Opasno svjedočenje o Udbi SRUŠILO nam PORTAL, kći svjedoka otkriva nove detalje!

Na naš tekst je, na facebook stranici Živog zida, reagirala i novinarka Helena Krmpotić, mlađa kći svjedoka Ivana Krmpotića. Potvrdila je sve navode te otkrila nove detalje o višegodišnjem progonu cijele njezine obitelji zbog prijavljivanja korupcije i kriminala i zbog spremnosti njezina oca da svjedoči o zločinima Udbe, nalogodavcima i izvršiocima. Ima tu vrlo zvučnih imena…

Objava ‘opasnih’ informacije sa suda u Minchenu u tekstu pod naslovom ‘KLJUČNI SVJEDOK ‘POKOPAO’ Perkovića i Josipovića; kćeri mu za osvetu odmah dobile otkaze!’, srušila nam je portal!

Zbog iznimno velike čitanosti portala, server, naime, u subotu nije izdržao te je Promise.hr više sati bio nedostupan. Dogodilo se to svega dva tjedna nakon početka djelovanja portala Promise.hr, što je svojevrsni rekord u brzom podizanju čitanosti do razine kada server puca (po preporuci informatičara, priključit ćemo se na jači server, kako bi teme koje objavljujemo bile dostupne brojnoj čitalačkoj publici).

Valja istaknuti da je osim velike čitanosti, tekst o svjedočenju Ivana Krmpotića – čovjeka koji je sudu u Minchenu do u detalja opisao proceduru oko udbaških ubojstava Hrvata u inozemstu – izazvao i veliku polemiku na facebooku. Tekst je podijeljen bar tisuću puta, a objava najave teksta na facebook profilu Živog zida izazvala je ponajviše komentara i daljnjih dijeljenja linka (zahvaljujemo Živom zidu na dijeljenju teksta).

Većina čitatelja bila je šokirana  informacijama koje smo jedini u Hrvatskoj (koliko nam je poznato) objavili, a pogotovo činjenicom da je zbog svjedočenja Ivana Krmpotića cijela njegova obitelj proživljavala višegodišnju tešku kalvariju (obje kćeri su mu gotovo istovremeno dobile otkaz u vrijeme svjedočenja i to, po svemu sudeći, upravo zbog svjedočenja o zločinima Udbe)

Zanimljivo je da je na tekst Promise.hr-a, na facebook stranici Živog zida, reagirala i u tekstu spominjana novinarka Helena Krmpotić, inače mlađa kći svjedoka Ivana Krmpotića. Kolegica Krmpotić u komentaru je potvrdila navode iz teksta te se osvrnula na neka propitkivanja u vezi nje, njezine sestre i oca, od strane pojedinih sudionika u vrlo živoj facebook diskusiji o ovoj temi.

Iznimno zanimljiv komentar novinarke Krpmotić, objavljen na facebook stranici Živog zida, ovdje ćemo prenijeti u cijelosti.

”Hvala prije svega što ste podijelili ovaj tekst o svjedočenju moga oca u Minhenu, kao i sudbinama mene osobno i moje sestre. Vidim da ima nekoliko nedoumica oko uhljebljenja mene i moje sestre pa moram demantirati te navode – ja sam putem audicije (kada je sdp bio na vlasti) primljena u radni odnos na HTV-u. Kako je svih 55 mjesta na audiciji bilo unaprijed obećano djeci zaslužnih Hrvata, mene su morali mjesec dana kasnije zaposliti kao 56-tu. Razlog je bio prozaičan – bila sam, naime, prva nakon svih 9 krugova audicije, pa me nisu mogli izbaciti. Što se pak tiče moje sestre ona je dugi niz godina radila u kulturi (producirala i dovela u hrvatsku Omaru Portuondo, Cesariu Evoru, Femi Kutija, Izraelsku filharmoniju..), a onda je na javnom natječaju na skupštini Grada Zagreba izabrana za ravnateljicu KIC-a. Iako je bilo pretendenata na to radno mjesto, razlog njezinog odabira je bio taj što je jedina od kandidata imala magisterij iz kulturnog managementa i bila dragovoljac Domovinskoga rata s više od 20 godina iskustva u struci. Dolaskom u KIC otkrila je pronevjeru 38 milijuna kuna i prijavila to DORH-u, zbog čega je ekspresno smijenjena s toga radnoga mjesta. Trenutno se ta prijava nalazi na Županijskome sudu, vrlo vjerojatno će biti prihvaćena, a okrivljeni su Milan Bandić i Ivica Lovrić. Neki od vas je možda znaju jer je podigla kaznenu prijavu protiv Saše Britvića i kradje novca za koncert Rolling Stonesa, a spomenuti se tjedan dana nakon pravomoćne presude bacio s zgrade u kojoj je zivio. Trebao je vratiti oko 3 milijuna kuna ukradenog novca. I ono zadnje, i ne tako važno – i G. R. i M. B, osobe koje su nam potpisale otkaze – radili su za UDBU u Jugoslaviji. Budući da ih ne možemo kazneno goniti jer zakona o lustraciji nemamo – podigle smo samo radne sporove protiv poslodavaca, jer ni ne možemo protiv njih. Na tim radnim sporovima ćemo dokazivati da su obojica radila za Udbu, kako pisanom dokumentacijom, tako i izjavama svjedoka koji su radili s njima.

I ono za kraj što bih htjela reći a tiče se moga oca – on nije svjedočio protiv Mustača i Perkovića nego protiv jugoslavenskoga drzavnoga vrha i partije Jugoslavije koja je naredjivala i odobravala ubojstva, kako hrvatskih, tako i brojnih drugih emigranata po cijelome svijetu. Stvarao je ovu drzavu, osnovao prve redarstvene i braniteljske postrojbe, a kada su ga iskoristili zbog autoriteta kojeg je imao – ekspresno ga smijenili, prije svega po naredjenju Josipa Manolica, drugog premijera RH. Njemu se osobno zamjerio jer je skupljao izjave svjedoka i istraživao Manolicevu odgovornost za trovanje Alojzija Stepinca. Povijest postrojbe na koju je najponosniji i koju je ustrojio – Hrvatski redarstvenik – u potpunosti je lažirana, pa tako u njoj nema ni spomena njegova imena. Od 2 tisuce ljudi koje je primio u redarstvenike danas 15 tisuca ljudi (13 tisuca ih je laznih) uživaju raznorazne povlastice od ove zemlje, bilo putem mirovina bilo putem stanova i automobila koje su dobili. Iako je do sada pisao svim ministrima branitelja i tražio reviziju tih povlastica jer ima orginalni popis redarstvenih snaga, niti jedan ministar mu nikada nije odgovorio na traženo. U tom kratkom vremenu kada je bio ovlašten za preuzimanje tajne sluzbe bivse drzave otkrio je, medju ostalim, i da je otac bivšeg predsjednika naredio likvidaciju 9-godisnje djevojčice. Kako je zbog suradnje s njemackim i talijanskim istražiteljima bio izložen konstantnim prijetnjama (u zgradi u kojoj zivi u Zagrebu živi i ubojica Brune Bušića te vodja Delija) morao je bježati zajedno s mojom mamom u Njemacku da ga ne ubiju. Zbog svega što je radio u Hrvatskoj nije primio ni kune naknade, nikada nije dobio ni spomenicu Domovinskoga rata, kao niti jedan čin. Mirovinu koju dobiva ostvario je u Jugoslaviji, jedino mu je priznato tri i pol godine robijanja u Jugoslaviji kao dodatak na mirovinu. Nije od ove drzave dobio ni stan, ni auto, ni posao niti pomogao djeci, bilo da im nadje poslove ili riješi stambeno pitanj”, istaknula je kolegica Helena Krmpotić.