‘U pozivima na progon prednjačili oni koji se smatraju elitom, liberalima, borcima za ljudska prava!’ ‘U pozivima na progon prednjačili oni koji se smatraju elitom, liberalima, borcima za ljudska prava!’
TweetEmailPrint ”Da se ne zavaravamo, u našim je mainstream medijima vladala cenzura. Koronaške dogme nisu se smjele dovoditi u pitanje. Ne jednom čuli smo od... ‘U pozivima na progon prednjačili oni koji se smatraju elitom, liberalima, borcima za ljudska prava!’


”Da se ne zavaravamo, u našim je mainstream medijima vladala cenzura. Koronaške dogme nisu se smjele dovoditi u pitanje. Ne jednom čuli smo od premnogih novinara da necijepljenima treba na svaki mogući način zagorčati i otežati normalan život. Mnogi o sebi više baš i ne mogu misliti i predstavljati se kao borci za ljudska prava, pravednost i slobodu. I ne, to nije razlog za bilo čije likovanje. Ja sam zbog njih samo tužan. A pomalo se i bojim u što će se pretvoriti kada naiđe neka nova smrtonosna pandemija ili neka druga opasnost od koje će nas štititi korporacije i države kakve imamo”, piše Branimir Pofuk

Branimir Pofuk jedan je od rijetkih novinara mainstream medija koji je pisao i govorio o pandemiji, a da nije pritom prizivao strože mjere ‘zatvaranja’, nije tražio da se necijepljenima zagorča život i nije odobravao blokiranje i cenzuru znanstvenika koji su propitivali opravdanost cjepiva i mjera ‘lockdowna’.

No, baš zato što se i sam borio protiv uvođenja ‘COVID – potvrda’ bez kojih se nije moglo ući ni u jednu javnu ustanovu, te protiv ukidanja sloboda necijepljenima, u jednom trenutku doživio je žestoko javno ‘cipelarenje’ od strane pojedinih kolega novinara (koji su se gorljivije od svih drugih zalagali za totalitarne mjere, ograničavanje sloboda i cenzuru?!) te od dijela hrvatske javnosti.

O svemu tome kolega Pofuk je objavio dojmljiv tekst u Večernjem listu. Njegov doprinos slobodi govora u kolumni pod naslovom ‘Kraj pandemije bez pobjedničkih zvona i rekvijema nije u skladu s uvjeravanjem da smo bili u pogibelji opasnijoj i od rata‘ prenosimo ovdje u cijelosti:

‘Nismo li bili u ratu s nepoznatim neprijateljem?’

”Nije li to bila jedna od najvećih pogibelji u kojima se u čitavoj povijesti našlo čovječanstvo? Nismo li zbog smrtne opasnosti od masovnog pomora kolektivno, kao nikada do sada, pristali na ograničavanje nekih od temeljnih ljudskih i građanskih prava i sloboda, i to dragovoljno, s disciplinom zbog koje smo se osjećali ponosnim i odgovornim članovima društva?

Nismo li bili u ratu s do sada nepoznatim neprijateljem u kojem smo zbili redove oko svojih vlasti da bismo se obranili od bolesti i od izdajničkih, neodgovornih, primitivnih i sebičnih antivakserskih petokolonaša?

Ako je odgovor na ova pitanja da, a morao bi biti s obzirom na psihozu koja je vladala i na mjere koje su nam nametnute, i koji nismo propitivali ni kad su bile očigledno apsurdne i nelogične, moram se čuditi i pitati kako to da je pobjeda nad tako strašnom pošasti prošla bez trijumfalnih zvona pobjede i bez rekvijema za sve žrtve?

Profit im važniji od zdravlja ljudi

Ništa od toga. Tek obična administrativna odluka najprije Svjetske zdravstvene organizacije, a onda i naše Vlade da je pandemija i službeno završila.

Dio oboljelih iskusio je na vlastitoj koži i plućima kako bolest može biti teška i opasna. No, ogroman dio je nije ni osjetio. Mnogi su, nažalost, umrli. Ali, koliki je njihov točan broj, bojim se, nikada nećemo saznati jer su premnoge smrti pripisane isključivo COVID-u.

Znam da nisam jedini koji primjećujem nevoljkost za temeljite i dubinske analize pandemije i ponašanja ne samo institucija nego i svakoga od nas. To podrazumijeva i dugoročne štete koje je ljudima, društvima, svijetu nanijela ne bolest, nego mjere propisivane u ime zaštite od nje.

Za sebe mogu reći da nikada nisam povjerovao u to da je državama općenito, a osobito našoj, odjednom zdravlje, život i dobrobit svih njenih građana apsolutni prioritet. Duboko sam uvjeren da su mnoge, ako ne i sve, a osobito naša vlastita do srži korumpirana država jednostavno za tako nešto nesposobne. Dobrobit svih građana protivi se principima koji su, ako ne zakonima, a onda svakako kriminalnom višedecenijskom praksom, ugrađene u same temelje te države. Isto vrijedi i za svjetske farmaceutske korporacije kojima je vlastiti profit najsvetije pravilo, uvijek važnije od zdravlja ljudi. O tome, samo ako želite znati, svjedoče mnogi primjeri i presude svjetskih sudova.

Zaradio etiketu antivaksera, zvali ga ubojicom

Prema cjepivu sam bio i ostao sumnjičav, ali nikoga nikada od cijepljenja nisam odgovarao, a kamoli protiv njega agitirao. Držao sam se vlastitog instinkta i slobodne prosudbe koja se za mene pokazala ispravnom. Niti sam bio ugrožen, niti sam ikoga ugrozio. Pa ipak, zaradio sam mnogo puta i od mnogih etiketu antivaksera, opasnosti za njih, njihove roditelje, njihove bake, djedove i djecu. Zvali su nas i ubojicama, samo zato što smo se pobunili protiv uvođenja famoznih COVID – potvrda kao dozvola za normalan život i rad.

Da se ne zavaravamo, u našim je mainstream medijima, kao i u svijetu, vladala cenzura. Koronaške dogme nisu se smjele dovoditi u pitanje. Nažalost, u tome su vrlo često prednjačili ljudi koji se inače smatraju elitom i savješću društva, liberalima, borcima za ljudska prava, ljevičarima, antifašistima. Moj ”sukob” s njima počeo je bezazlenom objavom na Facebooku u kojoj sam organizatore zagrebačkog Pridea pitao zašto baš oni, prvaci hvalevrijedne borbe protiv jedne vrste diskriminacije posežu za drugom. I to čak i strože nego zdravstveno-policijski organi, budući da je bila riječ o manifestaciji na otvorenom.

Ljude ucjenjivali radnim mjestom

Tako sam prestao ići i na koncerte kada je propisano da se u Lisinski i slične objekte smije ući samo sa zelenim COVID ausvajzom, koji su necijepljeni mogli dobiti samo tako da si sami plate testiranje, dok su cijepljeni imali slobodan prolaz, premda su, znalo se to već dobro pretprošle jeseni, mogli biti jednako zaraženi kao i ja. Takve su se mjere pokazale naročito kobnima upravo u zdravstvenim ustanovama u koje se na taj način unosio virus, najopasniji za one koji se u bolnicama već liječe od mnogih drugih ozbiljnih bolesti koje im smanjuju otpornost i čine ih ranjivijima i pred ovom bolešću. Na sličan se način necijepljenim studentima zabranjivao ulazak na njihove fakultete.

Mnoge se ljude na još drastičnije načine ucjenjivalo radnim mjestom ako se ne cijepe i ne pristanu na učestalo testiranje o vlastitom trošku.

Novinari tražili da se necijepljenima zagorča život

A radilo se samo o jednome, što smo ne jednom čuli i od pojedinih liječnika, i od političara, a nažalost i od premnogih mojih kolegica i kolega novinara: necijepljenima treba na svaki mogući način zagorčati i otežati normalan život.

Veliki broj ”prosvijetljenih” i poslušnih sudjelovao je u marginaliziranju i cenzuriranju, a nerijetko i sramotnom izrugivanju i klevetanju onih znanstvenika koji su se usudili govoriti drugačije. Kao, primjerice, Gordana Lauca. Ja baš zato i dalje pomno pratim njegove uporne objave na Facebooku gdje sam saznao i vijest koja je trebala biti, a nije bila, na naslovnicama svih naših novina. Vijest kaže da je slovenska Vlada predložila zakon kojim će poništiti sve protupandemijske mjere prethodne Vlade, nakon što ih je Ustavni sud te zemlje proglasio neustavnima i svim građanima koji su zbog njihova kršenja platili kazne vratiti novac.

Nadaju se da je to korak prema ponovnoj izgradnji povjerenja građana u vladavinu prava, ”koje je znatno narušeno upotrebom pretjerane i protuustavne represije tijekom pandemije”, kako je izjavila slovenska ministrica zdravstva. Faktograf se još nije oglasio. I neće.

COVID potvrde uvedene zbog korupcije?

Profesor Lauc piše: ”Sada kada je i službeno gotovo, vrijeme je za ozbiljne analize, a i istrage za slučajeve korupcije i zloupotrebe položaja i ovlasti. COVID potvrde bile su najveća pogreška i apsurd pandemije, a jako je važno utvrditi koliko je korupcija bila značajan element u njihovu uvođenju…”

Ogromni profiti jednih, još veća bijeda drugih. Ali, zar je to nešto novo u ovom svijetu? Pa kapitalistički svijet je tako ustrojen i svaka nesreća i katastrofa jednih drugima je prilika za još veće bogaćenje. Mnogi, međutim, nakon pandemijskog iskustva o sebi više baš i ne mogu misliti i predstavljati se kao borci za ljudska prava, pravednost i slobodu. I ne, to nije razlog za bilo čije likovanje. Ja sam zbog njih samo tužan. A pomalo se i bojim u što će se pretvoriti kada naiđe neka nova smrtonosna pandemija ili neka druga opasnost od koje će nas štititi korporacije i države kakve imamo”, napisao je Branimir Pofuk u svojoj kolumni u subotnjem Večernjem  (kolumna nije obljavljena u web izdanju, prenijeli smo je iz tiskanog izdanja Večernjeg lista – op. ur.)

FOTO: Screesnshot videosnimke; preslika s vecernji.hr