Umiru na ulici, a država ih umjesto pomoći kažnjava zbog spavanja na klupi!

“Pero je nakon godina na ulici ostavio alkohol i mjesecima uredno živio u prihvatilištu u Kosnici, spremajući se otići u podstanare. Tada je završio u zatvoru zbog ranijeg spavanja na klupi. Nakon izlaska više ga nisu primili u prihvatilište u kojem je ranije bio i ponovno je završio na ulici. „Posve shrvan, načet bolestima, razočaran i depresivan“, kaže Vesna Ribarić

„Od petnaestog prosinca prošle do sredine kolovoza ove godine na zagrebačkim ulicama, u parkovima, napuštenim objektima…, umrlo je najmanje deset beskućnika. To su samo osobe za koje ja znam da su preminule. Službena statistika o tome ne postoji“, upozorava Vesna Ribarić, voditeljica građanske inicijative „Od srca do srca za potrebite“.

Većina ih se smrznula

Samo oko Božića preminula su, kaže, čak petorica. Svi su bili hrvatski branitelji. Većina ih se smrznula, tvrdi Ribarić.

Budući da svakodnevno obilazi mjesta na kojima se okupljaju, volonterka Ribarić osobno poznaje većinu tih ljudi. Točno zna što koga muči, što je kome najpotrebnije, kako su i kada zaglibili… Uvjerena da je i drugima barem malo stalo do tih nesretnika, godinama je nastojala potaknuti odgovorne da učine što je moguće kako bi im pomogli.

Nikoga to ne zanima

No dan prije blagdana Velike Gospe, u petak 14. kolovoza, razočarana nezainteresiranošću gradskih i državnih institucija, svima je poručila: „Dosta je bilo!“

Na konferenciji za medije nakon „Doručka na travi“, organiziranog za potrebite u parku Trga dr. Franje Tuđmana, naglasila je da više ništa ni od koga neće tražiti jer vidi, kako je rekla, da problemi potrebitih nikoga ne zanimaju.

‘Postali smo ravnodušni i sebični’

„Sinoć mi je predstavnik suvlasnika zgrade u kojoj živim rekao da sam rak-rana našeg ulaza. Otkad sam doselila, kaže, dolaze neki beskućnici. Možete li zamisliti moj odgovor? Pobjegao je sa sastanka. On i takvi kao on u prvim su redovima u crkvi. Gospodin je, inače, hrvatski branitelj, ali ima stan i mirovinu. I taj događaj pokazuje da smo kao društvo postali ravnodušni i sebični“, primijetila je u razgovoru za naš portal.

Istaknula je da je još veći problem to što Republika Hrvatska svojim građanima ne osigurava osnovna ljudska prava zajamčena Ustavom.

Svi znaju uzrok, ne žele ga ukloniti

„Da mare za najugroženije, promijenili bi zakone zbog kojih su u bezizlaznom položaju. Pronašli bi način da i oni koji nemaju stalnu adresu mogu prijaviti prebivalište i dobiti osobnu iskaznicu. Jer bez osobne ti ljudi ne mogu ostvariti baš nikakva prava: ne mogu se zaposliti, ne mogu se liječiti, ne mogu dobiti socijalnu pomoć, ne mogu u pučke kuhinje, u prihvatilišta za beskućnike… Prema zakonu, centri socijalne skrbi morali bi im omogućiti da prebivalište prijave kod njih u centru, no oni to u pravilu ne žele učiniti. I premda je ovaj problem svima poznat i premda pučka pravobraniteljica i aktivisti već godinama traže da se i ljudima bez stalnog prebivališta omogući da dobiju osobnu iskaznicu, nadležni ne reagiraju. Očito je, dakle, da ih umiranje beskućnika ostavlja posve ravnodušnima“, tumači naša sugovornica (fotografija gore).

Sustav im ne dozvoljava novi život

Navodi još jedan primjer odmaganja najpotrebitima. Pravosudni sustav ih, kaže, sustavno i strogo kažnjava zbog spavanja na klupama ili na Autobusnom kolodvoru, zbog čega se i oni koji su se izvukli iz pakla beskućništva nerijetko ponovno vraćaju na ulicu.

Uništili branitelja Peru

„Pisali ste već o slučaju branitelja Pere kojemu smo godinama pomagali da se makne s ulice i da se ostavi alkohola. Pero (na fotografiji lijevo) je mjesecima mirno i uredno živio u prihvatilištu za beskućnike u Velikoj Kosnici. Ostavio se pića i spremao se ići u podstanare dok ne dobije mjesto u domu…, kada mu je došao poziv na izdržavanje zatvorske kazne zbog ranijeg spavanja na klupi?! Molili smo predsjednika Milanovića da ga pomiluje, tražili smo od odgovornih da odgode Perino izdržavanje kazne, no nisu imali milosti. Odveli su ga u Remetinec, a kada je nakon mjesec dana izašao, u prihvatilištu u Kosnici više ga nisu htjeli primiti! Posve shrvan, načet bolestima, razočaran i depresivan, ponovno je završio na ulici. Vratio se, nažalost, starim navikama“, podsjeća Vesna Ribarić.

Policija ih tjera iz vagona

I beskućnik Damir, tanak poput šibe, s kojim smo također razgovarali u parku Trga dr. Franje Tuđmana, potvrdio je vlastitom pričom da je povratak u normalan život – u uvjetima kakvi vladaju u Hrvatskoj – gotovo nemoguć.

„Zadnja tri mjeseca spavam u napuštenom vagonu na Glavnom kolodvoru, no svaki čas očekujem da će nas policija potjerati. Nedavno su bili u vagonu tražeći one koji su, navodno, ukrali neki bakar. Ne znam gdje ću kada nas istjeraju ni kako ću preživjeti zimu“, iskren je Damir.

‘Gazda me nije prijavio’

Rođen je u Zagrebu, živio je u Malešnici, ali nije više, kako je rekao, u dobrim odnosima s roditeljima, zbog čega je prije više godina otišao u podstanare. Kod poznatog postolara, koji ima radnju u Ilici, izučio je zanat i počeo raditi, no onda su, kaže, stigli problemi.

„Gazda me nije prijavio, često me nije ni plaćao, pa smo se posvađali. Radio sam i druge poslove, ali najčešće bez prijave. Na kraju sam završio na ulici. Prošlu zimu proveo sam u prihvatilištu u Velikoj Kosnici, no proljetos su mog cimera i mene izbacili van. Kolega, koji je inače dobra osoba, jednu je večer malo popio pa je cigaretu bacio u koš i izazvao požar. Zapaljeni koš u panici sam bacio kroz prozor, a na kraju smo obojica morali na mjesec dana napustiti prihvatilište. U Kosnicu se više nismo vratili…“, prisjeća se beskućnik velikih dobroćudnih očiju.

Čim se maknuo s ulice, pronašao posao

Sličnu priču čuli smo nedavno od još jednog Zagrepčanina – Željka (lijevo na slici), koji je, kada su mu roditelji umrli, također završio na ulici, odakle su ga spasili volonteri udruge Savao.

„Bio sam zaposlen i plaćao podstanarstvo, no kada nekoliko mjeseci nisam dobio plaću, morao sam se iseliti. Istekla mi je osobna, a novu nisam mogao podići jer se nisam imao gdje prijaviti. Zato više nisam mogao ni raditi. Pet godina sam proveo na ulici. Spavao sam na klupi u parku Ribnjak kada me je pokupio Zvonko Jambrešić, predsjednik udruge Savao, i odveo u stan koji su za mene unajmili“, ispričao nam je simpatični Željko, koji je, čim se maknuo s ulice, pronašao posao.

Željko: Država mi je samo odmogla

I Željko bi zbog ovrha i novčanih kazni izrečenih radi spavanja u parku opet završio na ulici da mu nisu pomogli dobrotvori iz udruge Savao. Platili su mu zaostale kazne i ovrhe te najamninu za stan – dok se ne snađe, kako se ne bi morao vratiti u park.

„Država mi je samo odmogla. Socijalni radnici rekli su mi: dođi kad nabaviš osobnu. A ja im kažem: ako budem imao osobnu, onda ću se već i sam snaći“, ispričao je Željko.

Bešćutni suci za prekršaje

Ni suci za prekršaje, naglasio je, nisu imali razumijevanja za njegovu situaciju.

„Pitao me sudac zašto sam spavao na Autobusnom kolodvoru.

Jer nemam gdje, rekao sam.

Znate da se to ne smije, veli on.

Možete li mi vi, gospon sudac, naći mjesto gdje bih mogao biti? pitao sam ga.

Izgnao ga iz Zagreba?!

Naljutio se i rekao da se ne smijem tako ponašati. Presudio je da sam izgnan iz Zagreba.

Rekao sam: kamo da idem kad sam ovdje rođen i cijeli život živim?

To je vaš problem, rekao je sudac.“

Bez dobrih ljudi bili bi još ugroženiji

Željkovu priču u razgovoru za Promise.hr potvrdio je naknadno i Zvonko Jambrešić, osnivač i predsjednik udruge Savao, koji baš kao i Vesna Ribarić svakodnevno već godinama pomaže beskućnicima i potrebitima.

I da nije dobrih ljudi poput Vesne i Zvonka te drugih aktivista i brojnih njihovih suradnika – volontera, zagrebački beskućnici bili bi još ugroženiji, još bespomoćniji i još usamljeniji.

Sustav i ljudi koji bi se o njima trebali skrbiti čine to, stječe se dojam, nerijetko preko volje, nevoljko i hladno, samo da zadovolje formu.

FOTO: Građanska inicijativa ‘Od srca do srca za potrebite’; snimio Damir Kramarić

Tekst je dio projekta ‘Otupljeni: kako smo postali ravnodušni na tuđu patnju’, a objavljen je uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti

Zbog spavanja na klupi branitelj završio u zatvoru, danas je opet na ulici: „Je li uopće živ?”

„Cijelu kuću nosimo na leđima“: Beskućnici traže sklonište od vrućina, Grad ih šalje u muzeje?!

Branitelji s gangrenom, žene s ulice i paklene vrućine: Novi apel Gradu Zagrebu za hitnu pomoć