Politiku SAD-a odavno obilježava nasilje: Za razliku od prethodnika, Trump nije pokrenuo ni jedan rat
Iseljeništvo i svijetIzdvojeno 12. siječnja 2021. Promise.hr
Davno prije Trumpa, SAD su provodile krajnje nehuman pokus na zatvorenicima u Gvatemali. Naknadno je (tadašnji) predsjednik Obama priznao skandal. Jedan od najpoznatijih američkih režisera Oliver Stone objasnio je perverziju američke vanjske politike posljednjih desetljeća: “U 13 ratova koje smo započeli u posljednjih 30 godina, i 14 milijardi milijardi dolara koje smo potrošili i stotine tisuća života koji su zbrisani sa zemaljske kugle – zapamtite da to nije bio jedan vođa već sistem, i demokratski i republikanski… To je sistem koji se održava pod izgovorom da su to pravedni ratovi… Ne možemo opravdati naš sistem sve dok izazivamo tolike ratove i kaos u svijetu. Intervenirali smo u više od 100 država, invazijama, promjenama režima, izazivanjem ekonomskog kaosa, ili hibridnim ratom.”, piše prof. dr. Zlatko Miliša
Prošle srijede nakon što je masa nezadovoljnika, “navijača” predsjednika SAD-a Donalda Trumpa provalila u zgradu američkog parlamenta koji je trebao potvrditi izbornu pobjedu Joea Bidena američka se politička scena nije zatresla, a niti se njena bit promijenila. Zašto to tvrdim!?
Trump za vrijeme svog mandata nije započeo niti jedan oružani sukob, dok su raniji predsjednici ratovima i otvaranjem žarišta diljem svijeta gradili “demokraciju”.
Nasilje je već dugo američka svakodnevica
Davno prije Trumpa nasilje je postalo američka svakodnevnica. Neistinita je optužba kako je u Trampovom mandatu Amerika postala rasistička i nedemokratična. Od 2013. sve popularniji Tea Party pokret postao je temelj kojim se počela mržnja prema establishmentu, manjinama, legalnim i ilegalnim imigrantima. Svoju je političku potvrdu dobio stvaranjem političke platforme u Kongresu 2014., kada je dio republikanca prihvatio ili bio izabran, poput Teda Cruza i Rand Paula, postulate Tea Party pokreta. Narod je dobio svoje (radikalno – ekstremne) predstavnike, koji se nisu libili u zauzimanju krajnjih stavova po svim pitanjima, samo kako bi udobrovoljili frustrirane građane. Trump je samo logična posljedica toga pokreta, iako se on nikada službeno nije identificirao sa tim pokretom.
Američka vanjska politika je davno prije Trumpa izgubila kredibilitet
Američka vanjska politika je odavna izgubila legitimitet po pitanju demokracije, tijekom njegova mandata još i više jer je Trump svojim potezima potpuno uzdrmao temelje međunarodne politike i diplomacije.
Podjele i skukobi su bili strategija američke politike i prije Trumpa i to će ostati konstantom i nakon (skorog) Trumpova odlaska. Odmah nakon napada rulje na američki Kongres putem WhatsAppa sam dobio poruku ironičnog sadržaja: “Zbog restrikcija na putovanja u inozemstvo, SAD je morao ove godine organizirati državni udar kod kuće”.
Trump je prijetio NATO saveznicima, dovodio u pitanje polustoljetna prijateljstva sa saveznicma, izašao je iz Pariškog klimatskog sporazuma, čime je poretmetio međunarodni diplomatski poredak i stvorio nervozu i nedoumicu kod saveznika, pogotovo u većini članica EU. Svojim je potezima vjerojatno potpuno poljuljao glavni položaj SAD-a u svijetu, koji je davno prije njega postao upitan. Možda je čak i olakšao drugim silama (Kina) put prema svjetskom tronu.
Georg W. Bush, američki predsjednik u trenutcima najveće drame koja je potresla SAD – za terorističkog napada na New York i Washington 11. rujna 2001. godine, je dao sramotnu izjavu: “Ne smijemo dozvoliti teroristima da nas zaustave u kupovanju.”
Jedan od najpoznatijih američkih režisera Oliver Stone prilikom dodjele nagrade “Speech at Writers Guild” 2017. objasnio je perverziju američke vanjske politike posljednjih desetljeća: “U 13 ratova koje smo započeli u posljednjih 30 godina, i 14 milijardi milijardi dolara koje smo potrošili i stotine tisuća života koji su zbrisani sa zemaljske kugle – zapamtite da to nije bio jedan vođa već sistem, i demokratski i republikanski… To je sistem koji se održava pod izgovorom da su to pravedni ratovi… Ne možemo opravdati naš sistem sve dok izazivamo tolike ratove i kaos u svijetu. Intervenirali smo u više od 100 država, invazijama, promjenama režima, izazivanjem ekonomskog kaosa, ili hibridnim ratom.”
Neinteres američkih medija za krize u svijetu
Trump je od početka svog mandata imao medije protiv sebe. Samo nekoliko korporacija u SAD-u − Walt Disney Company, News Corporation, Time Warner, CBS Corporation, Viacom, NBC Universal i Sony Corporation of America − kontrolira 95% medijskog prostora. Tih sedam američkih korporacija posjeduje televizijske i radioprograme te odlučuju o vijestima, filmskoj projekciji, načinu informacijske distribucije… (vidjeti Anthony Curtis, „Mass Media Influence on Society“), http://www2.uncp.edu/home/acurtis/Courses/ResourcesFor Courses/PDFs/Mass_Media_Influence_on_Society.
Medijska podmetanja Trumpa su pratila od samog početka njegova mandata jer nije bio “produžena ruka” medijskih ni drugih moćnih korporacija.
Anketiranje članova uredništva američkih dnevnih listova otkriva da je za njih najveći događaj u 1994. bila afera s O. J. Simpsonom (bivšom zvijezdom američkoga nogometa, optuženim za ubojstvo supruge i njezina ljubavnika). U to se vrijeme događalo krvoproliće u Ruandi, koje se medijski prikrivalo. Drugi je primjer seksualna avantura Monike Levinsky i predsjednika SAD-a B. Clintona, kada su 1998. godine svi mediji o tome unisono izvještavali, umjesto o rastućim krizama diljem svijeta.
Barack Obama i strategija dirigiranog kaosa
Predsjednik SAD-a Barack Obama u rujnu 2014. odobrava formiranje posebnih postrojbi s pravom djelovanja zaobilazeći sve nacionalne i međunarodne zakone, UN i Ženevske Konvencije o ljudskim pravima, osobito rezolucije protiv mučenja. Iste, u naravi, paradržavne postrojbe imale su prava uhićenja, ispitivanja i likvidacije svih antidržavnih elemenata, prvenstveno (potencijalnih terorista) diljem svijeta. Taj sramni dokument razotkriva Seymour M. Herch u knjizi Chain of Command: From September 11 to Abu Ghuraib. Najviše profita od prodanog oružja u vrijeme režiranih krvavih ratova imala je Obamina administracija, u odnosu na sve ranije predsjednike SAD-a. Prema podatcima hrvatskog Instituta za ekonomiju i mir, samo u 2014. godini u tim je zemljama u terorističkim napadima ubijeno 32 658 ljudi! Davno prije Trumpa, Sjedinjene Američke Države provodile su krajnje nehuman pokus na zatvorenicima u Gvatemali. Naknadno je (tadašnji) predsjednik Obama priznao skandal suradnje Medicinskog instituta SAD-a i vojne industrije!
Predsjednici SAD-a su poslušnici Wall Streeta i banaka
Bivši urugvajski predsjednik José Mujica trebao je posramiti većinu predsjednika na svijetu. Nažalost, nikada nije nominiran za Nobelovu nagradu za mir, nego ju je dobio ex američki predsjednik Obama. Nobelova nagrada za mir uručena je Obami koji nastavio rat u Afganistanu te aktivno sudjelovao u vojnom uništenju Libije!?
Sedamdesetih godina prošloga stoljeća Henry Kissinger je sažeo američku strategiju dirigiranog kaosa:”Kontroliraj naftu i kontrolirat ćeš zemlju. Kontroliraj hranu i kontrolirat ćeš ljude.” Frederick W. Engdahl u svojim knjigama Stoljeće rata, Bogovi novca i Sjeme uništenja optužuje Kissingera kao američkog političara koji je sedamdesetih godina bio odgovoran za širenje agrobiznisa u zemlje u razvoju. Cilj je bio, upozoravao je Engdahl (u knjizi Sjeme uništenja), baciti na koljena poljoprivrednu proizvodnju ekonomski posrnulih zemalja. Ta se politika provodila poticanjem američkih proizvođača genetski modificiranih žitarica od devedesetih godina do danas i nametanjem tih proizvoda siromašnijim zemljama. Engdahl ističe da je Henry Kissinger štićenik interesnog kruga obitelji Rockefeller, čiji utjecaj na američku politiku i svjetsku ekonomiju odgovara strategiji dirigiranog kaosa. U predgovoru knjige Bogovi novca Engdahal napominje da su svi raniji predsjednici SAD-a, izuzev Johna Kennedyja “poslušnici Wall Streata i banaka.”
SAD je pretvorio Irak i Egipat u rasadnike terorizma
Prvi eksperiment Arapskog proljeća bilo je svrgavanje iračkog predsjednika Sadama Huseina. Invazija je trajala od ožujka do svibnja 2003., u kojoj je “koalicija”, predvođena Sjedinjenim Američkim Državama, svrgnula Sadama Huseina i okupirala Irak pod izlikom da je razvio nuklearno oružje. Vojnom intervencijom na Irak srušen je Sadamov diktatorski režim, ali je ta zemlja, kao i Egipat, pretvorena u rasadnik terorizma. Ruski filozof Aleksandr Dugin, razotkriva dvoličnost američke politike na Bliskom istoku, koja “s jedne strane naoružava i podržava islamske ekstremiste da bi preko njih rušila postojeće režime, dok s druge strane aktivno demonizira te iste ekstremiste”. Dugin to naziva strategijom “permanentnog stvaranja kaosa”.
Europska unija i SAD dugovali su Libiji do 2011. godine, prije svrgavanja Gadafijeva režima, gotovo 200 milijardi dolara za isporučenu naftu. Muamer el Gadafi zatražio je plaćanje toga duga i zaprijetio da će u suprotnom sklopiti međudržavne ugovore s drugim zemljama. Zbog toga su zemlje koje su mu bile dužne pokrenule neviđeno razaranje Libije i svrgavanje Gadafija, koji desetljećima prije toga “velikima” nije smetao. Nekadašnji Američki predsjednik Obama u veljači 2015. u medijima je izjavio: “Moramo imati najjaču vojnu silu na svijetu kojom ćemo po potrebi zavrtati ruke onim državama koje ne budu činile ono što zahtijevamo od njih”. Ta izjava bila je prijetnja koja je postala jasnija u kontekstu humanitarne katastrofe Europe.
Stravični napadima na palestinske izbjegličke logore u Siriji i Libanonu ukazuju na ulogu SAD-a u režiranju paklenog plana. Sjedinjene Države lažno inzistiraju na pregovorima Palestine i Izraela, a (samo) potonjima daju godišnje gotovo 4 milijarde $.
John Perkins je američki autor bestselera Confessions of an Economic Hit Man opisuje “ekonomske ubojice” kao visoko plaćene profesionalce koji “lomljive” vlade varaju za milijarde dolara.
Afere Clintonovih
Dokumenti Wikileaksa otkrivaju da se Hillary Clinton, u vrijeme dok je bila državna tajnica, zalagala za agresiju na Libiju. U to vrijeme je rezolutno odbijala proglasiti terorističkom nigerijsku organizaciju Boko Haram. Mail u kojem Hillary razmjenjuje mišljenje o ISIL-u s Johnom Podestom, prijateljem obitelji Clinton, otkriva da Katar i Saudijska Arabija financiraju ovu zločinačku terorističku skupinu, ali i zakladu njezina supruga Billa Clintona. (https://wikileaks.org/podesta-emails/emailid/3774) Ista zaklada je financirala i njenu kampanju za predsjednicu SAD-a 2016. Bill je u Nigeriji držao pozvana predavanja, a multimilijarderi uplatili Clintonima višemilijunske iznose.
Novinar Radio Televizije Crne Gore Marko Milačić u rujnu 2014. napisao je otvoreno pismo tadašnjoj veleposlanici SAD-a u Crnoj Gori Sue K. Brown. Izdvajam najvažnije dijelove: “Gospođo Brown, spremate se za novi rat, Vi i Vaši nadređeni. Nije se ni ohladilo razoreno libijsko tlo od vaših bomba, a već punite ratne brodove raketama u Sredozemlju. Nije se ni sprala krv Moamera Gadafija, a već imate novu metu, Bašara al Asada… Ratujete na više bojišnica istodobno. Okupirali ste Irak lažući da vaš nekadašnji prijatelj Sadam Husein posjeduje oružje za masovno uništenje. Kanite udariti na Siriju jer je tamošnji Asadov režim, navodno, koristio kemijsko oružje, što nikako da dokažete. Nemojte nam ‘pomagati’. Ni Iranu. Ni Siriji. Ni Europi.”
Nedavno je Zoran Meter, glavni urednik i analitičar za geopolitika.news u svojoj kolumni slično utvrdio: “Američka nasilna politička nametanja protuprirodnih rješenja za budućnost BiH, a time i Hrvatske i Hrvata u BiH, mogu… rezultirati samo još većim unutarnjim podjelama, pa i sukobima – sve do potpunog raspada te zemlje”.
Ovo su sve gole činjenice, s kojima ni na koji način ne žalim za Trumpovim odlaskom!
“Virusi“ amerikanizacije raširili su se cijelim svijetom
“Virusi” amerikanizacije davno prije Trumpa proširili su se diljem svijeta. Američke vlade davno prije Trumpa željele su dominirati svijetom. Predsjednici SAD-a od politike napraviše reality show. Tamo je osmišljen projekt nejednakosti u raspodjeli društvenog bogatstva s oksimoronom – korporativna demokracija! Projekt mekdonaldizacije društva i konzumerizma se od SAD-a nezaustavljivo širi diljem svijeta. Zatrovali su svijet holivudskom industrijom i potrošačkom histerijom…
Cris Hedges u knjizi Empire of Illusion: The End of Literacy and Triumph of Spectacle opisuje kada i kako u američkom društvu celebrityji postaju Bogovi. S virusom amerikanizirane prehrane fast food-om imamo obiteljski život gdje ukućani žive jedni pokraj drugih, a ne jedni s drugima. Američke multinacionalne korporacije zgrću bogatstva na GMO proizvodima. Američke vlasti su nametnule sukobe da bi oni dobili bogata nalazišta nafte, a Europska unija humanitarnu katastrofu mitskih razmjera. Od tamo je krenuo projekt asimiliranja migranata u američki “lonac za taljenje” (melting pot). Prisilnu asimilaciju kao “jedinu alternativu” svojevremeno je promovirao Strobe Talbott, bivši zamjenik američkog ministra vanjskih poslova u vladi predsjednika Billa Clintona, izjavivši: “Današnje države bit će zastarjele, sve će države priznavati jedan globalni autoritet i shvatiti da državni suverenitet nije dobra ideja”. Američka vanjska politika je vodila ratove pod izlikom borbe protiv diktatora, a u naravi planiranim raseljavanjem ljudi. Od tamo je krenuo i “virus” gomile usamljenika i projekt hiperseksualiziranja djevojčica… Pitam i provociram pitanjem: Je li išta dobroga došlo od tog “virusa”?
Zaključno:
U tekstu sam naveo samo neke činjenice kojima pokazujem kako je daleko prije Trumpa Amerika napustila temeljna načela demokracije. To nikako ne znači da žalim za Trumpovim odlaskom! Međutim, činjenica je da Trump za vrijeme svog mandata nije započelo niti jedan (oružani) rat, dok su raniji predsjednici otvaranjem žarišta diljem svijeta i ratovima gradili “demokraciju”. Amerikance kao i “liberalnu” Europu su “progutali” globalisti, koji su se davno prije Trumpa odrekli Boga i kršćanstva, interkulturalnosti, dopustili ekstremistima i/ili anarhistima brutalne nerede diljem tzv. razvijenog svijeta… Možda nekome će biti deplasirano, ali zaklučit ću izrekom: “Svo zlo dolazi iz Amerike!”
