POLITIČKA KOREKTNOST ili kako nas hoće uškopiti, da svi budemo TOTALITARNO isti

Možda nećete moći reći sve što želite – nije politički korektno, pobogu, ali vas i nitko neće zvati crnčugom, ciganom, pederom. Zvati će vas Afroamerikancem, Romom, homoseksualcem i ostaviti vam jednu posljednu slobodu – da umrete kako želite. Po mogućnosti – od gladi’, piše EMIL PAKRAC, prof.

Nedavno je pariški sud presudio protiv Facebooka i tako spasio obraz francuskoj republici i njenim vrednotama koje počivaju na prosvjetiteljstvu. Naime, prije nekoliko godina, Facebook je ukinuo profil  57-godišnjem profesoru i ljubitelju umjetnosti Fredericu Durand-Baissasu, nakon objavljivanja slike “Porijeklo svijeta” Gustava Courbeta iz 1866. godine koja prikazuje intimne dijelove tijela žene.

Profesor je tužio kompaniju Facebook te dočekao presudu u svoju korist, kojom se od sada na Facebooku mogu objavljivati i slike na kojima se vide intimni dijelovi žene i muškarca.

Ovaj slučaj nas ne zanima zbog američkog puritanstva, hipokrizije i moralizma ili zbog pobjede prosvjetetljskih vrlina u Francuskoj godine gospodnje 2016. godine, već zato – jer je sami čin Facebookove zabrane “Porijekla svijeta” EGZEMPLAR POLITIČKE KOREKTNOSTI – kao vladajuće ideologije (shvaćene kao Marxova “kriva svijest” ili neutralno – kao skup ideja, vladajućih u određenom razdoblju, svejedno) suvremene zapadne civilizacije.

Što nam kazuje taj čin?

Kao prvo – riječ je o golemoj količini HIPOKRIZIJE, a licemjerstvo je temelj svakog totalitarizma. Naime, dok Facebook tako stidno brani objavljivanje intimnih dijelova ljudskog tijela, istodobno na tom istom međumrežju, najpopularniji i to uvjerljivo najpopularniji sadržaj jest – hard core pornografija. Također, najskuplja slika današnjice, prodana prije kojih godinu dana, jest jedan Modiglianijev akt, nimalo neviniji od Courbetovog djela. Akt je, prigodno, kupio jedan Kinez – predstavnik komunističkog režima koji provodi najcrnju kapitalističku eksploataciju.

Kao drugo – riječ o ZABRANI ili CENZURI SLOBODE UMJETNIČKOG DJELOVANJA, tako dragoj svim totalitarnim režimima – od Musolinijevog do Homeinijevog, ili dalje u prošlost – o aktivnostima Kongregacije za širenje vjerskog nauka i njenog indexa zabranjenih knjiga.

Kao treće – riječ je o ZABRANI ili CENZURI SLOBODE IZRAŽAVANJA – jedne od temeljnih vrednota zapadne civilizacije.

Vidimo da se stvari odvijaju nepovoljno po slobodu i da pod terorom političke korektnosti, malo po malo, klizimo k novoj vrsti totalitarizma.

Politička korektnost shvaćena kao vladajuća ideologija današnjice, jest pokrov liberalne demokracije, koja pak jest pokrov neoliberalnog kapitalizma – shvaćenog kao dominaciju samog kapitala nad svim područjima ljudskog života – a to je otprilike definicija svakog totalitarizma.

Politička korektnost, prema definiciji The American Heritage Dictionary of the English Language, predstavlja izbjegavanje izraza ili postupaka koji mogu izgledati kao da njima hoće da se izopće, marginaliziraju ili uvrede ljudi koji su društveno ugroženi ili diskriminirani. Politička korektnost podržava, ili je povezana s političkim i obrazovnim promjenama, naročito u ispravljanju historijskih nepravdi vezanih za rasu, klasu, spol i seksualnu orijentaciju. Merriam-Webster Online Dictionary navodi da je izraz politički korektan u skladu s uvjerenjem da jezik i djela koja mogu uvrijediti političke senzibilitete (kao u slučaju spola ili rase) trebaju biti eliminirani.

Tako političku korektnost definira najpoznatija enciklopedija današnjice – Wikipedija.

Upada u oči da ju definira – negativno – kao izbjegavanje izraza ili postupaka koji mogu “ugroziti ugrožene”. U tom smislu, politička korektnost bi bila hvalevrijedna. No, ona, naravno ne staje na tome.

Uzmimo kao primjer riječ nigger. Hvale vrijedno je izbjegavati taj ponižavajući, rasistički termin, ali politička korektnost uvodi novu tkz. pozitivnu riječ – Afroamerikanac (termin kojim su se služili svi crnački suprematisti od početka 20. stoljeća do Malcolma X), te istodobno nastoji izbrisati riječ nigger iz povijesnog pamćenja – prepisujući, “ispravljajući” termin nigger u starih pisaca, te izbjegavajući korištenje spomenutog termina među samim američkim crncima ili pak među američkim poor white thrashom – falsificirajući tako stvarnost.

Ovdje vidimo dalje karakteristike političke korektnosti:

Kao četvrto – riječ je O FALSIFICIRANJU ILI “ISPRAVLJANJU” PROŠLOSTI – postupku, tako dragom, svim totalitarnim i autoritarnim sistemima.

Kao peto – riječ je O FALSIFICIRANJU STVARNOSTI – pokušaju da se stvarnost uobliči u skladu s ideološkim zasadima. Ukoliko stvarnost ne odgovara istim – to gore po stvarnost.

Politička korektnost nastala je 70-ih godina prošlog vijeka u krilu američkih ljevičara. Nastala prvobitna kao zafrkancija na račun sovjetskog ispravno klasnog govora, uskoro se povampirila, te postala vladajući diskurs lijevih liberala 80-tih godina u SAD, skoro potom i diljem svijeta. Kada su je prihvatili i desni liberali – postala je vladajućom ideologijom Zapada. Kao točku prevlasti možemo uzeti godinu 1989.

Te godine se dogodila “kataklizma” komunizma, ali i Homeinijeva fetva protiv Salmana Rushdija, velikog pisca magičnog realizma.

Rushdie je 1988. napisao roman “Sotonski stihovi“, u kojem je jedan od junaka neodoljivo podsjećao na ajatolaha  Homeinija. Isti “Sotonske stihove” nije pročitao, ali su mu podčinjeni priredili opis djela u 600 stranica te mnogo, mnogo kraći sažetak, temeljem koga je Homeini 1989. izrekao fetvu na Rushdija, istodobno nudeći puste milijune dolara ubojici istog.

Kakva je bila reakcija Zapada, a ne zaboravimo, tada su na vlasti republikanci u SAD i konzervativci u Velikoj Britaniji? Jednostavno – mlaka. Fetva je naravno osuđena (Rushdija je država skrivala i čuvala slijedećih deset godina dok se čitava stvar nije ispuhala i novi iranski vlastodršci povukli fetvu), no trgovački pregovori između Velike Britanije i Irana-pod sankcijama, koji su bili u tijeku, nisu prekinuti, a Rushdie je od strane i lijevih i desnih intelektualaca osuđen zbog izrugivanja religiji.

Gotovo jednaka situacija dogodila se 26 godina poslije. Iranu su, konačno, skinute sankcije te je postao El Dorado za strane investitore i trgovce. Iranski vođa došao je u posjet Italiji, a kako mu se ne bi povrijedili religijski osjećaji i smisao za pristojnost, domaćini su prekrili drevne antičke kipove koji su predstavljali golo ljudsko biće.

Spomenutim primjerima se iskazuju daljne karakteristike političke korektnosti:

Kao šesto – politička korektnost je duboko RASISTIČKA i DISKRIMINIRAJUĆA. Naime, ista pretpostavlja kako “famozni drugi” ili “Stranac” jest barbarin KOJI NE MOŽE SHVATITI GLAVNE UZUSE ZAPADA i KOJEM JE DIVLJAŠTVO UROĐENO ILI DUBOKO UKORIJENJENO. Stoga, treba paziti na njegove vjerske osjećaje, ma koliko primitivni bili – naravno pazi se to više, koliko barbarin više novaca posjeduje.

Kao sedmo – politička korektnost predstavlja ODUSTAJANJE OD MNOGIH TEMELJNIH VRIJEDNOSTI ZAPADA – bila tu riječ o umjetničkom izražavanju, pravima pojedinca ili prava žena.

Kao osmo – politička korektnost se razotkriva kao pokrov čije je središte bespoštedni i samoperpetuirajući KAPITAL. Ili riječima KUD Idijota – “Mi smo ovdje samo zbog para..” Prava građana po političkoj korektnosti mjerljiva su novcem i zamjenjiva za isti i nema prava koje bi izbjeglo takvu sudbinu.

Spomenimo još jedan primjer – a on se tiče križarskog rata protiv pušenja. Hvalevrijedna zdravstvena inicijativa počela se provoditi staljinističkim metodama. Kako su u stvarnosti nestajali stvarni suputnici i supatnici revolucije – tako su nestajali i sa slika pored druga Staljina. Istom manirom se poslužila i politička korektnost – jednostavno su izbrisali cigaretu iz ruku Humphreya Bogarta ili Ingrid Bergman, a u usta Taličnog Toma, umjesto famoznog čika, smještena je – travčica.

Sve već spomenuto prelama se na ovom primjeru – totalitaristička želja za sveobuhvatnim prekrajanjem prošlosti i sadašnjosti u skladu s ideološkim zahtjevima, diskriminiranje pušača – jer su oni, većinom, pripadnici nižih klasa, diskriminacija iza koje se krije – kapital – jer vrijednost nekretnine pada, čak i ukoliko neko puši ispred iste, što govori kako o ljudskoj tako i o iracionalnosti kapitala godine gospodnje 2016.

Tako je politička korektnost pod krinkom brige za zdravlje građana, kao i borbe protiv svake diskriminacije, učvrstila vlastitu poziciju. Možda nećete moći reći sve što želite – nije politički korektno, pobogu, ali vas i nitko neće zvati crnčugom, ciganom, pederom. Zvati će vas Afroamerikancem, Romom, homoseksualcem i ostaviti vam jednu posljednu slobodu – da umrete kako želite.

Po mogućnosti – od gladi.