Dr. Miliša: Pooštre li mjere, slijedi veliki VAL NASILJA na ulicama s nesagledivim posljedicama!  

”Prije neki mjesec sam tvrdio da će dugotrajna izolacija izazvati epidemiju depresije, nasilja u obitelji i (auto)destruktivnih ponašanja. To se ovih dana upravo dogodio – od SAD-a, Britanije do Njemačke. Covid 19 donio je restriktivne mjere: zabrane kretanja, otpust radnika, zatvaranje poduzeća, škola, restorana, slom turizma i kulture…  Zato je bilo pitanje dana kada će neredi započeti. Vremenom frustarcije nabujaju do usijanja. Ukoliko se dugoročno “ubije” i neposredni razgovor među ljudima, to će ljude izvesti na ulice i nasilje će eskalirati. Naravno od toga će imati koristi zagovornici robotizacije, e -škola, pa sve do farmaceutske mafije. Od pojave koronavirusa živimo u vremenu gomile usamljenika koja se, pretvorila u  gnjevnu masu koja je počela burno reagirati na izvanjske diktate, stavljajući sve jače frustracije. Zapaljen je barut!”

Piše: prof. dr. sc. Zlatko Miliša

Ako korona potraje i budu li se pooštravale mjere i ljude ponovno odvodilo u “karantene” predviđam da nam (zakonom spojenih posuda) slijede nesagledive posljedice nasilja na ulicama diljem svijeta. Želja za slobodom i “ŽIVIM” socijalnim kontaktima još uvijek je  snažnija od rizika smrti. Sve veći broj ljudi pati od klasične depresije i govore da ovako više ne mogu živjeti.  Neka istraživanja u SAD_u su pokazala da nedostatak strukturiranih pravila u obiteljskom odgoju i obrazovnom sustavu, a najviše  ekstremni uvjeti nesigurnosi stvaraju strahove kod djece i roditelja slične simptomimima od PTSP_a.

Jedan od najcitiranijih psihijatara današnjice Manferd Spitzer u knjizi Usamljenost – nepoznata bolest, iznosi podatke da su suvremeni oblici ovisnosti i duševnih bolesti u visokoj korelaciji s društvenom izolacijom. Nasilje nad mišljenjem ima obilježje bezuvjetne podređenosti pojedinca normama i propisima za sve.Već sam u jednom ranijem prilogu na ovu temu pisao da su opasne podjele i zanemarivanje sumnji, straha, pitanja građana/ki, osobito kada se od pojave koronavirusa do danas nisu našla toliko željena (konačna) rješenja! Vremenom frustarcije nabujaju do usijanja, o čemu nešto kasnije pišem.

Kolega Ognjen Čaldarević u članku „Etički aspekti rizika: Osnovne sociološke dileme“ postavlja pitanje o subjektima donošenja odluka u rizičnim trenucima te dodaje: „U svim donošenjima odluka … krije se implicitnija ili ekspklicitnija etička dilema – tko je taj koji ima pravo prosuditi o globalnim etičkim dilemama…?“ Korona virus, rekoh više puta je “probio” okvire medicine i epidemiologije..

To postaje sve više pravno, psihijatrisko, psihološko i etičko pitanje. Neki stručnjaci i političari šire paniku s brojem umrlih ne stvarajući potrebnu distinkciju između preminulih od koronavirusa i od drugih bolesti s koronavirusom! To me i ranije zaintrigiralo da otvorim etički aspekt aktualne krize i nekih apela. Dovoljno je uzeti bilo koji apel ili vrijednosni sud i analizirati njegovo značenje da bi se vidjelo kako ne može biti racionalnih argumenata za apriorni imperativ koji vrijedi za sve ljude.

Kada čujemo rečenicu „XY će umrijeti ako odbije izolaciju“ i razdvojimo od rečenice „ XY može umrijeti ako se ne podvrgne karanteni“ trebamo uočiti razlike među tim tvrdnjama. Proizlazi da vrijednosni sudovi stručnjaka sadržavaju podrazumijevajuća vrijednosna i ponašajna  opredjeljenja za sve ljude. Ne može se govoriti o objektivnoj prosudbi uskih specijalista  u obliku obligatornih naloga o kojemu od prvog dana pojave virusa do danas ne znamo puno i ne vidimo kraj(a)!

Pozitivna strana virusa

Od pandemije koronavirusa samo je životinjski i eko sustav imao pozitivne strane, što nije mala stvar!  Ipak, koronavirus nam je  dao do znanja što znači kolektivna i osobna  odovornost, zajedništvo, solidarnost, nestaigmatiziranje starijih, zaraženih… Virus je pokazao krhost medicine i  pokazao nam koliko smo   nemoćni i „malen“ a to je dobra poruka! Fra Mario Knezović je u ožujku 2020. zapisao: „A upravo je ta nevidljiva čestica zaustavila sav vidljivi i materijalno moćni svijet. To sićušno i oku nevidljivo, uhu nečujno, osjetilima nedokučivo stalo je na kraj svoj sili ovozemaljskoga.“

Virus je otvorio i pitanje brige za druge, za opstojnost zajednice.

Čini se da  im sve više opravdanja govoriti o novim disciplinama,  pandemijskoj etici, filozofiji, sociologiji, pedagogoji, psihologiji…,  jer je u središtu  pitanje suodnosa poimanje vrednota slobode, zdravlja i sigurnosti, ne samo od zdravstvenih posljedica koronavirusa, nego i kod pitanja kako uravnotežiti  prava na školovanje, socijalne  kontakte, putovanja i čitavog niza drugih problema koje virus stavlja u fokus naše svakodnevnice! Pandemija je utjecala ambivalentno na razvoj obiteljskih odnosa i to od disfunkcionalih odnosa, ali je utjecala na bolju komunikaciju  ili homogenizaciju obitelji. Pored toga, koronavirus je upozorenje da je svijet globalno selo i da problem drugih nužno dotiče sve nas.

U vremenima prijetećih opasnosti je prirodno da se povežemo jedni s drugima i funkcioniramo u zajedništvu, (a što nam je bilo drastično smanjeno u izolaciji).

Zašto ne mare za strašne posljedice izolacije?

Prosvjetari, poduzetnici, svećenici.., pa čak i liječnici ostadoše bez izravnih kontakta s klijentima, tj.  ljudima, što je sumrak u interpersonajnoj komunikaciji. Nastavnik, učitelj, odgajatelj, profesor, liječnik, svećenik… ostaju bez smisla svoje profesije –  izravnog  kontakta s ljudima. Ukoliko se dugoročno “ubije i  neposredni razgovor ljudima to će ljude izvesti na ulice i nasilje će eskalirati. Naravno od toga će imati koristi zagovornici robotizacije, e -škola do farmaceutske mafije, koja će ubrati bilijune dolara ili eura; kada procjene da će histerija za cjepivom dostići vrhunac”  Od pojave virusa čovječanstvo je upalo u višestruke, u povijesti neviđene  krize u opasnoj simbiozi s financijskom,  duhovnom, psihičkom, moralnom, medicinskom, pedagoškoj dimenzijom …  To nas čini osobito osjetljivima i to na svim kontinentima i  za sve generacije.

U vrijeme opasnosti prirodno je zajedništvo, a ne izolacija!

Engleski pisac i teolog Clive Staples Lewis je 1942. godine u knjizi Pisma starijeg đavla mlađem  kao da je najavio globalnu karantenu  s nevjerojatnom podudarnoću straha današnjice od pojave koronavirusa. U knjizi stariji vrag savjetuje mlađeg kako ljude držati u pokornosti. Evo skraćene korespodencije dvoje zloduha… “Mlađi đavao: “Kako ste tada uspjeli dovesti toliko duša u pakao?“ Stariji đavao „Zbog straha.“ … Mlađi đavao: „Čega su se bojali? Stariji đavao „Bio je to strah od bolesti… Nisu se grlili ni pozdravljali, nisu danima imali ljudskog kontakta! Izgubili su posao, potrošili ušteđevinu… Odrekli su se svoje slobode… nisu izlazili iz kuće, nisu posjećivali svoju rodbinu! Bio je to jedan veliki koncentracioni logor za dragovoljne zatvorenike! Prihvatili su sve! Sve, samo kako bi mogli produžiti svoje jadne živote,.. “

Od pojave virusa, Orwelijanski scenarij širenja panike od oboljenja nadišao je sve ranije primjere iz povijesti, kad su drukčije misleći pojedinci percipirani od vlasti kao opasni po režim pa su ih slali u drugu vrstu „izolacije“-  zatvore! U vremenima prijetećih opasnosti je prirodno da se povežemo jedni s drugima i funkcioniramo u zajedništvu, a što nam je bilo drastično smanjeno u izolaciji.

Moderna vremena govore u prilog tezi o epidemiji usamljenosti kao bolesti koja je došla znatno prije koronavirusa! Izolacija i usamljenost su jedni od glavnih  uzročnika psihičkih problema!

Do pojave korobavirusa su građani/ke diljem svijeta  mislili  da  slobodu kretanja nitko ne smije dovoditi u pitanje, a osobito je dokinuti. Da nam je netko prije koji mjesec pri epidemije koronavirusa, recimo krajem 2019. kazao da će cijeli svijet biti u kućnom pritvoru, vjerovatno bi komentirali kako mu treba trajni psihijatrijski tretman! Krizna vremena daju nam spoznaju da, iako udaljeni jedni od drugih, sada, u velikoj nevolji trebamo rehabilitirati ideju zajedništva! Krizna vremena otvaraju najmračnije ali i najsvjetlije strane kod ljudi.

Medijsko podgrijavanje histerije s pandemijom

Postoje dvije stvarnosti. Jedna je vedrija strana života. Ona velik dio medija ne interesira. Druga – koja medije interesira – bombardira nas tamnijim stranama, na primjer strahovima, od virusa, masovnih zaraza, cjepiva, ratova, nasilja… Tako ljudi misle da je svijet opasno mjesto za život pa su neki opravdavali državne mjere i/ili čvrstu ruku, a neki prava na slobodu izražavanja…

Mediji imaju snažnu moć u proizvodnji neizvjesnosti, nesigurnosti, straha … Ivo Andrić je svojevremeno dao snažnu opomenu: “Zaraziti nekog čekanjem, to je najsigurniji način vladanja njime, to usamljenje znači učiniti ga nepokretnim… i ta obmana čekanja tvrđa je od svakog zatvora…, jer se okova čovjek  može čovjek osloboditi, ali te obmane (čekanja) – nikad… ”.

Poistovjećivanje novozaraženih s novooboljelima, naslovnice o crnim scenaaijima i još crnijim rekordima neumnjivo urušavaju mentalno zdravlje svih generacija. Zato je svojevremeno Pierre Bourdieu, istaknuti francuski sociolog, konstatirao  da  kvalitetan novinar je onaj koji budi “uspavanu savjest” građana. Drži da novinar, kao i svaki intelektualac, mora biti angažiran u davanju doprinosa “javnom zdravlju nacije”. Sve dok nismo dio šuteće većine, dok se pitamo i propitujemo, neće se postići potpuna kontrola uma.

Naredi su već počeli

Smatram da  korona kriza pogoduje interesnim skupinama. Interesne skupine vidim u farmacutskoj mafiji pa i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. O tome sam ranije pisao.  Činjenica je da proizvodnja samo u Kini nije pala. Obratno. Gospodarstvena kriza je osobito pogodila Europu. To je činjenica od koje bježe kao vrag od tamjana zagovornici globalizacije i ujedinjene Europe. Covid 19 donio je s restriktivne mjere: zabrane kretanja, otpust radnika, zatvaranje poduzeća, škola, restorana, slom turizma i kulture …  Zato je da je bilo pitanje dana kada će neredi započeti.

Od pojave korona virusa živimo u vremenu gomile usamljenika koja se, pretvorila u  gnjevnu masu koja je počela burno reagirati na izvanjske diktate, stavljajući sve jače frustracije. Zapaljen je barut!

Kod koronavirusa vrijedi formula iz psihijatrije: (DRUŠTVENA) FRUSTRACIJA + IMPULZIVNI NAGON = AGRESIJA. “Kolektivni strah potiče instinkt krda i stvara bijes prema onima koji nisu dio krda” (Lorenz). Početna poslušnost i šutnja građana/ki je bila predznak nemira. Sjetimo se skepticizma mladih s početka šezdesetih godina i studentskih nemira iz šezdeset osme, kao i “šuteće mladeži” s početka ovoga desetljeća te intenziviranih studentskih prosvjeda iz 2009. Skepticizam se pretvara u socijalnu buru kada su drastično ugrožena egzistencijalna pitanja i kada se živi po diktatu kao jedinom “izboru”. Zato skepticizam treba promatrati kao reakciju na izlaska iz krizne situacije.

Prije neki mjesec sam tvrdio da će dugotrajna izolacija građana izazvati epidemiju depresije, nasilja u obitelji i (auto)destruktivnih ponašanja. To se ovih dana upravo događa.  Prošle  subote,  cca 10 000  ljudi okupile se u Londonu na skupu kako bi protestirali protiv rigidnih mjera Covid-19 i protiv ograničenja temeljnih ljudskih prava. U Londonu je tisuću okupljenih pozvalo na okončanje “medicinske tiranije”. Skup pod sloganom STOP socijalnoom distanciranju po meni je tek uvod u veće socijale nemire.  Istog dana je i u Berlinu  je bio prosvjed pod sloganom “Dan slobode” s gotovo dvostruko više prosvjednika nego u Londonu, jednako tako u borbi protiv restriktivnih mjera pandemije koronavirusa. Ispisani su transparenti s dvjema po®ukama: “Najveća teorija zavjere je korona-pandemija” i “Kraj pandemije je dan slobode”. .

Zaključno

Viktor Frankl je svojevremeno predlagao da se u SAD-u na Zapadnoj obali podigne Kip odgovornosti, kao protuteža Kipu slobode Istočne obale. “Sloboda bez odgovornosti vodi samovolji, a samovolja postaje nasilje nad tuđom slobodom” (Ante Periša).

Ovdje se dobro prisjetiti misli Georgea Carlina o paradoksima modernizma: “Imamo visoke zgrade i široke autoputove, a nisku toleranciju i uske vidike… Zagospodarili smo vanjskim prostorom, ali ne i unutarnjim. Naučili smo kako preživljavati, ali ne i kako živjeti…”

FOTO: Screenshot videosnimki