ulici?“ pitali smo odgovorne. Oni peru ruke

Zašto beskućnici u Zagrebu umiru bez osnovnih prava? Evo što kažu u Ministarstvu

Pet godina spavao je na klupi u Zagrebu: “Rekli su mi da ne postojim. Onda su došli ovi ljudi”

Umiru kao da ne postoje: Država okreće glavu dok beskućnici nestaju s ulica

‘U Slavoniji su stariji ostavljeni da umru kao psi. Vlast to ne vidi jer samo projuri u blindiranim autima’