Zašto se zapravo mnogi nikada neće vratiti?

Mladi, visokoobrazovani Hrvati zauvijek odlaze, niskobrazovana radna snaga iz jugoistočne Azije trajno dolazi! Sveprisutna korupcija, nejednakost ljudi pred zakonom, nedostatak dugoročne vizije i strategije za razvoj zemlje stvaraju osjećaj nesigurnosti. Osjećaj da se uspjeh u karijeri ne postiže na temelju zasluga i znanja, već preko veza i poznanstava, demotivirajući je faktor koji mlade potiče na odlazak

Piše: Dražen Boroš

Nakon objave službenih podataka zadnjeg popisa stanovništva 2021.godine definitivno je postalo jasno kako jednu, možda i najvažniju bitku od stjecaja neovisnosti definitivno i bespovratno gubimo.

Svi podaci koji su do tada bili u sferi pretpostavki i nagađanja, postali su gruba realnost, a saznanje da je Republika Hrvatska od 2001. do 2021. godine zabilježila pad broja stanovnika za čak 560 tisuća (ili 12 posto ukupne populacije) činilo se i više nego alarmantno. Posebice zato, jer su preko 90 posto toga broja činili mladi ljudi i obitelji.

Državni establišment je tu činjenicu pravdao ulaskom Hrvatske u euroatlanske integracije, prije svih u Europsku uniju, gdje je omogućen slobodan protok ljudi, pa su “eto mnogi otišli za boljim životom, potraživši sreću negdje drugdje, a njihova će iskustva jednoga dana dobro doći i domovini”. Međutim, ta vrsta emigracije mladih uvelike se razlikuju od one koja se događala u drugoj polovini devedesetih godina prošlog stoljeća, kada je veliki egzodus na Zapad imao isključivo ekonomski odnosno egzistencijalni predznak.

Politički i socijalni razlozi nadjačali egzistencijalne

Sva posljednja istraživanja, a posebice ona provedena nakon 2021. govore kako je iseljavanje mladih iz Hrvatske, unatoč određenim poboljšanjima, i dalje izrazito prisutan problem. ​Niske plaće i loši uvjeti rada u kojima mladi smatraju da u Hrvatskoj ne mogu pronaći posao s plaćom koja bi im omogućila neovisan i dostojanstven život, pogotovo u usporedbi s plaćama u zemljama Europske unije, samo je jedan od razloga.

Drugi, pa čak i prevladavajući razlog, su socijalni i politički razlozi, koliko god se to nekome (ne) sviđalo. Osjećaj da se uspjeh u karijeri ne postiže na temelju zasluga i znanja, već preko veza i poznanstava, demotivirajući je faktor koji mlade potiče na odlazak.

Osjećaju da društvo stagnira

Osim toga, mnogi od njih ne vide bolju budućnost za sebe u Hrvatskoj jer osjećaju da društvo stagnira ili se kreće u krivom smjeru. Sveprisutna korupcija, nejednakost ljudi pred zakonom, nedostatak dugoročne vizije i strategije za razvoj zemlje stvaraju osjećaj nesigurnosti. Jednako tako mnogi mladi koji su otišli iz Hrvatske smatraju da je porezni sustav nepravedan i da ne potiče poduzetništvo i rad. Na to su se u zadnjih par godina nadovezali i životni troškovi gdje su cijene nekretnina, najma stanova i svakodnevnih potrepština “otišle u nebo”, postavši nerazmjerno visoke u odnosu na hrvatska primanja.

Odlaze visokoobrazovani stručnjaci

​Neka nedavna istraživanja i analize, kao što su ona koje provode ekonomski instituti i think-tankovi, ukazuju i na promjenu u strukturi iseljavanja: dok su ranije odlazili uglavnom slabije obrazovani radnici, sada sve više odlaze visokoobrazovani stručnjaci. Odlazak mladih stručnjaka, liječnika, inženjera i IT-jevaca dugoročno predstavlja veliki problem za hrvatsko gospodarstvo i društvo.

Čak 70 posto mladih i dalja razmišlja o odlasku

Istraživanje Instituta za migracije iz 2024. godine pokazalo je iznimno poražavajući trend da čak 70 posto mladih u RH i dalje razmišlja o odlasku, a glavni razlozi su (opet) niske plaće i bolji uvjeti rada u inozemstvu. ​Pored financija, mladi kao ključan “potisni” faktor ističu nepotizam i korupciju. Istraživanje Faktografa pokazalo je da se 66,8 posto ispitanika u potpunosti slaže s tvrdnjom da je “nepotizam postao svakodnevica“, što im stvara osjećaj da u Hrvatskoj ne mogu uspjeti na temelju vlastitog rada i znanja. I zato se sve više iseljavaju visokoobrazovani stručnjaci, koje privlače bolje prilike za profesionalni razvoj i usavršavanje, kao i općenito bolji uvjeti za znanstveni i stručni rad u razvijenijim zemljama. Ovaj trend posebno zabrinjava jer predstavlja trajni “odljev mozgova”, koji će Hrvatska vrlo teško nadomjestiti.

Bespovratno izumiremo?

Nije nikakvo iznenađenje da demografski podaci pokazuju kako se iseljavanje i dalje najviše osjeća u gradovima i županijama koje su gospodarski slabije razvijene, poput Vukovarsko-srijemske i Požeško-slavonske županije. S druge strane, Grad Zagreb bilježi najveći broj odseljenih u inozemstvo, što se može objasniti time da se radi o najvećem administrativnom centru iz kojeg odlazi velik broj visokoobrazovanih i kvalificiranih ljudi.

Tragičan je podatak da se više od trećine mladih iz ruralnih i udaljenih krajeva namjerava iseliti u iduće tri godine, a gotovo 80 posto onih koji žive izvan mjesta prebivališta ne namjerava se vratiti u kraj u kojem su rođeni ili nisu sigurni u povratak, stoji u rezultatima istraživanja Savjeta za mlade Vlade RH s konca prošle godine.

Masovan uvoz radne snage

​Prema podacima Državnog zavoda za statistiku za 2024. godinu, Hrvatska je zabilježila pozitivan migracijski saldo, što znači da se više ljudi doselilo nego odselilo. Međutim, treba istaknuti da je to isključivo zbog masovnog uvoza strane radne snage, dominantno iz azijskih zemalja, dok se iseljavanje hrvatskih državljana i dalje nastavlja.

​Ukratko, iseljavanje mladih iz Hrvatske je kompleksan problem koji nadilazi samo ekonomsku sferu i tiče se šireg društvenog i političkog konteksta.

U nekoliko narednih tekstova, iznijet’ ćemo brojne, nažalost tužne primjere zašto se, usprkos svim novim nastojanjima države, najveći broj njih nikada neće vratiti!

FOTO: ilustracija pixabay

Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti