Mrak-Taritaš ŠUTI jer NE MOŽE OSPORITI DOKAZE?! U Gunji se zbila PLJAČKA STOLJEĆA Mrak-Taritaš ŠUTI jer NE MOŽE OSPORITI DOKAZE?! U Gunji se zbila PLJAČKA STOLJEĆA
DETALJNO SMO ISTRAŽILI SKANDAL S KRAĐOM MILIJUNA KROZ OBNOVU:

Mrak-Taritaš ŠUTI jer NE MOŽE OSPORITI DOKAZE?! U Gunji se zbila PLJAČKA STOLJEĆA

Izbor urednikaIzdvojeno 6. travnja 2017. Damir Kramarić

Ovlašteni vještaci potvrdili su da je cijena koju je Ministarstvo, u vrijeme Anke Mrak Taritaš, plaćalo za obnovu kuća skandalozno previsoka. Mediji navode da... Mrak-Taritaš ŠUTI jer NE MOŽE OSPORITI DOKAZE?! U Gunji se zbila PLJAČKA STOLJEĆA

Ovlašteni vještaci potvrdili su da je cijena koju je Ministarstvo, u vrijeme Anke Mrak Taritaš, plaćalo za obnovu kuća skandalozno previsoka. Mediji navode da je obitelj Mrak Taritaš nakon obnove kupila vilu na Krku za čak 700.000 eura, a bivša HNS-ova ministrica danima ne odgovara na pitanja je li kuća na Krku kupljena novcem od obnove i je li ona najodgovornija za pljačku proračuna preko leđa ljudi koji su izgubili svoj dom!

Nakon što je pravni ekspert Pero Kovačević u emisiji Bujica pokazao ugovore iz kojih se vidi da je obnova kuća u Gunji i drugim poplavljenim mjestima županjske Posavine državu stajala nevjerojatnih 1725 eura po kvadratu, što znači da je, kako tvrdi, kroz obnovu ‘zamračeno’ najmanje 17 milijuna eura, priča o velikoj pljački državnog proračuna, preko muke ljudi koji su izgubili svoj dom, ponovno je postala vruća tema.

Valja napomenuti da su i prije dvije godine mnogi mediji pisali o skandalu, no tada nitko nije uspio doći do cijene obnovljenih kvadrata, jer su tu skandaloznu informaciju u Ministarstvu graditeljstva, za mandata Anke Mrak Taritaš, čuvali kao najstrožu državnu tajnu.

Bivši saborski zastupnik i prijavitelj korupcije Pero Kovačević ovih je dana i novinaru Promise.hr dostavio kopiju skandaloznog ugovora Ministarstva graditeljstva (dobio ga nakon smjene vlasti), iz kojeg proizlazi da je izgradnja kućica od sedamdesetak metara kvadratnih u Rajevom Selu stajala nevjerojatnih 1725 eura po kvadratu!

“Radili su 290 kuća, to su bile kuće od 55, 70 i 85 metara kvadratnih. Stručnjaci iz građevinarstva rekli su mi da cijena u najboljem slučaju, ne može biti iznad 600 eura po m2. Kod svake kuće zamračeno je najmanje 78 tisuća eura! Po tom principu, na onih 290 kuća dolazimo do računice da je zamračeno najmanje 17 milijuna eura,” ističe Kovačević te nudi i dokaze – originalne ugovore iz kojih se vidi da govori istinu.

”Najviše me smeta što se i takav humanitaran projekt, koji je morao biti čist i transparentan, koristi za pljačku! Zamračili su milijune na tuđoj muci! Nakon velike štete zbog katastrofalnih poplava, oni su kroz preskupu obnovu načinili i dodatnu štetu! Svi relevantni stručnjaci tvrde da je najviša moguća cijena gradnje po kvadratu mogla biti od 600 do 700 eura. Radimir Čačić, koji se i sam bavio obnovom kuća, izjavio je da je maksimalna cijena mogla biti 700 eura po kvadratu, no građevinci s kojima sam razgovarao kažu da bi za 700 eura po kvadratu u kuće ugradili i pozlaćene pipe! Nema sumnje da se ovdje radi o čistom kriminalu. No, ključno je pitanje zašto DORH ništa ne čini i ne istraži tu sramotu pljačku i zašto ne procesuira odgovorne”, pita se Pero Kovačević u razgovoru za 7dnevno.

Dodaje da je više nezadovoljnih građana podnijelo kaznenu prijavu zbog brojnih nepravilnosti prilikom obnove kuća u Posavini, no DORH ništa ne čini na rasvjetljavanju ‘pljačke stoljeća’.

A budući da nadležne institucije, po običaju, ne čine što bi morale, pokušali smo sami napraviti svojevrsnu istragu okolnosti cijelog skandala. Razgovarali smo najprije s nekoliko ovlaštenih sudskih vještaka i procjenitelja (za građevinu) te smo doznali da i struka tvrdi isto što i Kovačević.

Sudski vještaci s kojima smo pričali zgroženi su činjenicom da je obnova iskorištena za pljačku proračuna. Najviše ih smeta to što je tadašnja vlast i od sudskih vještaka i od svih ostalih koji su sudjelovali u čišćenju i saniranju terena te u obnovi kuća, tražila da bez naknade pomognu u tom ‘teškom trenutku’, dok su se pojedinci kasnije besramno obogatili na tom istom poslu!

Vještaci i procjenitelji pojasnili su da cijena obnove, odnosno izgradnje, ne bi smjela biti tako visoka, s obzirom da u cijenu ne ulazi kupovina građevinskog zemljišta, građevinska dozvola, i s obzirom da su kuće građene na postojećim parcelama sa svim potrebnim priključcima…

”Do realne cijene najlakše ćete doći ako odete u Gunju i upitate ljude za koliko bi prodali kuću. Onoliko koliko mogu dobiti za nju, tolika je realna vrijednost kvadrata”, kazao nam je sudski vještak, koji je molio da mu ime ne objavljujemo, no koji nas je uputio na predsjednicu Hrvatskog društva sudskih vještaka i procjenitelja, mr. sc. Melitu Bestvina, diplomiranu inženjerku građevine i stalnu sudsku vještakinju.


 ”Najviše me smeta što se i takav humanitaran projekt, koji je morao biti čist i transparentan, koristi za pljačku! Zamračili su milijune na tuđoj muci! Svi relevantni stručnjaci tvrde da je najviša moguća cijena gradnje po kvadratu mogla biti od 600 do 700 eura, ističe Pero Kovačić, koji nam je dao ugovor iz kojeg se vidi da je obnova stajala 1725 eura po kvadratnom metru  

Inženjerka Bestvina ispričala se velikom gužvom oko predmeta kojima se trenutno bavi, ali nas je uputila na stavove koje je o cijeni obnove kuća u Posavini – izrekao bivši ministar Radimir Čačić u nedavnoj emisiji Bujica.

”Umjesto mog komentara, poslušajte Čačića”, predložila je predsjednica Hrvatskog društva sudskih vještaka te dodala da se slaže sa stavovima koje je iznio bivši ministar obnove i graditeljstva.

A Čačić je, iz pozicije bivšeg resornog ministra, ali i struke, s obzirom da je arhitekt, komentirajući aferu Anke Mrak-Taritaš bio vrlo jasan.

“U Račanovu Vladu ušao sam kao ministar obnove. Bavio sam se obnovom kuća prognanika, to je praktički ista stvar kao u Gunji. Nema govora, 700 eura je i više nego realna cijena! S time gradite kuću, srušite je do temelja i gradite nove, kakve nikada tamo nisu bile! Dobro je pitanje gdje je nestalo ostalih 1.000 eura po kvadratu?! Netko će se time pozabaviti. Ne mislim da je to direktno odgovornost ministra, ali ako je njen potpis stvarno na dokumentima, onda nemam komentara, ali netko će imati!”, izjavio je Čačić u Bujici ono o čemu su dvije godina ranije pisali brojni mediji.

Zanimljivo je da je istraživački novinar Ivan Pandžić u 24 sata još 2015. godine pisao o tajnom cjeniku obnove Gunje, cjeniku iz kojeg se vidi, kako je napisao, da su pri obnovi itekako ‘oderali državu’ (24 sata su pisale da posjeduju tajni cjenik, ali da do cijene obnovljenog kvadrata nisu uspjeli doći).

”Puno mještana je vidjelo i troškovnike iako to Vlada nikako nije željela. U njima stoji koliko su izvođači naplatili državi svoj rad. Strogo je zabranjeno izvođačima i nadzornicima pokazati koliko je točno iz proračuna otišlo na pojedinu kuću.

Ministarstvo je dosad puštalo u javnost samo ukupne podatke o obnovi, iz kojih se ne vidi pojedinačni trošak niti prosjek obnove.

Za rekonstrukciju oštećenih kuća vrijedili su drugi cjenici. Dostava i ugradnja pločica za 250 kuna po kvadratnome metru, materijal i gradnja kubičnog metra nosivog zida od blok opeke za 862 kune, odvoz kubičnog metra iskopane zemlje za 120 kuna, krečenje kvadrata zida za 32 kune. Jedan mještanin kaže da je tvrtka naplatila obijanje zidova i odvoz šute 70.000 kuna iako je on s obitelji sam obio zidove.


Kuća u Malinskoj nalazi se 150 metara od mora, s dvorom se prostire, prema podacima Geodetske uprave, na 554 metara kvadratnih, a kao vlasnici su upisani Taritaš Emilijan i Taritaš Emilija, s adresom stanovanja u Bjelovaru. Zanimljivo je da u katastru ne postoji ZK uložak, pa se ne vidi kada je vila kupljena

To su, naravno, originalne cijene koje su naplaćene od države. Prava cijena odrađenog posla je niža.

– Tvrtke koje imaju ugovore s ministarstvom traže proviziju od 20 do 50 posto da nam prepuste poslove. Tako da ništa ne odrade, na novim kućama njima ostane barem 200.000 kuna, a na svakoj obnovi od 30.000 do 50.000 kuna. Dodatno zarade jer nam uvjetuju da od njih kupujemo materijal – kaže Ivica Filipović, vlasnik male građevinske tvrtke Imap. Objašnjava da kooperanti onda znaju uz proviziju dati posao trećima koji ga još jeftinije odrade.

Isto tvrde i drugi kooperanti. Željeli su ostati anonimni. – Da sam ja radio po ovim cijenama, sad bih vozio Porsche! – uzviknuo je jedan vlasnik tvrtke kad je vidio originalni cjenik.

On objašnjava da su oni na terenu brojne stavke radili jeftinije. I drugi vlasnik tvrtke kaže da je vidio što se radi jer je puno toga prošlo kroz njegove ruke. Ističe izolacijski materijal za temelje, kojeg paleta stoji 10.000 kn , a državi je naplaćen 150.000 kuna”, stoji, između ostaloga, u tekstu 24 sata iz rujna 2015. godine.

Nekoliko drugih medija povezalo je, pak, isisavanje novca iz proračuna s informacijom da je obitelj Anke Mrak Taritaš početkom 2015. godine  (navodno) obogatila svoj stambeni fond kupnjom vile u Malinskoj na Krku za vrtoglavih 700 tisuća eura.

Kuća u Malinskoj nalazi se 150 metara od mora, s dvorom se prostire, prema podacima Geodetske uprave, na 554 metara kvadratnih, a kao vlasnici su upisani Taritaš Emilijan i Taritaš Emilija, s adresom stanovanja u Bjelovaru. Zanimljivo je da u katastru ne postoji ZK uložak, pa se ne vidi kada je vila kupljena. Pojedini portali su pisali da postoji sumnja kako je novac za kupnju skupe vile namaknut od iznosa namijenjenog obnovi poplavljenih područja.

No, i bez vile u Malinskoj, obitelj Anke Mrak Taritaš, sudeći po podacima u imovinskoj kartici, posjeduje pravo bogatstvo. Članovi obitelji Taritaš posjeduju čak tri strana u samom centru Zagreba (Vlaška ulica, Ulica Frane Bulića i Ulica Ljudevita Posavskog) čija je tržišna vrijednost oko četiri milijuna kuna, a posjeduju i poslovni prostor te tri garaže u Zagrebu.

Zanimljivo je da je na javno izrečene tvrdnje Pere Kovačevića (kasnije i Radimira Čačića) da je pri obnovi kuća ‘zamračeno’ najmanje 17 milijuna eura iz državnog proračuna (!), bivša ministrica građevine na svom Facebook profilu odgovorila skretanjem s teme i odvlačenjem pažnje od bitnoga.

”Obzirom su me i razni glasnogovornici krajnje desnice počeli prepoznavati kao prvo lice promjene u Gradu Zagrebu, u kojem se nakon 04.06.2017.g. više neće moći održavati crnokošuljaški marševi, odlučili su tako ocrniti i jedan od najvažnijih projekata mojeg mandata, a to je obnova županjske Posavine. Ovim putem želim reći da sam iznimno ponosna na sve što sam učinila za naše sugrađane na poplavljenim područjima…”, odgovorila je na Kovačevićeve i Čačićeve tvrdnje Anka Mrak Taritaš. t i veliko srce. Vezano za sam projekt obnove želim naglasiti kako je cijeli proces bio javan, otvoren i transparentan. Redovito su se održavale koordinacije i o svemu obavještavana javnost. Nadljudskim naporima obnovljene su škole kako bi djeca mogla redovito započeti novu školsku godinu, zatim sve zgrade javne namjene, a glavnina zgrada stambene namjene obnovljena je i dovršena do 15. kolovoza 2015.. Za odabir izvođača proveden je postupak javne nabave. Svi koji su zadovoljili elemente natječaja dobili su posao. Od 22 prijavljena poduzeća 19 je radilo, a 3 nisu bila spremna raditi budući nisu imali ni sredstva ni radnike.Što se tiče cijene radova odbačena je najviša i najniža te odabrana srednja cijena po kojoj su radile sve građevinske tvrtke. Obnova zgrada je omogućila da se većina obitelji vrate na svoju djedovinu i nitko se zbog poplave nije odselio iz županjske Posavine.

I bez vile u Malinskoj, obitelj Anke Mrak Taritaš, sudeći po podacima u imovinskoj kartici, posjeduje pravo bogatstvo. Članovi obitelji Taritaš posjeduju čak tri strana u samom centru Zagreba (Vlaška ulica, Ulica Frane Bulića i Ulica Ljudevita Posavskog) čija je tržišna vrijednost oko četiri milijuna kuna, a posjeduju i poslovni prostor te tri garaže u Zagrebu 

No, budući da je rijetko koga uspjela uvjeriti u činjenicu da je za obnovu kuća u Gunji trebalo utrošili čak 1700 eura po kvadratu, priča o velikoj krađi državnog proračuna i dalje je aktualna.

No, da ne bi sve ostalo samo na priči, pobrinuo se Hrvoje Lucić, načelnik Gunje.  On je javnosti predstavio rezultate nezavisnog vještačenja ovlaštenog sudskog vještaka Ing Eksperta, iz kojeg se vidi da je realna cijena obnove kuća nakon poplava u Gunji bila gotovo dvostruko manja od naplaćene.

Cijena od 12.750 kuna je napuhana, morala je biti gotovo dvostruko niža – zaključak je vještačenja ovlaštenog sudskog vještaka pa bi sada na potezu morao biti Cvitanov DORH.

Bivša resorna ministrica, HNS-ova Anka Mrak Taritaš osobno je odobravala pojedine ugovore o obnovi po cijeni od 1.725 eura za kvadrata, rečeno je u Bujici. U istoj emisiji su naveli da je Mrak Taritaš navodno kupila vilu na Krku za astronomskih 700 tisuća eura!

“HNS je poznat po tome da je sve što rade po kvadratu – preskupo! Raspitajte se koliko je koštalo uređenje njihove središnjice. To su bile apsurdne cifre. Naši su ljudi smatrali da u tim ciframa postoji višak i da negdje odlazi. Model je već isproban usred Zagreba, kako onda ne bi bio i u Gunji, vragu iza leđa,” izjavio je tim povodom Marko Melčić, bliski suradnik Davora Bernardića i jedan od viđenijih zagrebačkih SDP-ovaca.

“Normalno je da je Ministarstvo znalo kako APN radi i po kojoj cijeni sklapa ugovore o građenju, imali su cijeli pregled igre. Institucije pravne države znale su za sve ovo, a do danas nema nikakvog odgovora! Prvo treba istražiti one koje su istraživali i kako su to radili, a nakon toga istražiti profesionalno i sve ostale. Ovdje je očito da je novac zamračen. Cvitan ovo ne bi smio ignorirati! Septička jama za obiteljske kuće u Račinovcima koštala je 64.500 kuna, a s druge strane, ljudi koji su sami išli u obnovu kuće dobivali su od 40 do 70 tisuća kuna! Tu je već bilo elementa za organe gonjenja. Zanimljivo je zašto Cvitan nije pokušao doći do svih ovih dokumenata, s obzirom da je priča već objavljena 2014. u 24 sata” primijetio je Kovačević.

“Problem u Hrvatskoj je selektivan rad Državnog odvjetništva. Otkrili smo u Bujici i ‘aferu bankomat’ bivše ministrice Andreje Zlatar Violić koja si je uzimala novac, a isti nije vraćala. Ista stvar dogodila se i s njenim zamjenikom koji je kasnije postao ministar Berislavom Šipušem. Tek kada im je istekao mandat, DORH je reagirao. S druge strane, pogledajte slučaj Agram gdje je odmah određen pritvor ljudima koji nisu ništa krivi. Pogledajte zapošljavanja u HEP-u i drugim državnim tvrtkama, poput APIS-a, koje su nadzirali SDP i HNS. Pravna država niti tu ništa nije poduzimala. Nadam se da će o takvom selektivnom pristupu, Glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana pitati u Saboru kada bude podnosio izvješće o svome radu!,” kazao je Kovačević.


Mrak Taritaš ni nakon brojnih zamolbi, ponovljenih upita, uvjeravanja… nije odgovorila na naša pitanja!

Što o svemu navedenom kaže bivša ministrica graditeljstva, pokušavali smo danima doznati od Anke Mrak Taritaš, odnosno od njezinih glasnogovornika. Nekoliko puta smo slali naš upit na mail adrese HNS-a (prvi puta 30. ožujka), pa na e-mail Ismara Avdagića, glasnogovornika predizborne kampanje Mrak Taritaš. Glasnogovornike HNS-a i glasnogovornika kampanje potom smo nazivali telefonom, molili ih da napokon dostave očitovanje kandidatkinje HNS-a, no odgovora na ovdje navedena pitanja ipak nismo dobili:

”Kako komentirate tvrdnje pravnog stručnjaka i bivšeg saborskog zastupnika Pere Kovačevića da je kod svake kuće koja je iznova građena nakon poplave u Gunji i drugim poplavljenim područjima ‘zamračeno’ najmanje 78 tisuća eura te da to za 290 kuća iznosi najmanje 17 milijuna eura koji su, prema svemu sudeći, ukradeni kroz prenapuhane cijene za obnovu tih kuća, a za što ste Vi, kao bivša ministrica graditeljstva, itekako odgovorni?

Kako je moguće da je kvadrat kuće u Gunji i drugim mjestima stajao 1725 eura, kada je opće poznata stvar da kvadrat toliko može stajati samo ako se kuća radi pozlaćenim ciglama? Kako, pak, komentirate tvrdnje bivšeg ministra Radimira Čačića (bio odgovoran i za obnovu kuća), koji tvrdi da je 700 eura maksimalna moguća cijena kvadrata tih kuća, te da je nemoguće da je izgradnja kuća stajala 1000 eura više od te najviše moguće cijene?

Zašto na vrlo argumentirane prozivke i činjenicama potkrijepljene sumnje u izvlačenje velikih iznosa novca kroz preplaćene građevinske radove, odgovarate riječima da Vas prozivaju glasnogovornici krajnje desnice? Kakve veze ima krajnja desnica s činjenicom da je posve očito da su radovi na obnovu kuća višestruko preplaćeni? Kako pojašnjavate činjenicu da Vi i članovi Vaše obitelji posjedujete tri stana u centru Zagreba, poslovni prostor i tri garaže, sveukupno vrlo velike vrijednosti? Kako ste uspjeli steći toliko bogatstvo u zemlji općeg siromaštva? Od kojih prihoda ste Vi, odnosno članovi Vaše i suprugove obitelji, kupili vilu u Malinskoj na Krku za čak, navodno, 700.000 eura?

Kuća je, prema napisima medija, kupljena tijekom 2015. godine, dakle nakon preplaćenih građevinskih radova u Posavini. Postoji li veza između te dvije činjenice, odnosno je li novac ‘zamračen’ u Posavini poslužio Vašoj obitelji (uključujući tu i obitelj Vašeg supruga) da kupite skupocjenu vilu na vrlo atraktivnoj lokaciji? Ako nije, od kojih prihoda je kupljena ta vila?

Kako komentirate informaciju koja već dugo kruži u kuloarima da Vas se Društvo arhitekata Zagreb htjelo odreći, odnosno tražiti da Vam se oduzme zvanje arhitekta, zbog skandalozne i na brzaka odrađene legalizacije mnogih nakaradnih i bespravno sagrađenih objekata? Zastupate li (Vi i Vaša stranka HNS) i danas stav da je obavezno uvođenje razdjelnika topline bio dobar potez te biste li kao moguća buduća gradonačelnica Zagreba ustrajali na potrebi daljnje ugradnje razdjelnika?

Znate li da je skandalozna zakonska obaveza ugradnje razdjelnika topline osiromašila na tisuće obitelji koje su bile primorane ugraditi ih za mandata Ivana Vrdoljaka u Ministarstvu gospodarstva te Vašeg mandata u Ministarstvu građevine? Je li točna informacija da ste obaveznu ugradnju razdjelnika topline, u suradnji i u dogovoru s Vašim kolegom iz HNS-a Ivanom Vrdoljakom, zakonski nametnuli kako bi se primoralo što više građana na energetsku obnovu zgrada i stanova?”, upitali smo Anku Mrak Taritaš, ali ni nakon više telefonskih poziva i zamolbi upućenih glasnogovornicima, odgovore na ova pitanja nismo dobili!


DORH: Istražujemo cijeli slučaj!

Je li DORH istražio činjenice u vezi s očito prenapuhanim cijenama obnove i izgradnje kuća u poplavljenom dijelu Županjske Posavine, nakon poplave na tom području? Je li postupao, odnosno postupa li – po kaznenim prijavama koje su podnesene u vezi s nepravilnostima u obnovi kuća na tom području?

Istraživački novinar Ivan Pandžić još je prije dvije godine pisao o brojnim nepravilnostima, o basnoslovnim cijenama obnove kuća, o septičkim jamama plaćenim 62.000 kuna, dakle o očitoj pljački državnog proračuna; pravni ekspert Pero Kovačević objavio je i ugovore (koje nam je dao na uvid) iz kojih se vidi da je kvadrat nove kuće u Gunji i okolici stajao čak 1700 eura! Ovlašteni sudski vještaci i procjenitelji s kojima smo razgovarali tvrde da su cijene obnove i izgradnje kuća u Posavini sramotno prenapuhane… Je li DORH utvrdio je li tu bilo pljačke državnog proračuna i je li otkrio odgovorne za tu besramnu pljačku?

Zašto USKOK i DORH već do sada nisu reagirali na ovu očitu pljačku države, odnosno na sramotnu činjenicu da su pojedinci čak i veliku nesreću (katastrofalnu poplavu) koja je zadesila taj kraj – iskoristili za veliku pljačku ionako osiromašene Republike Hrvatske?”, upitali smo glasnogovornike Državnog odvjetništva.

Ovdje je odgovor kojega smo primili:

”U svezi Vašeg upita od 31. ožujka 2017. upućenog putem mail-a Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske u svezi s „preskupom obnovom (izgradnjom) kuća u Gunji, Rajevu Selu i drugim mjestima županjske Posavine“ izvješćujemo vas da ovo državno odvjetništvo ima u radu predmet povodom anonimnog podneska s priloženim novinskim člankom objavljenim u „24 sata“ u kojima se navodi da su građevinske tvrtke koje su izvodile radove ugrađivale manje kvalitetne materijale, a u troškovniku prikazivale kvalitetnije i skuplje materijale, odnosno iznose se tvrdnje da su tvrtke koje su izabrane na natječaju za obnovu, odnosno koje su sklopile ugovore sa Ministarstvom uz proviziju davale, odnosno prepuštale poslove malim tvrtkama, te su prema tvrdnjama novinskog članka zarađivale na opisani način a da posao faktični nisu izvršile. U navedenom predmetu ovo državno odvjetništvo naložilo je provođenje izvida  o pojedinostima kojih se ne može govoriti sukladno čl. 36. st. 1. Zakona o državnom odvjetništvu kojim je propisano da su državni  odvjetnici dužni čuvati tajnost klasificiranih podataka ili podataka koji su zakonom proglašeni tajnim, a čl. 36. st. 3. t. 2. istog Zakona je propisano da se u radu državnog odvjetništva smatraju tajnim spisi do donošenja rješenja o provođenju istrage ili dostavljanja obavijesti iz čl. 213. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ili odbačaja kaznene prijave”, stoji u odgovoru Općinske državne odvjetnice Zorice Humaan.


Povjerenstvo za sukob interesa: I novinarski upiti mogu biti izvor saznanja

Hoće li Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa istražiti je li bilo sukoba interesa bivše ministrice graditeljstva, gospođe Anke Mrak Taritaš i njezinih najbližih suradnika, u procesu ‘napuhivanja’ cijena obnove i izgradnje kuća u Gunji i drugim poplavljenim mjestima?

Može li se ova tema uvrstiti na prvu sljedeću sjednicu Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, odnosno mogu li i novinarski upiti (konkretno ovaj) i brojni napisi u medijima biti dovoljan razlog da se neka tema stavi na dnevni red sjednice Povjerenstva?”, upitali smo Povjerenstvo.

Njihov odgovor prenosimo u cijelosti.

”Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa zaprimilo je Vaš upit upućen elektronskom poštom dana 3. travnja 2017.g. u odnosu na koji Vas obavještavamo da Povjerenstvo, na temelju članka 39. stavka 1. Zakona o sprječavanju sukoba interesa („Narodne novine“ broj 26/11., 12/12., 126/12., 48/13. i 57/15., u daljnjem tekstu: ZSSI) može pokrenuti postupak iz svoje nadležnosti povodom vjerodostojne, osnovane i neanonimne prijave ili u slučajevima kada raspolaže saznanjima o mogućem sukobu interesu dužnosnika.

Načelno, informacije objavljene u medijima mogu koristiti Povjerenstvu kao izvor saznanja o mogućoj povredi odredbi ZSSI-a, odnosno o situaciji mogućeg sukoba interesa dužnosnika. Također, i novinarski upiti mogu biti izvor saznanja koji ukazuje na moguću povredu odredbi ZSSI-a.

Na temelju podataka koji su da sada objavljeni u medijima u odnosu na izvođenje radova na obnovi kuća u Gunji i drugim poplavljenim područjima, Povjerenstvo nije steklo saznanja iz kojih bi proizlazila nadležnost Povjerenstva u navedenom slučaju, već isto eventualno može biti predmet ispitivanja iz nadležnosti drugih državnih tijela”, stoji u odgovoru kojega je potpisala Martina Jurišić, glasnogovornica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.

Komentari