„Zašto dopuštate da ljudi umiru na ulici?“ pitali smo odgovorne. Oni peru ruke
ZagrebIzdvojeno 22. travnja 2026. Damir Kramarić
Uzrok sve češćih smrti beskućnika na zagrebačkim ulicama je poznat: bez prijave prebivališta nema osobne iskaznice ni osnovnih prava. Unatoč tome, odgovorni u Hrvatskom zavodu za socijalni rad i u Gradu Zagrebu ne poduzimaju konkretne korake pa beskućnici i dalje sve češće umiru na asfaltu
Sve više potrebitih ljudi – samih, napuštenih te odbačenih od sustava – umire na zagrebačkim ulicama. Na tu tužnu i skandaloznu činjenicu već dulje vrijeme upozoravaju brojni aktivisti i humanitarci koji svakodnevno pomažu zagrebačkim beskućnicima (Zvonko Jambrešić iz udruge Savao, Vesna Ribarić, iz inicijative Od srca do srca za beskućnike i potrebite, Mile Mrvalj, iz udruge Fajter…).
Problem je prebivalište i osobna
Svi oni u javnim istupima ističu da je glavni problem to što većina beskućnika nema osobnu iskaznicu jer nemaju gdje prijaviti prebivalište. Bez osobnih dokumenata uskraćena su im sva prava – pravo na rad, pravo na zdravstvenu zaštitu, pravo na socijalnu pomoć, pristup gradskim pučkim kuhinjama te pristup prenoćištu i prihvatilištu za beskućnike…
No, unatoč jasnom uzroku ovog tragičnog trenda, odgovorni u sustavu socijalne skrbi – na državnoj, ali i na gradskoj razini – ništa, prema svemu sudeći, ne čine da se problem riješi.
“Zašto dopuštate da umiru?”
Zbog svega navedenog poslali smo novinarski upit Hrvatskom zavodu za socijalni rad:
„Zbog čega područni uredi Hrvatskog zavoda za socijalni rad najčešće odbijaju dati suglasnost beskućnicima da prebivalište prijave kod njih, kada je poznato da bez prebivališta beskućnici ne mogu dobiti osobnu iskaznicu i zdravstveno osiguranje te ostala prava?
Zašto dopuštate da najpotrebitiji sve češće umiru sami i napušteni na ulicama hrvatskih gradova, da ih sudovi kažnjavaju zbog skitnje te da ih izgone iz Zagreba, kada je jasno da ti ljudi nemaju druge mogućnosti nego boraviti na ulici i na javnim mjestima jer nemaju pravo raditi, nemaju pravo na socijalnu pomoć ni pravo na zdravstvenu zaštitu…?
“Osjećate li se odgovornima?”
Osjećate li se odgovornima zbog sve brojnijih smrti beskućnika na ulicama hrvatskih gradova te zbog činjenice da se brojnim potrebitim osobama na najgrublji način krše osnovna ljudska prava? Što ćete učiniti da se zaustavi masovno umiranje obespravljenih ljudi?“, upitali smo odgovorne u Hrvatskom zavodu za socijalni rad.
Zavod: “Trebaju ispunjavati zakonske uvjete”
Odgovorili su šturo i bez empatije:
„Beskućništvo pogađa najranjivije skupine društva i zahtijeva sustavnu podršku. Beskućnicima se kroz sustav socijalne skrbi osiguravaju različita prava i usluge, poput novčanih naknada i socijalne usluge smještaja, pod uvjetom da osoba ispunjava uvjete propisane Zakonom, u skladu s raspoloživim resursima te ako pristane na ponuđene oblike pomoći.
Prema Zakonu o prebivalištu, prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih uz životne interese, kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi.
“Nije potrebna suglasnost”
Tim Zakonom propisano je da osobi koja nema mjesto i adresu stanovanja niti sredstva kojima bi mogla podmiriti potrebu stanovanja (beskućnik) nadležno tijelo, odnosno nadležna policijska postaja, može iznimno rješenjem utvrditi prebivalište na adresi ustanove socijalne skrbi ili kod drugih pružatelja usluge smještaja. Za to nije potrebna suglasnost ustanove socijalne skrbi ili drugih pružatelja usluge.
Sustav socijalne skrbi u Hrvatskoj razvijen je i usmjeren na zaštitu i podršku osobama u potrebi, pri čemu se korištenje prava i usluga ostvaruje u skladu sa zakonski propisanim uvjetima i uz pristanak korisnika“, stoji u odgovoru Službe za odnose s javnošću Središnje službe Hrvatskog zavoda za socijalni rad.
Što Grad Zagreb čini?
Sličan novinarski upit poslali smo i Gradu Zagrebu, odnosno Uredu gradonačelnika te Gradskom uredu za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom.
„Zbog čega odgovorni u Gradu Zagrebu nisu otvorili centre za beskućnike – po jedan na istoku i zapadu grada, s dnevnim boravcima za beskućnike – koji bi bili otvoreni i vikendom, kako je bilo najavljeno? Zašto niste uveli SOS telefon i mobilni tim za beskućnike?
Što odgovorni u Gradu Zagrebu čine kako bi pomogli najpotrebitijima i zaustavili umiranje siromašnih, obespravljenih i bespomoćnih ljudi na zagrebačkim ulicama?
“Kako im pomažete?”
Što Grad čini kako bi pomogao potrebitim osobama koje nemaju osobnu iskaznicu, koje se ne mogu hraniti u pučkim kuhinjama Dobrog doma, koje ne mogu u prihvatilište u Velikoj Kosnici, koje nemaju zdravstveno osiguranje i koje se ne mogu zaposliti – a kojih je sve više na području Zagreba?
Tomašević i suradnici bez odgovora
Kakvo rješenje problema osoba koje nemaju gdje prijaviti prebivalište – a koje su ostale bez osnovnih ljudskih prava i kojima su ugroženi i život i zdravlje – predlažu odgovorni u Gradu Zagrebu?“, pitali smo Tomaševićeve glasnogovornike, no nikakav odgovor do objavljivanja ovog teksta nisu nam poslali.
FOTO: Arhiva Promise.hr
“Namjerno ih brišu iz sustava”: bez adrese i liječenja, beskućnici umiru na cesti
‘Beskućnici umiru kao štakori jer nemaju zdravstveno; za Vladu RH ti ljudi ni ne postoje!’
Pet godina spavao je na klupi u Zagrebu: “Rekli su mi da ne postojim. Onda su došli ovi ljudi”
Umiru kao da ne postoje: Država okreće glavu dok beskućnici nestaju s ulica
