I 2016. Slovencima i Hrvatima PORUČUJU: Ne dirajte Udbu, IZGUBIT ĆETE GLAVU! I 2016. Slovencima i Hrvatima PORUČUJU: Ne dirajte Udbu, IZGUBIT ĆETE GLAVU!
SUDE MU, JER JE JAVNOSTI POKAZAO UDBINE 'OLOVKE UBOJICE'

I 2016. Slovencima i Hrvatima PORUČUJU: Ne dirajte Udbu, IZGUBIT ĆETE GLAVU!

Politika 20. ožujka 2016. D.K.

Siguran sam da su i u Hrvatskoj ‘olovke’ i kišobrani u privatnim zbirkama operativaca Udbe. Te strukture nama vladaju 25 godina. Već su 1987.... I 2016. Slovencima i Hrvatima PORUČUJU: Ne dirajte Udbu, IZGUBIT ĆETE GLAVU!

Siguran sam da su i u Hrvatskoj ‘olovke’ i kišobrani u privatnim zbirkama operativaca Udbe. Te strukture nama vladaju 25 godina. Već su 1987. zaključili da se treba pripremiti ako dođe do preokreta političke vlasti, jer će odgovarati za svoja nedjela. Da bi to zaobišli, pripremili su se za rekonstrukciju države tako da oni preuzmu sve financijske i gospodarske položaje u zemljama i da određuju tko će u kojoj političkoj stranci biti glavni. Zato su iskoristili mrežu suradnika koje su imali”, ističe Leljak.

leljakTragikomičan proces koji se u Sloveniji ovih dana vodi protiv Romana Leljaka, poznatog istražitelja Udbinih zločina u ‘deželi’, itekako podsjeća i na hrvatsku stvarnost, na prijetnje i ‘poruke’ koje su udbaške strukture u zadnje vrijeme upućivale hrvatskim istražiteljima zločina Udbe (Željku Peratoviću, Ivanu Krmpotiću, Vici Vukojeviću, Boži Vukušiću, Karlu Starčeviću, svjedokinjama na suđenju Josipu Perkoviću u Munchenu…), ili onima koji su najavili lustraciju i razotkrivanje udbaških agenata (Josip Manolić je Karamarku javno, ispred sudnice, zaprijetio riječima ‘da ne srlja tamo gdje se može izgubiti glava’).

No, aktualni slovenski slučaj ipak je poseban, jer pokazuje svu aspurdnost udbaških optužbi, ali i zastrašujuću moć i infiltriranost Udbe u sve pore slovenskog pravosuđa i svih ostalih institucija.

Upozorava, osim toga, do kuda su i danas – četvrt stoljeća nakon raspada Jugoslavije – u stanju ići bivši udbaši te u kojoj mjeri i danas vladaju Slovenijom, ali i Republikom Hrvatskom.

Romanu Leljaku sudit će, naime, samo zato jer je slovenskoj javnosti otkrio podmukle udbine stvarčice za ubijanja: ‘penkale ubojice’, ‘lule ubojice’, ‘kišobrane ubojice’, ‘tabakere ubojice’…

Umjesto da mu se zahvale na otkriću, žele ga poslati na višegodišnju robiju?!

Državno odvjetništvo Slovenije pokrenulo je, da podsjetimo, tužbu protiv istražitelja udbinih arhiva iz Slovenije i publicista Romana Leljaka. Optužen je da je prošle godine u parlamentu Republike Slovenije na sjednici Odbora za nadzor tajnih službi donio ‘sredstvo’ koje je nekad koristila Služba državne sigurnosti, Udba. U razgovoru za narod.hr otkrio je detalje ovog slučaja.

Što vam se stavlja na teret?

“U ožujku prošle godine bio sam pozvan na komisiju za nadzor tajnih službi u parlamentu Republike Slovenije da govorim o takozvanim specijalnim sredstvima koje je koristila Udba od 1970.-1990. godine, o takozvanim ‘bunkerima’ koje je gradila Udba za svoje potrebe. Održao sam predavanje i uz predavanje sam im rekao da je od 1981.-1989. godine Slovenija nabavila 17 specijalnih ‘olovki’ za tihe likvidacije. 17 ‘olovki’ koje je montirao Institut bezbednosti u Beogradu, a također su napravili kišobrane s prigušivačem, tabakere posebne, lule koje su bile pištolj. Najveći problem je što sam tada pokazao narudžbenice i uplatnice koje je slovenska Udba platila za ta specijalna sredstva. 90-ih godina ta sredstva nikada nisu bila predana novoj vlasti. Ostala su negdje. Pitao sam da li je to ostalo kod operativaca Udbe ili u bunkerima kojih ima oko 300 na privatnim lokacijama diljem Slovenije. Jedan od suradnika Udbe dao mi je takvu ‘olovku’. Udba kad je proizvodila ta sredstva nije ih proizvodila od početka, ona je kupila kišobrane, a onda ih modificirala. Tako su uzeli ‘olovke’ od zagrebačke firme Institut Ruđer Bošković, korištene najviše u svrhu kao dozimetri, a onda su ampulu stavljali unutra i koristili za likvidacije. Pokazao sam da je to tako izgledalo, ali da ne znam koja je ampula unutra. Kad sam to rekao to je bilo dovoljno da policija reagira. Nakon toga sam govorio o tome da moramo naći ‘olovke’, kišobrane, tabakere, lule jer su to opasna sredstva izvan državne kontrole, da to treba uzeti i uništiti jer je velika opasnost.”

Što vam je sud zamjerio?

“Da sam iskoristio dozimetar i na taj način napravio problem da je policija morala deaktivirati i to je kazneno djelo, kao da otkrijete nekoga da je pozvao policiju da je negdje bomba, a nije bila. Dozimetar su uzeli, pogledali, vratili mi kada su pročitali što je, ali nisu provjerili što je u ampuli, ja i dan danas ne znam što je unutra”.

Kada počinje proces?

“U ponedjeljak ujutro u 9 sati. ”

Imate li dovoljno sredstava za pravnu pomoć?

“Na prvo ročište ću ići sam, vjerojatno ću se samo izjasniti da sam kriv ili nisam. ”

Nije li to apsurdno da se vas zove na sud?

“U normalnom pravnom sustavu bi mene kao istraživača morali nagraditi jer sam otkrio neka sredstva koja su opasna za ljude i država to mora riješiti da ne bi netko nekoga povrijedio, ubio jer ne bi znao o kakvim sredstvima se radi”.

Da li je to samo stvar pravosuđa u Sloveniji ili je to šira priča?

“Ne radi se samo o pravosuđu nego im smeta što istražujem Udbu, što surađujem sa stranim ekspertima u Njemačkoj, Austriji, što tražim dokumente, što se optužuju Hrvati i Slovenci zbog zla koje su činili kao Udbaši. ”

Kako zemlji koja je služila kao primjer uspješne tranzicije smeta da raščisti sa svojom nesretnom poviješću, kako bi to moglo smetati u demokratskom društvu?

“Siguran sam da su i u Hrvatskoj ‘olovke’ i kišobrani u nekim privatnim zbirkama raznih operativaca Udbe. Slovenija nije nikakvu promjenu napravila. Mi smo u 25 godina samo prvih par godina živjeli na tome što smo bili malo bogatiji, a kad smo u tih 5-6 godina potrošili novac sad se vidi da smo na istom nivou kao i ostale republike, možda čak i slabije. U Sloveniji je komunizam najjači od svih republika koje još postoje. Najviše se očistio komunizam u Srbiji”.

Sigurni ste da je gospodarska kriza u Sloveniji posljedica tih struktura?

“Te strukture nama vladaju 25 godina, nisu izašle. Vodili su 25 godina gospodarstvo i sigurno da im smeta kada netko otvara Hudu jamu, otvara pitanje rada Udbe…”

Da li biste rekli da postoji plan da tajne službe preuzmu sve potencijale u svoje ruke?

“To je bio plan dogovoren za čitavu Jugoslaviju. Već su 1987. govorili počeli se dogovarati i donijeli su procjenu da će biti kraj za Jugoslaviju i donijeli su ocjenu da se treba pripremiti ako dođe do brzog preokreta političke vlasti, doći će do suđenja njima i odgovarat će za svoja nedjela koja su napravili. Da bi sve to zaobišli pripremili su se za mirnu rekonstrukciju države na način da oni preuzmu sve financijske i gospodarske položaje u zemljama i da određuju tko će u kojoj političkoj stranci biti glavni. Zato su iskoristili jaku mrežu suradnika koje su tada imali”, rekao je Leljak.

“90-e godine sve te firme koje su bile na neki način Udbine, bile jugoslavenske, svi ti ljudi su ih preuzeli u svoje vlasništvo. Firme su bile pune jugoslavenskog novca, pa kada je gospodarstvo propadalo oni su ih kupovali i postajali tajkuni”, rekao je.

Da li je gospodin Janez Janša žrtva tih struktura?

“Mislite li da je nelogično da će meni suditi ista sutkinja koja je sudila Janši? Čudno je da meni i Janši sudi ista sutkinja. Sve je to politički dirigirano, sve je u pravcu da me se spriječi da radim. Znaju da moram pisati knjige, da neću imati novca za odvjetnika… U tom smjeru to ide”, istaknuo je Leljak.

Kako to ljudi u Sloveniji gledaju, da li je javnost prekrivena strukturama koje kontroliraju javno mnijenje ili su ljudi svjesni toga?

“Doći će 50-100 ljudi ispred suda, ali oni su tako tvrdi da rade dalje, ne zanima ih ni da je pet tisuća ljudi na ulici, oni bi svoj posao radili dalje. Budi se u Sloveniji nešto, kao i u Hrvatskoj, ali to još nije dovoljno da bi neki izbori pokazali kakva je situacija”.

Kako stati na kraj?

“Izdao sam knjigu ‘Suradnici Udbe’ kojom sam razotkrio 10 000 pripadnika, suradnika Udbe. Kad su od 1945. pravili suradničku mrežu bilo je rečeno ‘Gle, ako ćeš ti raditi za nas, tvoja žena će odmah dobiti posao, tvoja djeca će dobiti stipendiju ili školarinu’. Oni su umjetno na taj način stvorili srednji razred koji su 1945. likvidirali i koji nije postojao. Kad bi suradnik ostario isto bi rekli i sinu. 35 posto Slovenaca je kod svoje rodbine imalo koristi od Udbe na takav način. Isti takav postupak važi i za Hrvatsku. Ako je bio otac dobar onda je i sin dobar za neko radno mjesto. To je ono što u demokraciji nazivamo nepotizam”.

Kako se u zemljama kao što su Hrvatska i Slovenija to može tolerirati?

“Problem je u našim europarlamentarcima koji ne znaju, nisu aktivni, koji ne pokreću to pitanje. Kad je Janša bio osuđen, izgubio izbore zbog toga, pa je na kraju proglašen nevinim, nitko nije se u tom parlamentu dignuo i rekao da se u Sloveniji nešto događa. Svi samo rade za tih 10000 eura plaće. Nemamo predstavnike u Europi i ne možemo očekivati da će Europa poslati neke ljude koji će gledati kako mi u toj Europi živimo. Mi pojedinci moramo biti aktivni, koji dnevno šaljemo te informacije u Europu, i onda će doći neki rezultati, ali to je težak put. Slovenija je, kao i Hrvatska dosta mala zemlja, zajedno su manje od jednog grada. Što bi se onda mučili s tim? Ako zagusti i u Hrvatskoj i u Sloveniji gospodarstvo u pola sata mogu riješiti taj problem. Moramo sami biti glasni. Siguran sam da će do nečega doći, ljudi se zanimaju. Što više takvih nastupa i doći će vrijeme kada ćemo se riješiti toga komunizma. ”

Što mislite koliko će nam trebati da se toga riješimo?

“Sve takve stvari im ne koriste, ili su toliko snažni, ili prave grešku, ili su presigurni u svoju moć, a mislim i da nemaju prave informacije s terena jer ljudima je dosta tog starog totalitarnog razmišljanja, gdje samo moraju plaćati, a ne nudi im se sloboda rada. Jednom će tome doći kraj, mislim da je to skoro. Nadam se da je u Hrvatskoj počeo taj preokret.”

Strahujete li za goli život?

“Pitanje je na mjestu i nikada u posljednjih nekoliko godina od kako se aktivno s ovim bavim, moja djeca nikada nisu bila samnom ni u trgovini, da se bilo što mojoj obitelji ne bi dogodilo, da bilo što krene protiv mene. Volio bi to, ali si to ne smijem priuštiti.”

Imate naznake da bi se mogli s vama nemilosrdno obračunati, kad bi imali prilike?

“Mislim da bi sigurno to učinili. Moja sreća je što sam uvijek pod okom javnosti, pa je mnogo teže da se odluče ići na mene. Sigurno zbog toga nije došlo do takvih stvari, a nadam se da neće ni doći. Sad će to početi pravnim putem ovako. Dva postupka sa strane Državnog odvjetništva i imam 10 kaznenih prijava koje su dali privatno. To nije nešto, može biti samo neka novčana kazna, a ovo dvoje – imam ‘olovku’, a druga stvar je što sam u slovenskom parlamentu izgovorio naglas ime jednog pripadnika aktualne slovenske tajne službe i na taj način sam ga razotkrio. Prešao je iz bivše službe, tamo je radio svašta, zato sam ga i imenovao. Za oba slučaja mi se prijeti sa pet godina zatvora”, kaže on.

U Hrvatskoj se digla poprilična bura, ali u tišini, postoji strah od Udbe.

“Oni poručuju nemojte dirati Udbu, može se svima svašta dogoditi. Misle Romana Leljaka ćemo zaustaviti, nadam se da do toga ipak neće doći.”, zaključuje Roman Leljak, istraživač povijesnih arhiva i povjesničar, koji je izdao više knjiga o radu nekadašnje jugoslavenske političke policije.

Komentari