Vratili se iz Njemačke pa naišli na probleme, sada su sretni te pomažu drugim povratnicima

”Zovu me mnoge nepoznate osobe, mahom žene iz Njemačke. Žele znati kako nam je u Hrvatskoj, jesmo li požalili, zanima ih kako su se djeca prilagodila. Mnogi bi se rado preselili, ali ih sputava strah. Strah od hrvatskih institucija, strah od politike, strah za egzistenciju… Kažem im da je bilo uspona i padova, ali da smo sada sretni. Pozivamo i druge da se odvaže”, ističe Marija Božić, povratnica iz Frankfurta, koja – zajedno s drugim članovima svoje obitelji – sada pomaže onima koji su tek stigli iz Njemačke, Austrije i Švicarske…, da se lakše snađu

”Otprilike godinu prije preseljenja, odlučili smo na papir staviti sve prednosti života u Hrvatskoj, ali i sve prednosti Njemačke u odnosu na Hrvatsku. Svatko od nas: supruga, sin, kćer i ja pisali smo svoju listu. Kada smo zbrojili rezultate, ispalo je da Hrvatska ima čak 24 plusa više. Tada smo definitivno odlučili preseliti se iz Njemačke u Ivanić Grad”, opisao je Dražen Božić (49), povratnik iz Njemačke, kako su zajednički donijeli tu veliku odluku.

S članovima obitelji Božić razgovarao sam u kavani zagrebačkog Hotela Dubrovnik, tri godine i tri mjeseca nakon njihovog povratka u domovinu. Za velikim stolom sjedili su svi članovi obitelji: Dražen i supruga Marija, njihovi blizanci Gloria i Tomislav (15), ali i neumorni Zdenko Štriga, predsjednik Udruge ‘Marshall plan Hrvatska, budućnost uz dijasporu’, također povratnik iz Frankfurta na Majni.

‘Ne želimo da drugi dožive neugodnosti poput nas’

Njemački uporni Štriga, koji je odnedavno posebni savjetnik u Ministarstvu demografije i useljeništva, ‘rastrčao’ se zadnjih mjeseci Hrvatskom kako bi pomogao brojnim povratnicima da riješe probleme s hrvatskom birokracijom, te je pomažući onima koji su doputovali iz Australije, Irske, Perua…, slučajno upoznao i obitelj Božić. Ubrzo je doznao da i oni nesebično pomažu povratnicima iz dijaspore pa su lako i brzo dogovorili suradnju.

Neugodnosti s bahatim službenicima

”Nakon preseljenja u Ivanić Grad, naišli smo na probleme prilikom sređivanja dokumenata, a doživjeli smo i neugodnosti u susretima s bahatim djelatnicima nekih institucija. Kada smo te prepreke uspjeli prevladati, rekli smo sami sebi da ne želimo da i drugi povratnici sve ovo dožive. Zato već dvije i pol godine svaki mjesec organiziramo sastanke povratnika i potencijalnih povratnika, odnosno ‘Stammtisch’ druženja, na kojima se međusobno povezujemo, razmjenjujemo informacije te pomažemo novim povratnicima riješiti probleme na koje nailaze” objašnjava Marija Božić, koja je kao djevojčica – krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća – preselila sa svojom obitelji iz Tomislavgrada u Frankfurt.

Stammtish okupljanja su pun pogodak

Supružnici Božić napominju potom da su se ‘Stammtish okupljanja’ pokazala kao pun pogodak. Mnogi novi doseljenici tvrde, naime, da im je sada lakše jer se imaju na koga osloniti.

Dražen i Marija nedavno su, baš kao i njihovi blizanci Tomislav i Gloria, postali  ‘ambasadori’, odnosno javni promotori ‘Udruge Marshall plan za Hrvatsku…’, jer su, kaže, prepoznali da Štrigina udruga čini upravo ono što je potrebno, a što i sami čine: potiče Hrvate iz dijaspore na povratak te im pomaže savladati sve vrste prepreka na koje ovdje naiđu.

‘Nije lako sve ostaviti’

”Sada me zovu mnoge nepoznate osobe, mahom žene iz Njemačke. Žele znati kako nam je u Hrvatskoj. Pitaju jesmo li požalili što smo se vratili. Zanima ih kako se snalazimo, kako su se djeca prilagodila… Mnogi bi se rado preselili, ali ih sputava strah. Strah od hrvatskih institucija, strah od politike, strah za egzistenciju… Donekle je to i razumljivo, jer nije mala stvar prekinuti s dotadašnjim životom, ostaviti sve i preseliti ovamo”, tumači gospođa Božić, komunikativna i susretljiva sugovornica, koja se nakon preseljenja brzo poslovno snašla te sada vodi vlastitu agenciju za prodaju nekretnina – ”Cro Living”, sa sjedištem u strogom centru Zagreba.

‘U Njemačkoj tražili da ne spominjemo Božić!’

Na pitanje: ‘Što poručuje onima koji ju pitaju o Hrvatskoj’, odgovara da kaže kako postoje usponi i padovi, ali da vjera u Boga, ljubav prema obitelji i domovini u pravilu rezultiraju uspjehom.

Marijin suprug Dražen, koji je 1987. kao dvanaestogodišnji dječak preselio iz Ivanić Grada u Njemačku, potom je objasnio što je njegovu obitelj u ljeto 2021. ‘natjeralo’ na povratak.

”Svake godine s veseljem smo dolazili u Hrvatsku na odmor, a prilikom svakog povratka bili smo tužni. Na to su se nadovezali i neki bizarni događaji, koji nam se nikako nisu svidjeli. Kada smo djecu počeli voditi u dječji vrtić u Maintalu, dobili smo pismo u kojem nas opominju da u sendviče koje nose sa sobom nipošto ne stavljamo svinjsko meso, da ne bi djeca iz muslimanskih obitelji slučajno pojela svinjetinu. Kratko nakon toga, poručili su nam da djeci ne govorimo da će uskoro Božić, već da umjesto ‘Božić’, koristimo riječ blagdan. Pitali su nas slažemo li se s tim prijedlogom. Rekli smo da se ne slažemo. Razljućen, otišao sam u vrtić i zaposlenicama poručio da će naši blizanci ubuduće u sendvičima imati isključivo svinjetinu”, gorljivo tumači ‘glava obitelji’ Božić.

Prevagnula ljubav prema domovini

Supruga mu Marija dodaje da su se na to nadovezale i neugodnosti tijekom pandemije, odnosno pravila poput, primjerice, ‘policijskog sata’, koji je zabranjivao izlazak na ulicu svim građanima nakon 20 ili 21 sata, osim onima koji imaju psa (pa ga smiju prošetati da obavi nuždu).

”Mnogi su tada unajmljivali pse, jer je to bio jedini način da izađeš. Policajci su hodali s metrom u ruci te na ulici mjerili je li razmak između prolaznika barem dva metra, ili manji… Sve to se nakupilo na jednu, dok je na drugu stranu dodatno pretegnula ljubav prema domovini”, objasnili su supružnici, naglasivši da je kvaliteta života u Hrvatskoj bolja nego u Njemačkoj.

Empatije puno više u Hrvatskoj

Tamo, kažu, vlada hladnoća u odnosima među ljudima, susjedi se najčešće ne poznaju i nema druženja kao kod nas.

Ne bi li dodatno dočarala razliku, gospođa Božić opisala je nedavnu zgodu iz Ivanić Grada, kakva se, veli, u Frankfurtu ne može ni zamisliti.

”Vozeći ulicom jedno sam jutro vidjela trogodišnje dijete kako trči cestom u čarapicama. Odmah sam parkirala i pojurila za njim, a vidjela sam da su isto učinile još dvije žene. Mališana smo sustigle kod obližnjeg kioska, gdje smo se uvjerile da je s njim sve u redu. Gospođa iz kioska je rekla da će se pobrinuti za malenog te da ne trebamo brinuti…, nakon čega smo se razišle. Pomislila sam da je tako nešto u Njemačkoj nezamislivo”, objasnila je.

Sve više nasilja u Njemačkoj

Dodala je da će u Frankfurtu malo tko spontano i bez razmišljanja priskočiti u pomoć nepoznatom djetetu. Svatko je tamo, kaže, okrenut svome poslu, pa je sve manje komunikacije, ljudskosti i topline u odnosima među ljudima. Ponajviše zato jer je u njemačkim gradovima sve više stranaca iz posve različitih kultura, ali i sve više nasilja.

”Tamo stalno osluškuješ djecu kroz prozor. Ako čuješ žamor, dobro je. No čim zavlada tišina, skačeš zabrinuto i gledaš jesu li tu, ili im se što dogodilo. Ovdje, za razliku od Njemačke, bez straha možeš djecu pustiti da se vani igraju. Osjećaj sigurnosti je ogromna prednost Hrvatske u odnosu na Njemačku”, dodao je tata Dražen. Zdenko Štriga potom je objasnio da su mnogi u Njemačkoj oprezni zbog pljački u kojima su svojevrsni mamac upravo mala djeca.

‘Sama mogu navečer hodati ulicom’

”Tamo vam mnogi neće stati da pomognu djetetu koje leži pokraj ceste, jer se događalo da vozač stane i izađe ne bi li pomogao, no sa strane bi iskočili muškarci te čovjeku oteli vozilo. Problem je što osiguranje u Njemačkoj ne priznaje štetu ako ste ključ ostavili u automobilu. Zato mnogi u sličnim slučajevima samo produže dalje”, objasnio je njemački poduzetnik hrvatskog podrijetla, koji je u Frankfurtu na Majni također proveo najveći dio života, no koji je simpatičnu obitelj Božić upoznao tek u Zagrebu.

”U Ivanić Gradu mogu sama navečer hodati ulicom, što je djevojkama i ženama u Frankfurtu nezamislivo. Tamo su takve šetnje preopasne”, ubacila se u razgovor i petnaestogodišnja Gloria.

‘Djeci se u početku rugali zbog naglaska’

Naknadno sam doznao da su blizanci Gloria i Tomislav nakon povratka u Hrvatsku (tada su bili u dobi od 12 godina) imali dosta problema s prilagodbom, pogotovo u odnosima s drugim učenicima u školi.

”Nije im bilo lako. Nedostajalo im je znanja, jer se njemačke škole i obrazovni programi ne mogu ni usporediti s hrvatskima, a druga djeca su im se nerijetko smijala zbog izgovora pojedinih riječi. Naglasak i neke pojmove su pokupili od mene, koja sam rodom iz Hercegovine. Jednom prigodom Tomislav je, objašnjavajući zašto nije došao u školu, kazao da je stao na ‘ekser’. Nakon toga su mu nadjenuli nadimak ‘Ekser’. No, Tomislav i Gloria nisu se dali. Rekli su: ‘nemojte nas ismijavati, pomozite nam!’, opisala je gospođa Marija probleme s kojima su se suočili njihovi blizanci.

U Hrvatskoj su i djevojke ljepše

Objasnila je potom da su njihovoj djeci ponajveći uzor hrvatski nogometaši, koji se ne predaju tek tako i koji su ponosni i kada izgube utakmicu, a ne samo nakon velikih pobjeda i osvojenih medalja…

”Zahvalni smo, ustvari, za te sitne prepreke koje su nas snašle, jer patnje i problemi mogu samo pomoći da postanete bolja i uspješnija osoba”, oduševili su me svojim stavom mama Marija, tata Dražen i njihova djeca.

Tomislav i Gloria kazali su potom da su se bojali da u novoj sredini neće moći pronaći prijatelje…, no vrlo brzo su se razuvjerili.

”Sada nam je društvo bolje nego što je bilo u Njemačkoj. Školski kolege i prijatelji su otvoreniji i srdačniji, nego oni u Njemačkoj”, nasmiješila se Gloria, a nadovezao se Tomislav kazavši da u Ivanić Gradu i Zagrebu s društvom odlaze u kafiće, gdje se druže i razgovaraju, dok mladi u Njemačkoj obično sjede vani na klupi te zure u mobitel, bez puno komunikacije.

”Ovo ljeto nisu htjeli ići ni na praznike u Njemačkoj, potvrdio je tata Dražen riječi svoje djece, te dodao da je Tomislav primijetio da su u Hrvatskoj djevojke ljepše nego u Njemačkoj.

Problemi sa službenicima Carinske uprave

Ne želeći ništa prešutjeti, supružnici Božić detaljno su u drugom dijelu razgovora opisali probleme koje su imali nakon povratka u Hrvatsku. Tako je Marija Božić, baš kao i mnogi drugi povratnici, više mjeseci bila bez prijave boravišta  na kućnoj adresi i zdravstvenog osiguranja.

Kasnije se ispostavilo da su problemi s boravištem bili tek sitnica, u usporedbi s neugodnostima koje je doživjela, kako tvrdi, u susretu s pojedinim službenicima Carinske uprave.

”Vozila sam iz Zagreba prema kući i vidjela da me prati bijela škoda. Ubrzo su me pretekli i mahanjem tablicom zahtjevali da stanem. Tražili su osobnu iskaznicu, iako se ni po čemu nije moglo zaključiti da su službene osobe. Bili su odjeveni u jeans, no obraćali su mi se zapovjednim tonom. Nakon štu su mi, na moju zamolbu, na brzinu pokazali značke, predala sam im osobnu. Jedan se kasnije vratio te mi grubim glasom kazao da mora zaplijeniti naš automobil! Kazao je da ja kao državljanin Hrvatske nemam pravo, nakon šest mjeseci provedenih u Hrvatskoj, voziti auto stranih registracija.

‘Nije mi bilo svejedno’

Rekla sam im da ovdje ne boravimo pola godine, već oko pet mjeseci, no nisu se obazirali na to”, opisala je povratnica iz Njemačke neugodnost koju je doživjela početkom veljače 2022. godine.

”Poručili su mi da vozim iza njih do Bregane…, ili da mogu automobil ostaviti na cesti, ali da će u tom slučaju naplatiti njegovo odvoženje. Moju osobnu su zadržali. Posve šokirana, zvala sam supruga i pitala što da radim. Rekao je da vozim oprezno za njima te da bježim ako vidim da skreću u šumu ili na sporedni put. Vozila sam iza škode koja je sve više ubrzavala. Nije mi bilo svejedno”, emotivno se još jednom Marija Božić prisjetila napetih i neugodnih trenutaka od prije dvije i pol godine.

U Bregani su ju, kaže, ispitivali čak četiri i pol sata. Trebala je ispunjavati formulare i izjave, no to nije bilo nimalo jednostavno.

Pitala ih imaju li oni kćer ili sestru…

”Postavljali su ‘trik’ pitanja. Pitali su: ‘odbijate li pravo na odvjetnika?’ Rekla sam da ne odbijam, na što su tražili da im kažem ime odvjetnika. Suprug Dražen je u međuvremenu na sve strane nazivao odvjetnike, no svi su ga odbijali, pravdajući se da se ne bave carinskim propisima. Pokušala sam to objasniti službenicima, no nije ih bilo briga. Kazali su da će me ostaviti samu te da će se vratiti za sat vremena, do kada moram odlučiti odbijam li, ili ne odbijam odvjetnika… Rekla sam im da moram pokupiti djecu te da se ne mogu zadržavati, no nisu marili za to. Pitala sam imaju li oni sestru ili kćer…, no ništa ih nije moglo dirnuti”, dodala je sugovornica, ni ne pokušavajući prikriti koliko su je opisani događaji šokirali i uznemirili.

Na kraju je, kaže, ostavila automobil na carini.

Razočaranje na sudu

Kasnije su zbog cijelog slučaja pokrenuli sudski postupak, no na sudu su doživjeli novo razočarenje.

”Imala sam više dokaza da smo do kraja kolovoza 2021. bili u Njemačkoj te da je od našeg dolaska u Hrvatsku pa do zaplijene našeg vozila (početkom veljače 2022.) prošlo nešto više od pet, a ne šest mjeseci, kako su tvrdili službenici carinske uprave. Predočila sam na ročištu i covid potvrdu s datumom prelaska granice, te druge dokaze, no sudac je ipak presudio na našu štetu. Preko 2.500 eura platili smo odvjetnicu, morali smo platiti i sudske troškove, te druga davanja, a sve skupa nas je, uračunamo li i štetu koja je nastala na automobilu dok je godinu i pol dana stajao zaplijenjen, stajalo između 12 i 13 tisuća eura. Nakon što je rasprava završila, upitala sam suca zašto je ignorirao naše dokaze. Samo je slegnuo ramenima i rekao: ”Dobro došli u Hrvatsku” – s teškim je uzdahom prisjećanje zaključila povratnica iz Njemačke.

Nakon nekoliko trenutaka tišine, reagirao je Zdenko Štriga.

Kazao da će zbog ovakvih slučajeva ubuduće upozoravati povratnike da paze na automobile te na moguće neugodnosti s carinom.

”Njihova iskustva pomoći će drugima. ‘Dijaspora centar’, kojeg planiramo osnovati, imat će adrese i kontakte odvjetnika koji će povratnicima znati pomoći oko carine. Naš je cilj, osim toga, da nakon osnivanja ‘Dijaspora centara’ u Frankfurtu i Zagrebu sve potrebne papire i dozvole potencijalnim povratnicima uručimo i prije nego dođu u Hrvatsku. Baš onako kako to rade u Izraelu, zemlji najpoznatijoj po uspješnom privlačenju povratnika iz dijaspore”, napomenuo je njemačko-hrvatski poduzetnik i posebni savjetnik u Ministarstvu demografije i useljeništva, o čijem ambicioznom projektu ”Marshall plan za Hrvatsku”, smo nedavno detaljno pisali.

Danas uspješno vode agenciju za prodaju nekretnina

 Unatoč početnim problemima i neugodnostima, surpužnici Božić u Hrvatskoj su brzo postali vrlo uspješni poduzetnici.

Pri tom su im itekako pomogla ranija radna i poduzetnička iskustva iz Njemačke. Zajedno su, naime, vodili vlastitu građevinsku tvrtku u Frankfurtu, gospođa Marija je potom u Njemačkoj vodila tvrtku koja se bavila prodajom kozmetike, a kasnije je osnovala i akademiju za izobrazbu prodajnih i marketinških stručnjaka…

”Nakon povratka, radila sam kao zaposlenica u jednoj zagrebačkoj agenciji za prodaju nekretnina. Ubrzo potom odlučili smo pokrenuti vlastitu agenciju, s tim da mi sada, za razliku od većine ostalih, preuzimamo i odgovornost za sređivanju papira, jer ne želimo nikoga iznevjeriti. Prepoznala sam, naime, da nama nitko nije u Hrvatskoj pružio pomoć nakon što smo se vratitili.  Zato smo odlučili da ćemo u vlastitoj agenciji činiti sve što možemo ne bi li pomogli zainteresiranim povratnicima, ali i Nijemcima, koji žele kupiti nekretninu u Hrvatskoj. Ponekad, pak, i ‘zakočimo’ prodaju, ako vidimo da papiri nisu čisti”, napominje Marija Božić, direktorica ‘Cro Livinga’, tvrke za prodaju nekretnina.

Dodaje potom da su ih Nijemci, na prethodnim poslovima, naučili da odgovaraju na sve upite potencijalnih klijenata te da uvijek pažljivo slušaju one koji ih kontaktiraju.

Mi smo se odlučili za drugačiji pristup pa u sklopu vlastite agencije klijentima osiguravamo i pomoć pravnika, javnih bilježnika, geodeta i drugih stručnjaka. Puno naših klijenata su Nijemci, koji su prepoznali da Hrvatska nije samo more, te koji kupuju nekretnine i u manjim mjestima u kontinentalnoj Hrvatskoj. Oni traže mir i zelenilo, te su oduševljeni našom zemljom. Čak oko 70 posto mojih klijenata su Njemci, odnosno ljudi koji žive u zemljama njemačkog govornog područja (Austrija, Švicarska i Njemačka), a imamo i djelatnicu koja odlično govori engleski, pa se njoj najčešće obraćaju potencijali kupci koji dolaze iz zemalja engleskog govornog područja.

Stranci se, za razliku od naših povratnika, bez straha odlučuju za kupovinu nekretnine te za preseljenje u Hrvatsku”, tumači moja sugovornica.

Sljedeće ‘Stammtish druženje’ 30. studenog

Potkraj našeg razgovora, supružnici Božić napomenuli su da možemo objaviti termin i mjesto sljedećeg ‘Stammtish’ okupljanja povratnika iz dijaspore, kako bi na to neformalno druženje povratnika i potencijalnih povratnika mogli doći svi zainteresirani.

”Sljedeće naše Stammtish druženje bit će u subotu 30. studenoga u 18.30 sati u restoranu ”The Place”, u II Retkovcu 1C, u istočnom dijelu Zagreba. Dobrodošli su svi povratnici te svi oni koji razmišljaju o povratku”, naglasila je Marija Božić te dodala da će se Stammtish druženja i ubuduće (barem još nekoliko mjeseci) održavati u istom restoranu i to najprije 20. prosinca ove godine, a nakon toga – svake zadnje subote u mjesecu u terminu od 18.30 sati.

”Pozivamo sve doseljenike da nam se pridruže jer ta naša okupljanja nude priliku za druženje i povezivanje na poslovnom, ali i na prijateljskom temelju”, zaključili su supružnici Božić.

FOTO: Snimio Damir Kramarić; FB stranica udruge Marshall plan Hrvatska, budućnost uz dijasporu

Pomogli razočaranoj trudnoj povratnici iz Irske te ju nagovorili da ipak ostane

U Irskoj se zbilo ono što u Hrvatskoj nije – zajedništvo! Zato imaju gospodarski boom, a mi – iseljavanje

‘Puno iseljenika nas zove jer su čuli da se nešto pokrenulo; mnogi bi se odmah vratili’