Uskraćivanje prava na postojanje

Seksualne manjine izložene su riziku od razvoja emocionalnih poremećaja zbog stigme i diskriminacije. Adolescenti seksualnih manjina sve češće napuštaju dom u potrazi za svojim identitetom i češće koriste supstance koje izazivaju ovisnost kako bi prevladali svoju tugu

Piše: Goranka Jelinčić

„Vrlo sam nepokolebljiv u želji i nastojanju da se prema svima treba postupati na jednakoj osnovi. Nejednakost me izluđuje“, rekao je Elton John.

Stigma se trebamo riješiti! Stigma ako ste homoseksualac, stigma ako ste crnac, stigma ako ste druge vjere. Inkluzivnost je ono čemu moramo težiti. Nejednakost u bilo kojem obliku je naš najveći problem s kojim se danas suočavamo. Ali imam veliku vjeru u novu generaciju mladih ljudi. Budite ono što jeste i budite ponosni na to što jeste. A u generacijama koje dolaze, ljudi mogu živjeti s radosnim osjećajem spoznaje da tko god da su, što god da jesu, mogu biti voljeni onakvi kakvi jesu“, izjavio je Elton John.

Manjinska seksualna orijentacija

Seksualne manjine su skupina čiji se seksualni identitet, orijentacija ili praksa razlikuju od većine okolnog društva. Obično se seksualne manjine sastoje od lezbijki, homoseksualaca, biseksualaca i transrodnih osoba.

Muško-ženska dihotomija u hetero-normativnim društvima stvorila je pustoš u životu seksualnih manjina čime je zamagljena činjenica da su i oni ljudska bića. Treba rasvijetliti kršenje temeljnih ljudskih prava ove zajednice i potrebu za pružanjem jednakih mogućnosti.

Nejednakost u zdravstvenoj skrbi za seksualne manjine postoji u svim društvima. Na primjer, transrodne osobe nemaju poseban odjel ni u jednoj bolnici niti krevete rezervirane za njih.

Seksualne manjine izložene su riziku od razvoja emocionalnih poremećaja zbog stigme i diskriminacije. Pokazalo se da je rizik od samoubojstva znatno povećan za muškarce u istospolnim zajednicama u Danskoj.

Transrodne osobe bile su prisiljene napustiti svoje domove ili su odlučile napustiti dom zbog odbacivanja roditelja ili straha od odbacivanja, povećavajući rizik od beskućništva, siromaštva i povezanih negativnih posljedica.

Adolescenti seksualnih manjina sve češće napuštaju dom u potrazi za svojim identitetom i češće koriste supstance koje izazivaju ovisnost kako bi prevladali svoju tugu.

Ekstremna društvena isključenost, diskriminacija, stigma umanjuju samopoštovanje i osjećaj društvene odgovornosti.

Seksualne manjine prepoznaju da su drugačije od ‘većine ostalih’ tijekom svoje adolescencije. Mnogi od njih završe u bračnim/heteroseksualnim odnosima protiv svoje volje zbog obiteljskog i društvenog pritiska. Ti brakovi završavaju bračnim neskladom, razvodom ili nastavljaju s lošom kvalitetom života. Članovi njihove obitelji često uskraćuju zakonsko nasljeđe.

Istraživanje

Aktualna studija istraživača sa Sveučilišta u Baselu i Tehničkog sveučilišta Rhineland-Palatinate Kaiserslautern-Landau pokazuje

Da lezbijke, homoseksualci i biseksualne osobe češće doživljavaju isključenost nego heteroseksualne osobe.

LGB osobe doživljavaju isključenost u raznim područjima svakodnevnog života: na primjer, isključeni su iz društvenih aktivnosti na poslu ili ih ignoriraju i marginaliziraju u školi ili na sveučilištima od strane školskih kolega ili nastavnog osoblja. Ponekad nisu pozvani na događaje i njihovi se doprinosi zanemaruju u razgovorima.

U tri studije s ukupno više od 3200 sudionika u Njemačkoj i SAD-u istraživački tim ispitivao je iskustva isključenosti seksualnih manjina.

“Ove skupine doživljavaju mnoge oblike nasilja i diskriminacije”, objašnjava Christiane Büttner, socijalna psihologinja sa Sveučilišta u Baselu. Za razliku od otvorene diskriminacije, koja je vidljiva, isključenje može biti suptilno i stoga ga je teško prepoznati i dokazati. To je upravo ono što otežava pogođenima da riješe situaciju ili čak zatraže pomoć.

Suptilni oblik diskriminacije

Isključivanje može biti bolnije od drugih oblika diskriminacije jer napada osnovne potrebe za pripadnošću, priznanjem i samopoštovanjem. Budući da su ljudi društvena bića i teže pripadanju – u društvenim grupama nalaze sigurnost i potvrdu. Kao rezultat socijalne isključenosti, pogođeni mogu razviti ozbiljne psihološke probleme kao što su anksiozni poremećaji ili depresija ili čak suicidalnost.

„Posebno ako su isključeni svjesni da su isključeni zbog nepromjenjive karakteristike, kao što je njihova seksualna orijentacija, posljedice mogu biti razorne“, naglašava Selma Rudert, socijalna psihologinja na RPTU.

Kazna za odstupanje od rodnih normi

Prethodne studije bile su usredotočene prvenstveno na otvorenije oblike diskriminacije seksualnih manjina. To uključuje, primjerice, izravne uvrede. “Suptilniji oblici dosad su manje istraženi. Ovdje smo htjeli zatvoriti prazninu,” kaže Büttner.

Rezultat: lezbijke, homoseksualci i biseksualne osobe češće doživljavaju isključenost nego heteroseksualne osobe. Prema znanstvenicima, svaka osoba u prosjeku doživi dva do tri iskustva isključenosti unutar 14 dana, a pripadnici seksualnih manjina u prosjeku dožive još jednu situaciju isključenosti.

Jedna od studija pokazuje da je češće isključivanje povezano s neusklađenošću spolnih uloga. “Ljudi za koje se smatra da odstupaju od rodnih normi – bez obzira na to čine li to doista ili koja je njihova stvarna seksualna orijentacija – češće su isključeni”, kaže Sven Kachel, psiholog na RPTU.

“Čak i ako ispitanici nisu znali seksualnu orijentaciju ljudi koji su bili procijenjeni, ocijenili su one ljude za koje su smatrali da su manje rodno usklađeni kao više isključene.” To znači da čak i heteroseksualni muškarac, na primjer, koji se smatra manje muževnim, riskira da doživi isključenje kao suptilan oblik diskriminacije.

Sve u svemu, rezultati sugeriraju da su potrebne proaktivnije mjere za senzibiliziranje društva protiv isključenosti kao suptilnog oblika diskriminacije u svim područjima, prema istraživačima. Jedan od pristupa je da se u sklopu takozvanog Mjeseca ponosa koriste se razne kampanje kako bi se skrenula pozornost na brige LGBTQ+ zajednice.

“Organizacije i obrazovne institucije također bi trebale uspostaviti posebne programe i obuku za podizanje svijesti i promicanje uključivog okruženja”, preporučuju autori studije. Na društvenoj razini, kampanje za promicanje različitosti i uključenosti mogle bi pomoći u smanjenju stereotipa i predrasuda.

Foto: Pixabay free

Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti

Dozvoljeno je prenošenje uz objavu izvora i imena autora.