Osim o opasnosti od LAŽNIH VIJESTI; na HTV-u trebali govoriti i o opasnosti od nametanja CENZURE Osim o opasnosti od LAŽNIH VIJESTI; na HTV-u trebali govoriti i o opasnosti od nametanja CENZURE
Nisu u emisiji Otvoreno govorili o tome da već sada kod mnogih urednika i novinara postoji autocenzura, odnosno strah od objavljivanja informacija koje su... Osim o opasnosti od LAŽNIH VIJESTI; na HTV-u trebali govoriti i o opasnosti od nametanja CENZURE

Nisu u emisiji Otvoreno govorili o tome da već sada kod mnogih urednika i novinara postoji autocenzura, odnosno strah od objavljivanja informacija koje su točne, ali za koje pretpostavljaju da se nekim moćnicima ne bi svidjele… Josip Popovac, predsjednik Agencije za elektroničke medije branio je, doduše, većinu hrvatskih medija, tvrdeći da su, u izvanrednim okolnostima, reagirali sjajno. No, ni on, ni drugi sugovornici nisu se bavili drugom krajnošću, odnosno mogućnošću da zazivanje ‘čvrste ruke’ dovede do totalitarnog ustrojstva u kojem bi bile ugušene slobode govora i medijske slobode

U sinoćnjoj HRT-ovoj emisiji Otvoreno, posvećenoj opasnosti od širenja lažnih vijesti, pojedini sugovornici zazivali su strogo postupanje DORH-a i sudova te zatvorske i novčane kazne za sve one koji objavljuju lažne i uznemirujuće vijesti te šire dezinformacije.

I premda će se, na prvu, većina složiti da je to u redu, začuđuje da na javnoj televiziji nisu pozvali i nekog stručnjaka koji bi jasno i nedvosmisleno upozorio i na drugu stranu medalje, odnosno na moguću opasnost da javno zazivanje hitnog kažnjavanja pronositelja lažnih vijesti  – dovede i do uvođenja brutalne cenzure i gušenja svake slobode govora, što je za društvo jednako opasno kao i širenje dezinformacija (što ako onaj koji procjenjuje što jest, a što nije lažna vijest nije dovoljno iskusan ni educiran za tako zahtjevan posao?).

Josip Popovac, predsjednik Agencije za elektroničke medije branio je, doduše, veliku većinu hrvatskih medija, tvrdeći da su, u izvanrednim okolnostima, reagirali sjajno. No, ni on, ni drugi sugovornici nisu se bavili drugom krajnošću, odnosno mogućnošću da zazivanje ‘čvrste ruke’ dovede do potpunog gušenja medijskih sloboda i slobode govora.

Nisu tako na javnoj televiziji govorili o tome da bi zazivanje takvog kažnjavanja moglo dovesti i do neopravdane hajke i na one koji osim službenih vijesti, prenose i nečija kritička razmišljanja, one koji progovaraju i o mogućim propustima vlasti, sve one koji pišu o mogućim štetnim posljedicama nekih odluka, one koji preispituju i moguću dublju pozadini nekih događaja.

Nisu govorili ni o tome da već sada kod mnogih urednika i novinara postoji itekako izražena autocenzura, odnosno strah od objavljivanja činjenica koje su točne, ali koje se nekima vjerojatno ne bi svidjele… Poznato je da su i događaji, kao i ljudske reakcije – rijetko kada potpuno ‘crni’ ili potpuno ‘bijeli’, zbog čega je potrebno pažljivo vagati i razlučiti nijanse.

Svi oni koji su studirali novinarstvo, komunikologiju, politologiju…, i koji se duže vrijeme bave novinarstvom, dobro znaju za te opasnosti – o kojima u sinoćnjoj emisiji nije, uglavnom, bilo govora. To nas sve može zabrinuti.

Svjedoci smo, naime, da i oni koji su si uzeli za pravo da sude o točnosti medija, često i sami objavljuju neistine te nerijetko donose nepravedan sud te etiketiraju i medije koji to ne zaslužuju.

U zaključku: dobro je upozoravati na štetne posljedice širenja lažnih vijesti, ali treba jednako tako osvijestiti i moguću opasnost od uvođenja cenzure te od gušenja slobode govora.


Evo kako je HRT sažeo sadržaj emisije Otvoreno:

”Stručnjaci upozoravaju na širenje štetnih teorija urote i moguću stigmatizaciju oboljelih. Lažne vijesti mogu uzrokovati zanemarivanje stvarne opasnosti koja prijeti ljudskom zdravlju, a preuveličavanjem izazvati širenje panike i histeriju.

DORH nalaže državnim odvjetništvima hitno poduzimanje radnji i suradnju s policijom radi otkrivanja i procesuiranja počinitelja djela lažne uzbune i širenja lažnih i uznemirujućih vijesti.

Kako kontrolirati neodgovorne pojedince koji društvene mreže iskorištavaju za širenje lažnih alarmantnih vijesti?

O tome su u emisiji Otvoreno, urednika i voditelja Damira Smrtića, govorili: Davor Derenčinović s Pravnog fakulteta u Zagrebu, Zdravko Kedžo, profesor Medijskih kolegija Sveučilišta u Dubrovniku, Gordan Akrap s Instituta za istraživanje hibridnih sukoba i Josip Popovac, ravnatelj Agencije za elektroničke medije.

– Širenje lažnih i uznemirujućih glasina je prekršaj, što je kažnjivo i novčano, ali i kaznom zatvora do 30 dana. A lažna uzbuna kao jedan poseban oblik kažnjivog ponašanja je propisano i u kaznenom zakonu- to je ono trošenje resursa, odnosno neosnovano angažiranje policije, civilne zaštite i svih ostalih službi u ovim kriznim vremenima, rekao je Davor Derenčinović. Dodao je da prema istraživanju dezinformacije o koronavirusu prednjače nad provjerenim informacijama.

– Na osnovi analize 75 američkih internetskih stranica, utvrđeno je da je bilo 142 puta više angažmana – pod angažmanom se misli na klikove i lajkove – na te stranice koje šire lažne vijesti, od klikova i lajkova na stranice javnozdravstvenih ustanova koje pružaju informacije o epidemiji, rekao je Derenčinović i dodao:

– U kontekstu Hrvatske to je vrlo relevantno s obzirom na to da po jednom nedavnom istraživanju Euro barometra čak 47 posto ispitanika u Hrvatskoj smatra da smo u velikom opsegu izloženi lažnim vijestima. A to je dosta više od Europskog prosjeka koji je na razini oko 37 posto. Smatra, kazao je, da je potrebno osmisliti jedan sustav kojim bi se tome stalo na kraj, budući da lažne vijesti ugrožavaju nacionalnu sigurnost.

Akrap: Lažne vijesti šire primatelji

– Šire ih primatelji. Neodgovorno ponašanje, ne selektivno razmišljanje, bez viška informacijske i informatičke pismenosti i odgovornosti prema sadržaju, mnogi ljudi ih šire u nadi da će tako pomoći nekome. Međutim, tko su oni koji su stvarno stvaratelji tih vijesti, to je već malo teže odgovoriti, rekao je Gordan Akrap i dodao:

– Međutim, postoje sustavi, postoje modeli kako se može doći do vrlo približnog indenticfiranja osoba koje to šire. Jer treba samo ući u trag i ono što se kaže u procesima pranja novca – pratite trag novca.

Kedžo: Nikad nije bilo lakše doći do istine

– Ja ipak mislim da je najveći broj medija u Hrvatskoj u ovom trenutku sjajno odradio posao. Brojne kolege i kolegice, od uredničkih, novinarskih, organizacijskih i na cijelom nizu primjera se može vidjeti da je to informiranje javnosti napravljeno maksimalno dobro i da Hrvatska javnost, kolega Gordan je rekao, dobre i istinite vijesti pobjeđuju i u ovom trenutku, rekao je Zdravko Kedžo i dodao:

– Ali to nije razlog da ne kažemo i ono što je problem. Na tom povjerenju, nekoliko ste puta danas mogli čuti, u zadnjih mjesec dana u sjajno organiziranom plasiranju istine gdje stožer dva puta dnevno donosi službene informacije. Mala digresija – kada se kaže kako se boriti protiv toga, kako doći do istine – a nikad nije bilo lakše doći do istine, imate dva puta dnevno kada možete pitati što god hoćete i ništa se ne krije, dakle najlakše je doći do istine. U tom smislu povjerenje se pokazalo.

Popovac: Hrvatski mediji rade sjajan posao

S njim se složio i Josip Popovac: Hrvatski mediji rade sjajan posao. Ja hrvatske medije ne bih povezivao, izuzev dva, tri portala kojima su dezinformacije biznis, ja ih stvarno ne bih povezivao u ovoj priči. Društvene mreže su izvan regulacije, izvan kontrole. U svijetu ih nitko ne kontrolira, rekao je Popovac i dodao: Javnost je prisutna na društvenim mrežama, ali nisam siguran da ove dezinformacije imaju naročito utjecaja na hrvatsku javnost”, stoji u izvješću objavljenom na HRT-u.

FOTO: Preslike videosnimke HRT-a

Komentari