”Ustavni sud je i prije incidenta suca Abramovića izgubio vjerodostojnost; Sabor hitno mora reagirati!”

”Najnoviji incident, kojeg je počinio sudac Ustavnog suda Andrej Abramović, još jednom je potvrdio dramatično stanje koje vlada na tom sudu. Sudac Abramović, koji je maltretirao svoje susjede, u javnom je nastupu svoje nasilničko ponašanje još i branio. Zajednički nazivnik djela sudaca tog Ustavnog suda jest bahatost, netransparentnost te profesionalna nedoraslost. Rad Ustavnog suda RH izaziva podsmjeh kod ljudi koji ga nazivaju „pisarnicom političkog establišmenta”, ističe zastupnica Karolina Vidović Krišto

Saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto poslala je danas otvoreno pismo saborskom Odboru za pravosuđe, ali i medijima, u kojem od Sabora traži hitnu promjenu Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, zbog velikih skandala u koje su umiješani suci Ustavnoga suda te zbog, kako navodi, potpunog gubitka vjerodostojnosti te institucije.

Njezino pismo, upućenu Mišelu Jakšiću, predsjedniku saborskog Odbora za pravosuđe, ovdje prenosimo u cijelosti:

”Poštovani kolega Jakšiću,

Kao matičnom radnom tijelu Hrvatskog sabora za područje pravosuđa, predlažem žurno djelovanje po pitanju Ustavnog suda Republike Hrvatske. Hrvatski sabor je Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu odredio način djelovanja navedenog suda, te time snosi odgovornost pred hrvatskim građanima zbog potpunog urušavanja vjerodostojnosti tog suda, kojeg su prouzročili njegovi suci svojim ponašanjem, ali i sam sud svojim odlukama.

Sudac branio svoje nasilničko ponašanje

Najnoviji incident, kojeg je počinio sudac Ustavnog suda Andrej Abramović, još jednom je potvrdio dramatično stanje koje vlada na tom sudu. Sudac Abramović, koji je maltretirao svoje susjede, u javnom je nastupu svoje nasilničko ponašanje još i branio čime dokazuje da taj sud, kao i dio pravosudnih tijela u Hrvatskoj, nije dostojan obavljanja časne sudačke dužnosti.

Zajednički nazivnik djela sudaca tog Ustavnog suda jest bahatost, netransparentnost te profesionalna nedoraslost. Sudac Abramović u obrani neobranjivog obrazlaže svoj primitivni i nasilnički čin prema svojim susjedama navodeći da je njegov nasilnički čin reakcija na njihove provokacije.

Time pravosudni dužnosnik postavlja novu razinu apsurda koji vlada u hrvatskom pravosuđu, jer kao sudac se ne oslanja na legalne institucije koje se pozivaju u konfliktnim situacijama, već očigledno promiče metode „divljeg zapada“ i uzimanja „pravde u svoje ruke“. Potpuno je jasno da sudac Abramović više ne može obnašati funkciju ustavnog suca te da mora biti razriješen.

Osim suca Abramovića na tom sudu djeluju i drugi suci koji sablažnjavaju hrvatsku javnost, te narušavaju ugled RH u međunarodnoj javnosti.

Posebna je priča sudac koji se u banci lažno predstavljao

Tako je, na primjer, Ustavni sudac Davorin Mlakar osoba, koja je odlazila u skandaloznu Hypo Alpe Adria banku predstavljajući se na porti lažnim imenom, a u njegovu životopisu vidimo da je bio zaposlenik EPH te Agrokora. Takva osoba zasigurno ne može imati neophodnu sudačku vjerodostojnost.

Sam predsjednik Ustavnog suda, Miroslav Šeparović, je u potpunosti kompromitiran svojim životopisom i činjenicom da je svoje pravno usmjerenje stekao kao pravnik JNA, kao mladi komunistički sudac, koji po javno dostupnoj imovinskoj kartici ima astronomsko bogatstvo.

Elementarno načelo transparentnosti nalaže da svaki sudac Ustavnog suda obrazloži i javno obznani svoju imovinu i način kako ju je stekao. Moje zastupničko pitanje koliko je prihoda odvjetnički ured suca Šeparovića uprihodio od državnih tvrtki Vlada je odbacila pod izlikom da je riječ o poreznoj tajni, pozivajući se na zakon o dobiti, što je u potpunosti groteskno, te činjenično netočno. Sudac Šeparović naravno nije samoinicijativno objavio iznos koji je uprihodio od državnih tvrtki, čime je još jednom pokazao prijezir prema hrvatskim građanima koji ga financiraju.

Općenito rad Ustavnog suda RH izaziva podsmjeh kod ljudi koji ga nazivaju „pisarnicom političkog establišmenta“. Zadnja presuda koja nije bila po volji jednoj Vladi, bila je krajem devedesetih godina prošlog stoljeća o tzv. umirovljeničkom dugu. Od 2000. godine do danas Ustavni sud donosi odluke koje odgovaraju vladajućim strukturama, neovisno o tome tko je na čelu Vlade.

Uvesti sigurnosnu provjeru pri izboru sudaca

Jednako skandaloznim možemo nazvati i redoslijed u rješavanju Ustavnih tužbi. Osobno su mi poznata dva slučaja sličnog sadržaja gdje se prvi „kiseli“ već treću godinu, a ovaj drugi, vrlo sličan ovom prvom slučaju, ali kojeg zastupa sin sutkinje Ustavnog suda Ingrid Antičević Marinović, se rješava ekspresno u nekoliko mjeseci.

Slijedom navedenog predlažem Odboru za pravosuđe da pristupi izradi prijedloga o izmjeni Ustavnog zakona o Ustavnom sudu kojim će se izmijeniti slijedeće odredbe:

1. Smanjenje broja Ustavnih sudaca s 13 na sedam: nelogično je i u potpunosti bespotrebno da Njemačka s 82 milijuna stanovnika ima 16 sudaca Ustavnog suda, a Hrvatska s 4 milijuna stanovnika ima 13 sudaca Ustavnog suda.

2. Uvođenje dobne granice za suce prema kojoj s navršenih 65 godina odlaze u mirovinu. Nema nikakve potrebe da je nekoliko sudaca tog suda blizu 70-im godinama života, a svojim životopisom svjedoče da su bili pripadnici totalitarnog, nedemokratskog režima. Jedan od temeljnih problema Ustavnog suda jest što svojim odlukama potvrđuje podložnost političkim i drugim strukturama, te nedostatak neophodne profesionalne neovisnosti.

3. Uvođenje sigurnosne provjere pri izboru u Ustavni sud RH koja mora sadržavati razmjer prihoda i imovine te vjerodostojnost životopisa u kontekstu članstva u tajnim službama totalitarnih režima.

Ustavni sud, kao tijelo koje skrbi o poštivanju najvišeg državnog akta u hrvatskoj državi, mora biti vjerodostojan, a njegove odluke moraju doista biti neovisne. Tu neovisnost i vjerodostojnost mogu garantirati isključivo članovi Ustavnog suda koji imaju osobni i profesionalni integritet.

Ustavni sud izgubio svrhu postojanja

Stoga je promjena Ustavnog zakona o Ustavnom sudu društveni prioritet, jer je današnji Ustavni sud svojim djelovanjem kao institucija, kako kroz svoje odluke tako kroz individualne ekscese svojih sudaca, u potpunosti izgubio svrhu svog postojanja te ne posjeduje elementarnu vjerodostojnost neophodnu za vršenje svoje uloge u jednom demokratskom društvu.

Molim Vas za žurno djelovanje, jer štetu koju trpe hrvatski građani zbog ne-funkcionalnosti hrvatskih institucija je nepodnošljiva, te je Hrvatski sabor kao predstavnik hrvatskih građana dužan štititi prava hrvatski građana, njihovu jednakost pred zakonom i pravnu sigurnost. Ogromna većina hrvatskih građana zahtjeva pravednu državu, funkcionalne vladavine prava, te na nju ima pravo!”, stoji u otvorenom pismu zastupnice Karoline Vidović Krišto.

FOTO: Screenshot videosnimke; preslika pisma zastupnice Vidović Krišto