Umiru kao da ne postoje: Država okreće glavu dok beskućnici nestaju s ulica

„Ako nemate osobnu iskaznicu, ne možete ostvariti prava iz socijalne skrbi ni zdravstvenu zaštitu“, upozorava Ured pučke pravobraniteljice, ističući kako beskućnici bez dokumenata postaju potpuno nevidljivi za sustav, bez šanse za posao, pomoć ili izlazak iz začaranog kruga siromaštva

Sve je više beskućnika u Hrvatskoj koji sami i napušteni umiru na ulici. Tragično je da se odgovorni u sustavu socijalne skrbi prave da se to ne događa, odnosno da se njih to ne tiče, jer je riječ najčešće o ljudima koji nemaju osobne dokumente i koji za Republiku Hrvatsku praktički niti ne postoje (istekne im osobna iskaznica, novu ne mogu izvaditi jer se nemaju gdje prijaviti, pa za državnu administraciju više i ne postoje).

Umjesto preopterećenih, nezadovoljnih, a često i nedovoljno zainteresiranih socijalnih radnika, tim nesretnicima pomažu najčešće volonteri pojedinih udruga koji im dijele hranu i odjeću, vode ih liječniku, pronalaze im stan, plaćaju podstanarstvo i režije, dok za preminule plaćaju i organiziraju dostojanstvene ukope (o čemu smo nedavno izvijestili u reportažama o volonterima udruge Savao – op. a.).

Zbog svega navedenog, novinarskim upitom obratili smo se Uredu pučke pravobraniteljice, instituciji koja već godinama upozorava upravo na probleme beskućnika, no koju vladajući političari već godinama ignoriraju – unedogled odgađajući saborske rasprave o njezinim godišnjim izvješćima o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj.

Kako zaustaviti umiranje na cesti?

”Kako komentirate činjenicu da u Hrvatskoj imamo – s jedne strane manjak zaposlenih u sustavu socijalne skrbi te veliko nezadovoljstvo socijalnih radnika – dok su s druge strane najpotrebije osobe često prepuštene same sebi, uslijed čega mnogi sami umiru na ulicama Zagreba? Zar nije za Republiku Hrvatsku i Grad Zagreb porazno da neprofitne udruge građana (poput Humanitarne udruge Savao), mnogim siromašnim i potrebitim građanima više pomažu te pokazuju puno više empatije nego državni i gradski sustav socijalne skrbi?

Što bi trebalo učiniti da beskućnici ne umiru bespomoćni i napušteni na ulicama Zagreba i drugih gradova, odnosno kako im omogućiti da dobiju osobne dokumente (uz to i mogućnost zaposlenja te socijalne pomoći) u trenutku kada se nemaju gdje prijaviti – kada ostanu bez posla pa nemaju za stanarinu, kada im istekne osobna, a novu ne mogu izvaditi, ili kada u Zagreb dođu iz drugih krajeva Hrvatske?”, stoji, između ostaloga, u pitanjima koje smo poslali Pučkoj pravobraniteljici, Teni Šimonović Einwalter.

Pravobraniteljica: Osobna iskaznica je veliki problem

Evo što su nam odgovorili.

„Upravo dovršavamo najnovije izvješće o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj i predat ćemo ga Hrvatskom saboru do kraja ožujka. Kako se situacija vezano za beskućništvo tijekom prošle godine, nažalost, nije mijenjala na bolje, u izvješću opet ističemo probleme s kojima se suočavaju osobe koje žive u beskućništvu, ali i udruge koje im pomažu, kao i činjenicu da Hrvatska ne čini sve što je potrebno da bi što manje ljudi završilo „na ulici“.

Jedan od istaknutijih problema, kao što ste pokazali u svojim reportažama, upravo je osobna iskaznica.

Ni zdravstveno, ni posao, ni socijalna pomoć

Naime, osobe koje žive u beskućništvu imaju problema s prijavom prebivališta pa time i ishođenjem dokumenata. A kada nemate osobnu iskaznicu, ne možete ostvariti prava iz socijalne skrbi, zdravstvenu zaštitu, ne možete se ni prijaviti na Hrvatski zavod za zapošljavanje u potrazi za posao. U stvarnom životu, ako niste prijavljeni na HZZ, ne možete dobiti zajamčenu minimalnu naknadu, a bez nje ne možete podmiriti ni najosnovnije troškove, a kamoli trošak izrade nove osobne, ako i uspijete prijaviti prebivalište.

Problema ima još: nedostaje smještaja u prihvatilištima, u nekim gradovima ih uopće ni nema; poseban problem je i smještaj za one teškog zdravstvenog stanja, naročito nakon otpusta iz bolnice; kada netko i ostvari pravo na socijalne naknade, one su preniske da bi se mogle smatrati dostatnom podrškom, a prečesto na njih čekaju iznimno dugo i izvan zakonskih rokova. S druge strane, udruge rade veliki i važan posao i to je iznimno pohvalno, ali njihove aktivnosti trebale bi biti nadopuna sustava, a ne „krpati rupe“.

Država broji samo zbrinute

Godinama upozoravamo i da Republika Hrvatska ne zna koliko točno osoba živi u beskućništvu jer broji samo one koji su smješteni u prihvatilištima i prenoćištima. Također ne provodi istraživanja o razlozima zbog kojih su ljudi završili kao beskućnici i s kojim se sve poteškoćama susreću u toj situaciji. Sve to je potrebno kako bi Hrvatska, koja je po Ustavu socijalna država, mogla adekvatno odgovoriti na rizike koji guraju ljude u beskućništvo, na probleme s kojima se beskućnici suočavaju kada se nađu u takvoj situaciji, ali i napraviti sve što je potrebno kako bi što više ljudi izašlo iz beskućništva. Za to je potrebna i Nacionalna strategije za sprečavanje beskućništva, čije donošenje zagovaramo već godinama, no ona nije u planu i nema svijesti o tome da je uopće potrebna.

Sustav skrbi nije dobro organiziran

Mi nastavljamo zagovarati sve što smatramo da je potrebno učiniti da bi se beskućništvo uspješnije preveniralo, da bi skrb o beskućnicima bila bolje organizirana i učinkovitija, kao i da bi osobe u beskućništvu imale priliku opet „stati na svoje noge“ i živjeti u dostojanstvu.

Na kraju, da bi sustav socijalne skrbi ostvarivao svoju svrhu, treba biti usmjeren na korisnike i dobro organiziran, a to znači i da mora imati odgovarajuće kapacitete, što već dugo vremena nije slučaj, i na to ćemo opet upozoriti Hrvatski sabor i nadležna tijela, u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2025. godinu.“, stoji u odgovorima koje smo dobili od Ane Tretinjak, glasnogovornice Ureda pučke pravobraniteljice.

FOTO: Ilustracija, arhiva Promise.hr

Nitko mu ne želi iznajmiti stan: Hoće li se u Zagrebu naći jedno “da” za spas života?

Bolesan i bez krova nad glavom: Zagreb još šuti dok račun za hostel raste

Pet godina spavao je na klupi u Zagrebu: “Rekli su mi da ne postojim. Onda su došli ovi ljudi”

Na kolodvoru dijele hranu i zagljaje: „Ovdje postoji samo ljubav i dobrota“

Zatvore li DOM NADE, beskućnici bi mogli skončati u kanalu; zašto Grad Zagreb i RH ne pomognu?!