‘SVOJU DJECU NE DAMO!’, upozorava branitelj kojemu prijeti deložacija i oduzimanje sinova ‘SVOJU DJECU NE DAMO!’, upozorava branitelj kojemu prijeti deložacija i oduzimanje sinova
POGRIJEŠILI SU, NO IMA LI ITKO PRAVO ODUZETI IM I SMISAO ŽIVOTA?

‘SVOJU DJECU NE DAMO!’, upozorava branitelj kojemu prijeti deložacija i oduzimanje sinova

IzdvojenoZagreb 21. listopada 2021. Damir Kramarić

TweetEmailPrint Djeca su im, kažu, sve na svijetu i ne daju ih ni pod koju cijenu. Stariji njihov sin (11) – koji je rođen... ‘SVOJU DJECU NE DAMO!’, upozorava branitelj kojemu prijeti deložacija i oduzimanje sinova


Djeca su im, kažu, sve na svijetu i ne daju ih ni pod koju cijenu. Stariji njihov sin (11) – koji je rođen dva mjeseca prerano te je zbog toga godinama išao na terapiju u specijalnu bolnicu Goljak, sada je hrvatski reprezentativac u karateu(!), što, prema svemu sudeći, dovoljno govori o brizi i skrbi koju su mu, unatoč svim tegobama, pružili. ”Bili smo u Centru za socijalnu skrb, gdje su nam kazali da će i oni biti pozvani kada bude deložacija, ali da nam oko toga ne mogu pomoći”, ističu očajni supružnici iz Zagreba

Ima li stresnijeg i tužnijeg događaja od najave da će vas prisilno deložirati? Pitate li Koraljku i Denisa iz Zagreba (podaci poznati uredništvu), reći će vam da to nije ni približno najgore što im se dogodilo. Dotukla ih je i prestravila informacija da će im, na sam dan deložacije, oduzeti i djecu!

”Svoju djecu ne damo ni pod koju cijenu!”, plačući ponavlja neutješna majka, dok otac dvojice dječaka (7 i 11 godina starosti) kimanjem glavom potvrđuje da i on tako misli. Na spomen sinova i njemu zarose oči, a ruke mu drhe. Kako i ne bi? Djeca su im sve na svijetu, a predstavnici grada i države – koje je Denis u ratu branio, sada, kako im se čini, prijete da će im oduzeti smisao života?!

I nakon što su im sve molbe i žalbe odbijene, nakon što su im gotovo ‘sve lađe potonule’, obratili su se novinaru ovog portala.

Dok se upoznajemo u urednom stanu na devetom katu zgrade na zagrebačkoj Savici, pitam ih kako su se i zašto doveli u ovu gotovo bezizlaznu situaciju.

Živjeli u kućici u šumi, bez vode i pristupnog puta

”Kada nam se prije jedanaest godina rodio sin, živjeli smo u vikend kućici u šumi u Štakorovcu, pokraj Dugog Sela. Borna (ime smo izmijenili za potrebu priče) se rodio prerano, sa svega sedam mjeseci i bio je visokorizično dijete. Kućica u kojoj smo živjeli bila je puna vlage i plijesni, bez vode i bez pristupnog puta. Suprug je digao kredit, kako bi uredili tu staru klijet, najviše zbog straha da nam ne oduzmu dijete, mada to sada zvuči apsurdno. Sina smo godinama vodili na zagrebački Goljak, gdje je išao na vježbe motorike. No, onda se 2014. rodio mlađi sin, kojemu je dijagnosticirana distonija. Od malena je imao tikove, odnosno nekontrolirane pokrete tijela, zbog čega smo s njim ubrzo krenuli na Odjel neuropedijatriju u Dječju bolnicu Srebrnjak, a kasnije na Goljak. Išao je redovito na preglede i vježbe. Dizala sam ih u pet ujutro, nakon čega nas je suprug vozio do moje majke koja je živjela na zagrebačkom Trnju. Kod nje sam čekala dogovorene termine te bih djecu kasnije vodila na Goljak. Nisam imala ni za prijevoz, ni za hranu, ali sam ih nekako vodila na nužne terapije”, započela je svoju priču majka dvojice dječaka.

Dodala je da je neizdrživo za njihovu obitelj postalo u trenutku kada je stariji sin krenuo u školu u obližnje Brckovljane.

‘Čuli smo da je gradski stan godinama prazan’

”Svakodnevno je morao hodati 20 minuta kroz šumu, bez puta i bez rasvjete. Bolovao je od astme, a kućica u Štakorovcu je bila puna vlage i plijesni. U to vrijeme čuli smo od poznanika da je jedan gradski stan na Savici godinama prazan. Poznanik zna čovjeka koji je živio tu, a koji se uslijed alkoholizma posve zapustio te nije plaćao  najam, ni režije. Naš poznanik je kazao da su mnogi gradski stanovi prazni, da su u neke od njih uselili ljudi koji nemaju pravo na te stanove, no da ih nitko godinama ne dira i ne tjera van… Rekao je: ‘uđite i plaćajte režije, nemojte činiti štetu i nitko vam neće ništa.’ Povjerovali smo i pogriješili”, ispričala je naša sugovornica.

Njezin suprug je rastumačio da mu je navedeni poznanik predao ključ stana, kojega je dobio od bivšeg stanara. On je, čuli su, u međuvremenu završio u nekom domu. U kolovozu 2017. uselili su u stan koji je tada, kako tvrde, bio u katastrofalnom stanju. Odmah su se javili predstavniku stanara, a on je o svemu obavijestio nadležni gradski ured.

Procurilo i susjedu ispod

”Kroz dotrajale i razbijene prozore curila je voda, tepison je bio trul i raspadnut. Procurilo je i susjedu ispod, zbog čega smo odlučili podići kredit te preurediti stan. Stavili smo nove prozore i novi pod, promijenili instalacije i okrečili sobe. No, dok su radovi trajali, došli su zaštitari i ljudi iz Grada. Odmah su rekli da smo protupravno uselili te su zaprijetili da ćemo letjeti naglavačke, ako odmah ne iselimo. Vikali su da ovo nije Teksas, da odmah moramo izaći. Rekli smo da ne možemo tek tako iseliti jer nemamo kamo. Odgovorili su: ‘Nađite privremeni smještaj, a za djecu će se pobrinuti država!’ Kazali su da će nas tužiti te da ćemo skupo platiti to što smo učinili. Djecu je taj događaj itekako pogodio. Mlađi je bio doma. Imao je tada svega tri godine i jako se preplašio”, kaže tridesetogodišnja majka, pa dodaje da je njihova susjeda na njenu zamolbu zvala policiju.

Mislili su, kaže, da ljudi iz gradskog ureda ipak neće biti tako revni kao što su najavili, da će ih bar neko vrijeme ostaviti na miru, ako budu redovito plaćali račune…

No već nekoliko mjeseci kasnije, Općinski sud u Zelini je donio privremenu mjeru prema kojoj moraju iseliti uz prijetnju kaznom od 10.000 kuna.

Zaprepastila ih brzina inače sporog sudstva

I njihovog odvjetnika je, vele, zaprepastila takva brzina inače sporog hrvatskog sudstva.

Žalili su se na tu presudu te su odlazili u Gradski ured za upravljanje imovinom Grada – pitati mogu li oni nekako iznajmiti ili otkupiti taj, ili neki drugi gradski stan… No sve je, kažu, bilo uzaludno.

”Naknadno smo od Županijskog suda u Velikoj Gorici dobili rješenje prema kojem se naša žalba odbija. Napisali su da će nam javiti datum deložacije. Dobili smo i rješenje o ovrsi odvjetničkog društva Mihočević-Bajs, kojim se određuje ovrha putem sudskog izvršitelja uz pomoć policije”, pokazuje gospođa rješenje navedenog odvjetničkog društva.

Trošak ovršnog postupka će, napisali su odvjetnici, ovršenike stajati 1025 kuna, od čega na sastavljanje kratkog prijedloga za ovrhu otpada čak 500 kuna (nameće se pitanje zašto gradski djelatnici ne pišu ovršne prijedloge i tako i Gradu i siromašnima koje ovršuju uštede nemali novac? – op.a.).

Svjesni su da su pogriješili, ali…

Sudske troškove će ionako siromašna obitelj morati platiti dodatnih 4000 kuna.

Denis i Koraljka kažu da su sada svjesni da su napravili veliku pogrešku kada su odlučili bespravno useliti, ali ne mogu se prestati čuditi činjenici da su i nadležni gradski ured i sudovi u njihovom slučaju ekspresno reagirali, dok u sličnim slučajevima mnoge druge bespravne stanare, kako tvrde, godinama ne diraju.

”Znamo da mnogi žive bespravno u gradskim stanovima i nitko ih ne tjera. Čak i one koji ne plaćaju račune i koji nimalo ne paze na gradsku imovinu, ne tjeraju van. I u ovoj, kao i u okolnim zgradama, ima mnogo takvih stanara. Mi smo posve devastirani gradski stan obnovili svojim novcem, redovito plaćamo račune, susjedi se nikada nisu žalili, a bez milosti nas izbacuju. Sve to je pomalo čudno. Čuli smo da postoji razlog zbog čega su se tako žestoko okomili na našu obitelj. Navodno je netko dao novac za ovaj stan, ali se čekao natječaj 2019. godine, da se stan legalno dodijeli tom čovjeku. Mi smo, čini se, nekome pobrkali planove”, napominje naša sugovornica, ali odmah dodaje da nemaju dokaze koji bi potvrdili te priče.

Ističe, ipak, kako je uvjerena da u njihovom slučaju postoji neka dublja, skrivena pozadina…

”Čula sam da o nama u Gradskoj upravi šire neistine, da pričaju da smo napali gradske djelatnike i zaštitare koji su ovdje došli na uviđaj, što je apsolutno netočno. Uostalom, mi smo zvali policiju, jer su oni prijetili nama, a ne obrnuto. Osim toga, ovaj stan je pet-šest godina bio prazan, uz to posve zapušten i nikome to nije smetalo. Čim smo uselili, nastala je uzbuna. Jednom prigodom otišla sam u nadležni gradski ured zamoliti da nam omoguće neko rješenje ovog problema. Primila me jedna djelatnica (podaci poznati uredništvu). Pitala me kako nas nije sram otuđiti tuđu imovinu. Rekla je da će nam uzeti djecu kada bude deložacija. To me prestravilo”, kaže naša sugovornica.

Nije ratni vojni invalid pa nema pravo na stambeno zbrinjavanje

Napominju da su išli i u Ministarstvo hrvatskih branitelja moliti za pomoć. Denis je, naime, hrvatski branitelj koji je 1993. otišao na ličko bojište.

”Dali su mi potvrdu da sam branitelj. Budući da nisam hrvatski ratni vojni invalid, rekli su da nemam pravo na stambeno zbrinjavanje po toj osnovi. Bili smo i u Centru za socijalnu skrb Dugo Selo, kamo pripadamo po ranijem mjestu stanovanja. I oni su kazali da nam ne mogu pomoći. Dodali su da će i oni biti pozvani, kada bude zakazana deložacija… Nažalost, cijene najma stanova su otišle u nebo i mi za podstanarstvo nemamo novca. U ovoj zgradi čovjek za najam stana od 62 kvadrata traži čak 800 eura. Zamislite koliki je to novac! Nakon što otplatimo rate kredita, nama ostane taman toliko da preživimo i namirimo osnovne potrebe”, priča Denis, koji kao zaposlenik HEP-a ima sasvim pristojnu plaću, no kojemu rate kredita pojedu, kako tvrdi, 4500 kuna pa im ne ostane puno.

Njegova nevjenčana supruga povremeno radi kao prodavačica. Njihova zajednička primanja nisu, vele, dovoljna ni za iznajmljivanje garsonijere u predgrađu.

Zbog nasilnog oca alkoholičara završila u dječjem domu

”Moji roditelji žive u stančiću od 30 kvadrata u Trnskom. Na žalost, tata mi je kronični alkoholičar, a mama je imala dva moždana udara, tako da kod njih nas četvero ne možemo useliti. Zbog takve nesređene obiteljske situacija, zbog pijanog i nasilnog oca, često sam kao dijete bježala od kuće. Markirala sam iz škole, te su me poslali u dom. A u dječjim domovima sam se i osobno uvjerila koliko je strašno odrastati daleko od obitelji. U domu u Puli posve bešćutna odgajateljica zatvarala nas je za kaznu u kotlovnicu i za najsitnije prekršaje. Ako bi par minuta zakasnile ih grada, ili ako sobu ne bi uredile točno onako kako je odgajateljica zahtjevala, zavšavale bismo zaključane u kotlovnici. Bilo je užasno. Baš zato ne želim ni zamisliti da bi i moja djeca mogla završiti u sličnom domu”, rasplakala se ponovno majka dvojice dječaka, koja je, zbog svega navedenog, završila samo osnovnu školu.

Sa 16 godina zaposlila se, kaže, kao konobarica u Dugom Selu te je tada konačno otišla od kuće u podstanare. Kasnije je, kaže, radila i kao prodavačica u trgovinama, u pekari, što prijavljena, a što ‘na crno’. Dosad je skupila šest godina radnog staža.

I njezin suprug tvrdi da se ne može vratiti svojim roditeljima, jer oni žive u nevelikoj kući zajedno s njegovim bratom.

U Štakorovec se, kažu, ni ne pomišljaju vraćati, jer su ih nemogući uvjeti života u tamošnjoj kleti i natjerali na očajničko useljavanje u gradski stan, zbog čega su kasnije itekako požalili.

Smatraju, ipak, da bi nadležne službe u ‘socijalno osjetljivom’ Gradu Zagrebu, odnosno u Republici Hrvatskoj, trebale imati razumijevanja za muku koja ih je snašla, a ne ih poput stare kante izbacivati na cestu.


Premda je bio nedonošče, sin im postao reprezentativac u karateu!

Vrlo snuždeni supružnici, kojima prijeti deložacija, razvedrili su se na pitanje: ‘kako su djeca danas?’

Kažu da se, nakon svega, sinovi dobro razvijaju, da su obojica dobri u školi, a stariji sin (11) – koji je rođen dva mjeseca prerano te je zbog toga godinama morao ići na vježbe i terapije na Goljak, sada je hrvatski reprezentativac u karateu!

”Baš je otputovao s reprezentacijom u Poreč. Tamo imaju takmičenje s reprezentativcima zemalja iz regije. Ovaj vikend i naš sin će se boriti u dresu s hrvatskim grbom”, istaknuli su roditelji potkraj razgovora.


CZSS: Smještaj djece se nudi kao privremeno rješenje

U vezi s ovim slučajem, poslali smo novinarske upite Gradu Zagrebu (nadležnim uredima i glasnogovorniku), Centru za socijalnu skrb Dugo Selo, Pučkoj pravobraniteljici…

Stigli su nam odgovori iz Centra za socijalnu skrb Dugo Selo i Gradskog ureda za upravljanje imovinom. Ispod ih objavljujemo, uz napomenu da se dio odgovora Centra za socijalnu skrb Dugo Selo – koji se odnosi na nadležni gradski ured Grada Zagreba – baš i ne poklapa s informacijama koje su iz Grada stigle do supružnika i koji su nam se zbog toga i obratili za pomoć.

Evo odgovora Centra za socijalnu skrb Dugo Selo:

”Nastavno na Vaš zahtjev izvješćujemo Vas kako slijedi.

  1. Provjerom podataka u evidenciji ovog Centra utvrđuje se da obitelj nije u tretmanu Centra za socijalnu skrb Dugo Selo.

Dana 19.12.2018. gdin D. Z. je došao na prijemni ured Centra za socijalnu skrb Dugo Selo s rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sv. Ivan Zelini o određivanju privremene mjere kojim se od K. C. i D. Z. traži da omogući tužitelju, Grad Zagreb, ulazak u stan na adresi Zagreb, ….. na 9. katu, površine 79,84 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kuponice, wc-a i dva hodnika, a koji je bio zapečaćen službenim pečatim tužitelja-predlagatelja osiguranja.

Socijalna radnica ga je primila i  upoznala s pravima u sustavu socijalne skrbi te s činjenicom da centar postupa na zahtjev Suda, ali rješavanje stambenog pitanja i sporova u svezi s tim nije u nadležnosti centra za socijalnu skrb. Nakon tog razgovora gdin D. se nije obraćao ovom Centru.

Iz Vašeg dopisa je razvidno da su gdin D. Z. i gđa K. C. uložili žalbu na prvostupanjsko rješenje te da je Županijski sud u Velikoj Gorici pravomoćno presudio da moraju iseliti.

Gdin D. Z. i djeca imaju prebivalište na području nadležnosti grada Dugo Selo, a gđa  K. C. na području grada Zagreba, na adresi stana u koji je njena obitelj bespravno uselila.

Ovaj Centar je kontaktirao CZSS Zagreb, Podružnicu Donji Grad, na području čije nadležnosti gđa K. ima prebivalište te CZSS Zagreb, Podružnicu Trnje na području čije nadležnosti se nalazi adresa stana u koji je obitelj gdin D. Z. i gđe K. C. protupravno uselila, a sve s ciljem dobivanja informacija o obitelji obzirom ste naveli da su djeca imala zdravstvenih teškoća te da imaju velike rate kredita. Nijedan Centar nema saznanja o obitelji, odnosno obitelj nije bila korisnik prava i usluga u sustavu socijalne skrbi radi oštećenja zdravlja djece ili materijalnih teškoća.

U kontaktu s Gradom Zagrebom, Gradskim uredom za upravljanje imovinom Grada, Sektorom za upravljanje imovinom Grada, Odjelom za stanove i stambeno zbrinjavanje dobivene su informacije da je gđa K. C. kontaktirala Ured Gradonačelnika i molila rješenje svoje situacije. Informirana je kako postoji mogućnost rješavanja pitanja stambenog zbrinjavanja legalno putem natječaja koji Grad Zagreb raspisuje temeljem Odluke o najmu javno najamnih stanova i Odluke o najmu stanova. Upućena je kontaktirati Gradski ured za upravljanje imovinom Grada kako bi legalnim putem ostvarila najam javno najamnih stanova. Odredba čl. 46. st. 3. Ovršnog zakona (NN br.: 131/20)  propisuje kako se ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine neće provoditi prema fizičkoj osobi u razdoblju od 1. studenoga do 1. travnja.

Nadalje, utvrdili smo da gdin D. Z. ima u Dugom Selu obitelj, roditelje i brata koji žive u obiteljskoj kući. Kuća u Štakorovcu je u vlasništvu njegovog oca.

2. Ovrhe su emotivno teške situacije i za odrasle i za djecu koja svjedoče istima i protivne su dobrobiti djeteta, pa Sud obavještava nadležni centar za socijalnu skrb o datumu ovrhe. Roditelji se prije toga pozovu i ponudi se mogućnost smještaja djece od strane Centra  kao privremeno rješenje dok oni ne riješe stambeno pitanje.

Ovrhe nisu razlog da se djeca izdvoje iz obitelji ako roditelji svojoj djeci osiguraju primjerene uvjete stanovanja kroz najam stana, odlazak kod rodbine i dr.

Temeljem svih raspoloživih informacija cijenimo da su gdin D. Z. i gđa K. C. od službe Grada Zagreba dobili informacije koje im omogućavaju da na legalan način riješe svoje stambeno pitanje. Osim toga imaju članove obitelji kojima se mogu obratiti.

Gdin D. Z. kao hrvatski branitelj može se obratiti Ministarstvu branitelja, koje pruža različite oblike pomoći hrvatskim braniteljima, uključujući i stambeno zbrinjavanje.

U sustavu socijalne skrbi postoji mogućnost jednokratne naknade koja se priznaje samcu i/ili obitelji u prevladavanju trenutnih materijalnih teškoća, a za što se gdin D. Z. može obratiti ovom Centru.

Kuća u kojoj je obitelj živjela prije preseljenja u Zagreb je vlasništvo oca gdin D. Z.

Mišljenja smo da je Republika Hrvatska socijalna država, ako se pod tim podrazumijeva korištenje prava i usluga u sustavu socijalne skrb kroz prava iz socijalne skrbi, pravnu zaštitu djece, mladeži, braka, obitelji i osoba lišenih poslovne sposobnosti, te zaštitu tjelesno ili mentalno oštećenih osoba u Republici Hrvatskoj. Prema nekim izvješćima u sustavu socijalne skrbi je više od 600.000  korisnika.

Mišljenja smo da je u Republici Hrvatskoj rješavanje stambenog pitanja prioritetno pitanje i da će država naći način da mladi ne odlaze iz Hrvatske jer ih čekaju godine podstanarstva i višegodišnji nepovoljni stambeni krediti ako odluče na zakonit način rješavati svoje stambeno pitanje.

 Pitamo se koje bi bilo mišljenje onih koji žive u Republici Hrvatskoj godinama u podstanarstvu (o.p. a puno njih je i u sustavu socijalne skrbi kao korisnici zajamčene minimalne naknade) ili plaćaju stambene kredite gotovo do mirovine o tome da pojedinci svoje stambeno pitanje rješavaju provaljivanjem u gradske stanove i nakon nekoliko godina postaju vlasnici tih stanova?

Je li to pravedna država?

Je li država bezakonja država u kojoj bismo željeli živjeti?

Hrvatski branitelji se nisu borili za državu nepravde i državu bezakonja.

Nadamo se da ćete potaknuti obitelj gđe K. C. i gdin D. Z. da riješe svoje stambeno pitanje na zakonit način obzirom i na činjenicu da je gdin D. Z. u radnom odnosu u HEP-u  i  da ostvaruje redovita mjesečna primanja,  a mi ćemo ih pozvati na razgovor kako bismo ih upoznali s pravima u sustavu socijalne skrbi uz uvažavanje činjenice da centar za socijalnu skrb ne rješava stambena pitanja”, stoji u odgovorima Centra za socijalnu skrb Dugo Selo, kojega je potpisala ravnateljica Nada Petković, prof. psihologije.


Gradski ured: U protupravnom su posjedu četiri godine

Naknadno je stigao i odgovor Gradskog ureda za upravljanje imovinom. Ovdje ga prenosimo:

”Z. D. i C. K. bespravno su uselili u zapečaćen gradski stan ….., IX kat, površine 79,84 m2 te je u cilju zaštite imovine Grada, kao i u svim takvim situacijama, iniciran sudski postupak radi smetanja posjeda u listopadu 2017. godine. Rješenje suda kojim je utvrđeno smetanje posjeda i naloženo iseljenje postalo je pravomoćno tek polovicom ove godine, a ovrha radi iseljenja još nije zakazana. Sukladno navedenom, ne vidimo da Grad Zagreb „po hitnom postupku izbacuje obitelj iz stana“, budući da su isti u protupravnom posjedu već 4 godine, unatoč činjenici da su postupci smetanja po samoj zakonskoj definiciji hitni.

Grad Zagreb stambena pitanja građana rješava sukladno Odluci o najmu stanova (Službeni glasnik Grada Zagreba 22/09, 3/12, 15/12, 22/13 i 11/20) kojom su propisani uvjeti, postupak i mjerila za davanje u najam stanova u vlasništvu Grada Zagreba.

Tako je Odlukom propisano da pravo na dodjelu gradskog stana u najam imaju osobe koje nemaju riješeno stambeno pitanje, niti mogućnost da ga riješe na drugi način, a prije podnošenja zahtjeva prebivaju na području Grada Zagreba neprekidno najmanje 10 godina, s time da im ukupna prosječna mjesečna primanja po članu obiteljskog domaćinstva ne prelaze 50% prosječne mjesečne plaće isplaćene u gospodarstvu Grada Zagreba u godini koja prethodi podnošenju zahtjeva.

Stanovi se dodjeljuju u najam temeljem Konačne liste reda prvenstva za davanje stanova u najam koja se utvrđuje nakon provedenog natječajnog postupa. Stanovi se daju u najam na određeno vrijeme strogo po redoslijedu na Listi, na rok do pet godina, uz obvezu plaćanja zaštićene najamnine i svih ostalih troškova stanovanja.

Natječaj za davanje stanova u najam raspisuje se svakih pet godina te se objavljuje u dnevnom tisku, na oglasnim pločama gradske uprave i na web stranici Grada Zagreba.

Posljednji natječaj bio je raspisan u studenom 2019. godine. Imenovani na isti nisu podnijeli svoj zahtjev.

Uz navedeno, postoji mogućnost dodjele gradskog stana u smislu članka 7. Odluke, izvan liste reda prvenstva,  koji predviđa mogućnost dodjele gradskog stana u najam osobi koja se, osim što ispunjava uvodno navedene uvjete, nalazi u teškom socijalno-zdravstvenom položaju.

Osobama u iznimno teškom socijalno-zdravstvenom položaju smatraju se:

– osobe kojima je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrđeno 100% tjelesno oštećenje ili opća nesposobnost za rad ili je nalazom i mišljenjem tijela vještačenja u postupku ostvarivanja prava iz socijalne skrbi utvrđeno teže tjelesno ili mentalno oštećenje i psihička bolest i potpuna ovisnost o tuđoj njezi i brizi, a korisnici su prava socijalne skrbi na temelju Zakona o socijalnoj skrbi, i to: stalne pomoći, doplatka za pomoć i njegu, te osobne invalidnine;

– osobe koje su žrtve obiteljskog nasilja, prema pravomoćnoj sudskoj odluci ne starijoj od godinu dana, pod uvjetom da im ukupna primanja ne prelaze 50% prosječne mjesečne plaće isplaćene u gospodarstvu Grada Zagreba u prethodnoj godini;

– osobe sa statusom hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koje su korisnici prava na opskrbninu (sada korisnici prava na zajamčenu minimalnu naknadu) sukladno Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji,

– osobe kojima je zbog gluhoće utvrđeno pravo na doplatak za pomoć i njegu. Ukoliko neka od osoba smatra da ispunjava uvjete iz članka 7. Odluke, upućuju se obratiti u nadležni gradski ured, i to Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom i Gradski ured za branitelje radi eventualnog izdavanja obrazloženog mišljenja u smislu navedenog članka Odluke.

Izvan odredbi gradske Odluke ne postoji mogućnost rješavanja stambenog pitanja građana Grada Zagreba kao ni privremenog smještaja u gradskom stanu”, stoji u odgovoru Gradskog ureda za upravljanje imovinom, kojega je potpisao pročelnik Željko Matijašec, dipl.iur.

FOTO: Snimio Damir Kramarić

Tekst je dio projekta ‘Osvješćujemo probleme najranjivijih skupina i senzibiliziramo javnost‘, koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – Agencije za elektroničke medije