Za mjesto u četverokrevetnoj sobi – 1300 eura, toalet papir kupuju sami, nedjeljom bez posjeta!

”Ovakve priče su nedopustive i mi ćemo postupati u ovom slučaju kako bi se situacija rasvijetlila i korisnici dobili adekvatnu zaštitu. Svakako je potrebno reagirati jer inače teško da će problem biti riješen ako se ne prijavi”, stoji, između ostaloga, u odgovorima Tatjane Vlašić, zamjenice pučke pravobraniteljice, na naša pitanja

Stanovništvo grada Zagreba i Republike Hrvatske sve je starije, sve više je i samačkih kućanstava – uslijed čega ubrzano raste potreba za skrbi o starijim osobama. Nažalost, ni država, ni Grad Zagreb nisu prepoznali tu realnost pa gotovo da i nisu ulagali u izgradnju novih domova za starije i nemoćne.

Zbog nastalog jaza između sve većih potreba i nedovoljnog broja kreveta, bezobrazno su porasle cijene smještaja – pogotovo u privatnim domovima za starije.

Astromske cijene ne jamče, međutim, i kvalitetnu skrb. Baš naprotiv – u pojedinim domovima u kojima smještaj stoji  1300, 1400, 1500… eura mjesečno…, korisnici se osjećaju usamljeni i zanemareni, a ponekad i zlostavljani, no o tome se rijetko piše i govori, zbog čega situacija nerijetko postaje sve gora.

U jednom privatnom domu za starije na području grada Zagreba, žena smještena u četverokrevetnu, a povremeno i petokrevetnu sobu (podaci poznati uredništvu) mjesečno plaća čak 1300 eura, a pri tom si sama mora kupovati toaletni papir i druge higijenske potrepštine, kao i lijekove! Sve ovo ju teško pogađa jer njezina mirovina pokriva manje od polovice potrebnog iznosa, dok ostatak nadoplaćuje njezina rodbina.

I u zatvoru su posjete češće

I navedena gospođa i pojedine druge korisnice tvrde da, unatoč astronomskim cijenama, u domu imaju jednoličnu i slabu prehranu. Kažu da im najčešće za ručak i večeru poslužuju suho tijesto, suhu rižu, s vrlo malo mesa. Tvrde da su obroci najčešće neukusni (hranu dovoze iz nekog restorana).

Osim toga, vrlo rijetko mogu imati posjete. Nedjeljom posjete u tom zagrebačkom domu nisu dozvoljene (ne puste vas ako dođete nedjeljom!!), a subotom su predviđene u vrlo kratkom i ranom terminu – od 13.30 do 14.30 sati! Zbog ovako nepovoljnih i kratkih termina, mnogi korisnici nemaju mnogo posjeta te se osjećaju usamljeno – kao u zatvoru. I same korisnice primjećuju da bolnice i zatvori dozvoljavaju više posjeta nego njihov skupo plaćeni dom.

Kreveti i u hodniku

Taj dom je, osim svega navedenog, smješten u visoku dvokatnicu, s dnevnim boravkom u suterenu, tako da i korisnice koje se teško kreću moraju stalno koristiti stepenice. Lakšem kretanju ne pridonosi ni činjenica da su kreveti ponekad smješteni i u hodniku, dok su neke sobe prenapučene (po četiri ili pet korisnika), zbog čega su pojedine korisnice nekoliko puta pale, i slomile kosti (nogu, ruku, glavu).

U razgovoru s jednom od korisnica novinar Promise.hr doznao je da nije zadovoljna uvjetima smještaja, ni hranom, a pogotovo ne – papreno skupom cijenom doma.

Privatni domovi koriste situaciju

Gospođa (podaci poznati uredništvu) kaže da su se njezini rođaci, koji skrbe o njoj, raspitivali za drugi dom, ali da je u većini privatnih domova za starije slična situacija: cijene smještaja su sve više, a uvjeti su često nezadovoljavajući. U gradskim, pak, ili državnim domovima za starije liste čekanja su toliko duge, da oni koji se nisu prijavili godinama unaprijed, imaju vrlo male izglede da dobiju svoje mjesto (gradski domovi su ipak znatno jeftiniji, a obično i kvalitetniji od privatnih).

Zbog svega navedenog, poslali smo novinarski upit pučkoj pravobraniteljici, koju smo upoznali s konkretnim, gore opisanim slučajem.

Zamjenica pravobraniteljice: Negdje nama ni jastučnica

Prenosimo naša pitanja te odgovore zamjenice pučke pravobraniteljice – Tatjane Vlašić.

”Prima li pučka pravobraniteljica pritužbe zbog nehumanih uvjeta smještaja u privatnim domovima za starije, uz papreno visoke cijene? Što pučka pravobraniteljica može učiniti kako bi odgovorne osobe i šira javnost bili više senzibilizirani za ovaj veliki problem (koji će biti sve veći), te kako bi se stvorili povoljniji uvjeti za smještaj nemoćnih starijih osoba u domove za starije?

Prije svega, ovakve priče su nedopustive i mi ćemo postupati u ovom slučaju kako bi se situacija rasvijetlila i korisnici dobili adekvatnu zaštitu.

Pučka pravobraniteljica često prima pritužbe na domove za starije, uključujući i privatne, a šalju ih i sami korisnici i članovi njihovih obitelji. Razlozi su brojni – visoke cijene smještaja, navodi o neadekvatnoj skrbi, neprofesionalnoj komunikaciji, nedostatku zaposlenih i slično, ali i uvjeti smještaja i prehrana.

‘Tražimo postupanje inspektora’

Kada dobijemo pritužbu koja ima ozbiljne navode, tražimo postupanje inspektora Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike koji onda u pravilu brzo odu u nadzor da bi utvrdili stvarno stanje i kvalitetu usluge u domovima za starije i nemoćne. Nas obavijeste o tome što su utvrdili i koje su sve mjere izrekli, a nakon nekog vremena tražimo informacije i o tome jesu li proveli kontrolni obilazak i što je on pokazao.

Recimo, tako je inspekcijski nadzor u jednom domu pokazala da je u više spavaonica prisutna vlaga, a da jedna od njih nema mogućnost prozračivanja, da joj prozor gleda u drugi privatni prostor zbog čega je roleta spuštena bez prestanka, što znači da su korisnice boravile u mraku.

Problem su i ilegalni domovi

U drugom domu su inspektori utvrdili da je jedna medicinska sestra vodi brigu o 59 korisnika, na dvije lokacije, pri čemu je zaposlena na 4 sata na dan, i još je bila riječ o umirovljenici bez licence.

U tom domu su utvrdili da su jastučnice dotrajale ili da ih uopće nema na jastucima, kao i da se neki madraci koriste bez plahti. Problemi su prisutni i u decentraliziranim (kolokvijalno nazvanim „državnim“ domovima), u kojem su bili smješteni i korisnici koji imaju dijabetes, ali za njih nije postojala prilagođena prehrana. Problem su i ilegalni domovi koji rade bez licenci. Tako smo dobili pritužbu da u jednom domu na obali nisu zaposlene ni medicinske sestre ni njegovateljice, i da korisnici da pet dana jedu istu hranu. I tu smo zatražili provođenje inspekcijskog nadzora i inspektori su podnijeli optužni prijedlog.

Nenajavljeno obilaze domove

Osim što kroz pritužbe pratimo stanje u domovima za starije i doprinosimo boljoj zaštiti prava korisnika kroz rad na tim predmetima, također nenajavljeno obilazimo domove za starije, u sklopu čega i razgovaramo s korisnicima, a nakon toga domu i osnivaču, ako ga ima, dostavljamo izvješće o obilasku u kojem su preporuke i upozorenja.

Naravno, o cjelokupnom radu vezano za ljudska prava u domovima za starije izvještavamo i Hrvatski sabor, kroz godišnje izvješće pučke pravobraniteljice, u kojem su kao posebna tema istaknuti upravo domovi za starije, u sklopu poglavlja Prava starijih osoba. Domovi za starije često su tema i naših komentara u zakonodavnim aktivnostima. Primjer su izmjene i dopune Zakona o socijalnoj skrbi koje će uskoro doći u Sabor – tada ćemo nastaviti zagovarati isto što smo komentirali u javnom savjetovanju, a to je da se Zakonom uredi način na koji korisnici svih domova za starije mogu podnositi pritužbe vezane uz svoj smještaj, jer je trenutno ta mogućnost propisana samo za korisnike domova kojima je osnivač Republika Hrvatska, a takva su samo dva.

Tko i kako kontrolira kakvi su uvjeti smještaja i života u privatnim domovima za starije?

Više je razina kontrole – krovni je rad inspektora Ministarstva koji provode inspekcijske nadzore i mogu izdavati različite mjere i sankcije; tu su i naši nenajavljeni obilasci i preporuke koje na temelju njih dajemo i kroz izvješće o obilasku i kroz godišnje izvješće pučke pravobraniteljice Hrvatskom saboru; tu su i županije koje su obvezne jednom godišnje provesti kontrolu u domovima kojima su izdali licencu, a u slučaju osnovane sumnje na nepravilnosti moraju bez odgode obavijestiti Ministarstvo.

Ministarstvo nije dalo upute

No, tu je problem što županije različito ispunjavaju ovu obvezu, a neke je i ne ispunjavaju. Jedan od uzroka takvog stanja je što – unatoč preporukama pučke pravobraniteljice – Ministarstvo još uvijek nije dalo naputak županijama kojim bi ujednačio te kontrole, odnosno propisao kako se trebaju provoditi (s obzirom na to da Zakon o socijalnoj skrbi ne propisuje obvezu donošenja podzakonskog akta).

Može li se ikako pomoći nemoćnim starijim osobama koje su često prisiljene koristiti smještaj u bilo kakvom domu, da u domovima dobiju koliko toliko humane uvjete za život: da im produže termine posjeta te dozvole posjete i nedjeljom, da smještaj u četverokrevetnoj ili petokrevetnoj sobi ne plaćaju bezobrazno skupo (1300 eura!), da za iznimno visoku cijenu smještaja dobiju barem kvalitetniju hranu…?

Više je načina na koji korisnici privatnih domova mogu reagirati na uvjete smještaja, prehranu i druge probleme – mogu se obratiti nama kako bismo mi mogli tražiti postupanje inspekcije Ministarstva, a korisnici se svakako mogu i direktno obratiti Ministarstvu.

‘Nužno je reagirati!’

Isto tako, privatni domovi u pravilu imaju propisan način na koji korisnici mogu podnositi pritužbe i način na koji dom treba o tim pritužbama odlučivati. Ono što smo mi tražili kod izmjena Zakona o socijalnoj skrbi jest da se propiše da nakon toga imaju mogućnost, ako su nezadovoljni odlukom doma o njihovoj pritužbi, obratiti se dalje Ministarstvu.

Dakle, više je opcija, a svakako je potrebno reagirati jer inače teško da će problem biti riješen ako se ne prijavi”, stoji u odgovorima zamjenice pučke pravobraniteljice, Tatjane Vlašić.

Novinarske upite o ovoj temi još 4. ožujka poslali smo i Hrvatskom zavodu za socijalni rad te Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, no do objave ovog teksta njihovi odgovori nisu stigli.

FOTO: Ilustracije Pixabay; preslika sa službene stranice Pučke pravobraniteljice