Na sljedećim izborima građani će IMATI ZA KOGA GLASATI, IZAĆI ĆE MASOVNO i uslijedit će istinske reforme! Na sljedećim izborima građani će IMATI ZA KOGA GLASATI, IZAĆI ĆE MASOVNO i uslijedit će istinske reforme!
TweetEmailPrint ”Zlatko Dalić i dečki su nam vratili ponos i pokazali da je sve moguće kada se politika i privatni financijski interesi drže izvan... Na sljedećim izborima građani će IMATI ZA KOGA GLASATI, IZAĆI ĆE MASOVNO i uslijedit će istinske reforme!


”Zlatko Dalić i dečki su nam vratili ponos i pokazali da je sve moguće kada se politika i privatni financijski interesi drže izvan struke. Sada je red na nama ostalima da vratimo dostojanstvo pojedincu i narodu. Hrvatska nije opljačkana tenkovima i oružjem, već donošenjem katastrofalnih zakona. Nemam veze s pozivom na ‘krvavu jesen’ i nisko je da se netko bez odobrenja služi mojim imenom”, ističe sudac Mislav Kolakušić

Ime suca Trgovačkog suda u Zagrebu i vjerojatno najpoznatijeg borca protiv korupcije u Hrvatskoj, Mislava Kolakušića, spominje se sve češće u raznim istraživanjima te u tekstovima o mogućim kandidatima na sljedećim izborima (za hrvatskog predsjednika, za dužnosti u izvršnoj vlasti…), ali se njegovo ime koristi i kada pojedinci žele organizirati prosvjedni skup, ali ne znaju kako privući veći broj građana. Pišu tada na društvenim mrežama da ‘Mislav Kolakušić poziva na prosvjed’, premda on s tim nema veze. O svemu tome, ali i o mnogim – u medijima prešućenim – vrlo važnim temama, razgovarali smo s najpoznatijim hrvatskim sucem.

Kako ocjenjujete nedavno donesene Vladine mjere za blokirane građane? U Vladi RH hvalili su se da će tim mjerama znatno pomoći blokiranima, no udruge blokiranih i ovršenih upozoravaju da te mjere služe samo za zavaravanje javnosti, jer dugovi ostaju, a agencije za utjerivanje dugova postale su još agresivnije…?

Nažalost, mjere koje se poduzimaju mogu se usporediti s pokušajem gašenja vatrene stihije kantom vode. Nakon što su suci i sudovi u predstečajnim postupcima i Lex Agrokoru pretvoreni u javno bilježničke urede, sada se javni bilježnici po novom Ovršnom zakonu pretvaraju u sudove, a sve s ciljem da sudske pristojbe umjesto u državnom proračunu završe u privatnim džepovima. Da smo prije 10 godina uveli slovenski ovršni sustav do danas bi samo temeljem pristojbi bilo uplaćeno 2,5 milijardi kuna u državni proračun, a ukupni troškovi za ovršenike bi bili znatno manji. Zašto se ništa ne mijenja? Zašto postoje blokirani i siromašni građani? Odgovor je jednostavan. Najlakše je vladati podijeljenim građanima koji uz to imaju vrlo malo ili nimalo.

Početkom ljeta ste, nakon izglasavanja Nagodbe o Agrokoru, izjavili da će u Hrvatskoj uslijediti tragedija, jer smo ostali bez sve imovine te da uskoro ništa neće biti u našem vlasništvu. Kazali ste da nikada niste bili ljući u životu, jer jednim potpisom predajemo ono za što su ljudi ginuli! Na što ste točno mislili i što mislite zašto o tako dramatičnom gubitku za Hrvatsku (gotovo polovica zemlje u Slavoniji i Baranji postala je strano vlasništvo) mediji nisu uopće pisali ni govorili?

Situacija u Agrokoru je pružala jedinstvenu priliku da se milijuni kvadrata poljoprivrednog zemljišta na kojem nisu postojali nikakvi tereti i hipoteke vrate hrvatskom narodu i time stvorimo temelj revitalizacije Slavonije i Baranje. Agrokoru je trebao novac, a nama je trebalo poljoprivredno zemljište da ga možemo dati u zakup građanima i poduzetnicima. Umjesto toga, nakaradnim lex Agrokorom sve je postalo strano vlasništvo. Nažalost, građani nisu dovoljno educirani u pogledu značenja pojmova država, vlada i državno vlasništvo. Državu čine ljudi i teritorij te slobodno možemo reći – država to smo mi. Državno vlasništvo je naše zajedničko vlasništvo. Kako smo u stambenoj zgradi samostalni vlasnici stana, a suvlasnici lifta, krova, stubišta, itd. tako je svako od nas suvlasnik svakog drveta u šumi, svake brazde na polju, svakog kamenčića na obali, klupe u parku, zapravo svega što se nalazi na prostoru Hrvatske, a da nije u privatnom vlasništvu. U stambenoj zgradi brigu o našoj zajedničkoj imovini povjerili smo upravitelju zgrade, a u državi povjeravamo je prvenstveno vladi, a potom i lokalnoj samoupravi. Kad se u zgradi neovlašteno potroši 1.000 kn traži se novi upravitelj, a kada se jednim potezom otuđi milione kvadrata našeg vlasništva ništa ne poduzimamo. Iako se vlada zove vlada, ona ne vlada nama. Njezini članovi su naši zaposlenici koje smo privremeno ovlastili da rade na povećanju naše imovine, a ne na njezinom smanjenju.

Slažete li se s mišljenjem pravnog eksperta Sulejmana Tabakovića koji je izjavio da je ‘Nagodba o Agrokoru veleizdaja gora od one kada je maršal Petain Hitleru predao Francusku’?

Nakon pretvorbe našeg u njihovo, ovo je zasigurno jedan od najštetnijih zakona s teškim posljedicama za imovinu građana i pravnu državu. Osim što smo ostali bez vlasništva miliona kvadrata zemljišta, prenesene su i koncesije u trajanju do 99 godina na daljnjih nekoliko milijujna kvadrata zemljišta, izvore pitke vode, solanu, itd. Neprihvatljivo mi je da smo ostali bez desetina milijardi kuna vrijednosti našeg zajedničkog vlasništva, a da nam za to nitko nikada nije platio niti dvije kune, jednu možda je. Nije toliko problematično tko je nositelj koncesije ili vlasništva, problem je imamo li mi kako narod koristi od toga što je naše postalo tuđe ili nemamo. Ostali smo bez imovine od čijeg smo pravilnog iskorištavanja mogli živjeti kao solidno razvijena europska država. Nažalost skoro tri desetljeća konstantno naše postaje tuđe bez ikakve naknade i još nas se povrh toga zadužuje preko svih granica zdravog razuma. Naš dug koji se vodi kao Javni dug  RH 1995. iznosio je 19 mlrd kuna ili 19,3% BDP-a, 2010. 138 mlrd ili 41% BDP-a, 2015. 283 mlrd, za taj novac morali smo u najmanju ruku imati nekoliko svemirskih postaja u svojem vlasništvu. Javni dug koji financira industriju je poželjan, stvara novu vrijednosti i nova radna mjesta, ali javni dug kojim se krpaju nepotrebni i beskorisni rashodi nastali temeljem potpune nesposobnosti onih koji upravljaju našom imovinom je put u propast, kako naše tako i budućih generacija.

Zanimljivo je da – kada netko krene kritizirati i preispitivati zakone i mjere koje već godinama donosi Hrvatski sabor, a koji su, poput Zakona o privatizaciji, ili Stečajnog zakona, Nagodbe o Agrokoru…, praktički ozakonili pljačku Hrvatske i uzrokovali masovno iseljavanje i izumiranje – odgovorni u pravilu tvrde: sve je po zakonu, sve je u radu. Kako to tumačite?

Hrvatska nije opljačkana tenkovima i oružjem, opljačkana je donošenjem katastrofalnih zakona, ali i nakaradnim tumačenjem relativno dobrih zakona. Svrha svakog zakona je da služi narodu radi ostvarenja pravde i pravičnosti, međutim kod nas često imaju samo jedan cilj, a to je enormno bogaćenje unaprijed poznatih pojedinaca koji su „izlobirali“ donošenje tog zakona.  Naši „predstavnici“ stvorili su okvir u kojeg su uvukli i pravosuđe pa 94% građana smatra da hrvatskom vlada korupcija. Takvi nakaradni zakoni ne bi mogli biti provedeni bez sudjelovanja pojedinaca iz pravosuđa. Sudovi prvenstveno sude na temelju Ustava RH koji jamči zaštitu vlasništva i svih temeljnih prava građana, te su imali ovlast i dužnost odredbe izrazito štetne za imovinu svih nas tumačiti na ispravan način. Korupcija u društvu se nužno promatra kroz dvije prizme, kaznenopravnu i logičku zdravorazumsku koja se često naziva: percepcija korupcije. U kaznenopravnom smislu korupcija više razine u Hrvatskoj takoreći ne postoji, jer nikome nije izrečena ozbiljnija kazna za pretvorbu iz našeg u tuđe. Izrazito iritantnu frazu: “Neka institucije rade svoj posao” zamijenila je nevjerojatno iritantna fraza “Sve je sukladno zakonu” pa naravno da je, kad su ga oni koji su se njime okoristili sami napisali. Trag novca uvijek nepogrešivo vodi do autora pojedinih zakona.

Banke i razne kreditne zadruge već desetljećima čine što ih je volja, a HNB, HANFA, DORH, Ustavni sud, Sabor, Vlada, gotovo ništa ne čine da lihvarenje i pljačku preko enormno visokih zateznih kamata, jednostranih uvjeta kreditiranja… bankarskih institucija zaustave. Znači li to da Hrvatskom vladaju bankari, odnosno vlasnici kapitala, a ne Sabor i Vlada, kako to neki stručnjaci već dugo tvrde?

Enormne zatezne kamate i valutna klauzula su između ostalog znatno doprinijele nestanku srednje klase u Hrvatskoj i osiromašenju građana. Država se u kriznim situacijama mora voditi odlučno na način da građani osjećaju da vlada Hrvatska vlada koja donosi odluke na temelju pravde i zdravog razuma u interesu građana! Vjerujem da vrlo brzo možemo postati snažna i dostojanstvena država u kojoj građani mogu dostojanstveno i ponosno živjeti od svog rada.

Židovima su svojedobno imovinu otimali po zakonu, no to dužnosnike Hitlerove Njemačke nije oslobodilo odgovornosti. Nakon Drugog svjetskog rata mnogim građanima su, u komunističkoj Jugoslaviji, imovinu otimali ‘prema zakonu’…, a zakoni i danas pogoduju otimanju imovine hrvatskih građana. Hoće li pravda ikada sustići sve one koji su odgovorni za pljačku i uništenje Hrvatske?

Svakako. Tko je jamio, jamio je!” otići će u ropotarnicu povijesti, a nastupit će “Tko je jamio, vratit će i to trkom!”. Sve ove godine nekoliko stotina najgorih među nama, ali nažalost iznimno dobro raspoređenih i umreženih upropaštava nam  ekonomsku sadašnjost i ugrožava budućnost. Nužan je zakonodavni i organizacijski reset društava za koji je potrebno manje od 90 dana i on ovisi samo o volji građana iskazanoj na izborima.

Zašto suci Ustavnog suda ne ponište koruptivne zakone, kada je istinskim pravnicima, ali i laicima, jasno da zakoni koji legaliziraju pljačku i dužničko ropstvo te masovno financijski i na svaki drugi način uništavaju građane, ne mogu biti u skladu s Ustavom RH?

Ustavni sud je političko tijelo u koje se članovi biraju temeljem podrške političke opcije na vlasti, a ne sud, iako sadrži tu riječ u nazivu. Većina sudaca od osnutka tog tijela nema pravosudni ispit niti je ispunjavalo uvjete za imenovanje suca najnižeg redovnog suda. Često su prvi sudski predmet vidjeli tek kao suci tog suda, šokantno, ali istinito.  Dakle, imamo zakone koje je donijela politička opcija na vlasti te suce koje je imenovala ta ista opcija pa naravno da se zakoni ne ukidaju. Istinski legitimitet i samostalnost Ustavni sud bi imao tek kad bi suce birali građani direktno. Veliki broj građana živi u siromaštvu i ne mogu podmiriti osnovne troškove stanovanja i prehrane. U Hrvatskoj je ponovno uveden robovski rad, kako drugačije nazvati rad za 2.600 kn neto minimalne plaće temeljem Zakona o minimalnoj plaći, iako Ustav RH u članku 56. izričito propisuje da svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život. Ni taj zakon Ustavni sud ne smatra neustavnim.

Hoće li netko uspjeti probuditi narod i pozvati ga da se odupre nastavku ozakonjene pljačke i uništenju Republike Hrvatske? Na koji način se to može učiniti?

Ili ćemo nešto promijeniti ili nas neće biti. Sve ovisi isključivo o nama. Građani moraju osjetiti da naša država može ubrzo postati društvo jednakih prilika zasnovano na pravednosti i osobnoj odgovornosti. Jedini način na koji se može preokrenuti pravac kretanja našeg društva iz izrazito negativnog u pozitivni moguće je ostvariti isključivo na izborima, nakon kojih će se stvoriti uvjeti da najbolji među nama u svakom području iskažu što znaju i mogu.  Irska je prije desetak godina bila država iz koje se najviše iseljavalo, a sada je to moderno društvo u kojem i drugi žele živjeti pa je postala država u koju su se njezini građani vratili, a mnogi je izabirali kao svoj novi dom.

Najavili ste da ćete se politički angažirati ‘jer ovako više ne može’? Kako, odnosno na kojim izborima to planirate učiniti? S kime planirate surađivati?

Trenutno sam u potpunosti posvećen razvoju civilne inicijative Antikorupcija.hr kao novom snažnom središtu borbe protiv korupcije koja je u Hrvatskoj uzela toliko maha na svim razinama da u potpunosti onemogućuje oporavak i razvoj društva. Beskompromisna borba i rješavanje problema korupcije je temelj oporavka našeg društva, za što nam kao odličan primjer može poslužiti Rumunjska i njihova Državna antikorupcijska agencija koje je pokrenula sudske postupke radi korupcije protiv nekoliko tisuća političara, sudaca, liječnika, gradonačelnika, profesora, itd. Svaki pokušaj da se zaustavi rad te Agencije izvodi 100.000 na ulice. Snažna borba protiv korupcije dovela je Rumunjsku ispred nas i u ekonomskom pogledu. Koliko je bojazan od antikorupcijskog pokreta kod nas, vidljivo je već i iz činjenice da je pristup stranici  www.antikorupcija.hr blokiran u državnim tijelima. Što se tiče ulaska u političku arenu, za sve u životu postoji pravi trenutak. Kada dođe trenutak za daljnje korake odmah ću izvijestiti javnost o svim detaljima.

Što ima novo na Trgovačkom sudu u Zagrebu, prijeti li Vam i dalje suspenzija?

Sve ovisi o njihovim idejama i što su zacrtali u svojim glavama. Za sada ih je podrška građana koju su mi javno izrazili očigledno dosta usporila u njihovim nakanama.

Javno ste čestitali izborniku Zlatku Daliću te naveli da je on primjer kako pozitivna, neovisna i stručna osoba može u kratkom vremenu stvoriti pobjednički mentalitet koji nosi sve pred sobom. Može li pozitivna energija, probuđeno domoljublje i vjera u vlastite snage – koju su razbuktali Dalić i Vatreni pripomoći da stručni i neovisni napokon isplivaju i u drugim područjima u Hrvatskoj?

Zlatko Dalić i dečki su nam vratili ponos i pokazali da je sve moguće kada se politika i privatni financijski interesi drže izvan struke. Izvrsni pojedinci stvorili su pobjednički tim. Sada je red na svima nama ostalima da vratimo dostojanstvo pojedincu i narodu. Često se u kuloarima može čuti kako smo mi lijen i nezainteresiran narod. Neka si postave pitanje kako je onda moguće da ostvarujemo nevjerojatne sportske rezultate za tako malobrojan narod. Za ostvarenje tih rezultata potrebno je raditi svaki dan po deset sati, svaki dan u tjednu i tako dvadesetak godina. Zar zaista vjerujete da takvi pojedinci postoje samo u sportu, a ne i u građevini, pravosuđu, zdravstvu, ekonomiji…? Potrebno je samo iz tih područja maknuti korupciju i nepotizam i ubrzo ćemo ostvariti rezultate na svim područjima.

Što valja učiniti da se to napokon dogodi?

Postoji samo jedan način i on ovisi isključivo o građanima. U izbornu nedjelju izaći na izbore! U Hrvatskoj je na vlasti politička opcija koja je na posljednjim parlamentarnim izborima osvojila 17% od ukupnog broja glasača. Je li potrebno što dodati? Uvjeren sam da će na sljedećim izborima građani imati za koga glasati te da će ih izaći barem 75%, što je sasvim dovoljno da bi se mogle provesti istinske reforme.

Imate li veze s nedavno objavljenim javnim pozivom na ‘revoluciju’, odnosno kako komentirate činjenicu da netko vaše ime koristi za poziv na ‘krvavu jesen’ te javno suđenje političarima, odnosno na prosvjed koji bi se trebao, navodno, održati 14. rujna?

Nemam. Takve riječi nisu moja retorika i uistinu je nisko da se netko bez odobrenja služi mojim imenom. Podržavam sve zakonite građanske akcije usmjerene na podizanje svijesti građana da se uključe u politički život društva, ali ne podržavam ništa što izlazi izvan tog okvira.