Šimleša: ‘Potiskivanje ljutnje ili tuge opasnije je za zdravlje od pušenja. I sam nerijetko zaplačem’
ZagrebIzdvojeno 15. listopada 2024. Damir Kramarić
”Ako niste sigurni kako izraziti emocije, gledajte djecu od četiri godine starosti. Kada je radosno, dijete skače od sreće, a kada je tužno ono plače. Otprilike tako bi trebali svi reagirati”, kazao je popularni pisac te nasmijao prisutne. Napomenuo je da i on plače kada osjeti tugu te vrišti, a ponekad i udara jastuk, kada je ljut. Dodao je da odrasli ne moraju izraziti emociju baš iste sekunde, ali da nije dobro da ju zadržavaju i potiskuju godinama…
”Neizražavanje emocija opasnije je za zdravlje od pušenja! Anti-emocionalno ponašanje, odnosno potiskivanje ljutnje, tuge i drugih čuvstava, prvi je prediktor za veći mortalitet”, upozorio je Bruno Šimleša, sociolog i autor brojnih knjiga iz područja popularne psihologije, na predavanju o važnosti izražavanja emocija – održanom sinoć (ponedjeljak 14. listopada) u Domu kulture Prečko.
Negativni učinci na psihičko i fizičko zdravlje
Objasnio je da su do gore navedenog zaključka došli mnogi znanstvenici u brojnim relevantnim istraživanjima. Posebno je izdvojio istraživanje provedeno u vojvođanskom gradu Crvenka. Tamošnji znanstvenici dugih su deset godina, kazao je, proučavali odnos između ‘anti-emocionalnog’ ponašanja i zdravlja ljudi, te su došli do zaključka da dugotrajno zadržavanje i potiskivanje emocija vrlo negativno utječe na psihičko, ali i na fizičko zdravlje čovjeka.
”I mnoga druga istraživanja došla su do istog zaključka, što znači da sve emocije, i one ugodne poput radosti i ljubavi, ali neugodne poput ljutnje i tuge, treba izraziti, odnosno izbaciti iz sebe”, kazao je te dodao je da se ljutnja gomila ako je ne izražavamo te je taj proces usporedio sa zagrijavanjem ekspres lonca. U ekspres loncu tlak raste, kazao je, i ako se pipac ne otvori, lonac će eksplodirati.
Mnogi se srame izraziti ljutnju
”Slično se događa i s osobom koja dugo vremena potiskuje emocije. Nerijetko se, zbog utjecaja okoline, ljudi srame otvoreno izraziti ljutnju ili tugu, pa ih guraju pod tepih, odnosno zadržavaju duboko u sebi. Takvo ponašanje, pogotovo ako traje godinama, povezuje se s bolestima”, naglasio je Šimleša.
Istaknuo je da je jako bitno znati procijeniti kada, kako i kome izraziti emocije te je podsjetio da nije najčešće društveno poželjno ni pristojno pred svakim i u svakom trenutku izražavati ljutnju, tugu ili druga snažna čuvstva.
Emociju ne valja dugo držati u sebi
”Kada izraziti emociju? Ne morate odmah plakati ili vikati, ali ne trebate to držati u sebi pet godina. Kada je lonac dugo kuhao, onda je možda poželjno ići psihoterapeutu, jer bi u drugačijim okolnostima lonac mogao eksplodirati”, slikovito je rastumačio poznati sociolog te pasionirani čitatelj brojnih knjiga i studija iz područja psihologije.
”Ako niste sigurni kako izraziti emocije, gledajte djecu od četiri godine starosti. Kada je radosno, dijete skače od sreće, a kada je tužno – plače. Otprilike tako bi trebali svi reagirati”, kazao je Šimleša te nasmijao prisutne.
Napomenuo je da i on plače kada osjeti tugu te vrišti, a ponekad i udara jastuk, kada je ljut. Kazao je potom da je najteže odgovoriti na pitanje kome izraziti svoje nadublje emocije.
‘Vikati možete i na zamišljenu osobu’
”U slučaju da pokraj sebe nemate blisku osobu, onda bolje nemojte izražavati najdublje emocije. Ljutnja se može izraziti i vikanjem na imaginarnu osobu, na nekom pustom ili izoliranom mjestu”, protumačio je Šimleša te primijetio da se izražavanje ljutnje često ne tolerira ženama, dok se muškarcima zamjera ako otvoreno izražavaju tugu.
”Kad muškarac plače, onda, tobože, nije pravo muško. Često javno govorim da i sam ponekad zaplačem, bilo zbog ganuća ili tuge. Kada mi je prijateljica preminula, isplakao sam dušu na vrhu Velebita. Sat vremena sam vrištao i plakao i ne mislim da me to čini manje muškarcem”, posve iskren bio je Šimleša, kojega su prisutni (većinom žene) potom zasuli brojnim pitanjima.
Odgovarajući na neka od njih, popularni je pisac objašnjavao, između ostaloga, da ‘ako dijete u sebi ne zagrlimo i ne integriramo, ono će i dalje vrištati u nama’.
Kazao je da sami sebi možemo dati ono što nam roditelji nisu, možda, u dovoljnoj mjeri dali ili iskazali (podršku, ljubav…).
‘A što kad se netko naš razboli’
”Ono što ne možeš dobiti od roditelja, možeš dobiti od nekog drugog”, zaključio je Bruno Šimleša, koji je na sinoćnjem predavanju ukratko predstavio i svoju novu knjigu: “A što kad se netko naš razboli” koja donosi 10 zlatnih pravila za pomaganje našim voljenima.
Vrlo zanimljivo predavanje Brune Šimleše održano je u sklopu “Priča koje liječe” u organizaciji Centra za kulturu Trešnjevka te Udruge Ludruga sto posto ljudi.
Program je moderirala Višnja Gašparin, viša stručna suradnica za programe suradnje u kulturi CeKaTe-a, a u publici su bili brojni članovi i korisnici udruge ‘Ludruga – sto posto ljudi‘, kao i članovi te voditeljica njihove peer grupe ‘stručnjaka po iskustvu‘, o čijem dojmljivom radu i nevjerojatnim rezultatima smo ranije u nekoliko navrata pisali.
FOTO: Snimio Damir Kramarić
‘Iskustvo patnje koje smo prošli koristimo u procesu oporavka od psihičkih teškoća’
Bio sam u peer grupi osoba s teškoćama mentalnog zdravlja ‘Ludruge’; oduševila me njihova snaga
