Starešina: Kolakušića proglasili opasnim jer bi mogao ugroziti MOĆ DOMAĆIH UPRAVLJAČA IZ SJENE

”Po čemu je to Macron, koji bi razvlastio države u korist novoga EU-a, dobri mesija, a Kolakušić, koji bi samo oslobodio hrvatsku državu od klijentelizma i korupcije, odmah opasni mesija? Naslućujem odgovore. Macron je dobri i progresivni mesija jer čuva moć globalističkih upravljača iz sjene. Kolakušić je opasni mesija jer je samo najavio da bi mogao ugroziti moć domaćih upravljača iz sjene. Dokle može stići – ne znam. Možda tek do prvog crnog labuda. Ali za početak, već to što je pokazao da ipak postoji nada izlaska iz hrvatske političko-interesne žabokrečine – nije malo. Ne pokreće svaki mesija povijest. Ali bez njih povijesti ne bi bilo”, piše Višnja Starešina

Od trenutka kada je Mislav Kolakušić najavio da mu je cilj osvojiti većinu na parlamentarnim izborima, mnogi novinari traže – po nalogu odozgo – bilo kakav povod da raspale po Kolakušiću.

Žmire pri tom na ono bitno i opiru se vlastitoj intuiciji koja im vjerojatno poručuje da Kolakušić, kakve god poruke odašiljao, pogađa precizno samu srž uzroka hrvatskih problema, za razliku od onih koji su novinarima zapovjedili napade na bivšeg suca, a koji tu srž uporno i na sve moguće načine godinama skrivaju i zamagljuju.

Upravo o tome upečatljiv je komentar napisala Višnja Starešina, istaknuta novinarka i kolumnistica Slobodne Dalmacije:

”Nakon što je, počevši niotkud, osvojio gotovo osam posto glasova i jedan mandat u Europskom parlamentu, najavivši sljedeći izborni pohod na Pantovčak, a potom i na Banske dvore, bivši sudac Mislav Kolakušić je od domaćega političko-medijskog mainstreama odmah posprdno prozvan mesijom.

Da radi u korist globalista, mediji bi ga hvalili

Čak štoviše, opasnim mesijom. Pitam se po čemu su to nastupi i vizije Mislava Kolakušića mesijanskiji od onih Emanuela Macrona, na kojima je prije dvije godine dobio francuske izbore, a sad bi na isti način pravio novu europsku državu? Što je to loše u mesijanstvu? Ili po čemu je to Macron, koji bi razvlastio države u korist novoga EU-a, dobri mesija, a Kolakušić, koji bi samo oslobodio hrvatsku državu od klijentelizma i korupcije, odmah opasni mesija?

Naslućujem odgovore. Macron je dobri i progresivni mesija jer čuva moć globalističkih upravljača iz sjene. Kolakušić je opasni mesija jer je samo najavio da bi mogao ugroziti moć domaćih upravljača iz sjene.

Kad smo već kod mesija i mesijanstva u politici, prisjetila sam se prigodno programskoga govora dr. Franje Tuđmana od 30. svibnja 1990. godine, na konstituirajućoj sjednici višestranačkog Sabora. Tada je to bilo čisto političko mesijanstvo. Kao izborni pobjednik na prvim višestranačkim parlamentarnim izborima, Tuđman je pred Saborom, s Miloševićem pred vratima i Kadijevićem za vratom, uobličio svoju viziju hrvatske države u deset točaka.

Prve dvije točke, koje se odnose na stvaranje slobodne i demokratske hrvatske države i bez kojih su sve ostale bile nemoguće, ostvario je sam, u iznimno složenim, ratnim okolnostima. Za sobom je ostavio državu. Treću točku, uključivanje Hrvatske u Europu, ostvarili su njegovi nasljednici (NATO, EU).

Bez slamanja klijentelističkog poretka nema budućnosti za RH

Tridesetak godina poslije vidi se koliko je Tuđman daleko i duboko vidio razvoj hrvatske države. U međuvremenu su se pojavljivali i nestajali raznorazni mesije, što pravi, što lažni. Ali preostalih sedam točaka izgradnje moderne hrvatske države još je uvijek na čekanju, malo ili nimalo ostvarenih.

Prva sljedeća, odnosno četvrta po redu točka iz Tuđmanova programa, odnosi se na uspostavu poretka pravne države uz dosljednu podjelu odgovornosti zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti i modernizaciju državne uprave. Hrvatske su institucije danas okupirane i zarobljene od starih struktura prilagođenih višestranačkim uvjetima.

Klijentelistička mreža njihovo je sredstvo za upravljanje svim segmentima države i društva, a korupcija je posljedica. Danas je nemoguće ostvariti napredak u razvoju moderne hrvatske države bez slamanja klijentelističkog poretka unutar Hrvatske. S druge strane, njegovi moćni korisnici nastoje to spriječiti i zadržati moć.

Ne vjerujem da je bivši sudac Mislav Kolakušić čitao Tuđmanov programski govor iz 1990. i njegovu točku br. 4. Ali već pet-šest godina pokazuje kako je prepoznao klijentelizam i korupciju kao ključni problem države. Ukazuje kako je klijentelizam zapravo zakonima ugrađen u sustav, tumači zašto je prvi korak u bitci za oslobađanje države od klijentelizma – promjena zakona. Sve je to još i bilo tolerirano kao riječ, jer danas zbog riječi uglavnom više ne zatvaraju. Ali nakon ulaska u politiku?

Najmodernijom i najprofesionalnije vođenom kampanjom, uglavnom na društvenim mrežama, i jedinim pravim pobjedničkim rezultatom na europskim izborima, bivši sudac Kolakušić postao je preko noći neprijatelj broj 1 hrvatskoga klijentelističkog gremija. Ne zato što je osvojio mandat u EP-u. Ispratili bi ga s fanfarama u Bruxelles da mu je samo to cilj. Neprijatelj je postao jer je objavio da na tome ne namjerava stati.

Uspjeh na europskim izborima otvorio mu je prostor, najavljena kandidatura za predsjedničke izbore osigurat će mu javnu prisutnost i prepoznatljivost. Preuzimanje vlasti na parlamentarnim izborima zasad izgleda kao iznimno smion i nedostižan cilj pojedinca nasuprot sustavu, koji će ga nastojati uništiti. Ili ga prilagoditi svojim potrebama i namjerama, kao i mnoge prije njega.

No u vrijeme kada je Tuđman iz polukućnog polupritvora ukazivao da je krah komunizma neminovan ili kasnije u Saboru govorio o slobodnoj europskoj hrvatskoj državi – to je također izgledalo nedostižno. I on je tada braniteljima statusa quo izgledao kao mesija. Opasni mesija.

Pokazao dovoljno strasti i političke ludosti

Dakako da je u ovom trenutku neprimjereno mjeriti Kolakušića Tuđmanovim metrom. Nakon postavljanja cilja i određivanja prioriteta, Tuđman je znao i kako doći do tog cilja, kako iskoristiti povoljan međunarodni kontekst kraha jednog poretka za stvaranje države.

Kolakušić tek treba pokazati umije li i doći do cilja. Tek je na početku, na ulasku u političku arenu. Dosad je pokazao da znade prepoznati problem i postaviti prioritete. Pokazao je da umije svojim porukama doprijeti do ljudi preprekama unatoč. Da ima dovoljno strasti, pa i pozitivne ludosti, krenuti u ostvarenje naizgled nemogućeg.

A Tuđmanova točka br. 4 je u današnjoj klijentelistički okupiranoj Hrvatskoj naizgled nemoguća misija. Dokle može stići – ne znam. Možda tek do prvog crnog labuda. Ali za početak, već to što je pokazao da ipak postoji nada izlaska iz hrvatske političko-interesne žabokrečine – nije malo. Ne pokreće svaki mesija povijest. Ali bez njih povijesti ne bi bilo.

FOTO: screenshot weba Slobodne Dalmacije, snimke s YouTube-a