U Zagrebu vrtoglavo raste broj žena beskućnica: ‘Što se to događa?’

”Život na ulici posebno je težak za beskućnice, koje su u znatno većem riziku od fizičkog i seksualnog nasilja od muškaraca. Dodatan problem im je održavanje higijene, jer često nemaju novca za uloške i vlažne maramice”, ističe Marijana Ivanić Vuga iz ‘Doma nade’. Upozorava da je broj korisnica njihovog Poludnevnog boravka za beskućnike porastao za čak 1500 posto u svega nekoliko godina, a znatno je u isto vrijeme porastao i broj muškaraca beskućnika

U gradu Zagrebu vrlo brzo raste broj žena beskućnica. Sudeći prema evidenciji djelatnika Doma nade, zagrebačke udruge za beskućnike i socijalno marginalizirane skupine, broj je beskućnica, kao i žena koje žive na rubu beskućništva, u posljednjih par godina porastao za čak 1500 posto.

”U projektu “Novi početak” koji se u našem poludnevnom boravku za beskućnike provodio od 01. srpnja 2020. do 01. srpnja 2022. u odnosu na ukupan broj korisnika sudjelovalo je tek četiri žene, odnosno 8 posto, dok je u evidenciji trogodišnjeg projekta “Poludnevni boravak za beskućnike” koji se provodi posljednje dvije godine dosad zabilježeno sveukupno 64 žene, što je 24 posto od sveukupnog broja naših korisnika (koji je također u međuvremenu znatno porastao). To je nevjerojatnih 15 puta više žena”, upozorili su administratori FB stranice Udruga Dom nade – Dnevni boravak za beskućnike u svojoj nedavnoj objavi (21. listopada 2024. godine).

Nerijetko su žrtve partnerskog nasilja

Najčešće je, kako navode, riječ o ženama u dobi od 51 do 64 godine, srednjoškolskog obrazovanja, koje su se na ulici našle zbog gubitka posla i koje teško pronalaze novi posao zbog nepovoljne situacije na tržištu rada. Onim ženama koje primaju mirovinu, taj iznos nije dovoljan ni za podmirenje osnovnih životnih potreba, uslijed čega su izložene dugotrajnom siromaštvu. Nerijetko su, prema informacijama djelatnica Doma nade, te žene žrtve obiteljskog, odnosno partnerskog nasilja, te su bile prisiljene pobjeći od nasilnika. No, ti nasilnici često su i hranitelji obitelji. Odlaskom od nasilnika žene su izgubile i izvor materijalne egzistencije.

Svaka treća je apsolutna beskućnica

”Život na ulici posebno je težak za beskućnice, koje su u znatno većem riziku od fizičkog i seksualnog nasilja od muškaraca. Posebno im je izazovno održavati higijenu. Menstrualna higijena može biti izuzetno teška zbog nedostatka pristupa potrepštinama i mjestima za obavljanje higijene”, istaknuli su na FB stranici Udruge Dom nade te su pozvali sve koji žele pomoći ženama beskućnicama da im se jave u prostorije Doma nade u suterenu kuće u Harambašićevoj 20 u Zagrebu. O svemu navedenom razgovarali smo s Marijanom Ivanić Vuga, voditeljicom programa (polu)Dnevnog boravka Doma nade.

”Održavanje higijene ženama je ponajveća briga. Često nemaju novca za uloške i vlažne maramice, što je ogroman problem. Zato nastojimo konstantno nabavljati te dragocjene potrepštine. Naša socijalna radnica pomaže ženama da ostvare svoja prava: da dobiju od centara za socijalnu skrb zajamčenu minimalnu naknadu koju između ostalog koriste za toliko važnu osobnu higijenu. Matea Ovčar, socijalna radnica Doma nade, i ja osobno, nastojimo im kroz socijalno mentorstvo pomoći da promjene dosadašnji način života. Trenutno ih je 33 posto u situaciji apsolutnog beskućništva, borave baš na ulici”, napominje Marijana Ivanić Vuga.

Dolaze i umirovljenice s mizernim mirovinama

Dodaje da im često dolazi i umirovljenica čija mirovina iznosi svega 170 eura. Ta žena u Domu nade se obično istušira, održava higijenu te opere rublje. Doznajemo da živi u vrlo lošim uvjetima, u prostoriji prepunoj vlage.

”U našem (polu)dnevnom boravku za beskućnike u zadnje vrijeme imamo i dosta pripadnika takozvane ‘NEET populacije’, odnosno mladih u dobi od 15 do 29 godina – koji nisu zaposleni, a nisu ni u sustavu obrazovanja. Njih je čak oko 12 posto od sveukupnog broja korisnika. Poražavajuće je da toliko mladih ne pronalazi posao. Dok svjedočimo naglom i kontinuiranom povećanju broja naših korisnika, pitamo se: što se to u Hrvatskoj događa? U našem Poludnevnom boravku za beskućnike upeterostručio se, naime, i ukupan broj korisnika, što znači da osim žena, imamo i sve više vrlo siromašnih muškaraca. Očito je, dakle, da je siromaštva u Zagrebu i Hrvatskoj sve više”, primjećuje voditeljica programa Poludnevnog boravka za beskućnike Doma nade.

Jako se boje osude okoline

Kaže da ženama, koje im dolaze u sve većem broju, poput zraka kojeg dišu – treba i psihološka podrška.

”Treba im osjećaj sigurnosti, da ih ne osuđuju i ne stigmatiziraju. Jako se boje osude okoline. Šišamo ih, bojamo kosu, pronalazimo odjeću, dijelimo menstrualne uloške i vlažne maramice…, ne bi li povratile ženstvenost i dostojanstvo. Potičemo ih da održavaju kontakt sa svojom djecom, koja su im nerijetko oduzeta, te da očuvaju kontakt s pojedinim članovima obitelji.  No, pitamo se što učiniti ako broj žena beskućnica, naših korisnica, i dalje bude tako naglo rastao. Apeliramo i na druge ustanove, odnosno udruge, na one koji na raspolaganju imaju pomoć psihologa ili psihoterapeuta…, da nam pomognu. Bilo bi dobro da se povežemo kako bi zajednički pomagali sve većem broju siromašnih hrvatskih građana”, naglasila je neumorna humanitarka udruge Dom nade, čiji rad pratimo već godinama.

Dodala je da je njihovim starijim korisnicima možda i najteže, jer teško pronalaze ‘cimere’, uz čiju pomoć bi eventualno mogli dijeliti režije i stanarine u nekom iznajmljenom prostoru.

Nastoje vratiti izgubljeno dostojanstvo

”Stariji ljudi se teško prilagođavaju. Boje se živjeti s nekim koga ne poznaju, iako se nerijetko osjećaju usamljeni. I starije često uključujemo u naše aktivnosti i druženja, kako bi im vratili izgubljeno dostojanstvo”, napominje naša sugovornica.

Njezine riječi potvrdio je ranije u razgovoru za Promise.hr i beskućnik Bobo, koji je iz Novog Sada u Zagreb preselio još prije četrdesetak godina, a u međuvremenu je upao u probleme te završio na ulici.

”Ovo mi mjesto jako puno znači. Mogu biti s ljudima i bez da imam bocu vina. Na ulici imate društvo dok se boca ne isprazni. Nakon toga, svatko ide na svoju stranu. Ovdje uvijek mogu s nekim razgovarati, zezati se, ugrijati dušu. Uz pomoć i potporu ljudi iz udruge uspio sam riješiti se problema s alkoholom. Već četiri mjeseca nisam popio ni kapi, a vratio sam i sve dugove koje sam imao”, smješkao se Bobo pa dodao da je sva odjeća koju ima na sebi – od gaća i potkošulje do kape i jakne – iz donacije koju je dobio u Domu nade.

”Bobo je najbolji primjer da se uz veliku podršku i oni koji su duboko zaglibili mogu iščupati i ponovno stati na svoje noge. S njim radimo duže od godinu dana i svakim danom gledamo kako se fizički i psihički oporavlja. Kolegica Kristina puno je s njim radila na ekonomskom osnaživanju pa je je Bobo uz puno odricanja i prikupljajući boce na ulici uspio vratiti sve dugove. A ti dugovi nisu bili mali. Sada ne pije i pazi kako raspolaže svojim zajamčenim minimalnim dohotkom.  Na njegovu licu se najbolje vidi koliko se u godinu i pol promijenio. Nabolje”, nadodala je Marijana Ivanić Vuga.

 ‘Kultura i kokice’ za beskućnike i siromašne

Kako bi beskućnicima te onima koji žive na samom rubu beskućništva vratili izgubljeno dostojanstvo, djelatnici udruge Dom nade ponovno su, uz podršku Grada Zagreba, pokrenuli projekt ‘Kultura i kokice‘, u sklopu kojeg s korisnicima zajednički odlaze na brojne kulturne i zabavne događaje.

”Idemo zajedno u kino i na kazališne predstave, posjećujemo izložbe, koncerte, odlazimo u restorane, na kuglanje te na druga mjesta na kojima se naši korisnici mogu s nama van službenog rada u boravku družiti, zabaviti te vratiti dostojanstvo za kojim toliko čeznu”, objasnila je voditeljica programa Poludnevnog boravka za beskućnike udruge Dom nade.

Kušali prvi puta kinesku hranu

Zahvaljujući projektu ‘Kultura i kokice‘ zagrebački su beskućnici, podsjetimo, i krajem prošle te u siječnju i veljači ove godine mogli uživati u koncertima Stjepana Hausera u Areni, stand up komediji ”Đurologija”, koncertu Rade Šerbedžije u Lisinskom, predstavi ‘Puni pansion’ u maloj dvorani Lisinskog, u posjetu Muzeju čokolade, u više kino predstava, kazališnim predstavama u Kerempuhu, posjetu Muzeju iluzija, izložbi slika u Meštrovićevom paviljonu na 7. bijenalu slikarstva…, te u mnogim drugim kulturnim poslasticama u glavnom gradu Republike Hrvatske.

Mogli su također, mnogi po prvi puta u životu, kušati kinesku hranu u poznatom kineskom restoranu, jesti hamburgere i ćevape te družiti se u restoranima brze hrane, ručati pržene lignje u kultnim Mimicama u Jurišićevoj, uživati u kuglanju, u bezalkoholnim napicima i kokicama prije i za vrijeme kino predstava… Neke od njih najviše je, kažu, oduševio posjet 7. bijenalu slikarstva u Meštrovićevom paviljonu, kino, kazalište i kuglanje!

”Sram me da nemam za kino”

”Veliko vam hvala na organiziranju raznih događanja, na posjetima muzejima, koncertima, kazalištima, koje sam posjetila zadnjih nekoliko mjeseci te izašla iz kruga melankolije, tuge i bespomoćnosti. Mogu reći da me sram, ali zbog teškog života te malih primanja nisam u mogućnosti kupiti bilo koju kartu za odlazak u kino… Veliko hvala i Gradu Zagrebu koji nam je to omogućio te dao malo svjetla toj monotoniji i borbi za goli život te dao malo radosti u našu svakodnevicu. Od srca zahvaljujem i nadam se da će takvih projekata biti još za nas male ljude. Hvala da i nas netko vidi, bez obzira što smo mnogima nevidljivi. Teško mi je reći da u kazalištu nisam bila 20 godina. Najviše me se dojmilo kazalište i druženje s djelatnicima udruge Dom nade. Nikad nemoj reći nikad, jer nitko ne zna što ga čeka u životu”, napisala je u ‘Knjigu dojmova’ udruge Dom nade A. G., korisnica udruge iz Zagreba, pri kraju prvog projekta ‘Kultura i kokice’, kojim su djelatnici udruge Doma nade, uz podršku Grada Zagreba, nastojali beskućnicima i krajnje siromašnim osobama vratiti dostojanstvo.

U tome su, sudeći prema reakcijama napokon nasmijanih ljudi, uspjeli i više nego su se nadali.

FOTO: Snimili djelatnici Udruge Dom nade

Tekst je dio projekta ‘Osvijetlimo nevidljive’, koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – Agencije za elektroničke medije

”Sve je više umirovljenika među beskućnicima; u ‘Dom nade’ dođu po zagrljaj i da se ugriju”