Prodavači na tržnici: Stožer se iživljava, opet ne daju da prodajemo prije osam, iako bi smanjili i gužve i gubitke! Prodavači na tržnici: Stožer se iživljava, opet ne daju da prodajemo prije osam, iako bi smanjili i gužve i gubitke!
Dok europske zemlje popuštaju blokadu da bi se gospodarstvo oporavilo, Hrvatska kreće suprotnim smjerom?!

Prodavači na tržnici: Stožer se iživljava, opet ne daju da prodajemo prije osam, iako bi smanjili i gužve i gubitke!

IzdvojenoZagreb 15. travnja 2020. Damir Kramarić

TweetEmailPrint ”Zašto i prodavači i kupci moraju čekati 8 sati, iako i jedni i drugi znaju da će tada gužve biti veće, što znači... Prodavači na tržnici: Stožer se iživljava, opet ne daju da prodajemo prije osam, iako bi smanjili i gužve i gubitke!


”Zašto i prodavači i kupci moraju čekati 8 sati, iako i jedni i drugi znaju da će tada gužve biti veće, što znači i veću mogućnost zaraze?”, upitali smo prodavače i redare na tržnici? ”Što mene pitate? Nisam ja to izmislio! Pitajte one u Stožeru”, rekao nam je redar koji je tjerao kupce koji su već ušli na prostor tržnice. Pojedini prodavači, i sami frustrirani jer zbog nerazumnih mjera Stožera trpe gubitke, objasnili su da bi oni rado otvorili ranije u jutro, ali se boje, jer su im prijetili kaznama

Dok mnoge europske zemlje pomalo popuštaju mjere blokade i izolacije, kako bi financijske štete od koronavirusa bile što manje, Hrvatska je, čini se, krenula suprotnim smjerom!

Jutros tako opet nije bilo moguće ući na tržnice ili kupiti kruh prije 8 sati, iako se u dane prije Uskrsa pokazalo da su gužve ipak manje, kao i mogućnost zaraze, ako tržnice, pekarne i prodavaonice počinju otvarati ranije.

U srijedu 15. travnja oko 7.30 sati na jednoj tržnici u zapadnom dijelu Zagreba već je, naime, bilo dosta prodavača, no nisu smjeli početi prodavati robu prije osam! Ista stvar i u pekarnama!

”Zašto i prodavači i kupci moraju čekati 8 sati, iako i jedni i drugi znaju da će tada gužve biti veće, što znači i veću mogućnost zaraze? Zašto prodavači ne smiju otvoriti, a građani kupiti namirnice prije osam, ako bi i jednima i drugima to odgovaralo, a tako bi i opasnost od zaraze bila manja”, upitali smo prodavače i redare na tržnici?

”Što mene pitate? Nisam ja to izmislio! Pitajte one u Stožeru”, rekao nam je redar koji je vraćao kupce koji su već ušli na prostor tržnice.

Pojedini prodavači, i sami frustrirani jer zbog nerazumnih mjera Stožera trpe gubitke, objasnili su da bi oni rado otvorili ranije, ali se boje, jer su im prijetili kaznama.

”Oni se iživljavaju na nama! Zato ne daju da prodajemo ranije!”, kazao nam je jedan ljutiti prodavač na tržnici (ne navodimo o kome je riječ da prodavače ne dovedemo u nezgodnu poziciju – op. a.)

Doista, o čemu je riječ, ako ne o iživljavanju?

Jer i dijete u dobi od tri-četiri godine, nakon dva dolaska na tržnicu, razumjelo bi da kasno otvaranje pekarni i tržnica povećava gužve, a time i opasnost od zaraze. Kako to ne razumiju oni koji su si, prema tumačenju mnogih, protuustavno i protuzakonito uzeli ovlasti da odlučuju o baš svemu?

I kako ne shvaćaju da novac – koji im mjesečno stiže na račune – ne raste na grani, već ga ljudi koji nemaju privilegiju da žive od proračuna, moraju mukotrpno zaraditi?

Još i danas ostaje nejasno zašto su strani trgovački lanci svo vrijeme mogli poslovati, mada na policama imaju povrće iz virusom ugroženih zemalja (Italije, Španjolske…), dok domaći proizvođači nisu smjeli na placevima prodavati svoju hranu? Ostaje nejasno na osnovu čega je Stožer zaključio da bi se građani mogli prije zaraziti na otvorenim tržnicama nego u zatvorenim i nedovoljno provjetravanim trgovačkim centrima?

Čini se da mnogi ne shvaćaju da će period nakon epidemije biti teži i pogubniji za većinu stanovništva nego vrijeme vladavine korone. Jer virus će proći, a prezaduženost, masovna nezaposlenost i siromaštvo tek će nahrupiti.

Na tisuće ljudi u zadnjih su nekoliko tjedana zbog ukidanja gotovo svih oblika gospodarstva, dobili otkaz! I to u vrijeme kada inače, zbog početka turističke sezone, nedostaje radnika i praktički nema nezaposlenih…

Danima uoči i nakon Uskrsa stotine gladnih Zagrepčana satima je strpljivo čekalo u redu ispred Pučke kuhinje na Svetom Duhu da bi dobilo obrok. Posljedice su to razornog potresa, ali i rasta broja krajnje siromašnih. Od rata, kažu, nije bilo tako. A kako li će tek biti ako svemoćni Stožer odluči gospodarske aktivnosti posve zamrznuti ili nepotrebno ograničiti (kao u opisanom slučaju na tržnicama) i u sljedećih nekoliko mjeseci?

Oni koji rade ili su radili u privatnom sektoru, mogu lako zamisliti što će i kako biti. No, čini se, ne i oni koji su cijeli život plaću dobivali iz proračuna. A upravo takvi nam kroje sudbinu!

Nekima se, prema svemu sudeći, baš sviđa izvanredno stanje. Utihnule su kritike, nama tekstova o korupciji i nepotizmu, glavni mediji su ušutkani obećanom pomoći pa se novinari besramno ulizuju Nacionalnom stožeru i premijeru… Ukinuta je sloboda kretanja, ograničene su slobode govora, a Stožer odlučuje što god hoće i kako hoće. Koje li miline!

Bojimo se da će neki htjeti da ovako i ostane. Pa i po cijenu neprocjenjive štete za gospodarstvo i društvo u cjelini.

Ako smo u krivu, zašto ne dozvole proizvođačima hrane, pekarima i prodavačima na tržnicama da otvore već u rano jutro? Da makar malo nadoknade gubitke prouzročene ranijim nerazumnim zabranama?