Treba pratiti tijek novca i doznati TKO ŠTITI OVRHE RBA zadruga: TAJ mora odgovarati! Treba pratiti tijek novca i doznati TKO ŠTITI OVRHE RBA zadruga: TAJ mora odgovarati!
INTERVJU: MILKO KRIŽANOVIĆ, ODVJETNIK HELENE KRMPOTIĆ

Treba pratiti tijek novca i doznati TKO ŠTITI OVRHE RBA zadruga: TAJ mora odgovarati!

Poveznica 13. studenoga 2016. Damir Kramarić

TweetEmailPrint Ovrhe RBA zadruga ugrožavaju nacionalnu sigurnost i netko za to mora odgovarati! Treba vidjeti kome pripadaju ovršene nekretnine nakon deložacija, pa će biti... Treba pratiti tijek novca i doznati TKO ŠTITI OVRHE RBA zadruga: TAJ mora odgovarati!


Ovrhe RBA zadruga ugrožavaju nacionalnu sigurnost i netko za to mora odgovarati! Treba vidjeti kome pripadaju ovršene nekretnine nakon deložacija, pa će biti jasno kome je u interesu ovakva situacija. Nedolazak predstavnika austrijskih zadruga na suđenje pokazuje njihovu nemoć

milko-krizanovicOdvjetnik Milko Križanović zastupa novinarku HRT-a Helenu Krmpotić u sporu u kojem ju je RBA zadruga iz San Stefana tužila zbog klevete. I premda su austrijski ‘bankari’ tužili kolegicu Krmpotić, nisu se ni pojavili na prvom ročištu na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu! A nisu se ni ispričali, niti su pojasnili zašto ih nije bio na sudu. O cijelom tom cirkusu s RBA zadrugama te o pojedincima u Hrvatskoj koji dopuštaju višegodišnje lihvarenje i gaženje hrvatskih građana te ugrožavanje nacionalne sigurnosti, razgovarali smo s Milkom Križanovićem, odvjetnikom dobro upućenim u tematiku.

RBA zadruga tužila je novinarku HRT-a Helenu Krmpotić kaznenom sudu, a onda se nitko od njih nije pojavio na ročištu. Kako to tumačite?

-Procesna nedisciplina je odlika nepoštivanja pravila postupka. Tko krši procesnu disciplinu pokazuje nemoć da u skladu s unaprijed poznatim pravilima postupanja dokaže svoj pravni interes. Sudnica je mjesto gdje se bori argumentima. Ne želim spekulirati zašto nitko od predstavnika RBA zadruge se nije pojavo na sudu, niti zašto svoj nedolazak nisu ispričali ili zašto njihov odvjetnik nije imao uputu za postupanje. No, mogu sa sigurnošću reći da je strategija obrane novinarke Helene Krmpotić spremna. Nadam se da do daljnjih odgoda neće dolaziti.

Kako komentirate činjenicu da austrijske RBA kreditne zadruge – za koje je više puta javno rečeno da nemaju dozvolu za rad u Hrvatskoj i da u Hrvatskoj ne plaćaju poreze – i dalje deložiraju hrvatske građane uz svesrdnu asistenciju hrvatske policije i hrvatskog pravosuđa?

-Uistinu, mediji su doista detaljno obrazlagali razloge koji idu u prilog tvrdnji da je rad i djelovanje tih pravnih subjekata na području Hrvatske nelegalan. No potrebno je da taj zaključak u formi pravomoćne sudske presude utvrde hrvatski sudovi, odnosno da takva odluka uslijedi od strane HNB-a. Vjerujem da će se to i dogoditi ukoliko tijela kaznenog progona – pritom mislim na DORH – uspiju utvrditi da se radi o djelovanju usmjerenom na pribavljanje protupravne imovinske koristi.

Zašto uporno tuže hrvatske novinare koji pišu i govore o ovoj velikoj nepravdi?

-Sloboda medija je najveća vrednota i civilizacijsko dostignuće, pa stoga treba djelovati zaštitnički u tom pravcu. Svakako ne treba zanemariti činjenicu da svatko mora biti odgovoran za javno izgovorenu riječ, pa tako i novinari. No, valja naglasiti da su novinari, pogotovo u istraživačkom novinarstvu, uistinu u nezavidnom položaju. Prisiljeni su birati – da li da štite vlastitu komociju u neobjavljivanju kompromitirajućih informacija ili da o tim činjenicama izvijeste javnost i izlože se potencijalnom progonu kroz tužbe onih kojima te informacije škode za njihove nezakonite radnje. Na sreću, imamo zakon koji relativno dobro štiti novinare, a tu su i sudovi koji itekako cijene i pravilno prosuđuju važnost i kontekst cijele priče. U konkretnom slučaju, vezano za objavljivanje informacija o djelovanju RBA kreditnih zadruga, javnost je senzibilizirana upravo predanim radom novinara. Stoga nam je u Hrvatskoj, sada više nego ikada, potrebno njegovati i poticati medijsku slobodu i ohrabrivati svakog onog novinara koji se usudi pitati svako pitanje bez cenzure ili autocenzure.

Ne bi li država Hrvatska, nakon brojnih zaključaka i Sabora i Vlade i HNB-a da se ovdje radi o ilegalnoj djelatnosti – nedozvoljenom lihvarenju koje doslovce ubija na tisuće hrvatskih građane, trebala odmah poduzeti mjere da se to lihvarenje i taj kriminal pod hitno zaustave i spriječe?

-Bio bih sretniji, kao i veliki broj hrvatskih građana, da su institucije agilnije i rezolutnije u rješavanju ovoga problema. Želim vjerovati da će u budućem vremenu u tom pravcu ići njihovo postupanje. U svakom slučaju, ovu agoniju ovrha RBA zadruga treba prekinuti generalno, jednim aktom koji će se odnositi na sve, a ne pojedinačno od jednog do drugog  ovršnog predmeta sporadično. Radi se o bitnom problemu koji ugrožava nacionalnu sigurnost, čini ljude obespravljenima i nemoćnima.

Pojedini nezavisni novinari, aktivisti i saborski zastupnici već godinama upozoravaju da ova strahota – unatoč svemu – i dalje gazi, mrvi i gnječi brojne hrvatske građane i obitelji, no DORH i USKOK ništa ne poduzimaju, HNB također ništa, Ministarstvo pravosuđa gotovo ništa! Kako to protumačiti?

-Promišljam u pravcu da se nužno treba iznaći najbolje generalno rješenje, koje će uslijediti kad se pravilno artikuliraju sve posljedice takvog poblema, jer mi sada saniramo posljedicu – sprječavamo ovrhe temeljem ugovora za koje se tvrdi da su ništetni i za ovrhovoditelje za koje se tvrdi da su djelovali nezakonito. Znate, za taj problem netko treba odgovarati. Jer se godinama dopuštalo takvo djelovanje. Kada riješimo uzrok, riješit ćemo i posljedicu. Otvoreno je pitanje je li u institucijama koje navodite uzrok, jer je očito da se predugo čeka da iste te institucije riješe posljedicu. Složit ćete se samnom da ljudi čine institucije. Dopustite da postavim pitanje: je li realno očekivati da iste institucije, da ne kažem ljudi, koji su doveli do posljedice riješe i uzrok problema? Upravo zato promišljam da se pitanje RBA zadruga mora rješavati generalno, ali ne kroz istu prizmu koja je dovela do problema, koji imamo s njihovim radom i djelovanjem.

Kome je u interesu da lihvarska mafija i dalje pljačka, deložira i potiho ubija brojne hrvatske građane?

-U interesu je svakom onom tko na hrvatsku gleda kao zemlju bez vladavine prava. Potrebna je pravna sigurnost, a nju stvara svijest da svako djelovanje koje je protivno zakonu i ustavu nužno mora biti sankcionirano i da se činjenje protupravnih radnji ne isplati. Zato je potrebno zaštitititi sudionike pravnih poslova – koji su prevareni.

Bi li ovakvo višegodišnje ilegalno lihvarenje bilo moguće, da netko doista moćan u Hrvatskoj ne štiti spomenute lihvare?

Zemlja smo sa velikim brojem ovršenih i blokiranih, treba dobro razlučiti iz kojih razloga je tko došao u položaj dužnika. Ako se radi o osobama  koji su nezakonitim i lihvarskim postupanjem došli u položaj dužnika, treba ih zaštiti. U tematici oko dužnika RBA zadruga, ističu se argumentirane osnove da se potakne pitanje tko je propustio spriječiti djelovanje, koje ima za posljedicu razorno djelovanje prema mnogobrojnim dužnicima koji su dovedeni u bezizlazan položaj. Treba pratiti tijek novca i kome pripadaju ovršene nekretnine pa će odgovor biti sasvim jasan kome je u interesu ovakva situacija.

Kako komentirate činjenicu da Krešimir Macan, vlasnik PR agencije koja u Hrvatskoj zastupa i štiti interese RBA zadruga, učestalo gostuje na HTV-u i drugim televizijama kao tobože nezavisni analitičar i nepristrani PR stručnjak? Kako netko tko zastupa lihvarenje usmjereno protiv građana RH može biti nezavistan i kvalitetan analitičar i zašto nacionalna televizija zove takve ljude?

To uistinu ne mogu komentirati, to je pitanje za urednike. Potrebno je uvijek da se čuje i druga strana i jednakost pristupu medijima jamči argumentiranu raspravu. Bilo bi vrlo produktivno čuti raspravu gospodina Nenada Koljaje u tim emisijama na tu temu. Valjalo bi u takve emisije pozvati i Nadu Landeku i sve druge građanske aktiviste, kao i predstavnike nevladinih udruga Veronika Vere  i HAZUD, koji se bave problematikom rada RBA zadruga i njihovih ovršnih postupaka te koji bi u medijskom prostoru u otvorenom dijalogu itekako argumentirano ukazivali na nezakonitosti.

Na koji način tumačite činjenicu da je bivši predsjednik Ivo Josipović, koji je tobože zagovarao novu pravednost, više puta u svom uredu primio predstavnike ilegalnih RBA zadruga i Krešimira Macana?

Pokazalo se na izborima kako su glasači reagirali na tu političku platformu.

Nije li to znak da je i Ivo Josipović štitio ilegalne zadruge?

Čin nečinjenja isto je činjenje, zato se treba bazirati na djelovanje aktualnih političara i ukazivati im na potrebu djelotvornog činjenja.

Kako gledate na to da bivši glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, unatoč brojnim kaznenim prijavama, ništa nije učinio da zaštiti hrvatske građane od lihvara iz Austrije?

DORH radi sustavno ali često nismo zadovoljni njegovom brzinom,  vjerujem da je DORH svjestan problematike RBA zadruga i da će donijeti pravilne državnoodvjetničke odluke po tom pitanju.

Što mislite o popisu brojnih hrvatskih dužnosnika i javnih osoba koji navodno imaju milijune eura u RBA zadrugama? Je li taj popis autentičan?

-Teško mi je to komentirati jer sam te popise vidio u medijima no slažem se da su ti iznosi  frapantni, kao i imena na tim spiskovima.

Što bi drugo – do interes moćnika iz Hrvatske – mogao biti razlog da se ilegalne RBA zadruge tolike godine štite? Ne mislite li da im netko vrlo moćan i dalje drži štangu?

-Ako je ikada i bilo zaleđa, novinari su se pobrinuli da se to zaleđe zaljulja, sad su na potezu institucije da konačno riješe to pitanje u skladu sa zakonom i ustavom.

Kakav je odnos austrijskog pravosuđa prema RBA zadrugama i možete li taj odnos usporediti s odnosom hrvatskom pravosuđa prema istim lihvarima?

-Interes obje zemlje je da se dođe do rješenja koje će poručiti svim onima koji su stekli protupravnu imovinsku korist da se činjenje kaznenih djela ne isplati i da nema koristi od nezakonitog djelovanja. Nemam sumnje da će hrvatsko pravosuđe zauzeti pravilan stav u pravcu zaštite svih onih koji su pogođeni bilo kakvim kršenjem zakona. Pravda je spora ali dostižna, samo je žalosno što je za neke prespora i tu će se morati pobrinuti hrvatsko pravosuđe  da ljude koji su oštećeni obešteti.