Potraga za vragom, ili zlom u čovjeku: Karakašev Sunčanik predstavljen pred stotinama čitatelja

Novi roman Damira Karakaša, Sunčanik, predstavljen je sinoć u kazalištu Gavella pred više stotina posjetitelja. Govoreći o knjizi, Ivica Đikić naglasio je da je riječ o ‘pravom remek djelu’ u kojem ‘se događa vrlo malo, a događa se sve’, dok je urednica Gordana Farkaš Sfeci istaknula Karakašev međunarodni uspjeh i sve veći interes svjetske književne scene

U dupkom punom atriju zagrebačkog kazališta Gavella, pred više stotina posjetitelja – od kojih su mnogi cijelo vrijeme stajali – sinoć je održana promocija novog romana Damira Karakaša Sunčanik, u izdanju OceanMora.

Roman, u kojem glavni likovi tragaju za vragom, uz samog autora biranim su riječima predstavili Gordana Farkaš Sfeci, urednica i osnivačica OceanMora, te pisac i novinar Ivica Đikić.

Gordana Farkaš Sfeci istaknula je da je Karakaš jedan od najprevođenijih hrvatskih pisaca, da je – što je najvažnije – preveden na engleski i španjolski jezik te da mu to otvara prostor na najvećem svjetskom tržištu.

Otvorilo mu se najveće svjetsko tržište

„Prošlo je vrlo malo vremena, Damire, u tvom životu, a dogodile su ti se mnoge lijepe stvari. Snimljen je film prema tvom romanu Proslava, a ta je Proslava prevedena na engleski jezik, što je zaista iznimno važno. Time se otvara prostor tržišta koje ne donosi samo široku publiku, nego i fokusiranu pažnju svjetske kritike. Kao pisac iz ovih krajeva – koji ne pripadaju njihovu književnom krugu – u zapadnoj književnosti možete napredovati tek ako su vam djela prevedena na engleski jezik“, naglasila je Farkaš Sfeci.

Dodala je da je Damiru to uspjelo jer je objavljen u Americi i Velikoj Britaniji, čime je stekao mogućnost konkuriranja za grantove koje je to njegovo djelo moglo dobiti.

Pozivaju ga na festivale i gostovanja

„Priča o Karakašu širi se u insajderskom krugu i sada biva pozivan na razne književne festivale i gostovanja. Naravno, tome je mnogo pomogao i film Proslava. Roman Sunčanik još je jedan korak naprijed, prema Karakaševu spisateljskom sazrijevanju. Ovom prilikom mu čestitam jer su to sve velike stvari za hrvatsku književnost i za njega osobno“, istaknula je Gordana Farkaš Sfeci te predala mikrofon književniku i novinaru Ivici Đikiću, koji je bio jedan od prvih čitatelja različitih (radnih) verzija romana Sunčanik.

„Ova je knjiga, u smislu kondenziranosti priče, pravo remek-djelo. Njegovo, ali i ne samo njegovo. Sunčanik je znatno zahtjevniji u odnosu na Karakaševe knjige slične ambijentom i ugođajem (Sjećanje šume i Proslava). Ovaj roman zahtijeva vrlo koncentriranog čitatelja, onu vrstu koncentracije koja potiče centre u mozgu zadužene za maštu, za pretvaranje pročitanog u slike. Knjiga je završila u najboljoj mogućoj verziji Karakaša“, rekao je Đikić.

Bez predaha za čitatelja

Kazao je kako su u najnovijem Karakaševu romanu riječi i rečenice toliko guste i koncentrirane da za čitatelja nema predaha, odmora ni praznog hoda.

„Ne možeš deset stranica pročitati ‘u leru’. Svaka riječ je bitna, svaki interpunkcijski znak je bitan. Nisam u hrvatskoj ni svjetskoj književnosti čitao knjigu koja je toliko koncentrirana, koja ti ne dopušta predah, a da pritom radnja gotovo i ne postoji. Djed i unuk pješače planinom prema nečemu, želeći doživjeti nešto. Virtuoznost je postići da uz tako malo radnje roman bude zanimljiv i da nema gnjavljenja čitatelja. Ovakvu knjigu nikada nisam čitao, u smislu tolike lucidnosti u stvaranju slika. U ovom romanu događa se vrlo malo toga, a događa se sve!“, kazao je Đikić te dodao da je veliko majstorstvo i pothvat uspjeti prirodu pretvoriti u lik književnog djela.

Dirljiva privrženost djeda i unuka

„Djed na prvi pogled ostavlja dojam hladnoće i strogoće, no zapravo je riječ o divnoj priči o privrženosti djeda i unuka. Ta je njihova privrženost dirljiva. Pritom je dječakov otac u zatvoru, a majka mu je umrla“, opisao je upečatljiv dio romana Ivica Đikić prije nego što je riječ prepustio autoru Sunčanika.

Karakaš je na početku objasnio da je sunčanik zapravo sunčani sat te da u Brinju, na kamenom mostu, postoji sunčani sat iz 1801. godine.

‘Zašto sam roman drastično skratio’

„Kad smo kao djeca čuvali krave i volove u planini, nismo imali satove, nego smo se ravnali prema Suncu. Znao sam po položaju Sunca odrediti kada je vrijeme za poći kući, kada je šest, sedam ili jedanaest sati. I ljudsko tijelo može biti sunčanik“, započeo je Karakaš u svom stilu.

Naglasio je potom da je Sunčanik skratio s prvotnih tristotinjak na svega 120 stranica teksta. Podsjetio je da su na sličan način kraćena i druga vrhunska književna djela poput Andrićeve Proklete avlije, Peščanika Danila Kiša ili Na cesti Jacka Kerouaca.

„Kad me pitaju zašto toliko kratim, citiram Pascala koji je jednom rekao: ‘Napisao sam ti dugo pismo; da sam imao vremena, napisao bih ti kratko’“, nasmijao je Damir publiku te krenuo čitati odlomak iz romana.

‘Zla ima ga više nego što mislimo’

Naknadno je Ivica Đikić objasnio da je potraga za vragom zapravo potraga za zlom, koje nije mitsko biće, nego je prisutno u ljudima – mnogo više nego što mislimo.

„Zlo je suptilnije od fizičkog nasilja jer zlo su i laganje i zavist. Ova je knjiga široka potraga za zlom, a djed je vodič unuku. On ga priprema za zlo“, istaknuo je Đikić.

Nadovezala se urednica Sunčanika, naglasivši da književnost ne treba biti zabavna, nego angažirana – na način da čitatelja „izuje iz cipela“, odnosno izbaci iz komoditeta.

Potkraj promocije Karakaš je istaknuo da je pišući roman Sunčanik htio „potući se s najjačima“.

Dug put od Plaščice do New Yorka

„Roman Proslava danas se nalazi i na policama kultne knjižare u New Yorku. No dug je bio put od Plaščice do New Yorka“, kazao je autor te dodao da piše samo one knjige koje „još nisu napisane“.

„Ni ubuduće neću pisati rutinerski. Moram imati strast da bih pisao“, zaključio je Karakaš te potom predstavio mladog Jurana Ohareka – mladića kojeg je, kako je rekao, nedavno slučajno sreo na ulici s harmonikom u rukama i zamolio da zasvira na promociji njegove knjige.

Juran je, nagrađen velikim pljeskom publike, na kraju odsvirao zahtjevnu melodiju na harmonici, nakon čega je Karakaš još dugo brojnim čitateljicama i čitateljima potpisivao primjerke Sunčanika.

FOTO: Damir Kramarić