FOTO: Nakon ‘psećeg fakulteta’, ovi su psi najveći IZVOR SREĆE djeci s teškoćama i osobama s invaliditetom

”Neprocjenjivo! To je izraz kojim naši korisnici (osobe s invaliditetom, djeca s teškoćama…, te članovi njihovih obitelji) najčešće opisuju koliko su im psi olakšali i uljepšali život” ističe Sandra Ševerdija, koordinatorica za socijalizaciju pasa Centra za rehabilitaciju Silver, koja kaže da ima ‘posao iz snova’. Čim je u posebno dizajnirano dvorište pustila dvanaest preslatkih crnih i bijelih njuškica, koje su ubrzo provirivale kroz ogradu te lizale prste došljaka koji ih je snimao, bilo je jasno o čemu govori…

U Hrvatskoj živi više od 500.000 osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju, no ta velika skupina je, unatoč brojnosti, i dalje marginalizirana te dobrim dijelom isključena iz uobičajenog života. Na tu činjenicu učestalo upozorava Anka Slonjšak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, koja je nedavno pozvala i medije da više pažnje posvećuju ovoj najbrojnijoj manjini. I doista, nije lako razumjeti zašto tematici – koja životno zanima gotovo polovicu stanovništva RH – glavni hrvatski mediji posvećuju tako malo pažnje…, jer, zanimljivih tema je prgršt.

Pravi ‘trezor s blagom’, u novinarskom smislu, pronašli smo u zelenilu na sjeveroističnom rubu Zagreba, uz cestu za Markuševec, gdje već desetak godina djeluje Centar za rehabilitaciju Silver, jedinstvena ustanova socijalne skrbi koja u rehabilitaciju osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju, uključuje rad sa psima pomagačima i terapijskim psima.

Psići na školovanju gotovo dvije godine

A koliko ti pametni i pomno odabrani psi – koji prolaze gotovo dvogodišnji zahtjevni program – znače djeci s teškoćama u razvoju i njihovim roditeljima, koliko olakšavaju život brojnim slijepim i slabovidnim te teško pokretnim osobama …, kao i osobama oboljelim od PTSP-a, teško je u jednom tekstu i opisati.

”Neprocjenjivo! To je izraz kojeg najčešće koriste naši korisnici  opisujući koliko su im psi olakšali i uljepšali život” ističe Sandra Ševerdija, koordinatorica za socijalizaciju pasa Centra Silver, s kojom sam proveo nekoliko sati na njenom uzbudljivom radnom mjestu, kojega naziva: ‘posao iz snova’.

Čim je u posebno dizajnirano dvorište Centra Silver pustila dvanaest preslatkih crnih i bijelih njuškica, koje su ubrzo provirivale kroz ogradu te lizale prste došljaka koji ih je snimao, bilo je jasno o čemu govori.

”To su štenci iz našeg uzgoja koji prolaze ranu socijalizaciju u ‘Puppy odjelu‘ centra Silver – svojevrnom ‘dječjem vrtiću’ za buduće pse pomagače i vodiče. U puppy odjelu privikavamo ih na ono što ih čeka u životu kod budućeg korisnika. Tu palimo usisavače, dovodimo mačke, pozivamo volontere koji nose naočale, kape, marame…, djecu koja su ponekad i malo gruba, kako bi se štenci priviknuli na sve moguće situacije. Puštamo psiće da hodaju po izbočinama i udubinama, da se provlače kroz uske tunele, penju po stepenicama… te ih socijaliziramo kroz igru. Za dobro ponašanje nagrađujemo ih pohvalama, primanjem u ruke i maženjem, ili keksima. Socijaliziraju se najbolje kroz pozitivan pristup i kroz igru, tako da i ne osjete da odrađuju neki zadatak”, objašnjava koordinatorica Sandra, dok zajedno sudjelujemo u terapeutski smirujućoj, ugodnoj igri s brižno njegovanim i razigranim mališanima.

Odmah na početku razgovora koordinatorica Sandra ističe da je rad Centra za rehabilitaciju Silver usmjeren prvenstveno na ljude, a psi su socijalizirani i školovani – kako bi pomagali osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju te njihovim obiteljima.

”Nakon osam do devet tjedana, štene odlazi kod socijalizatora, kod kojega ostaje obično do napunjenih 16 mjeseci života. Da bi netko postao socijalizator, treba zadovoljavati određene uvjete; prvenstveno da je punoljetan i da ima automobil. Osobno vozilo je bitno jer se štenci ne smiju voziti tramvajem, odnosno javnim prijevozom, jer bi im to bio preveliki šok dok su tako mali. Štence često treba voditi veterinaru, ili na socijalizaciju u naš centar pa je nužno da socijalizatori imaju automobil”, objašnjava Sandra Ševerdija.

Sa 11 tjedana štenci dolaze u školicu

Dodaje da socijalizatori štence već sa 11 tjedana starosti dovode u ‘školicu’ u Centar Silver, u Ulicu Štefanovec 34, koja se održava svaka dva tjedna. Nešto kao osnovna škola za klince.

”Tu učimo ljude kako se povezati sa psom, kada mu dati keks, a u kojem slučaju je bolje – ne nagraditi ga. U isto vrijeme odrađujemo i kućne posjete, pa gledamo kako se pas ponaša kod osoba koje ih socijaliziraju. Štene, primjerice, ne smije biti na krevetu i na to upozorimo socijalizatore te ih savjetujemo kako ga naučiti da slijedi upute – koje su navedene u skriptama koje dobije svaki socijalizator naših pasa.

Kasnije psi pohađaju svojevrsnu ‘srednju školu’. U toj fazi odlazimo s psima i njihovim socijalizatorima na različite lokacije u gradu, pa se vozimo tramvajima, vlakovima, odlazimo u šoping centar gdje pas može po prvi puta iskusiti veliku gužvu, skliske stepenice, iskusiti čudne zvukove… Ponekad odlazimo na Tomislavac, gdje nas dočekaju brojni golubovi. Pas svo vrijeme treba biti  miran i staložen, jer slijepu osobu ili čovjeka u kolicima ne smije naglo trgnuti i povući – ako vidi goluba ili drugog psa”, tumači koordinatorica socijalizacije pasa.

Dodaje da to ne znači da mlado štene mora odmah biti mirno.

”Normalno je da će štene koji put poskočiti i snažnije povući čovjeka koji ga vodi. Cilj je da se mirno i staloženo ponaša nakon napunjenih 16 mjeseci starosti, do kada traje socijalizacija. Prije toga, odnosno kada psi navrše godinu dana, rade se detaljni zdravstveni pregledi – njihovih kukova, laktova, srca…, jer samo savršeno zdravo štene može postati pas pomagač-rehabilitator, pas vodič ili terapijski pas, odnosno pas za program uzgoja. Psi iz programa uzgoja su smješteni kod volontera, koje zovemo ‘Čuvari Silverovog nasljeđa”, navodi Sandra.

Ako su štenci zdravi, tumači, cijeli tim koordinatora Centra Silver odlučuje koju ulogu će dobiti koji pas.

Trener odlučuje koji pas ide na udomljavanje

Sjednemo i kažemo, primjerice, taj i taj pas najbolji je po svim karakteristikama i on se ostavlja za uzgoj. Ostali psi koji su zdravi idu s navršenih 16 mjeseci na daljnje školovanje, odnosno na svojevrsni ‘pseći fakultet’. U ponedjeljak pas dolazi u Centar Silver, gdje ostaje tri tjedna. Tih dvadesetak dana s psima rade treneri, koji provjeravaju koliko je pas znanja i vještina usvojio. Ako trener ustanovi karakteristike koje ne ogovaraju za psa pomagača (strah, plijenski nagon i slično), može isključiti takvog psa iz daljnjeg školovanja. Taj pas onda ide na udomljavanje”, naglašava naša sugovornica.

Oni, pak, psi koji krenu na ‘pseću akademiju’, nakon tri tjedna u centru Silver, ponovno odlaze kod socijalizatora na vikend, da bi se u ponedjeljak opet vratili na školovanje. Nakon određenog vremena s trenerom, pas polaže osnovni ispit te prelazi kod instruktora koji svojim iskustvom prepoznaje za što bi taj pas bio najbolji. Instruktori prepoznaju što je psu najzanimljivije, kako bi uživao u svom ‘poslu’, a ne da mu posao bude ‘tlaka’.

”Ako pas voli donositi predmete, pokazuje potencijal biti pomagač osobe s invaliditetom, pa će mu donositi primjerice ključeve – kada mu ispadnu. Ako instruktor primijeti da pas ima jako dobar fokus, ići će za psa vodiča, ili – staložen i miran karakter – pa je potencijal za terapijskog psa. Koliko dugo pas ostaje u treningu s instruktorom, to ovisi o karakteru psa i o programu za koji se školuje. Nakon toga slijedi provjera korisnika (osobe koja će dobiti psa) te spajanje psa i korisnika”, objašnjava koordinatorica socijalizatora pasa.

Dodaje kako korisnici mogu biti osobe s invaliditetom, ili djeca s teškoćama u razvoju – koji su državljani RH, a psi pomagači im se dodjeljuju na korištenje putem Rješenja nadležnog Centra za socijalnu skrb.

”Korisnici besplatno dobiju psa. Potražnja za psima pomagačima i psima vodičima te terapijskim psima je enormna, zbog čega se do prije nekoliko godina na dodjelu takvog psa čekalo tri do četiri godine. Nije bilo dovoljno socijalizatora pasa. Sada, srećom, imamo pravu vojsku socijalizatora – volontera, njih preko stotinu u gradu Zagrebu i okolici, pa se na psa vodiča ili pomagača čeka oko godinu dana”, naglašava naša sugovornica te dodaje da kroz obuku Centra Silver godišnje prolazi od 50 do 80 pasa.

Instruktor uči korisnike kako postupati sa psom

Zanimljivo je da budući korisnici, dakle oni koji trebaju dobiti psa, dolaze najprije tri do pet tjedana  na privremeni smještaj u Centar za rehabilitaciju Silver, gdje ih instruktor uči kako trebaju postupati sa psom.

”Tu pas nauči kako korisniku skinuti čarape, kako povući patentni zatvarač i skinuti mu jaknu, kako otvoriti te zatvoriti vrata i upaliti svjetlo… Neki psi korisnicima vade rublje iz veš mašine i stavljaju ga u košaru, koju potom vuku do balkona, gdje korisnik vješa i suši veš. Psu je to igra, na kraju koje još i dobije keks, maženje ili pohvalu, dok korisnik dobije dragocjenu pomoć i vrlo pouzdani oslonac”, fascinantne detalje otkrila je koordinatorica Sandra.

Naglasila je da najzahtjevnije treninge prolaze psi vodiči, koji moraju biti izuzetno mirni i staloženi, ali i pametni – da mogu odbiti naredbu, kada procjene da bi korisnik mogao doći u opasnost.

Na pitanje, kakve povratne informacije dobivaju od korisnika, odgovara da članovi obitelji djece s teškoćama u razvoju ističu da su se preporodili od kada su dobili psa!

Majka djeteta s teškoćama sada zna da pas čuva sina

”Majka jednog djeteta s teškoćama, ranije se nije usudila otići ni na WC, bojeći se da se dijete ne ozljedi ili da učini nešto nepredviđeno. Sada može mirno obaviti nuždu ili učiniti što god treba, jer zna da pas čuva sina i da će ju upozoriti i alarmirati ako bude trebalo. Osim toga, taj pas sada ne pomaže samo djetetu, nego i majci, kojoj je pola sata šetnje s psom najbolja moguća terapija i veliko psihološko rasterećenje. Mnogi s psom dobiju i dugo žuđenu samostalnost, pa neki tada odlaze od roditelja te se odlučuju na samostalan život. A samostalnost je svima izuzetno važna. Psi pomagači, osim toga, pomažu i u socijalizaciji djece s teškoćama, ili osobama s PTSP-om. Tako, primjerice, dijete s kojim se druga djeca nisu ranije često družila, odjednom postaje poželjno društvo drugoj djeci, zbog prelijepog i pametnog psa, kojega ima uza se. Uglavnom, pas enormno puno može pomoći takvim osobama”, zaključuje naša sugovornica.

Dvanaest štenaca iz istog legla – svi na slovo ‘N’

‘Dvanaest veličanstvenih’ – bijelih i crnih preslatkih psića, s kojima smo se družili i koje smo fotografirali u dvorištu Centra za rehabilitaciju Silver, a koji su dio jednog legla – ovih dana odlaze svaki na svoju novu adresu. Njih osmero preselit će svaki kod svoga socijalizatora volontera (u Zagrebu i okolici); jedno štene zrakoplovom će otputovati u Irsku – kao dio razmjene štenaca za uzgoj, druga kujica putuje, iz istog razloga, u Englesku, a mali mužjak i ženka otputovat će preko ‘velike bare’, u Sjedinjene Američke Države.

Zanimljivo je da štenci iz istog legla u pravilu dobiju imena s istim početnim slovom. Tako i imena svih dvanaest štenaca, s kojima smo se brzo zbližili (a čije fotografije ovdje objavljujemo) počinju sa slovom ‘N‘.

Centar Silver provodi i rehabilitacijske programe uz pomoć terapijskih pasa

O ostalim djelatnostima Centra za rehabilitaciju Silver, čiji je osnivač Grad Zagreb, razgovarali smo s Gordanom Karlovčan, rehabilitatoricom u tom Centru.

Gospođa Karlovčan je detaljno objasnila da su programskim aktivnostima Centra Silver obuhvaćene osobe oštećenog vida, teško pokretne i osobe u invalidskim kolicima; djeca s teškoćama u razvoju (cerebralna paraliza, autizam, sljepoća, neurorizična djeca, ADHD i drugo) te osobe s tjelesnim, mentalnim i/ili intelektualnim oštećenjem.

”Centar Silver provodi, između ostaloga, osposobljavanje osoba s oštećenjem vida za orijentaciju i mobilitet uz pomoć psa pomagača – psa vodiča, korištenje tehnike bijelog štapa i elektronskih uređaja; osposobljavanje osoba s tjelesnim i/ili intelektualnim oštećenjem za korištenje psa pomagača, osposobljavanje voditelja ili stručnjaka za uključivanje terapijskog psa za rad u ustanovi, edukaciju i certifikaciju specijaliziranog kadra za mobilnost osoba s tjelesnim i/ili intelektualnim oštećenjem.

Osim osposobljavanja korisnika i socijalizacije pasa, Centar provodi i rehabilitacijske programe za djecu s teškoćama u razvoju te osobe s invaliditetom.

Rehabilitacijski programi provode se u Centru za rehabilitaciju Silver i u mjestu življenja korisnika, a njihova provedba omogućuje bolju socijalnu uključenost osoba s invaliditetom u zajednicu.

Provode i Program tehnike bijelog štapa

Tako djelatnici Centra Silver provode Program tehnike bijelog štapa, Program korištenja elektronskog uređaja Tom Pouce, Program svakodnevnih vještina.

Osim toga, Silver provodi i Program dodjele pasa pomagača i terapijskih pasa i to: pasa pomagača za osobe oštećena vida (pas vodič), pasa pomagač za  teško pokretne i osobe u invalidskim kolicima, pasa pomagača za dijete; terapijskih pasa (ti psi dodjeljuju se ustanovama u kojima se provodi rehabilitacija).

Tu je još i Program terapije senzorne integracije uz terapijskog psa; Program (re)habilitacije s terapijskim psom te Program poludnevnog boravka (trenutno u Centru Silver devet osoba provodi rehabilitaciju u poludnevnom boravku uz pomoć terapijskih pasa).

”Program tehnike bijelog štapa osobama oštećena vida omogućuje samostalno kretanje na poznatim trasama, orijentaciju u prostoru, svladavanje prometnih pravila, upotrebu stepenica, javnog prijevoza i drugo.

Program korištenja elektronskog uređaja Tom Pouce, koji s pomoću infracrvenih zraka omogućuje detektiranje prepreka te vibrirajući obavještava korisnika o njima, pruža dodatnu zaštitu i sigurnost. Preduvjet za uključivanje u program jest primjena klizajuće tehnike dugog štapa i iskustvo u samostalnom kretanju.

Pas vodič staje te zaobilazi prepreke

Svladavanjem programa svakodnevnih vještina, osobe oštećenog vida postižu veću samostalnost u svakodnevnom životu (briga o sebi, prostoru, nabavka i priprema namirnica, komunikacijske vještine i ostalo).

U sklopu Programa psa pomagača za osobe oštećena vida -osposobljavaju se osobe oštećenog vida za korištenje psa vodiča, što slijepim osobama omogućuje veću samostalnost i sigurnost u kretanju.

Pas vodič školovan je da sjedanjem ili zaustavljanjem označava promjene u visini podloge (rubni kamen, stepenice i sl.); da zaobilazi prepreke na pločniku (stupove, iskopine, kante za otpad, prolaznike…) i pritom ostavlja dovoljno prostora za siguran prolazak osobe koju vodi; da dovede osobu oštećenog vida do traženih ciljeva (označeni pješački prijelaz, vrata, rukohvat, stolac, tramvajsko/autobusno stajalište).

U sklopu programa osobe se podučavaju i osnovama brige i njege za psa.

Korisnik psa vodiča treba poznavati put kojim se kreće i dati psu naredbu o smjeru kretanja (lijevo, desno, natrag…), a pas pronalazi najsigurnije rješenje. Na temelju prethodne obuke iz orijentacije i samostalnog kretanja slijepa osoba procjenjuje promet i daje psu naredbu u kojem će trenutku prijeći cestu.

Važno je napomenuti da se za Program psa pomagača za dijete biraju izrazito mentalno stabilni psi s visokim stupnjem tolerancije. Nakon odabira radni instruktor – terapeut provodi program školovanja psa pomagača za dijete u trajanju do 8 mjesec – vježbe poslušnosti, dio vježbi iz školovanja pasa pomagača za osobe s teškoćama kretanja i pasa vodiča te individualne vježbe u zadnjim mjesecima školovanja – specifično prema potrebama budućeg korisnika.

Ovi psi su posebno školovani s pomagačkom i terapijskom namjenom, a s ciljem poticanja razvojnih procesa djece ili mladih osoba s teškoćama u razvoju.

Smiruju dijete, pomažu mu u svlačenju

Uloga psa pomagača za dijete s teškoćama u razvoju je: kretanje, dodavanje predmeta, pomoć u svlačenju i drugim svakodnevnim zadacima, alarmiranje, smirivanje…(i drugo, ovisno o individualnim potrebama i mogućnostima djeteta) te kao motivatora u svakodnevnim aktivnostima i postojećim terapijskim procesima u koje je dijete s teškoćama u razvoju uključeno.

U program dodjele psa pomagača za dijete uključena su djeca i mladi s različitim teškoćama u razvoju: djeca s autističnim spektrom, djeca s teškoćama u motoričkom razvoju, visokoslabovidna/slijepa djeca, djeca s poremećajem pažnje, djeca s teškoćama u jeziku i govoru, učenju, djeca s oštećenjem sluha, djeca/mladi s intelektualnim teškoćama, djeca/mladi s epilepsijom ili drugim medicinskim teškoćama.

Pas pomagač svojom prisutnošću, ali posebice zbog svoje dvojake uloge značajno poboljšava kvalitetu života ove djece, kao i njihov uspjeh u terapijama. Pri tom je izuzetno važna uloga voditelja psa (roditelj) u komunikaciji i interakciji psa pomagača i djeteta s teškoćama u razvoju.

Pas pomagač djetetu treba biti izvor zadovoljstva i bitno je da se u interakciji naglašava postepenost, spontanost, slijeđenje interesa djeteta i igra. Kroz uključivanje psa pomagača u svakodnevni život i postojeće habilitacije/terapije  djeluje se na različite aspekte razvoja djeteta: među ostalim i na senzo-motorički razvoj, socio-kognitivni razvoj – poticanje razumijevanja, razvoj sposobnosti potrebnih za upoznavanje predmeta i pojava koje ga okružuju, njihovih odnosa i funkcija, briga o sebi, orijentacija i upoznavanje s okolinom, upoznavanje socijalne okoline, vremenska orijentacija, poticanje kreativnosti, čitanje, pisanje, učenje.

Poticanje pričanja i objašnjavanja

Tu je i komunikacijski razvoj, odnosno poticanje komunikacije, poticanje upotrebe gesti, glasanja, poticanje razvoja jezika i govora, poticanje pričanja, prepričavanja i objašnjavanja.

Zatim imamo psiho-socijalni i emotivni razvoj – uspostavljanje odnosa prihvaćenosti i uključenosti, razvijanje osjećaja pripadnosti, osjećaja odgovornosti za drugo biće, pojačavanje empatije, smirivanje, prekidanje repetitivnih ponašanja, smanjenje (auto)agresivnog ponašanja i poticanje pozitivnih oblika ponašanja.

Treba razlikovati to da pas nije terapeut, već je uz voditelja pomagač i sudionik u zajedničkim aktivnostima te na taj način kod djeteta potiče ono što bi bez takve motivacije često ostalo potisnuto, skriveno, nedostupno”, objašnjava gospođa Karlovčan.

Terapijski psi dodjeljuju se u ustanove, škole, udruge i sl. gdje stručni voditelj, također nakon prolaska obuke, radi individualno ili u skupinama djece s teškoćama u razvoju uključujući u svoj rad terapijskog psa. Kroz uključivanje terapijskog psa u svakodnevni život i postojeće terapije djeluje se na različite aspekte razvoja pojedinca kao što su: senzomotorički razvoj, spoznajni razvoj, komunikacijski razvoj, psihosocijalni i emocionalni razvoj. Radni vijek terapijskog psa je 7 do 8 godina, nakon čega se, prema procjeni stručnog tima, pas umirovljuje.

Rehabilitacijski programi te smještaj u Silveru

Centar pruža usluge smještaja i boravka tijekom provođenja rehabilitacijskih programa te usluge patronaže.
Smještaj i boravak osiguran je u prostorima prilagođenim potrebama korisnika. Taktilno-mirisni park Centra Silver strukturom staza i mirisnim biljem prilagođen je lakšem snalaženju u prostoru osobama oštećenog vida, a izvedbom u jednoj razini omogućeno je nesmetano kretnje osobama s teškoćama kretanja.
Centar istodobno može smjestiti četrdesetak pasa (psi u školovanju, ženke sa štencima, izolacija), a u sklopu Centra djeluje interna veterinarska služba.

U Centru se provode terapije djece s teškoćama u razvoju kroz (re)habilitaciju sa terapijskim psom. Program je prilagođen svakom korisniku ovisno o njegovim potrebama i mogućnostima.

Terapijski pas može imati ulogu pomagača ili motivatora korisnika u vježbama, aktivnostima ili igri za vrijeme (re)habilitacije jer je poznato da pas svojom prisutnošću može utjecati pozitivno na raspoloženje, smanjiti anksioznost i djelovati opuštajuće, biti emocionalna podrška. Prijateljstvo koje korisnik postepeno razvije s terapijskim psom jača samopouzdanje i osjećaj sigurnosti tako da prepreke i izazovi koji su se činili velikim kroz to zajedništvoi igru postaju lakše savladivima. Specifičnosti uključivanja terapijskog psa se definiraju  prema svakom korisniku odnosno njegovim individualnim potrebama i mogućnostima, a u odnosu na tip teškoća u razvoju  (autistični spektar, hiperaktivnost, različite motoričke, govorne ili intelektualne teškoće, gluhoća, sljepoća…).

Socijalizacija pasa prema međunarodno priznatim standardima

U sklopu suradnje s drugim ustanovama za djecu s teškoćama u razvoju uključujemo pse pomagače u terapijski rad s korisnicima njihovih usluga.

Poludnevnim boravkom u Centru obuhvaćene su osobe sniženih intelektualnih sposobnosti i osobe s višestrukim oštećenjima, a program uz održavanje stečenih vještina razvija i nove. Program uključuje: razvoj komunikacijskih vještina, samozastupanje, razvijanje i unapređivanje socijalnih veza, aktivnosti svakodnevnog života, aktivnosti s terapijskim psom, likovne aktivnosti i drugo.

Centar kroz provedbu edukativnih aktivnosti djeluje na podizanje svijesti, kako osoba s invaliditetom tako i šire javnosti. Edukativne aktivnosti provode se organiziranjem posjeta zainteresiranih skupina Centru te odlascima stručnih djelatnika u udruge osoba s invaliditetom, vrtiće, osnovne i srednje škole, ustanove socijalne skrbi, fakultete…

Centar obiteljima podmiruje troškove prehrane i liječenja psa

Centar, podsjeća gospođa Karlovčan, provodi programe uzgoja, socijalizacije i školovanja pasa pomagača prema međunarodno priznatim standardima. Program uzgoja za vlastite potrebe baziran je na pasminama labrador retriver  jer je ta pasmine pokazale najbolju prilagodbu u zahtjevnom školovanju za pse pomagače.

Tijekom socijalizacije Centar Silver obiteljima pruža stručnu pomoć i podmiruje sve troškove prehrane, opreme i liječenja psa.

Centar istodobno može smjestiti četrdesetak pasa (psi u školovanju, ženke sa štencima, štenci u ranoj socijalizaciji, te ima osiguranu veterinarsku službu. Centar zbrinjava pse ispale iz školovanja te skrbi o umirovljenim psima pomagačima. Svi programi školovanja i uvođenja pasa pomagača u rehabilitacijske procese provode u skladu sa međunarodnim standardima koje propisuje IGDF (International Guide Dog Federation) i ADE (Assistance Dog Europe) čiji smo dugogodišnji punopravni članovi”, zaključuje naša sugovornica.

Tekst je dio projekta ‘Osvješćujemo probleme najranjivijih skupina i senzibiliziramo javnost‘, koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – Agencije za elektroničke medije.

FOTO Snimio: Damir Kramarić; FB stranica Centar za rehabilitaciju Silver