Predstavljena povijest USELJAVANJA HRVATA U BRAZIL, autor je hrvatski jezik uveo na Sveučilište Sao Paula

”Posebna vrijednost ovog projekta je u tome što voditelj Milan Puh kroz socijalne, gospodarske i političke izazove tijekom prošlosti i sadašnjosti hrvatske zajednice u Brazilu želi naglasiti koliko je važno poznavati svoje korijene te zadržati poveznicu s domovinom svojih predaka. Naš Ured snažno podržava projekte ove kvalitete i vjerujem kako ćemo zajednički nastaviti suradnju usmjerenu na cjelokupan prosperitet hrvatskog naroda, ma gdje se njegovi pripadnici nalazili.”, istaknuo je Dario Magdić, zamjenik državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH

U Hrvatskoj matici iseljenika danas je (u srijedu 29. siječnja) predstavljena dvojezična knjiga „Hrvatska u Brazilu nakon 1941.: treća faza useljavanja“,  autora Milana Puha. Predstavili su je recenzenti dr. sc.  Darjan Godić i dr. sc. Mario Jareb te sam autor.

Predstavljena knjiga četvrta je i posljednja publikacija u sklopu istraživačkog projekta “Povijest Hrvatske i hrvatskog useljeništva u Brazil”. Pisano na portugalskome i hrvatskome jeziku. U sedam tematskih poglavlja donosi niz primjera doprinosa Hrvata kako domicilnoj sredini, njihovoj iseljeničkoj zajednici te matičnoj zemlji. Puhova knjiga nastala je zahvaljujući financijskoj potpori Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan domovine i Hrvatskog doma Croatia Sacra Paulistana u São Paulu.

”Posebna vrijednost ovog projekta je u tome što voditelj Milan Puh kroz socijalne, gospodarske i političke izazove tijekom prošlosti i sadašnjosti hrvatske zajednice u Brazilu želi naglasiti koliko je važno poznavati svoje korijene te zadržati poveznicu s domovinom svojih predaka kako bi se omogućila revitalizacija ovog dijela hrvatskog iseljeništva. Naš Ured snažno podržava projekte ove kvalitete i vjerujem kako ćemo zajednički nastaviti suradnju usmjerenu na cjelokupan prosperitet hrvatskog naroda, ma gdje se njegovi pripadnici u svijetu nalazili.”, istaknuo je Dario Magdić, zamjenik državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH i izaslanik predsjednika Vlade RH na predstavljenju dvojezične knjige „Hrvatska u Brazilu nakon 1941.: treća faza useljavanja“ autora dr. sc. Milana Puha, u Hrvatskoj matici iseljenika, u srijedu 29. siječnja.

Rezultate projekta na tribini je, uz ugledne znanstvenika iz Instituta za suvremenu hrvatsku povijest, prisutnoj publici približio istraživač Puh. Puljanin Milan Puh profesor je portugalskoga i hrvatskoga jezika te povijesti u Croatiji Sacri Paulistani i u Društvu prijatelja Dalmacije u São Paulu, gdje živi većina brazilskih Hrvata. Znanstveni je suradnik Centra za Slavenske studije Sveučilišta savezne brazilske države Parana na znanstvenom projektu “Kartografija slavenskih studija u Brazilu: znanstveno-istraživački rad i njegova internacionalizacija”. Voditelj je, od 2015. godine, uspješno finaliziranog istraživačkog projekta “Povijest Hrvata i hrvatskog useljeništva u Brazil”. Također, ishodio je odobrenje za tečaj hrvatskoga jezika na Sveučilištu u São Paulu, kojeg će od početka ove godine i voditi. Riječ je o sveučilišnom tečaju, prvome te vrste u Brazilu.

Plod njegova skupljanja i pretrage leksikografske građe o našim tamošnjim iseljenicima je i svojevrsni mali leksikon  – izvorno uvršten u knjigu „Hrvatska u Brazilu nakon 1941.: treća faza useljavanja”. Ondje su svoje mjesto, uz umjetnike, gospodarstvenike i znanstvenike te osobe iz javnog života dobili i brojni aktivisti. Prvi put su predstavljeni hrvatski doseljenici koji su se isticali radom u korist zajednice, ali i oni koji su doprinijeli kulturi, ekonomiji, industriji i općenito društvenom životu svoje nove postojbine.

Uz povijesne teme i demografske pokazatelje četvrta knjiga donosi pravu malu enciklopediju o istaknutim Hrvatima koji su na različite načine doprinijeli svojoj novoj domovini Brazilu od umjetnosti, arhitekture, glazbe, književnosti do prirodnih znanosti i gospodarstva ove najmnogoljudnije zemlje Južne Amerike. Stručni tim Milana Puha istražio je povijest i sadašnjost Hrvatske zajednice u Brazilu i to na vremenskoj okomici od 150 godina, a sadržaju je pridružena arhivska i fotografska građa. Sažeto, knjižni niz od četiri opsežne dvojezične knjige obrađuje fenomen migracija Hrvata u Južnu Ameriku s naglaskom na socijalne, gospodarske i političke izazove kroz prošlost i sadašnjost hrvatske zajednice koja danas ima između šezdeset i osamdeset tisuća ljudi.

Leksikonski popis iseljenika i njihovih potomaka važnih za povijest Hrvata u Brazilu, nada se priređivač, može poslužiti kao osnova za buduću veliku enciklopediju koja bi uključivala ove i mnoge druge obitelji i pojedince. Stoga, riječ je o početnom i nepotpunom istraživanju koje će s vremenom, i u budućim izdanjima, biti kvalitetnije i opsežnije. Želja i namjera bila je istaknuli hrvatsku prisutnost u nizu djelatnosti i područja značajnih za Hrvatsku i sam Brazil, što do danas nije dovoljno vrednovano, a ima potencijal da  u svakom pogledu, trajno i uzajamno,  približi obje zemlje.

U izgradnji Brazilije sudjelovalo je više Hrvata, pa je tako, osim Kanye, Miljenko Đakula sudjelovao u instalaciji grijanja i hlađenja u bolnicama, a Marko Becker bio odgovoran za projekt energetske mreže dok je Zdravko Belamarić pomagao u organizaciji i raspodjeli hrane radnicima.

U São Paulo, dakako, nalazimo i najviše istaknutih ljudi, među kojima je i Željko Loparić, važan zajednici u ključnim trenucima hrvatske borbe za neovisnost 1990. godine. Otvorio je Ured Republike Hrvatske u São Paulu, preteču budućem konzulatu, čiji je bio predstavnik. Autor je mnogih tekstova u vodećim brazilskim novinama, Estado de São Paulo i Folha de São Paulo.

Mnogi Hrvati zaslužni su za stvaranje doma Croatia Sacra Paulistana, a među njima su : Martin Kraml, Zvonimir Matijaščić, Ivan Šuto, Ivan Gracek, Dinko Mravak, Antun Bonifačić, Julije Dojčman, Stefan Cincibuch, braća Vedrenjak, Ana Čapo, Aleksandar Golubić i Branko Mervar.

Potomci doseljenih Hrvata nastavili su rad na očuvanju hrvatskog identiteta u Brazilu. Tako se Šime Deur, koji se od ranih 60-ih aktivno uključuje u rad društva, i kao predsjednik u novom mileniju. U tome ga nasljeđuje sin Tomislav, profesor portugalskoga jezika i brazilske književnost te prevoditelj, aktualni predsjednik doma Croatia Sacra Paulistana. U zajednici je aktivna i Dubravka Šuto, predstavnica Hrvatsko-brazilskog kongresa i samog Brazila u Savjetu za Hrvate izvan Hrvatske. Spomenimo i Elzu Gracek, koja je devedesetih godina bila predsjednica Doma kao i Katarina Vidmar Kemeter, ali i profesorica hrvatskog jezika u oba doma te osnivačica vjesnika Hrvatska: Novi život i Veza Brazil – Hrvatska.

Među gospodarstvenici moramo spomenuti Branka Luketića, koji je doselio 1951. godine, zaslužnoga za izum vodootporne boje. Stjepan Pilat, Hrvat podrijetlom iz istočnog Srijema, pokrenuo je tvornicu miješalica i ostale građevinske opreme. Filip Pavičić je u novu domovinu krajem pedesetih stigao kao politički emigrant, prekinuvši svoj studij strojarstva. Godine 1965. otvorio je vlastitu tvrtku, koju je naslijedio njegov sin Eugênio. Rezultat rada i suradnje obitelji Kastropil i Martinović, koje su najprije imale štand za prodaju tjesteninu u hrvatskoj četvrti Belem, je i pogon za izradu papirnatih vrećica otvoren kasnije.

Zagrepčanka Ivana Biserka Prelog pristigla je s obitelji u pedesetima, dugi niz godina radila je na stvaranju novih banaka u sklopu investicijskih fondova. Jedna je od prvih žena koja se uspjela izboriti za radno mjestu na brazilskoj burzi, i to sedamdesetih.

Među duhovnim pastirima važan je svećenik Damjan Rodin, jedan od prvih koji u Brazil stižu nakon rata, i koji organizira vjerski i zajednički život hrvatske zajednice u São Paulu. U Rio de Janeiru nastavlja s radom važnim za Hrvate, ali i Brazilce. Rođen je u okolici Šibenika, a 1947. godine dolazi u Brazil i kratko vrijeme služi u São Paulu, gdje uređuje dvojezični mjesečnik „Hrvatski marijanski glasnik”.

Na polju književnosti ili novinarstva, unatoč tome što kratko vrijeme bio u Brazilu, Antun Bonifačić je pomogao stvoriti, prema Matijaščiću (1996.), prvi bilten društva Croatia Sacra Paulistana, nakon čega se preselio u Kanadu. Treba spomenuti i Oriovčanina Franju Dujmovića, rođenog 1904. godine. Nakon rata doselio se s obitelji i stvorio važnu knjižnicu hrvatsko-brazilskih autora koji su osnova većini kasnijih istraživanja hrvatskog useljavanja i prisutnosti.

Na području obrazovanja i izdavaštva važan je i Paulo Pedro Popović, čiji su roditelji došli iz Slavonije, a uredio je prve knjige o Platonu i Aristotelu u sklopu zbirke „Mislioci” sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Glavni je tajnik Ministarstva obrazovanja između 1995. i 2003. i tada razvija program obrazovanja na daljinu, kojim prvi put stanovništvo u udaljenim krajevima Brazila dobiva priliku za školovanje. Stvara i novine Jug: međunarodni časopis za ljudska prava (Sur: revista internacional de direitos humanos)”, donosi između ostaloga Matis.hr u tekstu Diana Šimurina-Šoufek.

FOTO: Središnji državni ured za Hrvate izvan RH