”Dva mi tumora izrasla jer od 2009. na sudu čekam pravdu! Nemam ni za drva, oni računaju da ću umrijeti” ”Dva mi tumora izrasla jer od 2009. na sudu čekam pravdu! Nemam ni za drva, oni računaju da ću umrijeti”
TweetEmailPrint Vrhovni je sud nedavno (nakon duže od 10 godina trajanja radnog spora!) potvrdio presudu Županijskog suda prema kojoj je otkaz Sonji Štakić bio... ”Dva mi tumora izrasla jer od 2009. na sudu čekam pravdu! Nemam ni za drva, oni računaju da ću umrijeti”


Vrhovni je sud nedavno (nakon duže od 10 godina trajanja radnog spora!) potvrdio presudu Županijskog suda prema kojoj je otkaz Sonji Štakić bio zakonit, premda je u vrijeme otkaza bila na bolovanju. Gospođa Štakić žalila se Ustavnom sudu, a njezin odvjetnik ustrajan je da idu i do Suda za ljudska prava u Strasbourgu, ako bude trebalo. Sonja sumnja da bi to preživjela. ”Ne preostaje mi nego da na Ustavnom sudu ispustim dušu”, rezignirana je žena čiji slučaj, kao i mnogi slični, zorno pokazuje kako je u Hrvatskoj lako skliznuti u ekstremno siromaštvo, ali i u beznađe te očaj. Ako netko toj ženi u potrebi može darovati drva za ogrjev, ili pomoći na drugi način, može joj se obratiti u poruci u inbox na FB stranici…

Život u ekstremnom siromaštvu, od kojega i srce zebe, velika je i često prešućivana hrvatska istina. Nerijetko i sramota, jer mnogi su u krajnjoj bijedi završili zahvaljujući upravo institucijama države, njihovom nemaru, odnosno zbog sporog, katkada i krajnje nepravednog hrvatskog pravosuđa.

Priča teško bolesne i nepravdi site Sonje Štakić (63), ispričana baš na Svjetski dan siromaha (15. studenoga), to, čini se, itekako potvrđuje.

”Dok sam radila, svi su bili uz mene, no kada sam ostala bez posla, ostala sam sama. Od posljedica stresa teško sam se razboljela. Četiri puta sam išla pod nož, dva put zbog karcinoma, jednom zbog žuči, a jednom zbog kičme. Po tko zna koji put, u siječnju ove godine dijagnosticiran mi je novi zloćudni tumor. Izvadila sam štitnjaču, no nakon toga imam strašnih zdravstvenih problema, a nemam novca za lijekove. Nemam ni za drva da se zgrijem, ni hladnjak – da mogu spremiti namirnice, ni za hranu kakvu bih, zbog bolesti, trebala jesti. Zadužena sam do grla, jer od 1200 kuna mirovine ne može se živjeti. Nemam ni za prijevoz do Zadra, gdje odlazim liječniku… A svo zlo krenulo je od otkaza kojega sam 2009. dobila od Željka Oreškovića Macole, dok sam bila na bolovanju”, započinje svoju priču umirovljenica iz Udbine, koja već duže od 11 godina (!) vodi radni spor radi otkaza kojeg joj je dao poznati lički ugostitelj koji je, prema  njezinim tvrdnjama, u isto vrijeme otpustio još nekoliko djelatnika.

Jedna od njegovih otpuštenih djelatnica nakon toga je, prema informacijama koje posjedujemo, počinila suicid.

Početkom ove godine Sonja Štakić je doznala da joj je nanovo dijagnosticiran težak oblik raka. Liječnički nalaz, kojega posjedujemo, to potvrđuje.

Doznala za novi tumor, štrajkala glađu ispred Vrhovnog suda

Sva očajna, odlučila je tada (u veljači ove godine) započeti štrajk glađu pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, na zagrebačkom Zrinjevcu. U pismu kojega je poslala Vrhovnom sudu, a potom i medijima, obrazložila je svoju odluku:

”Odlučila sam pred Vašim sudom započeti prosvjed štrajkom glađu, no ne iz neke moje puste obijesti ili hira, nego zato što sam uistinu na kraju snaga te nemam više drugog načina na koji bih ukazala na izrazito, zapravo krajnje tešku situaciju u kojoj se nalazim!

Krajem 2009. godine dobila sam otkaz od poznatog ugostitelja Željka Oreškovića – Macole, koji je u isto vrijeme kad i mene, s raznim „obrazloženjima“ otpustio četiri radnika.

Inače sam u njegovoj trgovini radila za 2900 kn mjesečno, i to po 12 sati dnevno, jer je u svojim trgovinama imao dvije smjene, premda bi trebao imati tri.

Zbog otkaza, kojeg sam k tome dobila dok sam bila na bolovanju, tužila sam 2009. Macolu, ali je lokalni sud u Gospiću moj predmet godinama držao u ladici, da bi ga nakon toga Vrhovni sud RH 2017. godine vratio tom sudu na ponovno suđenje, jer su u „nižestupanjskim presudama izostali jasni i prihvatljivi razlozi koji bi opravdavali ocjenu nižestupanjskih sudova da je tužiteljica u razdoblju 29. rujna do 2. listopada (2009.) neopravdano izostala s posla“.

Dok traje radni spor, potpuno izgubila zdravlje

U zadnjih 10 godina koliko je moj predmet na našim sudovima – a radni spor po zakonu mora biti riješen unutar tri godine! – potpuno sam izgubila zdravlje te sam prošla 4 velike operacije, od kojih 2 od zloćudnog karcinoma, iako nikad prije toga ja nikakvih većih zdravstvenih problema nisam imala!

Da stvar bude gora, jedna od žena koja je od otpuštena 2009. u isto vrijeme kada i ja, počinila je samoubojstvo, a obzirom u kakvim uvjetima i sama živim, teško bolesna (pred nekoliko dana mi je dijagnosticiran teški oblik raka – Prilog 1) pod konstantnim stresom i gotovo bez prihoda, čudim se da i sama nisam podlegla tom pritisku, na što se u mom predmetu, izgleda, i računa.

Moguće je da moj sudski spor bude trajao sve dok ne umrem. Obzirom da mi je 25. siječnja iznova dijagnosticiran rak, ja sam sasvim na kraju svih svojih snaga.

Stoga sam odlučila započeti ovaj štrajk glađu kako bih upozorila na način kojim se u Hrvatskoj danas postupa prema radnicima te na postupke pravosuđa kojega svi plaćamo”, stoji, između ostaloga, u pismu kojega je potpisala Sonja Štakić iz Udbine, a o čemu smo izvijestili početkom veljače, zajedno sa još nekim medijima.

U međuvremenu, Vrhovni je sud potvrdio presudu Županijskog suda u Karlovcu prema kojoj je otkaz Sonji Štakić bio zakonit (premda je u to vrijeme bila na bolovanju).

Gospođa Štakić žalila se na tu presudu Ustavnom sudu, a njezin odvjetnik ustrajan je da idu i do Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, ako bude trebalo. Sonja, pak, sumnja da bi to preživjela.

S drvima pri kraju, a zima tek dolazi!

”Ne preostaje mi ništa drugo nego da na Ustavnom sudu ispustim dušu”, rezignirana je žena čiji slučaj, kao i mnogi slični, zorno pokazuje kako je lako u Hrvatskoj skliznuti u ekstremno siromaštvo, ali i u stanje očaja, depresije te beznađa.

Dok je još mogla, nekadašnja trgovkinja je, objašnjava, odlazila povremeno raditi na more.

”U Vodicama sam radila u domu za starije osobe, u Dubrovniku pazila na jednog djedicu, u Istri također… Sada, osim tumora, imam i visoki tlak i artritis. Tražila sam općinu da mi pomogne, no načelnik je obećao dati mi 500 kuna, ali pod uvjetom da to sve potrošim za hranu u jednoj trgovinu u Udbini. Rekla sam mu da ja, zbog bolesti, ne mogu živjeti od paštete i kruha i da mi novac treba za posebnu prehranu, lijekove i drva. No, za to mi ne daju. Imam peć na drva i krajem ljeta sam kupila dva metra drva, ali to je sada pri kraju, a zima tek dolazi. Ne znam kako ću preživjeti ovu zimu”, tužna je Sonja Štakić, koja nam je dala broj svog žiro računa u Erste banci, za slučaj da joj uplatom makar i simbolične sume netko može pomoći da si kupi drva za ogrjev ili nužno potrebne lijekove.

Broj žiro računa Sonje Štakić u Erste banci je: HR232402OO63210015182.

Za slučaj da bi netko toj ženi mogao darivati drva za ogrijev, Sonji Štakić može se obratiti preko njezine Facebook stranice, u poruci u inbox.


 ”Vrhovni sud u slučaj Štakić presudio suprotno od vlastite sudske prakse”

Na brojne nelogičnosti i nepravdu u slučaju Sonje Štakić u više navrata je upozoravala i zagrebačka Udruga Veronika Vere – za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa. Ante Vranković, član navedene udruge, upozorio nas je na neke nelogičnosti: u presudi Vrhovnog suda piše da je donesena još 5. veljače 2020., a poslana je tužiteljici u lipnju (zaprimila ju je tek 10. lipnja?!), dakle gotovo četiri mjeseca nakon što je, ispred Vrhovnog suda prosvjedovala zbog sporosti hrvatskog pravosuđa te zbog sporosti Vrhovnog suda (13. veljače 2020. je prosvjedovala jer njen radni spor traje duže od deset godina; ispada da je presuda Vrhovnog suda u to vrijeme već bila donesena, ali Sonja Štakić je za nju doznala tek četiri mjeseca kasnije?!).

Druga nelogičnost na koju su nas upozorili član Udruge Veronika Vera te pojedini pravnici, jest činjenica da je Vrhovni sud, u slučaju Sonje Štakić, presudio drugačije od ustaljene prakse istog tog suda u sličnim radnim sporovima. U više drugih, sličnih slučajeva, Vrhovni je sud, prema riječima Ante Vrankovića, presudio u korist zaposlenika, a protiv poslodavaca koji su dali otkaz radniku za vrijeme bolovanja.

Nejasno je, kaže, zašto na Vrhovnom sudu ne slijede vlastitu sudsku praksu.


Načelnik Seuček: Općina Udbina je pomagala gospođi Štakić

 U vezi sa slučajem Sonje Štakić, obratili smo se i načelniku općine Udbina, Josipu Seučeku:

”Može li općina Udbina, odnosno Vi kao načelnik Općine, pomoći teško bolesnoj ženi, Sonji Štakić, koja nema  osnovne uvjeta za život, nema ni za ogrjev, ni za nužno potrebne lijekove…, jer živi od minimalne mirovine?

Je li točna informacija da ste nudili pomoć gospođi Štakić u iznosu od 500 kuna, ali pod uvjetom da taj iznos potroši u jednoj trgovini?

Ako je to točno, zbog čega Općina nije gospođi Štakić pomogla novčanim iznosom, bez uvjetovanja kako će taj novac potrošiti?

Može li Općina Udbina pomoći gospođi Štakić na način da joj pomogne nabaviti drva za ogrjev, ili da joj isplati određeni novčani iznos za lijekove, hranu koja joj je preporučena zbog teške bolesti, ogrjev ili hladnjak, peć na struju za kuhanje…? Može li Općina Udbina na drugi način pomoći teško bolesnoj ženi koja živi sama u teškim životnim uvjetima?”, upitali smo načelnika Udbine.

Ovdje prenosimo njegove odgovore:

Općina Udbina je u mogućnosti pomoći svima starijima i bolesnima starijima od 65 godina, a tako je pomagala i gospođi Štakić.

Povjerenstvo za socijalna pitanja odobrila je 6.11.2020. pomoć u naravi u iznosu od 500 kuna u hrani, u trgovini sa kojom Općina Udbina ima ugovor i koja je zasada jedina trgovina u Općini Udbina i u krugu od 35 kilometara. Dosadašnja praksa sa svim korisnicima je bila na taj način, kako bi im se kupila hrana u trgovini, a ne da se nenamjenski potroši novac na alkohol, hranu za kućne ljubimce, cigarete, šminku, parfeme itd…

Gospođa Štakić je ostvarila : 2017.-pomoći u nabavci ogrijeva u iznosu od 775,00 kuna plus PDV, 2018.-pomoć u nabavci ogrijeva u iznosu od 775,00 kuna plus PDV, i još 200 kuna novčane pomoći, 2019.-pomoć u nabavci ogrijeva u iznosu od 965,00 kuna i još 300 kuna novčane pomoći, 2020.-500 kuna novčane pomoći i zadnje 500 kuna za kupnju hrane koje je odbila u telefonskom pozivu.

U dosadašnjim odgovorima sadržan je odgovor na ovo pitanje i pokazalo se dobra volja da se pomogne gospođi Štakić i mnogo puta se prelazilo preko cenzusa kriterija.

Za Vašu informaciju, gospođa je dobila i financijsku pomoć od Centra za socijalnu skrb. Do sada uglavnom, povjerenstvo je mnogo puta kontaktiralo sa gospođom Štakić telefonski, jer nije bila na svojoj adresi u Udbini što se pokazalo, terenskom provjerom povjerenstva u više navrata”, stoji u odgovorima Jisipa Seučeka, načelnika općine Udbina.

FOTO: Snimila Sonja Štakić

Komentari